O meni

Moja fotografija
Zagreb, Hrvatska
Diplomirao na građevinskom fakultetu u Zagrebu,napisao dvije knjige: "Duhovni put i terapija", "U potrazi za izgubljenom srećom".Prilikom svog prvog boravka u N.U.YOGA ASHRAMU u Danskoj 1982.g., milošću svog svetog Učitelja, nakon dramatičnog egocida doživljava direktno iskustvo istine o Sebi. Detaljnije je to iskustvo opisano u postu pod naslovom"Moje direktno iskustvo Istine." Podučava praktičan put do ostvarenja trajnog duševnog mira kroz individualno upućivanje i grupne intenzivne seminare.

četvrtak, 2. rujna 2010.

SVIJET - STVARNOST ILI ILUZIJA ?

Donosim treći odlomak najvažnije knjižice Šri Ramane Maharšija :"Tko sam ja?", u originalnom engleskom prijevodu i svoj prijevod na hrvatski, ne bi li malo potaknuo čitateljstvo da se pozabavi najvažnijim (po mom mišljenju), i u stvari ključnim egzistencijalnim pitanjem o tome što je u stvari prava stvarnost.
If [our] mind, which is the cause of all [dualistic, relative or objective] knowledge and of all activity, subsides [becomes still, disappears or ceases to exist], [our] perception of the world will cease. Just as knowledge of the rope, which is the base [that underlies and supports the appearance of the snake], will not arise unless knowledge of the imaginary snake ceases, svarupa-darsana [true experiential knowledge of our own essential nature or real self], which is the base [that underlies and supports the appearance of the world], will not arise unless [our] perception of the world, which is an imagination [or fabrication], ceases.
Moj prijevod:
Ako se naš um, koji je uzrok svega (dualističkog, relativnog ili objektivnog) znanja i svekolike aktivnosti, povuče (umiri, nestane ili prestane postojati), (naša) percepcija svijeta će nestati. Baš kao što se i viđenje užeta, koje je temelj (koji podržava viđenje zmije), neće pojaviti sve dok ne nestane znanje (viđenje) imaginarne (zamišljene) zmije, svarupa-daršana (stvarno direktno iskustvo naše istinske prirode ili istinskog jastva), koje je temelj (koji podržava, podupire pojavnost ili viđenje svijeta), neće se pojaviti sve dok naša percepcija svijeta, koji je jedna imaginacija (zamišljaj, izmišljotina, projekcija), ne nestane.
Moj komentar:
To je u stvari vrlo poznata usporedba koja se često navodi u tekstovima advaita vedanta filozofije, kojom se želi rasvjetliti razlika izmežu zamišljene, relativne i stvarne, apsolutne stvarnosti.
Često se znadu čuti komentari, kako je razmišljanje da je svijet samo jedna iluzija, zrelo za posjetu psihijatru ....hahahaha. Treba zato malo pojasniti što se misli pod time...iluzoran svijet. Pod time se ne misli da svijet ne postoji, već da je sve što na svijetu postoji, a što je dio tog i takvog svijeta, ima samo relativno postojanje, jer nastaje (ima početak), traje neko vrijeme, i nestaje (ima svoj kraj).
Tijelo se rađa, traje neko vrijeme i umire, isto tako i misli nastaju poput mjhehura od sapunice i isto tako i nestaju, sa emocijama je isto, samo se radi o dužini trajanja relativnih pojava, neke emocije traju duže, neke kraće, neke doživljavaju promjene predznaka, a neke ideje i koncepcije mogu čovjeka opsjedati dugo vremena dok ne dođu na pozornicu njegove svijesti nove, suptilnije, moćnije (bliže apsolutnoj istini), koje će pomesti one koje su odslužile svoj vijek trajanja i svrhu postojanja.
Tako je sa svime u ovom relativnom svijetu kojeg percipira dualni, racionalni um. Ako smo zaista uvidjeli, spoznali, realizirali tu zakonitost o prolaznosti svega što nismo uistinu mi, (apsolutna istina, istinsko biće, univerzalna Svijest), kako se onda i dalje kvačimo, vežemo, navezujemo, ljepimo, stvaramo ovisnost i ropski status, umjesto da se utvrdimo u našem stvarnom položaju gospodara svog tijela, misli i osjećaja, te uživamo u svemu neovisni o bilo kome i bilo čemu. Tek prepoznajući pravu, istinsku stvarnost u pozadini svih oblika i imena ovoga svijeta, a to je svjesnost sama (naše istinsko Ja), možemo prepoznati, uvidjeti iluzornost onoga što se vidi i osjeća kao maska same stvarnosti.
Postoji dakle samo uže, a ne i zmija. Tako postoji samo stvarnost koja je svjesnost sama, a pojavnost je samo naša projekcija, naša zamisao koja gubi svoju moć iluzije kada ju razotkrijemo (raskrinkamo) prepoznavnjem apsolutne istine. Obično je uvriježeno tu pojavu prepoznavanja apsolutne istine zvati buđenjem svijesti i ona se može desiti u trenu ako je um osobe dovoljno sazrio da čuje direktno istinu o Sebi ili nakon dugotrajnih bezuspješnih pokušaja i truda. Ako osoba prepozna da je sav trud i pokušaji da istinu o Sebi spozna egom kroz neki proces, može u najboljem slučaju dovesti do "zamora materijala" i do predaje, i tada tek milost božja može dovršiti proces, na dobrom je tragu, ali bez istinske poniznosti i iskrenosti, može beskonačno "produhovljavati" svoj ego i dovesti ga do nezamislivih razmjera "duhovnosti", a time i suptilne samovažnosti (oholosti, lukavo zakamuflirane prepotencije ili osjećaja patološke superiornosti na drugim bićima).
Treba biti duboko svjestan činjenice da stvarnost ima lice i naličje, polaritete, i da sve što je istinsko i stvarno ima svoju zrcalnu sliku koja je nestvarna. Ako na vrijeme ne prepoznamo tog najiskusnijeg stručnjaka za sve moguće zamislive i nezamislive trikove, obmane i prijevare, a koji može voditi beskrajno dugo iluzornu igru duhovnog traganja, ostat ćemo u nepovoljnom statusu gladne i žedne duše pored obilja hrane i pića koju na žalost taj mađioničar Mr. ego, ne može dati. On nas može samo lukavo obmanjivati da je on bog i obećavati nam sve i sva, ali kako će jadan moći bilo što dati kada sam ništa nema, za razliku od našeg istinskog Bića koje ima preobilje i samo nas čeka da ga prepoznamo i da mu dođemo ponizno i iskreno.
Jedna od najgadnijih osobina ega je da ne može biti istinski ponizan, ali može savršeno odglumiti poniznost, a svoju urođenu oholost i samovažnost, lukavo prikrivati. Lukav je on igrač, i ako se ne udružite s Bogom ruku pod ruku u pokušajima da ga se (ega) oslobodite, dugo ćete lutati po besplodnim pustinjama u dolini suza.
Naše istinsko biće ili Jastvo (Sebstvo) je stvarnost, a ego je nestvaran, ali se poput sjene doima prikazuje stvarnim. Kao što ova slika (Ouroboros) simbolično pokazuje, osvjetlimo svoj ego (sjenu stvarnosti) svjetlom apsolutne stvarnosti.... pročišćenim intuitivnim prepoznavanjem i tek tada ćemo iskusiti što je istinska sloboda.

Ako ne prepoznamo istinu iza pojavnosti svijeta, a ta istina je naše istinsko biće (Jastvo), ostat ćemo robovi vlastitih iluzija i umjesto da se istinski radujemo u slavi svog vlastitog isinskog Bića (Atmana), tražit ćemo beskrajno tamo gdje se ta istinska radost Srca ne može naći, na besplodnim pašnjacima ovog pojavnog svijeta, koji je samo naličje stvarnosti, a samo je apsolutna stvarnost (Jastvo) ta koja nas jedina može ispuniti do kraja istinskom srećom, ljubavlju i slobodom.
Čeznimo ponizno i iskreno za pravom, istinskom srećom koju na Bog Ljubavi i Mudrosti (naše istnsko Biće) stalno nudi i poziva nas u nutrinu na istinsku gozbu i slavlje Duha!
SVE NA VEĆU SLAVU BOŽJU!
Namaste!

Nema komentara:

Objavi komentar