ŽIVOT STVARA I RJEŠAVA PROBLEME
Životna stvaralačka energija stvara, obdržava i rastvara. Zbog neznanja i neupućenosti stvara "probleme" samo zato da bi ih onda mogla rješavati, pa na kraju izlazi da je CILJ TEME DA PROĐE VRIJEME.....:)))
Šta je "dosada" (dokonost) drugo, nego ne stvaranje problema i ne rješavanje istih.
Ako ne stvaraš probleme nećeš imati šta da rješavaš, pa ti može postati dosadno, ali blago tebi ako ti postane dosadno pa tu dosadu pretvoriš kroz duhovnu alkemiju u blaženstvo....
Tek tada si spreman(na) da pomogneš onima koji još proizvode i rješavaju svoje probleme, a do tada u najboljoj namjeri ne činiš dobro jer sa brvnom u svom oku nećeš dobro vidjeti trun u oku bližnjega pa postoji velika mogućnost da mu naštetiš!
Kad se malo bolje i detaljnije analizira, svatko želi da mu vrijeme prođe što ugodnije, a tako vrijeme najbrže prolazi, a kada nije ugodno vrijeme nikako da prođe...
O meni
- Vijnana
- Zagreb, Hrvatska
- Diplomirao na građevinskom fakultetu u Zagrebu,napisao dvije knjige: "Duhovni put i terapija", "U potrazi za izgubljenom srećom".Prilikom svog prvog boravka u N.U.YOGA ASHRAMU u Danskoj 1982.g., milošću svog svetog Učitelja, nakon dramatičnog egocida doživljava direktno iskustvo istine o Sebi. Detaljnije je to iskustvo opisano u postu pod naslovom"Moje direktno iskustvo Istine." Podučava praktičan put do ostvarenja trajnog duševnog mira kroz individualno upućivanje i grupne intenzivne seminare.
četvrtak, 2. rujna 2010.
ZAVODLJIVOST I LUKAVOST EGA
Po definiciji ego je tjelesna svijest, odnosno uvjerenje da smo mi ovo tijelo (fizičko i suptilno), i to je ta prva misao "ja" na koju se nadovezuju u beskrajnom nizu, legije misli, ideja, koncepcija, umotvorina......
Teškoće na putu samospoznaje nastaju kada se ne razumije ispravno sam taj pojam "SAMOSPOZNAJA".
NETKO KRENE PUTEM SAMOSPOZNAJE, A DA NEMA JASNU IDEJU ŠTO ILI KOGA U STVARI ŽELI SPOZNATI.
Jastvo (naše istinsko Biće-Bitak-Apsolutna Stvarnost), postoji samo po sebi, jer je sinonim za svijest, život, koji nema rođenja i smrti. Ego pak se rađa, postoji neko vrijeme i umire, poput mjehura od sapunice.
Potrebu spoznaje samog sebe ima dakle ego, koji onda stvara uvjete za svoj vlastiti suicid (egocid), a da još toga nije svjestan, jer misli da će ostati isti, ali obogaćen za još jednu tako veliku spoznaju kao što je "samospoznaja".
Tek nakon mnogo muke u pokušaju da spozna samog sebe, i uvidjevši da je to skoro nemoguća misija, ako shvati da on sam treba nestati prije nego se "prosvjetli", nastupit će kriza.
Sjetimo se Riječi božjih iz Biblije....MENE SE NE MOŽE VIDJETI I ŽIV OSTATI...Bog (Jastvo) poručuje da se ne može spoznati Njega (Sebe-Jastvo) i zadržati ego (vreću pretrpanu psihološkim smećem).
Samo hrabri nastavljaju put beskompromisno se izlažući svim vrstama umiranja vlastitih zabluda o tome što je "prosvjetljenje".
Treba jasno uvidjeti da je ono što umire, ionako nestvarno, prolazno....ne umiremo mi (jastvo), jer smo vječni kao čista svijest, ali umiru naše iluzije, isprazne tlapnje, zablude, ljubomore, zavisti, sebičnost, posesivnost, samovažnost, bahatost, oholost, prepotencija (koja može biti jako dobro zakamuflirana, i samo iskrena čežnja za potpunom slobodom je može raskrinkati, a time i uništiti), legije ispraznih želja, ljutnje, gorčine, neurotične opsesivnosti, perverzna nagnuća.....
I ako se očistimo od svega navedenog, ostajemo čista, slobodna, blažena svjesnost postojanja i tek tada smo u poziciji za koju smo žrtvovali vlastiti ego, a to je pozicija slobodnog, ispunjenog, mudrog, blaženog Bića koje više ne robuje vlastitim mislima, koncepcijama, emocijama, osjećanjima, idejama....
Da bi se postigao takav cilj, potrebna je bezuvjetna iskrenost i neutaživa čežnja za slobodom, apsolutnom istinom, Bogom. Tako dogo dok postoji i najmanji oslonac, ego će upotrebljavati najlukavije i najsuptilnije oružje (trikove) da se održi na životu.....stoga treba postepeno porušiti sve oslonce (koncepcije) na koje se on može oslanjati i odrediti si samo jedan istinski oslonac na koji ćemo položiti svu svoju vjeru, nadanje i ljubav...na Boga, koji je naše vlastito Jastvo.
Ljudi većinom nirvanu (nirvikalpa samadhi) poistovjećuju sa ništavilom, voidizmom (void-praznina), što je neispravno shvaćanje.
Nirvana ili kraljevstvo božje je stanje svijesti koja je pročišćena od iluzija, a budući da smo prionuli tako čvrsto za iluzije, onda mislimo da nestajanjem iluzija nestajemo i mi. Te pogrešne ideje se treba osloboditi....naprotiv teka kada pročistimo svoj um, ćemo istinski živjeti, jer život ega je sjena istnskog života.
Nirvana nije utrnuće našeg života, nego je utrnuće (smrt) naših zabluda i iluzija o sebi i svijetu....Nirvana je istnski život u samsari (svijetu iluzija).
Dakle umiranjem ega ne umiremo mi, nego naše predrasude i iskrivljene ideje o Sebi.
"TKO ŽELI SAČUVATI SVOJ ŽIVOT (EGO), IZGUBIT ĆE GA, A TKO IZGUBI SVOJ ŽIVOT RADI MENE (JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT), NAĆI ĆE GA (JASTVO ILI ISTINSKOG SEBE)!"
P.S. O potankostima direktnog puta do Sebe, praktičnim uputama, korak po korak....možete pročitati na mom blogu..
http://vijnana-atma-vichara.blogspot.com/
Po definiciji ego je tjelesna svijest, odnosno uvjerenje da smo mi ovo tijelo (fizičko i suptilno), i to je ta prva misao "ja" na koju se nadovezuju u beskrajnom nizu, legije misli, ideja, koncepcija, umotvorina......
Teškoće na putu samospoznaje nastaju kada se ne razumije ispravno sam taj pojam "SAMOSPOZNAJA".
NETKO KRENE PUTEM SAMOSPOZNAJE, A DA NEMA JASNU IDEJU ŠTO ILI KOGA U STVARI ŽELI SPOZNATI.
Jastvo (naše istinsko Biće-Bitak-Apsolutna Stvarnost), postoji samo po sebi, jer je sinonim za svijest, život, koji nema rođenja i smrti. Ego pak se rađa, postoji neko vrijeme i umire, poput mjehura od sapunice.
Potrebu spoznaje samog sebe ima dakle ego, koji onda stvara uvjete za svoj vlastiti suicid (egocid), a da još toga nije svjestan, jer misli da će ostati isti, ali obogaćen za još jednu tako veliku spoznaju kao što je "samospoznaja".
Tek nakon mnogo muke u pokušaju da spozna samog sebe, i uvidjevši da je to skoro nemoguća misija, ako shvati da on sam treba nestati prije nego se "prosvjetli", nastupit će kriza.
Sjetimo se Riječi božjih iz Biblije....MENE SE NE MOŽE VIDJETI I ŽIV OSTATI...Bog (Jastvo) poručuje da se ne može spoznati Njega (Sebe-Jastvo) i zadržati ego (vreću pretrpanu psihološkim smećem).
Samo hrabri nastavljaju put beskompromisno se izlažući svim vrstama umiranja vlastitih zabluda o tome što je "prosvjetljenje".
Treba jasno uvidjeti da je ono što umire, ionako nestvarno, prolazno....ne umiremo mi (jastvo), jer smo vječni kao čista svijest, ali umiru naše iluzije, isprazne tlapnje, zablude, ljubomore, zavisti, sebičnost, posesivnost, samovažnost, bahatost, oholost, prepotencija (koja može biti jako dobro zakamuflirana, i samo iskrena čežnja za potpunom slobodom je može raskrinkati, a time i uništiti), legije ispraznih želja, ljutnje, gorčine, neurotične opsesivnosti, perverzna nagnuća.....
I ako se očistimo od svega navedenog, ostajemo čista, slobodna, blažena svjesnost postojanja i tek tada smo u poziciji za koju smo žrtvovali vlastiti ego, a to je pozicija slobodnog, ispunjenog, mudrog, blaženog Bića koje više ne robuje vlastitim mislima, koncepcijama, emocijama, osjećanjima, idejama....
Da bi se postigao takav cilj, potrebna je bezuvjetna iskrenost i neutaživa čežnja za slobodom, apsolutnom istinom, Bogom. Tako dogo dok postoji i najmanji oslonac, ego će upotrebljavati najlukavije i najsuptilnije oružje (trikove) da se održi na životu.....stoga treba postepeno porušiti sve oslonce (koncepcije) na koje se on može oslanjati i odrediti si samo jedan istinski oslonac na koji ćemo položiti svu svoju vjeru, nadanje i ljubav...na Boga, koji je naše vlastito Jastvo.
Ljudi većinom nirvanu (nirvikalpa samadhi) poistovjećuju sa ništavilom, voidizmom (void-praznina), što je neispravno shvaćanje.
Nirvana ili kraljevstvo božje je stanje svijesti koja je pročišćena od iluzija, a budući da smo prionuli tako čvrsto za iluzije, onda mislimo da nestajanjem iluzija nestajemo i mi. Te pogrešne ideje se treba osloboditi....naprotiv teka kada pročistimo svoj um, ćemo istinski živjeti, jer život ega je sjena istnskog života.
Nirvana nije utrnuće našeg života, nego je utrnuće (smrt) naših zabluda i iluzija o sebi i svijetu....Nirvana je istnski život u samsari (svijetu iluzija).
Dakle umiranjem ega ne umiremo mi, nego naše predrasude i iskrivljene ideje o Sebi.
"TKO ŽELI SAČUVATI SVOJ ŽIVOT (EGO), IZGUBIT ĆE GA, A TKO IZGUBI SVOJ ŽIVOT RADI MENE (JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT), NAĆI ĆE GA (JASTVO ILI ISTINSKOG SEBE)!"
P.S. O potankostima direktnog puta do Sebe, praktičnim uputama, korak po korak....možete pročitati na mom blogu..
http://vijnana-atma-vichara.blogspot.com/
ZAKON OGLEDALA
Sve je onako kako to netko percipira (doživljava). Stvarnost oko nas je neutralna i mi joj dajemo boju, okus i miris svojim prethodno stečenim iskustvima.
Zašto ljudi tako različito reagiraju na iste stvari, okolnosti, osobe. Upravo zbog različitih prethodno doživljavanih iskustava ili neiskustava. Traumatična i bolna iskustva su samo lekcije koje moramo naučiti da prođemo na ispitu iz dotičnog predmeta....strpljenje, razumijevanje, univerzalna ljubav.....
Tako dugo dok ovaj vanjski svijet promatram kao nešto što je odvojeno od mene i jako stvarno, tako dugo će biti prisutna patnja koja ima jedinu svrhu da nas privede samorealizaciji....spoznaji da sam sve to u biti ja, odnosno moja ideja o tome i takvome svijetu.
Ako te netko iritira svojim ponašanjem, riječima, ili samom fizičkom pojavom i ako osjetiš da ti se želudac okreće, zastani i upitaj se zašto je takva reakcija u tebi. Jer netko drugi ne bi tako reagirao, dapače možda suprotno. Onda da li je problem u tebi čovječe ili van tebe.
Stojiš pred ogledalom i ne sviđa ti se vlastiti lik pa osuđuješ ogledalo ili mrlju na svom licu brišeš na ogledalu....:))). Dođi k Sebi i shvati da je sve to tvoje nesavršenstvo i prioni poslu.... počni spaljivati vasane ili samskare (psihičke jezgre nabijene štetnim emotivnim nabojem), u vlastitoj personalnoj osobnosti, a ne kritizirati druge, osuđivati ih ili ogovarati ili prosuđivati njihove postupke. Počni mesti pred svojim pragom, jer zbog brvna u vlastitom oku nećeš uz najbolju volju i namjeru znati i moći izvaditi trunčicu iz oka svoga bližnjeg i još ćeš mu napraviti u najboljoj namjeri više štete nego koristi....
Stoga okreni se čovječe Sebi i pospremaj svoju kuću jer još ima mnogo toga za očistiti, a drugima prepusti da čine to isto u svojoj...Prosvjetljeni um je um očišćen od psihološkog smeća i bezbrojnih besmislenih koncepata, i izreka BLAGO SIROMAŠNIMA DUHOM(mislima, koncepcijama, teorijama) JER NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO(duboki unutrašnji mir-NIRVANA), je pomalo neshvaćena ali duboko istinita....ili DOK NE POSTANETE KAO MALA DJECA( u Srcu ne u umu...u umu mudri poput zmije-Kundalini) NEĆETE UĆI U BOŽJE KRALJEVSTVO !
O efikasnom načinu spaljivanju (uništavanju) vasana ili samskara nekom drugom prilikom!
Sve je onako kako to netko percipira (doživljava). Stvarnost oko nas je neutralna i mi joj dajemo boju, okus i miris svojim prethodno stečenim iskustvima.
Zašto ljudi tako različito reagiraju na iste stvari, okolnosti, osobe. Upravo zbog različitih prethodno doživljavanih iskustava ili neiskustava. Traumatična i bolna iskustva su samo lekcije koje moramo naučiti da prođemo na ispitu iz dotičnog predmeta....strpljenje, razumijevanje, univerzalna ljubav.....
Tako dugo dok ovaj vanjski svijet promatram kao nešto što je odvojeno od mene i jako stvarno, tako dugo će biti prisutna patnja koja ima jedinu svrhu da nas privede samorealizaciji....spoznaji da sam sve to u biti ja, odnosno moja ideja o tome i takvome svijetu.
Ako te netko iritira svojim ponašanjem, riječima, ili samom fizičkom pojavom i ako osjetiš da ti se želudac okreće, zastani i upitaj se zašto je takva reakcija u tebi. Jer netko drugi ne bi tako reagirao, dapače možda suprotno. Onda da li je problem u tebi čovječe ili van tebe.
Stojiš pred ogledalom i ne sviđa ti se vlastiti lik pa osuđuješ ogledalo ili mrlju na svom licu brišeš na ogledalu....:))). Dođi k Sebi i shvati da je sve to tvoje nesavršenstvo i prioni poslu.... počni spaljivati vasane ili samskare (psihičke jezgre nabijene štetnim emotivnim nabojem), u vlastitoj personalnoj osobnosti, a ne kritizirati druge, osuđivati ih ili ogovarati ili prosuđivati njihove postupke. Počni mesti pred svojim pragom, jer zbog brvna u vlastitom oku nećeš uz najbolju volju i namjeru znati i moći izvaditi trunčicu iz oka svoga bližnjeg i još ćeš mu napraviti u najboljoj namjeri više štete nego koristi....
Stoga okreni se čovječe Sebi i pospremaj svoju kuću jer još ima mnogo toga za očistiti, a drugima prepusti da čine to isto u svojoj...Prosvjetljeni um je um očišćen od psihološkog smeća i bezbrojnih besmislenih koncepata, i izreka BLAGO SIROMAŠNIMA DUHOM(mislima, koncepcijama, teorijama) JER NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO(duboki unutrašnji mir-NIRVANA), je pomalo neshvaćena ali duboko istinita....ili DOK NE POSTANETE KAO MALA DJECA( u Srcu ne u umu...u umu mudri poput zmije-Kundalini) NEĆETE UĆI U BOŽJE KRALJEVSTVO !
O efikasnom načinu spaljivanju (uništavanju) vasana ili samskara nekom drugom prilikom!
USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
"Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? Bezumniče! Ono što ti siješ neoživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik. Nije svako tijelo isto tijelo;...Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa...Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti a uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno. Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: "Prvi čovjek, Adam, postade živa duša", a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga. Ovo, bračo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube...." 1. Kor. 15:35-52
Kako vidimo iz uvodnog citata sv. apostola Pavla, on upozorava braću da se ne varaju glede uskrsnuća...jer zemaljsko ne može baštiniti nebesko, i ne uskršava zemaljsko već nebesko (duhovno) tijelo.
Kako je moguće da je Isus, mogao jesti fizičku (materjalnu) ribu svojim "uskrsnulim" tijelom i imati iste rane koje je pokazivao nevjernom Tomi, na rukama "duhovnog" tijela!?
"Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."
Luka 24:39
"Imate li ovdje što za jelo? Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede."
Luka 24:41
Ovi citati iz svetoga pisma Novog Zavjeta (Kršćanska sadašnjost.....prijevod Bonaventura Duda i Jerko Fućak), sami za sebe govore.
Sjetimo se i priče kada je Isus "uskrisio" Lazara nakon što je ovaj već nekoliko dana proveo mrtav u grobnici i već mu je tijelo počelo zaudarati. Taj isti "uskrsnuli" Lazar je ponovo umro, jer zemaljsko tijelo ne baštini nebesko kraljevstvo.
Ista je priča i sa uskrisivanjem Jairove kćeri........
Čini se da je pojam "Uskrsnuća" vrlo rastezljiv i može se tumačiti na razne načine. To što je Isus uskrsnuo u svom zemaljskom tijelu za mene ne bi mogla biti osnova moje vjere, jer i osobe koje su umrle i bile neko vrijeme "s onu stranu" ponovo su se vratile, reanimacijom, ali i umrle kad im je došao njihov čas.
Za mene Uskrsnuće znači nešto drugo, a ne uskršavanje zemaljskog tijela. O tome ću pisati u sljedećem tekstu, a za sada mislim da imamo dovoljno materijala da razmislimo o "Uskrsu" kako nam ga prezentira sveta majka Crkva.
U jednoj prigodnoj, uskršnjoj TV emisiji prije nekoliko godina, Adalbert Rebić je na upit voditelja, da li je Isus uskrsnuo u zemaljskom ili duhovnom tijelu, govorio dugo, dugo, ali ga je voditelj na kraju upitao da mu da konkretan odgovor, na što je gospodin Rebić skrušeno rekao da se ne može dati neki određeni odgovor.....
Ipak ima onih koji znaju, pa ćemo u drugom napisu više govoriti o pravom značenju riječi "Uskrs".
P.S. Zanimali bi me vaši komentari i razmišljanja o Isusovom uskrsnuću...!
Nastavak »
Pripremi za ispis
belich
25.03.2008 09:07 h
Vrlo jednostavno.Pošto je podjela na duh i tijelo umjetna ,što potvrđuje i kvantna fizika,jasno je da ako se radi o uskrsnuću da je uskrsnulo cjelokupno biće uključujući i tijelo.Inače to nebi bilo uskrsnuče nego nešto drugo.
zeljka
25.03.2008 09:46 h
Osobno mi je bliža istočna misao da je Duša vječna, a tijelo košulja (ili hram Duše). U svakom slučaju, tijelo se mijenja, stari, umire, a Duša je vječna i nepromjenjiva. Vjerujem u Isusovo uskrsnuće, u smislu nastavka trajanja i postojanja Božanskog Avatara, ali Biblija mi je često kontradiktorna.
vijnana
25.03.2008 10:51 h
Belich, mislim da se nismo razumjeli....isto sv. Pismo govori o o uskrsnuću duhovnog tijela a ne zemaljskog koje jede zemaljsku ribu....duhovno tijelo ne jede zemaljsku ribu....Pavao govori o uskrsnuću duhovnog tijela....a mi slavimo "uskrsnuće" fizičkog tijela......tu je ta kontradikcija o kojoj govori Željka u svom komentaru....
vijnana
25.03.2008 11:00 h
....nije li Isus vratio Lazarovu dušu ponovo u njegovo smrtno tijelo koje je ponovo umrlo.....tako mu je samo produžio život u "dolini suza"...iz ljubavi prema njegovim sestrama Mariji i Marti....
Ja vjerujem da je sve to radio da ljudima svog vremena pojača vjeru da je On Riječ Božja (Duh), a ne tijelo koje oni vide, pa da više vjeruju u ono što im je govorio....Na jednom mjestu Isus kaže"....Duh je taj koji oživljuje, tijelo ne vrijedi ništa...."
Jesi li čitao knjigu "Isus je živio u Indiji", u njoj se opisuje onaj dio Isusovog života koji se u ovom današnjem, mnogo puta mijenjanom Novom Zavjetu, prešućuje (zanemaruje).....
zeljka
25.03.2008 11:20 h
Dobar komentar, Vijnana! Zar je nemoguće da je Isus, baš kao u slučaju izraza ljubavi prema Mariji i Marti kad im je brata vratio u život i prema apostolima pokazao poseban dokaz svoje ljubavi kroz čudo ukazanja? Mislim: ako se pojavio kao Svjetlosno Biće, a apostoli ga nisu prepoznali, ako im se obratio, a ni to nije bilo dovoljno, zar nije bilo logično da učini to čudo pojavljivanja u fizičkom tijelu da bi i oni najnevjerniji povjerovali?
Usput, "Isus je živio u Indiji" je odlična knjiga!
mlabos
25.03.2008 12:29 h
Zanimljivo je, barem po saznanjima koje imamo iz N. Zavjeta, da se Isus uskrisio ponovno u svom tijelu. Zagovornici reinkarnacije mogu to tumačiti kao ponovno utjelovljenje duše, a neki pak time da je čovjek (Isus) umro i opet oživio, ili možda samo zamro.
U svakom slučaju ne postoji odgovor koji bi sve zadovoljio. Nego i dalje ostaje misterija, koja je, po mom mišljenju, zapravo bit i sukus cijele te priče.
Upravo emocija ili doživljaj ushićenja koje stvara neka duhova spoznaja, zapravo je cilj, jer stvara stanje u kojem se aktiviraju naši potencijali, koje nijedna činjenica, znači neko 'faktično' znanje, ne može izazvati.
Misterija, čudo, neobjašnjene stvari upravo stvaraju to stanje (možemo ga nazvati i euforičnim) koje je očigledno ključ za doživljaj viših dimenzija svijesti.
vijnana
25.03.2008 13:12 h
Euforija bi nužno rezultirala depresijom, ali pretpostavljam da si mislila na duhovnu ekstazu koja se razlikuje od euforije...
Što se tiče uskrsnuća, to ne bi trebala biti misterija obzirom da se zna da se u Kevala Nirvikalpa Samadhiju može ostati najduže 21 dan, a ako u tom vremenu ne dođe do poistovjećenja sa fizičkim tijelom, duhovna duša ostaje u duhovnom carstvu. Moj Sadguru je bio u Nirvikalapa iskustvu ("mrtav") točno 21 dan da bi se ponovo poistovjetio s tijelom("uskrsnuo" !?), jer kako je sam govorio rijetke duše se uspiju vratiti natrag u tijelo, a one koje se vrate božjom providnošću, imaju za prenjeti radosnu vijest o vječnom životu, onima koji ne vjeruju....i to on nije smatrao nikakvom neobjašnjivom misterijom....
Vjerujem da neću ovim iznošenjem činjenica poljuljati nečiju vjeru u misterij uskrsnuća, kakovim ga doživljava...kako sam već najavio više o tome ću pisati u sljedećem napisu....
vijnana
25.03.2008 13:12 h
Euforija bi nužno rezultirala depresijom, ali pretpostavljam da si mislila na duhovnu ekstazu koja se razlikuje od euforije...
Što se tiče uskrsnuća, to ne bi trebala biti misterija obzirom da se zna da se u Kevala Nirvikalpa Samadhiju može ostati najduže 21 dan, a ako u tom vremenu ne dođe do poistovjećenja sa fizičkim tijelom, duhovna duša ostaje u duhovnom carstvu. Moj Sadguru je bio u Nirvikalapa iskustvu ("mrtav") točno 21 dan da bi se ponovo poistovjetio s tijelom("uskrsnuo" !?), jer kako je sam govorio rijetke duše se uspiju vratiti natrag u tijelo, a one koje se vrate božjom providnošću, imaju za prenjeti radosnu vijest o vječnom životu, onima koji ne vjeruju....i to on nije smatrao nikakvom neobjašnjivom misterijom....
Vjerujem da neću ovim iznošenjem činjenica poljuljati nečiju vjeru u misterij uskrsnuća, kakovim ga doživljava...kako sam već najavio više o tome ću pisati u sljedećem napisu....
vijnana
25.03.2008 13:14 h
...zabunom sam 2x stisnuo tipku pa se komentar udvostručio....
cune
25.03.2008 15:08 h
Željko,evo ti se javlja Maja sa korisničkog imena moga prijatelja Cuneta. Moram priznati da si aktivirao zanimljivu temu o kojoj upravo sada diskutiramo. Čujemo se još po tom pitanju :-)))
On je jedan od mnogih...
tara
25.03.2008 23:03 h
Pa cijela su južnoamerička plemena jednostavno odlepršala u višu dimenziju kad su ovdje obavili misiju. Isus je negdje naučio kako se to radi i jasno nam demonstrirao. Postao je tako naše referentno biće upisano u grupnu ljudsku svijest. Vjerojatno će mnogi učiniti isto kad budu satjerani u kut ili razapeti do svojih krajnjih granica.
Jer ne vidim kako bi to netko inače iz toplog stana išao raditi. Kao ono, draga, ja idem sad u kupaonicu da se razapnem do krajnjih granica i uznesem se tjelesno u petu dimenziju.
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
"Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? Bezumniče! Ono što ti siješ neoživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik. Nije svako tijelo isto tijelo;...Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa...Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti a uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno. Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: "Prvi čovjek, Adam, postade živa duša", a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga. Ovo, bračo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube...." 1. Kor. 15:35-52
Kako vidimo iz uvodnog citata sv. apostola Pavla, on upozorava braću da se ne varaju glede uskrsnuća...jer zemaljsko ne može baštiniti nebesko, i ne uskršava zemaljsko već nebesko (duhovno) tijelo.
Kako je moguće da je Isus, mogao jesti fizičku (materjalnu) ribu svojim "uskrsnulim" tijelom i imati iste rane koje je pokazivao nevjernom Tomi, na rukama "duhovnog" tijela!?
"Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."
Luka 24:39
"Imate li ovdje što za jelo? Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede."
Luka 24:41
Ovi citati iz svetoga pisma Novog Zavjeta (Kršćanska sadašnjost.....prijevod Bonaventura Duda i Jerko Fućak), sami za sebe govore.
Sjetimo se i priče kada je Isus "uskrisio" Lazara nakon što je ovaj već nekoliko dana proveo mrtav u grobnici i već mu je tijelo počelo zaudarati. Taj isti "uskrsnuli" Lazar je ponovo umro, jer zemaljsko tijelo ne baštini nebesko kraljevstvo.
Ista je priča i sa uskrisivanjem Jairove kćeri........
Čini se da je pojam "Uskrsnuća" vrlo rastezljiv i može se tumačiti na razne načine. To što je Isus uskrsnuo u svom zemaljskom tijelu za mene ne bi mogla biti osnova moje vjere, jer i osobe koje su umrle i bile neko vrijeme "s onu stranu" ponovo su se vratile, reanimacijom, ali i umrle kad im je došao njihov čas.
Za mene Uskrsnuće znači nešto drugo, a ne uskršavanje zemaljskog tijela. O tome ću pisati u sljedećem tekstu, a za sada mislim da imamo dovoljno materijala da razmislimo o "Uskrsu" kako nam ga prezentira sveta majka Crkva.
U jednoj prigodnoj, uskršnjoj TV emisiji prije nekoliko godina, Adalbert Rebić je na upit voditelja, da li je Isus uskrsnuo u zemaljskom ili duhovnom tijelu, govorio dugo, dugo, ali ga je voditelj na kraju upitao da mu da konkretan odgovor, na što je gospodin Rebić skrušeno rekao da se ne može dati neki određeni odgovor.....
Ipak ima onih koji znaju, pa ćemo u drugom napisu više govoriti o pravom značenju riječi "Uskrs".
P.S. Zanimali bi me vaši komentari i razmišljanja o Isusovom uskrsnuću...!
Nastavak »
Pripremi za ispis
belich
25.03.2008 09:07 h
Vrlo jednostavno.Pošto je podjela na duh i tijelo umjetna ,što potvrđuje i kvantna fizika,jasno je da ako se radi o uskrsnuću da je uskrsnulo cjelokupno biće uključujući i tijelo.Inače to nebi bilo uskrsnuče nego nešto drugo.
zeljka
25.03.2008 09:46 h
Osobno mi je bliža istočna misao da je Duša vječna, a tijelo košulja (ili hram Duše). U svakom slučaju, tijelo se mijenja, stari, umire, a Duša je vječna i nepromjenjiva. Vjerujem u Isusovo uskrsnuće, u smislu nastavka trajanja i postojanja Božanskog Avatara, ali Biblija mi je često kontradiktorna.
vijnana
25.03.2008 10:51 h
Belich, mislim da se nismo razumjeli....isto sv. Pismo govori o o uskrsnuću duhovnog tijela a ne zemaljskog koje jede zemaljsku ribu....duhovno tijelo ne jede zemaljsku ribu....Pavao govori o uskrsnuću duhovnog tijela....a mi slavimo "uskrsnuće" fizičkog tijela......tu je ta kontradikcija o kojoj govori Željka u svom komentaru....
vijnana
25.03.2008 11:00 h
....nije li Isus vratio Lazarovu dušu ponovo u njegovo smrtno tijelo koje je ponovo umrlo.....tako mu je samo produžio život u "dolini suza"...iz ljubavi prema njegovim sestrama Mariji i Marti....
Ja vjerujem da je sve to radio da ljudima svog vremena pojača vjeru da je On Riječ Božja (Duh), a ne tijelo koje oni vide, pa da više vjeruju u ono što im je govorio....Na jednom mjestu Isus kaže"....Duh je taj koji oživljuje, tijelo ne vrijedi ništa...."
Jesi li čitao knjigu "Isus je živio u Indiji", u njoj se opisuje onaj dio Isusovog života koji se u ovom današnjem, mnogo puta mijenjanom Novom Zavjetu, prešućuje (zanemaruje).....
zeljka
25.03.2008 11:20 h
Dobar komentar, Vijnana! Zar je nemoguće da je Isus, baš kao u slučaju izraza ljubavi prema Mariji i Marti kad im je brata vratio u život i prema apostolima pokazao poseban dokaz svoje ljubavi kroz čudo ukazanja? Mislim: ako se pojavio kao Svjetlosno Biće, a apostoli ga nisu prepoznali, ako im se obratio, a ni to nije bilo dovoljno, zar nije bilo logično da učini to čudo pojavljivanja u fizičkom tijelu da bi i oni najnevjerniji povjerovali?
Usput, "Isus je živio u Indiji" je odlična knjiga!
mlabos
25.03.2008 12:29 h
Zanimljivo je, barem po saznanjima koje imamo iz N. Zavjeta, da se Isus uskrisio ponovno u svom tijelu. Zagovornici reinkarnacije mogu to tumačiti kao ponovno utjelovljenje duše, a neki pak time da je čovjek (Isus) umro i opet oživio, ili možda samo zamro.
U svakom slučaju ne postoji odgovor koji bi sve zadovoljio. Nego i dalje ostaje misterija, koja je, po mom mišljenju, zapravo bit i sukus cijele te priče.
Upravo emocija ili doživljaj ushićenja koje stvara neka duhova spoznaja, zapravo je cilj, jer stvara stanje u kojem se aktiviraju naši potencijali, koje nijedna činjenica, znači neko 'faktično' znanje, ne može izazvati.
Misterija, čudo, neobjašnjene stvari upravo stvaraju to stanje (možemo ga nazvati i euforičnim) koje je očigledno ključ za doživljaj viših dimenzija svijesti.
vijnana
25.03.2008 13:12 h
Euforija bi nužno rezultirala depresijom, ali pretpostavljam da si mislila na duhovnu ekstazu koja se razlikuje od euforije...
Što se tiče uskrsnuća, to ne bi trebala biti misterija obzirom da se zna da se u Kevala Nirvikalpa Samadhiju može ostati najduže 21 dan, a ako u tom vremenu ne dođe do poistovjećenja sa fizičkim tijelom, duhovna duša ostaje u duhovnom carstvu. Moj Sadguru je bio u Nirvikalapa iskustvu ("mrtav") točno 21 dan da bi se ponovo poistovjetio s tijelom("uskrsnuo" !?), jer kako je sam govorio rijetke duše se uspiju vratiti natrag u tijelo, a one koje se vrate božjom providnošću, imaju za prenjeti radosnu vijest o vječnom životu, onima koji ne vjeruju....i to on nije smatrao nikakvom neobjašnjivom misterijom....
Vjerujem da neću ovim iznošenjem činjenica poljuljati nečiju vjeru u misterij uskrsnuća, kakovim ga doživljava...kako sam već najavio više o tome ću pisati u sljedećem napisu....
vijnana
25.03.2008 13:12 h
Euforija bi nužno rezultirala depresijom, ali pretpostavljam da si mislila na duhovnu ekstazu koja se razlikuje od euforije...
Što se tiče uskrsnuća, to ne bi trebala biti misterija obzirom da se zna da se u Kevala Nirvikalpa Samadhiju može ostati najduže 21 dan, a ako u tom vremenu ne dođe do poistovjećenja sa fizičkim tijelom, duhovna duša ostaje u duhovnom carstvu. Moj Sadguru je bio u Nirvikalapa iskustvu ("mrtav") točno 21 dan da bi se ponovo poistovjetio s tijelom("uskrsnuo" !?), jer kako je sam govorio rijetke duše se uspiju vratiti natrag u tijelo, a one koje se vrate božjom providnošću, imaju za prenjeti radosnu vijest o vječnom životu, onima koji ne vjeruju....i to on nije smatrao nikakvom neobjašnjivom misterijom....
Vjerujem da neću ovim iznošenjem činjenica poljuljati nečiju vjeru u misterij uskrsnuća, kakovim ga doživljava...kako sam već najavio više o tome ću pisati u sljedećem napisu....
vijnana
25.03.2008 13:14 h
...zabunom sam 2x stisnuo tipku pa se komentar udvostručio....
cune
25.03.2008 15:08 h
Željko,evo ti se javlja Maja sa korisničkog imena moga prijatelja Cuneta. Moram priznati da si aktivirao zanimljivu temu o kojoj upravo sada diskutiramo. Čujemo se još po tom pitanju :-)))
On je jedan od mnogih...
tara
25.03.2008 23:03 h
Pa cijela su južnoamerička plemena jednostavno odlepršala u višu dimenziju kad su ovdje obavili misiju. Isus je negdje naučio kako se to radi i jasno nam demonstrirao. Postao je tako naše referentno biće upisano u grupnu ljudsku svijest. Vjerojatno će mnogi učiniti isto kad budu satjerani u kut ili razapeti do svojih krajnjih granica.
Jer ne vidim kako bi to netko inače iz toplog stana išao raditi. Kao ono, draga, ja idem sad u kupaonicu da se razapnem do krajnjih granica i uznesem se tjelesno u petu dimenziju.
TKO SAM JA?
Nisam već dugo ništa napisao, smatrajući da je ovdje preobilje tekstova koji poput nabujale rijeke samo fluktuiraju, a vjerojatno se i ponetko njima okoristi. Ima već duže vremena da sam se povukao iz aktivnog života, živeći sam, ali doživljavajući sve veću i neposrednije vodstvo i prisutnost Božjeg duha u sebi i oko sebe.
Potaknut riječima jednog tekstopisca na ovom portalu koji govori o buci u zraku, buci riječi, pogotovo pametovanja i "mudrovanja", odlučih potaknuti i ja neke koji pišu ili posjećuju ovaj portal.
Prije nego što bilo što pišemo bilo bi dobro postaviti si iskreno pitanje, tko je to ko sada želi nešto pisati, i sa kojim motivom. Da li pišem iz svog ega (tjelesna svijest) ili iz svog Bića (duhovna svijest) ?
Da li se želim producirati ili provodim vlastitu samoterapiju (poznato je da je pisanje zahvalna samoterapija). Ono prvo je iz ega, a ovo drugo isto tako ali je prihvatljivije, jer ako iza pisanja tekstova stoji iskrena namjera da si pomognem još dodatno razjasniti neke pojmove ili zacijeliti još preostale duševne rane, taj razlog bi opravdao pisanje.
Zato budimo iskreni prema sebi kada pišemo, da li imamo iskrenu namjeru da pomognemo drugima svojim iskustvima, kakva god ona bila, ili kako već rekoh, iza tekstova stoji duša koja želi da ju se prepozna.
Netko je u nekom komentaru napisao, da su riječi iz prethodnog komentara samo mentalni konstrukti i koncepcije. Da... tako je, preplavljeni smo riječima, mentalnim koncepcijama, prosudbama, percepcijama, pa baš iz tog razloga, hajdemo biti što iskreniji prema sebi i pitati se tko je taj koji piše bilo što, možda ćemo si na taj način pomoći da jasnije sagledamo sebe i svoje istinske motive, a time ćemo si znatno pomoći kao i drugima koji će, ukoliko iskreno u Duhu istine čitaju, imati puno više koristi za svoju dušu.
Danas je ono za čim duše najviše vape i čeznu, iskrenost i poniznost, jer nas prepotencija, bahatost i oholost ega truju i guše našu slobodu i sreću.
Ovaj tekst nema nikakvih pretenzija da bilo tko bilo što mijenja u daljnjem pisanju, već je nastao spontano kao posljedica, već navedenih riječi nekih pisaca s ovog portala, a dodatno motiviran činjenicom da već duže nisam ostavljao traga na ovoj stranici.
Svaki tekstopisac ima i svoje čitatelje i to je dobro da bude različitih tekstova za različite ljude jer je valjda to i cilj ovog portala.
Svi smo mi Jedno, i svi težimo samo k jednom cilju, a to je da budemo apsolutno sretni, što nije neka emocija, već stanje probuđene Svijesti koja doživljava samu Sebe onakvom kakva uistinu jest, dakle vječna, bezgranična, neuvjetovana, slobodna, blažena...Iskrena mi je želja da svi koji budu čitali ovaj tekst, na trenutak zastanu i pogledaju unutra u svoju dušu i da se upitaju...TKO SAM ZAPRAVO, UISTINU JA?
Kada sa malo meditacije, uvidimo da nismo niti tijelo, niti misli, niti osjećaji, jer svo to troje ima početak i kraj, prolazna su stvarnost pa time i relativna, nepostojana, prividna, obmanjujuća, a služi nam samo kao instrumentarij da se izrazimo u ovoj dimenziji života, tada će nam se sam po sebi nametnuti odgovor da smo mi u stvari Svijest u kojoj se sve čega smo svjesni događa, pa usmjerimo tada pažnju na tu Svijest, apsolutnu stvarnost, na Sebe, svoju transpersonalnu osobnost (Jastvo, Sebstvo), a ne na tijelo, osjećaje i misli, što čini naš ego ili personalnu osobnost, za koju smo tako ljubomorno i grčevito svezani ropskom ovisnošću, te ćemo tako, pomognuti neizmjernim Božjim milosrđem i svojom djetinjom iskrenošću, prije ili kasnije ostvariti krajnji cilj zbog kojeg smo se i inkarnirali na ovoj planeti.
Božja sveta Ljubav i vječna Mudrost, neka budu naša dva krila kojima uzletimo hrabro i odlučno, bez straha u nebeske visine i prostore neizmjerne ljubavi, slobode i sreće!
Neka ono što mislimo, govorimo, pišemo i činimo bude na sve veću Božju slavu!
Namaste!
Nisam već dugo ništa napisao, smatrajući da je ovdje preobilje tekstova koji poput nabujale rijeke samo fluktuiraju, a vjerojatno se i ponetko njima okoristi. Ima već duže vremena da sam se povukao iz aktivnog života, živeći sam, ali doživljavajući sve veću i neposrednije vodstvo i prisutnost Božjeg duha u sebi i oko sebe.
Potaknut riječima jednog tekstopisca na ovom portalu koji govori o buci u zraku, buci riječi, pogotovo pametovanja i "mudrovanja", odlučih potaknuti i ja neke koji pišu ili posjećuju ovaj portal.
Prije nego što bilo što pišemo bilo bi dobro postaviti si iskreno pitanje, tko je to ko sada želi nešto pisati, i sa kojim motivom. Da li pišem iz svog ega (tjelesna svijest) ili iz svog Bića (duhovna svijest) ?
Da li se želim producirati ili provodim vlastitu samoterapiju (poznato je da je pisanje zahvalna samoterapija). Ono prvo je iz ega, a ovo drugo isto tako ali je prihvatljivije, jer ako iza pisanja tekstova stoji iskrena namjera da si pomognem još dodatno razjasniti neke pojmove ili zacijeliti još preostale duševne rane, taj razlog bi opravdao pisanje.
Zato budimo iskreni prema sebi kada pišemo, da li imamo iskrenu namjeru da pomognemo drugima svojim iskustvima, kakva god ona bila, ili kako već rekoh, iza tekstova stoji duša koja želi da ju se prepozna.
Netko je u nekom komentaru napisao, da su riječi iz prethodnog komentara samo mentalni konstrukti i koncepcije. Da... tako je, preplavljeni smo riječima, mentalnim koncepcijama, prosudbama, percepcijama, pa baš iz tog razloga, hajdemo biti što iskreniji prema sebi i pitati se tko je taj koji piše bilo što, možda ćemo si na taj način pomoći da jasnije sagledamo sebe i svoje istinske motive, a time ćemo si znatno pomoći kao i drugima koji će, ukoliko iskreno u Duhu istine čitaju, imati puno više koristi za svoju dušu.
Danas je ono za čim duše najviše vape i čeznu, iskrenost i poniznost, jer nas prepotencija, bahatost i oholost ega truju i guše našu slobodu i sreću.
Ovaj tekst nema nikakvih pretenzija da bilo tko bilo što mijenja u daljnjem pisanju, već je nastao spontano kao posljedica, već navedenih riječi nekih pisaca s ovog portala, a dodatno motiviran činjenicom da već duže nisam ostavljao traga na ovoj stranici.
Svaki tekstopisac ima i svoje čitatelje i to je dobro da bude različitih tekstova za različite ljude jer je valjda to i cilj ovog portala.
Svi smo mi Jedno, i svi težimo samo k jednom cilju, a to je da budemo apsolutno sretni, što nije neka emocija, već stanje probuđene Svijesti koja doživljava samu Sebe onakvom kakva uistinu jest, dakle vječna, bezgranična, neuvjetovana, slobodna, blažena...Iskrena mi je želja da svi koji budu čitali ovaj tekst, na trenutak zastanu i pogledaju unutra u svoju dušu i da se upitaju...TKO SAM ZAPRAVO, UISTINU JA?
Kada sa malo meditacije, uvidimo da nismo niti tijelo, niti misli, niti osjećaji, jer svo to troje ima početak i kraj, prolazna su stvarnost pa time i relativna, nepostojana, prividna, obmanjujuća, a služi nam samo kao instrumentarij da se izrazimo u ovoj dimenziji života, tada će nam se sam po sebi nametnuti odgovor da smo mi u stvari Svijest u kojoj se sve čega smo svjesni događa, pa usmjerimo tada pažnju na tu Svijest, apsolutnu stvarnost, na Sebe, svoju transpersonalnu osobnost (Jastvo, Sebstvo), a ne na tijelo, osjećaje i misli, što čini naš ego ili personalnu osobnost, za koju smo tako ljubomorno i grčevito svezani ropskom ovisnošću, te ćemo tako, pomognuti neizmjernim Božjim milosrđem i svojom djetinjom iskrenošću, prije ili kasnije ostvariti krajnji cilj zbog kojeg smo se i inkarnirali na ovoj planeti.
Božja sveta Ljubav i vječna Mudrost, neka budu naša dva krila kojima uzletimo hrabro i odlučno, bez straha u nebeske visine i prostore neizmjerne ljubavi, slobode i sreće!
Neka ono što mislimo, govorimo, pišemo i činimo bude na sve veću Božju slavu!
Namaste!
TAJNA SVAKE TERAPIJE
Tajna sveke vrste pomaganja ljudskim bićima je u tome koliko ga uspijemo inspirirati da promjeni i uništi životne obrasce za koje je već i sam uvidio da su donosili samo neželjene posljedice.
Sve vrste tegoba, boleština, trauma, a u zadnje vrijeme sve raširenija depresija, imaju svoj uzrok prvensveno u nerazumijevanju ili nedovoljnom razumijevanju zakonitosti života i funkcioniranja mehanizama uma.
Ako nam se uporno ponavljaju neki životni udarci, ili stalno nailazimo na određeni tip muškaraca i žena, potencijalnih partnera, i uvijek ustanovimo kako to nije ono što bi željeli, to nam ukazuje da moramo nešto mijenjati u načinu naše percepcije.
Život oko nas je pozornica sa kulisama i glumcima koji nisu svjesni (više manje) da su samo glumci i da su akteri u filmu kojeg su sami nekad izrežirali i iskreirali da se zabave gledajući ga i živeći ga.
Ta životna pozornica i igra koja biva igrana od strane nas aktivnih glumaca, ima svoja pravila a jedno od najvažnijih je pravilo....ne učini nikome ono što ne bi želio da netko učini tebi...Zakonitost koja je ugrađena u samu igru je zakon zrcalne slike, koji kaže da sve što vidimo oko sebe zrcali naš vlastiti um, pa ako te nešto smeta ili iritira kod tvoga bližnjega, znaj da je to psihički nabijena jezgra koju nosiš u svojoj podsvijesti ali ju ne prepoznaješ (ne vidiš) tako dugo dok ne staneš pred ogledalo, koje će ti jasno pokazati kakav si.
Kako mnogi ne poznaju taj ključni aksiom postojanja padaju neprestano u zamke osuđivanja, kritiziranja, ogovaranja, prosuđivanja itd., ne uviđajući da štogod pričaju o drugima, u stvari pričaju o sebi...:)))
Koliko bi dobrobiti imali svi kada bi se držali savjeta...nikada ne govori i ne čini ono, što bi ti bilo žao kada bi svi doznali....Tada si ne bi bespotrebno sve više opterećivali savjest gomilama psihološkog smeća koje neprestano, gore spomenutim lošim navikama, trpaju u svoju podsvijest do trenutka zagušivanja (zasićenja) kada se pali alarm i označava krajnji trenutak da se učini Shift u svijesti i napusti loša navika.
To saznanje o prezasićenosti psihološkim smradom, obično rezultira željom za generalnim pospremanjem...te se poželi posjetiti netko tko će preuzeti ulogu pomagača da se izbaci "smeće"...i tako kreme proces terapije koji ima bezbroj formi i i imena a samo sa jednim ciljem.
Taj cilj je izbrisati, spaliti ,štetan psihički naboj koji je vezan uz memoriju događaja i osoba iz bliske ili davnije prošlosti individue.
Joj nemoj mi samo njega(nju) spominjati... nikada mu neću to oprostiti što mi je napravio(la). A zašto ne želiš oprostiti i osloboditi se tereta koji ćeš bespotrebno nositi ko zna koliko dugo...ne, nema šanse da to oprostim...:))))
Kada bi ta osoba shvatila da je Bog prvo sebi stvorio bradu jer je nasebičnije Biće koje postoji, onda bi i ona iz vlastitog egoizma oprostila, ne zbog druge osobe nego zbog svog vlastitog oslobođenja...ali ne...sotona(ego) ne da...:))))
Ako uspijete uvjeriti dotičnu osobu u besmislenost nošenja tereta vlastite gluposti i neupućenosti, možda će i reći...ok oprostit ću ali ga ne želim više vidjeti....eto nove gluposti, dakle kakvo je to opraštanje..."fake"...
I konačko kad odluči da zaista oprosti sve svima radi sebe i svog mira, reći će ok, oprost ću ali neču nikada zaboraviti...!
Ok, to je to, reći ćete joj, da čak i da hoće neće moći zaboraviti, jer sve se bilježi i ostaje na uzročnom (kauzalnom ) planu u chitti (skladište uma...nesvjesni dio uma), pa neka ne brine o zaboravljanju.
Naša podsvijest je minsko polje posuto nagaznim minama, a to su figurativno sve memorijske jezgre koje u sebi, osim dotičnog sjećanja, imaju i emotivni (+ i -) naboj.
Umješnost terapeuta se sastoji u tome da osobi pomogne da u kontroliranim uvjetima deaktivira sve mine u svom podvjesnom minskom polju(oslobodi sjećanja od štetnih emotivnih naboja) . Kada se u tom procesu desi da više nema aktivnih mina, a što se vidi i po svakodnevnim reakcijama na okolnosti svakodnevnog života, tada nastupa period mira ili osoba postaje prirodna (prosvijetljen um), te igra novu životnu igru, jer je ulogu tragičara zamjenila ulogom "božanske lude"...:))))
Pripremi za ispis
Safiris
28.05.2008 10:48 h
kada bolje promislim, tako teško zaboravljam, pa se pitam, ako u sebi ne nosimo zlobu, želju za osvetom isl., da li smo oprostili, ili oprost ide ruku pod ruku sa zaboravom ...ipak sjećanje nosi sa sobom i poruku , spoznaju koju smo stekli ... to pitanje mi je vječna klackalica,oprost i zaborav ...
tara
28.05.2008 15:48 h
Bravo, pomoći čovjeku da se s negativnog pažnjom preseli na pozitivno!
kapljica
28.05.2008 17:15 h
Ž..malo je pravih terapeuta,da ne nabrajam kvalitete , ti si jedan od njih. cmok
vijnana
29.05.2008 05:53 h
Hvala kapljice, želiš li mi otkriti identitet možeš na zeljko2@xnet.hr
Univerzum uma
dinaja
31.05.2008 16:49 h
već godinama radim s pacijentima pokušavajući ih uvesti u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u njima, osmisliti njihove fizičke boli i probuditi u njima da svoju misaono- osjećajnu energiju pretvore u kinetičku i da umijećem pokreta suzbiju fizičke boli.......Ponekad se osjećam kao da hodam po oštrici noža jer ja sam kineziterapeut i nesmijem ulaziti dublje u njihove duševne probleme, nesmijem kucati na vrata etikom posla mi zabranjenog....mislim da bi zajednički rad psihoterapeuta i kineziterapeuta pronašao odgovor na mnoga još neriješenja pitanja u sindromu boli kod pacijenata. Mnoge glavobolje, migrene, bolne mišićne napetosti ostaju godinama dijagnoza bez pronađenog uzroka.
Kako uvesti pacijenta u dubinu Freudove sante leda, kako ga suočiti s onim podsvesnim dijelom njegova uma, kako ga naučiti da zaboravi, koji putevi, osim ljubavi vode do opraštanja????????? Kako stvoriti metodu kada je svaki čovjek unikat u univerzumu i svaki svoje boli osjeća i tumači na drugačiji način?????????
Tajna sveke vrste pomaganja ljudskim bićima je u tome koliko ga uspijemo inspirirati da promjeni i uništi životne obrasce za koje je već i sam uvidio da su donosili samo neželjene posljedice.
Sve vrste tegoba, boleština, trauma, a u zadnje vrijeme sve raširenija depresija, imaju svoj uzrok prvensveno u nerazumijevanju ili nedovoljnom razumijevanju zakonitosti života i funkcioniranja mehanizama uma.
Ako nam se uporno ponavljaju neki životni udarci, ili stalno nailazimo na određeni tip muškaraca i žena, potencijalnih partnera, i uvijek ustanovimo kako to nije ono što bi željeli, to nam ukazuje da moramo nešto mijenjati u načinu naše percepcije.
Život oko nas je pozornica sa kulisama i glumcima koji nisu svjesni (više manje) da su samo glumci i da su akteri u filmu kojeg su sami nekad izrežirali i iskreirali da se zabave gledajući ga i živeći ga.
Ta životna pozornica i igra koja biva igrana od strane nas aktivnih glumaca, ima svoja pravila a jedno od najvažnijih je pravilo....ne učini nikome ono što ne bi želio da netko učini tebi...Zakonitost koja je ugrađena u samu igru je zakon zrcalne slike, koji kaže da sve što vidimo oko sebe zrcali naš vlastiti um, pa ako te nešto smeta ili iritira kod tvoga bližnjega, znaj da je to psihički nabijena jezgra koju nosiš u svojoj podsvijesti ali ju ne prepoznaješ (ne vidiš) tako dugo dok ne staneš pred ogledalo, koje će ti jasno pokazati kakav si.
Kako mnogi ne poznaju taj ključni aksiom postojanja padaju neprestano u zamke osuđivanja, kritiziranja, ogovaranja, prosuđivanja itd., ne uviđajući da štogod pričaju o drugima, u stvari pričaju o sebi...:)))
Koliko bi dobrobiti imali svi kada bi se držali savjeta...nikada ne govori i ne čini ono, što bi ti bilo žao kada bi svi doznali....Tada si ne bi bespotrebno sve više opterećivali savjest gomilama psihološkog smeća koje neprestano, gore spomenutim lošim navikama, trpaju u svoju podsvijest do trenutka zagušivanja (zasićenja) kada se pali alarm i označava krajnji trenutak da se učini Shift u svijesti i napusti loša navika.
To saznanje o prezasićenosti psihološkim smradom, obično rezultira željom za generalnim pospremanjem...te se poželi posjetiti netko tko će preuzeti ulogu pomagača da se izbaci "smeće"...i tako kreme proces terapije koji ima bezbroj formi i i imena a samo sa jednim ciljem.
Taj cilj je izbrisati, spaliti ,štetan psihički naboj koji je vezan uz memoriju događaja i osoba iz bliske ili davnije prošlosti individue.
Joj nemoj mi samo njega(nju) spominjati... nikada mu neću to oprostiti što mi je napravio(la). A zašto ne želiš oprostiti i osloboditi se tereta koji ćeš bespotrebno nositi ko zna koliko dugo...ne, nema šanse da to oprostim...:))))
Kada bi ta osoba shvatila da je Bog prvo sebi stvorio bradu jer je nasebičnije Biće koje postoji, onda bi i ona iz vlastitog egoizma oprostila, ne zbog druge osobe nego zbog svog vlastitog oslobođenja...ali ne...sotona(ego) ne da...:))))
Ako uspijete uvjeriti dotičnu osobu u besmislenost nošenja tereta vlastite gluposti i neupućenosti, možda će i reći...ok oprostit ću ali ga ne želim više vidjeti....eto nove gluposti, dakle kakvo je to opraštanje..."fake"...
I konačko kad odluči da zaista oprosti sve svima radi sebe i svog mira, reći će ok, oprost ću ali neču nikada zaboraviti...!
Ok, to je to, reći ćete joj, da čak i da hoće neće moći zaboraviti, jer sve se bilježi i ostaje na uzročnom (kauzalnom ) planu u chitti (skladište uma...nesvjesni dio uma), pa neka ne brine o zaboravljanju.
Naša podsvijest je minsko polje posuto nagaznim minama, a to su figurativno sve memorijske jezgre koje u sebi, osim dotičnog sjećanja, imaju i emotivni (+ i -) naboj.
Umješnost terapeuta se sastoji u tome da osobi pomogne da u kontroliranim uvjetima deaktivira sve mine u svom podvjesnom minskom polju(oslobodi sjećanja od štetnih emotivnih naboja) . Kada se u tom procesu desi da više nema aktivnih mina, a što se vidi i po svakodnevnim reakcijama na okolnosti svakodnevnog života, tada nastupa period mira ili osoba postaje prirodna (prosvijetljen um), te igra novu životnu igru, jer je ulogu tragičara zamjenila ulogom "božanske lude"...:))))
Pripremi za ispis
Safiris
28.05.2008 10:48 h
kada bolje promislim, tako teško zaboravljam, pa se pitam, ako u sebi ne nosimo zlobu, želju za osvetom isl., da li smo oprostili, ili oprost ide ruku pod ruku sa zaboravom ...ipak sjećanje nosi sa sobom i poruku , spoznaju koju smo stekli ... to pitanje mi je vječna klackalica,oprost i zaborav ...
tara
28.05.2008 15:48 h
Bravo, pomoći čovjeku da se s negativnog pažnjom preseli na pozitivno!
kapljica
28.05.2008 17:15 h
Ž..malo je pravih terapeuta,da ne nabrajam kvalitete , ti si jedan od njih. cmok
vijnana
29.05.2008 05:53 h
Hvala kapljice, želiš li mi otkriti identitet možeš na zeljko2@xnet.hr
Univerzum uma
dinaja
31.05.2008 16:49 h
već godinama radim s pacijentima pokušavajući ih uvesti u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u njima, osmisliti njihove fizičke boli i probuditi u njima da svoju misaono- osjećajnu energiju pretvore u kinetičku i da umijećem pokreta suzbiju fizičke boli.......Ponekad se osjećam kao da hodam po oštrici noža jer ja sam kineziterapeut i nesmijem ulaziti dublje u njihove duševne probleme, nesmijem kucati na vrata etikom posla mi zabranjenog....mislim da bi zajednički rad psihoterapeuta i kineziterapeuta pronašao odgovor na mnoga još neriješenja pitanja u sindromu boli kod pacijenata. Mnoge glavobolje, migrene, bolne mišićne napetosti ostaju godinama dijagnoza bez pronađenog uzroka.
Kako uvesti pacijenta u dubinu Freudove sante leda, kako ga suočiti s onim podsvesnim dijelom njegova uma, kako ga naučiti da zaboravi, koji putevi, osim ljubavi vode do opraštanja????????? Kako stvoriti metodu kada je svaki čovjek unikat u univerzumu i svaki svoje boli osjeća i tumači na drugačiji način?????????
ŠUTNJA JE ZLATO
Ništa nije štetnije od govorljivosti i nekontroliranog jezika. Što god uspijemo sagraditi u nama, svaki dan je uništeno mnogim razgovorom, i što skupljamo velikom mukom, naša duša rasipa kroz tu bolest jezika......!
Za svaku ispraznu riječ koju izreku ljudi, dat će odgovor "na dan strašnoga suda", jer ćeš se svojim riječima opravdati i svojim ćeš se riječima osuditi......!
Mudrost ulazi u dušu putem ljubavi, šutnje i pokore.Velika je mudrost znati šutjeti i trpjeti i ne obazirati se na riječi, ni na djela drugih, niti na život što ga provode.....! Govori malo i ne uplići se u stvari o kojima nisi pitan.....! Usteže riječi svoje čovjek koji zna, i tiha je duha čovjek razuman......!Obuzdavaj mnogo jezik i misao....!
.......NIKADA NE GOVORI ONO ŠTO BI TI BILO ŽAO KADA BI SVI DOZNALI.....!
* * *
Želim blagoslovljen Uskrs svim dragim magicusima tekstopiscima, kao i onima koji čitaju i komentiraju tekstove sa ovog portala !!!
Ništa nije štetnije od govorljivosti i nekontroliranog jezika. Što god uspijemo sagraditi u nama, svaki dan je uništeno mnogim razgovorom, i što skupljamo velikom mukom, naša duša rasipa kroz tu bolest jezika......!
Za svaku ispraznu riječ koju izreku ljudi, dat će odgovor "na dan strašnoga suda", jer ćeš se svojim riječima opravdati i svojim ćeš se riječima osuditi......!
Mudrost ulazi u dušu putem ljubavi, šutnje i pokore.Velika je mudrost znati šutjeti i trpjeti i ne obazirati se na riječi, ni na djela drugih, niti na život što ga provode.....! Govori malo i ne uplići se u stvari o kojima nisi pitan.....! Usteže riječi svoje čovjek koji zna, i tiha je duha čovjek razuman......!Obuzdavaj mnogo jezik i misao....!
.......NIKADA NE GOVORI ONO ŠTO BI TI BILO ŽAO KADA BI SVI DOZNALI.....!
* * *
Želim blagoslovljen Uskrs svim dragim magicusima tekstopiscima, kao i onima koji čitaju i komentiraju tekstove sa ovog portala !!!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)