REAKTIVNI UM (PODSVIJEST)

Reaktivni um je onaj dio našeg uma iz kojeg nam dolaze impulzivne reakcije na vanjske impulse i stimulatore. Emotivne reakcije koje dolaze iz reaktivnog uma mogu kod aberirane osobe biti jako negativno nabijene.
Negativni psihički naboj je otrov. Prvenstveno truje nas a i druge. Trebalo bi sav taj otrov iz sebe izbaciti van, propustiti ga kroz svjesni um, osvijestiti ga i otpustiti od sebe razumijevanjem.



Kada je reaktivni um pun otrova ili neeksplodiranih bombi i bombica, tada samo čeka dobru priliku da se izvana aktivira i da plane te da izazove lom i kontaminaciju. Te impulzivne reakcije "na prvu", trebalo bi koliko je god moguće više izbjegavati.
Naš reaktivni um mogli bi usporediti sa opasnim minskim poljem, po kojem su posijane neaktivirane mine i granate koje samo čekaju da budu aktivirane i da eksplodiraju. Ako netko stane na neku minu bit će emotivne eksplozije. Dakle ako želimo izbjeći neželjene posljedice takvih eksplozija, trebamo znati kako deaktivirati te opasne mine i učiniti ih bezopasnima.
Eksplozije se događaju na svjesnom planu uma koji je sa minama u reaktivnom umu spojen fitiljima. Fitilj koji počinje na svjesnom planu uma, završava u mini u reaktivnom umu. Kada netko ili nešto izvana zapali ili aktivira fitilj, samo je pitanje trenutka kada će se desiti eksplozija.
Kako deaktivirati te "emotivne mine" u reaktivnom umu? Već smo prije objasnili metodu kod svakog psihoterapeutskog postupka koji cilja na oslobađanje ili brisanje psihičkih naboja iz reaktivnog uma (podsvjesni i nesvjesni plan uma). Jedan način uobičajen u psihoterapeutskoj praksi je aktiviranje, stimuliranje tog neotpuštenog naboja, prepoznavanje i emotivno proživljavanje na svjesnom planu, prihvaćanje ili integracija u svijesti, te na kraju otpuštanje koje se događa samo po sebi kada jednom prihvatimo i ponovo proživimo potisnutu emociju.
Rezultat bi trebao biti oslobađanje ili brisanje štetnog psihičkog naboja, ne sjećanja. Tada otpušteni naboj više ne stvara neugode kada se prisjećamo dotičnih uspomena. Kada je naboj izbrisan, ostaje samo sjećanje ili uspomena koja nam ne stvara nikakve probleme.
Drugi je način da kroz meditaciju na božanske kvalitete ili Atma-Vićaru koju smo već obradili, te molitvom, postepeno svoj reaktivni um punimo pozitivnim impresijama, božanskim kvalitetama, te na taj način postepeno zamjenjujemo (istiskujemo, anuliramo ili rastapamo) negativne impresije pozitivnima. Na taj način isto tako brišemo negativne psihičke naboje pozitivnima, te se oslobađamo negativnih emotivnih reakcija, i ostvarujemo unutrašnji mir, jer pozitivni naboji nam ne smetaju, ali ukoliko želimo biti potpuno slobodni tada se dižemo na božansku razinu, gdje više nema dualnosti i konflikta između pozitivnih i negativnih utisaka.
U tom stanju svijesti jedinstva, svi utisci koje primamo izvana i koji prolaze kroz filter analitičkog uma dožive skidanje bilo kakvih psihičkih naboja i prije samog potonuća u sferu podsvjesnog i nesvjesnog plana uma.
Sama činjenica da smo svjesni procesa koji se u nama događa kada primamo vanjske impresije, već će filtrirati te utiske od bilo kakvih, po nas, štetnih naboja. Ukoliko ne zaboravimo činjenicu da su osobe koje nas okružuju, počevši od najbližih; roditelja, braće, sestara, prijatelja, poznanika i svih ostalih koje po prvi puta susrećemo, samo naša ogledala ili instrumenti i kanali kroz koje primamo impulse, koji u nama aktiviraju našu sudbinu i osvještavaju našu sakrivenu osobnost, tada bi trebali biti zahvalni za svaku novu situaciju u kojoj dio naše neosviještene osobne prirode, biva isprovociran jer je svaka takova situacija nova šansa da se što više upoznamo i osvijestimo.

Svijet oko nas je upravo takav kakav je, niti bolji niti gori, a kako ga mi vidimo i doživljavamo ovisi prvenstveno o čistoći filtera našeg uma i osjetila. Što smo svjesniji, dakle pročišćeniji, i naš subjektivni doživljaj svijeta bit će usklađen sa stupnjem naše svijesti. Cilj pročišćavanja uma je da naš subjektivni doživljaj sebe i svijeta oslobodimo reakcija. Živjeti svjesno, je živjeti bez reakcija, živjeti potpunim unutrašnjim mirom koji ne mogu pomutiti bilo kakvi događaji izvan ili unutar nas.
Htjeli, ne htjeli, život će nas sam po sebi dovoditi do sve većeg razumijevanja njegovih zakonitosti i mehanizama funkcioniranja uma. Kontrola uma je stoga uvjet bez kojega se ne može napredovati na tom putu. Kontrolom vlastitog uma, kontrolirat ćemo i svijet oko sebe. Ako vlastiti um ne možemo držati pod kontrolom, kako
možemo očekivati da ćemo uspjeti kontrolirati bilo što izvan nas.

Reaktivni um je u stvari onaj nesvjesni skladišni dio uma, tu se u uzročnoj formi čuvaju pohranjene sve impresije i sklonosti doživljavane eonima i eonima prošlih života, kao i iz ovog sadašnjeg života,