SPALJIVANJE VASANA (potisnutih psihičkih naboja)

Brisanje (spaljivanje, uništavanje) vasana ili samskara (potisnutih emotivnih naboja u vidu štetnih sklonosti, impresija, navika), je summum bonum praksi, tehnika, metoda koje bi trebale voditi ka i rezultirati stanjem svijesti poznatijim pod imenom PROSVJETLJENJE ili BOŽJE KRALJEVSTVO.
Kada vas netko povrijedi bilo riječima ili postupcima, kada doživite bilo kakvo traumatično iskustvo, kada budete iziritirani nekim ili nečim, kada vam se gadi neka osoba, ili voditelj ili voditeljica neke TV emisije vam ide na živce....itd., sve su to neka negodna doživljavanja na razini uma i tjelesnih osjeta. Kad sretnete osobu koju ste dobro izogovarali, nije vam baš ugodno u njenoj blizini jer krijete stvarne osjećaje prema njoj pa glumatate...sve to stvara neku nelagodu.
Sada se vraćam na prethodni tekst..ZAKON OGLEDALA... gdje smo objasnili kako sve ono što o nekome mislim ili osjećam govori najviše ili potpuno o meni. Ako prihvatim tu zakonitost kao istinitu, kako ću onda moći osuđivati, ogovarati, kritizirati i to sa velikom dozom emotivnog naboja, kada u stvari znam da je to sve upućeno meni, da u biti sebe gledam u "ogledalu" dotične osobe i pričam o sebi. Neću više moći to činiti a bez neke vrste osječaja krivice ili grižnje savjesti, jer savjest je Božji glasnik koji nas upozorava kako valja živjeti a da ostvarimo maksimalnu sreću.
Kada dakle dođemo do te vrste osvještenosti i prestanemo s ogovaranjima, tračarenjima (debatama...:))), kritizerstvom, osuđivanjem, klevetanjem pa čak i prosuđivanjem, jer nikada nemamo sve argumenta za ispravnu prosudbu, tada ćemo se početi više baviti sobom a manje drugima. Sada dolazimo do pitanja kako izbrisati sve one štetne emotivne naboje koje smo godinama, pa i životima skupljali u skladište nesvjesnog uma....(kauzalni ili uzročni plan).
Po meni jedna od najefikasnijih metoda je metoda osvještavanja svojih podsvjesnih obrazaca koji nas po sili inercije nastoje stalno navesti na neke postupke za koje smo svjesno ustanovili da su štetni po naš unutrašnji mir. T u praksi znači da kada se nađemo u situaciji da bi najradije reagirali emotivno na neku osobu ili situaciju jer u nama okida upravo tu dotičnu specifičnu psihičku jezgru, to ne učinimo nego ostanemo nekoliko trenutaka bez reakcije. Kako se u nama probudila dotična, štetnim emotivnim nabojem nabijena jezgra sjećanja, ona će u nama izazvati tjelesni osjet poput jačeg lupanja srca, ubrzanog disanja, iopćenito neku vrstu nelagode na tjelesnom-osjetilnom planu.
TO JE KRITIČNA TOČKA...ako se uspijemo suzdržati i biti svjesni da bi ta reakcija, ako joj dopustimo da se manifestira, još samo pridodala štetnom naboju već postojeće štene emotivne jezgre sjećanja (prošla iskustva u vezi dotičnog objekta koji u nama izaziva reakciju), tada ćemo svjesmo odtrpjeti nelagodu na tjelesno-osjetilnom planu bez da reagiramo dodatno, shvačajući potpuno svjesno da na taj način uništavamo dotičnu nagaznu minu, kojih u minskom polju naše posvijesti hvala Bogu ima na pretek, i to kontrolirano...poput mungosa...:))). Taj negativni naboj koji osjetimo kada nagazna mija eksplodira, ali sada u kontroliranim okolnostima, je naš naboj, on je dio naše sjene, naše tamne demonske strane naše personalne osobnosti i na taj način ga efikasno uništavamo i tako se malo po malo oslobađamo vlastitog psihološkog smeća, te postajemo sve slobodniji i slobodniji.
To znači prihvatiti sve i svakoga upravo takvima kakvi jesu bez etiketiranja, evaluiranja...Prosvjetljeni um promatra i doživljava svijet oko sebe upravo takvim kakav on je, ne dodajući mu svoje vlastite boje, okuse i mirise. Jedno je registrirati da je nešto ružno ili licemjerno, a drugo je na isto emotivno reagirati. Sve ono na što emotivno reagiramo nosimo u svojoj podsvjesti kao nerazriješen naboj koji traži razriješenje tako da podsvijest oslobodimo od svih krivih programa na koje je bila u danima neznanja programirana.
Sad hajdemo to pretvoriti u praksu jer gram prakse vrijedi više od tona teorije. Kada sljedeći puta budete u nekoj situaciji gdje bi planuli gdje bi se nagazna mina na koju vam neko stane rasprsnula prema van i napravila još više štete, neka sada eksplodira u vama ali budite svjesni da ako odreagirate na van, još ćete dodati štetnog naboja već postojećim kontingentima u sebi, a ako svjesno "odtrpite" smrad svoje vlastite podsvijesti, on će biti korak po korak uništavan.
I još za kraj ponavljamo...SVE ŠTO OSUĐUJETE ILI OGOVARATE (s emotivnim nabojem) kod drugoga, to u stvari osuđujete sebe jer se ne vidite direktno nego u ogledalu. Hajdemo sada to nastojati primjeniti u svakodnevnom životu.
POSTOJI SAMO JEDAN KOZMIČKI UM KOJI JE U SVIM TIJELIMA, A KOLIKO GA MI OGRANIČIMO VLASTITIM NEZNANJEM (Mayom, avidyom), U TOJ MJERI ON POSTAJE NAŠ MALI OGRANIČENI INDIVIDUALNI UM !Probudimo se iz dugotrajnog sna privida i živimo slobodno u ljubavi sa svime i svima!!!



Pripremi za ispis

Safiris
2.06.2008 10:07 h
Eh, da, najteže je ostati priseban i prepoznati kritičnu točku.Nedavno sam imala slično iskustvo u poslovnoj sredini, i sada kada sam pročitala tvoj tekst baš mi je sjeo na pravo mjesto.Čak u neku ruku iza toga slijedi nagrada, ako ju čovjek prepozna i protumači kao takvu.

gemini
2.06.2008 12:20 h
ima jedan stari trik: najprije duboko udahni i u sebi nabroji do 10 kad postaješ ljutit ili bi htio explodirati, ili u ovom slučaju kritizirati ili napasti. Kako su mi geni škorpionski, hladno prešutim, pa otrovno vratim, pa me radije zaobilaze. japanska poslovica citirana: onaj koji se smješka kad svi očekuju da bjesni uvijek je jači.

Primjerice, dosta sam smirena osoba teško me razljutiti, ali sam od tipova koji dugo akumulira (Mars je u Biku u 10. kući Jarca - usmjeravanje jake fizičke energije u posao ili sport) dok ne explodira, pa je to onda žestoko, ali srećom vrlo rijetko.

gemini
2.06.2008 20:46 h
sve je u pravilnom disanju - zrak je važan
Ljubav, ta čudesna energija našeg postoj
dinaja
3.06.2008 06:18 h
Tamo gdje počinju prvi koraci gluhog kola moji čelija, tamo u najudaljnijem kristalu moje duše bdije neki tajni čuvar nad mojim životom. Vidim ga unutarnjim očima, kontemplativnim trenigom odjednom prepoznajem Kairosa, sretni trenutak mog postojanja i prostor mog bivstvovanja. On je stvaralac mojih snova, izvođač moje stvarnosti i umjetnik mog umjeća. U svakom trenutku se susreću beskonačnost i vječnost i s ruba nespoznatih mogućnosti prelaze u stanje spoznate stvarnosti. Kairosov neumorni rad tka u meni labirint od labirinata, svijet prošlosti i budućnosti ,svijet moje svijesti i podsvjesti, a taj svijet u sebi krije i sve zvijezde neba univeruma misaono- osjtilno- osjećajnog u meni. Tu susrećem i prvo vrijeme, čujem gluhoću i njemi govor ćelije, to genom mog trenutka otkucava moje unutarnje vrijeme. Osjećam njegove titraje i znam da je njegov gluhi ples uzrokom mog ranog jutarnjeg buđenja i moje ljubavi prema svanuću. Znam da taj gen mojim očima pokljanja san i ritam neosjetljivih pokreta kojima čitam, da omogućava mojim ušima da osjete nastajanje najljepših simfonija, mom umu da pronađe vremenski otok, trenutak u kojem sve to spoznajem. Moja podsvijest, do tog trena skrivena u dubini Freudove sante leda izlazi na površinu beskraj moga malog univerzuma i ja odjednom vidim sva svoja lica, i mojim unutarnjim čušima čujem sva moja "Ja" u nečujnom razgovoru.
Na toj razini moje svijesti pada odluka hoću li nekoga voljeti, hoću li nekome pružiti ruku , hoću li na neki mrki pogled odgovoriti osmjehom...........
Ne mi ne možemo voljeti cijeli svijet, ali LJUBAV tu najčudesniju i najvredniju energiju našeg postojanja mi sami proizvodimo u nama samima, a onda kada ju spoznamo u sebi, kada osjetimo neprekidno titranje njenih ćelija, kada ju svakim trenutkom obnavljamo u sebi za sebe, tada mržnja, netrpeljivost, nepodnošljivost u odnosu na druge osobe više nema mogućanst zrcaljenja u nama.
Ouroboros
dinaja
3.06.2008 06:25 h
Slika Ouroborosa je znak vječnog obnjavljanja u univerzumu, nastajanja dana i noći, mjenjanje i ponavljanje godišnjih doba.......zmija koja samoj sebi grize rep je u isto vrijeme i znak, simbol koji nam govori da i čovjek sam sebe proždire nespoznav'ši sve svoje mogućnosti i sva svoja stanja...... ako to ne spozna taj čovjek umire u neznanju......obnavljanjem svoje životne energije čovjek postaje sam svoj Ouroboros.

gemini
3.06.2008 07:47 h
ova slika je divna veličanstvena a ove lobanje oko nje simboliziraju prolaznost ovog života. Mnogi su umrli i još će puno puta, a da nisu spoznali. Ali ima vremena, srećom postoji reinkarnacija

kosjenka
3.06.2008 11:43 h
Imam pitanje. Nekoliko puta već sam neletjela na raznim mjestina na Tehniku ogledala i metode rada ali jednu stvar ne kužim! Naime, netko nas npr. izludi (jasno mi je da se aktiviralo nešto u nama jer inače ne bi ni reagirali), osvjestimo to "ludilo" i ok ostanemo mirni ali u nama se zadrži ta energija koja je bijesom ili bilo kako drugačije željela izaći van. Zar nećemo tako opet potiskivati bijes i stvoriti si neki drugi, recimo zdravstveni problem?

gemini
3.06.2008 11:56 h
pametno pitanje Kosjenko

dinaja
3.06.2008 12:31 h
mislim da će se s ovom mojom tvrdnjom složiti i vijnana, istočnjačke filozofije teže umrtvljenu osjetila i osjećaja, žude za postizanjem nirvane, potpunog mira u kojem se može susuretsti i sjediniti s Budhom.............a mi rođeni na zapadu, odrasli u svijetu vječnog gibanja, sazreli na filozofiji i znanosti koja nam potvrđuje da je sve energija i treperenje superstruna, mi moramo pronaći i naučiti način kako ne suzbijati, nego preoblikovati negativnu energiju u pozitivnu, a onda moramo naučiti kako tu pozitivnu usmjeriti , ojačati da u sukobu s negativnom izađe kao pobjednik...........

mlabos
3.06.2008 12:32 h
Kosjenko, moje mišljenje je da za sve treba neki proces da bi došli do određenih spoznaja (rijetki su oni s bliss uvidom). Znači ako skužiš ludilo budi luda, naprosto konzumiraj tu energiju, jer je i to jedan od načina trošenja rezervoara potisnutih emocija. Sljedeće 'ludilo' će biti barem manjeg intenziteta, pa idemo dalje. I to je proces osvještavanja. Da bi se 'neprijatelja' svladalo dobro je znati kako izgleda. Ima jedna dobra metoda stvarnog gledanja u ogledalo, nakon recimo spoznaje da ona naša antipatična manipulativna kolegica koja nas taaaaako živcira ustvari je odraz našeg sadržaja kojeg zbog toga što nam se ta slika o nama ne sviđa, duboko smo ga potisnuli. Lijepo znaš (znači osvijestio si sadržaj) da si i ti manipulativna osoba. Pred ogledalcem (može u kupaoni) gledaš u osobu koja se izdaje za tebe i kažeš - ja sam manipulator. Možda će ti biti posve nevjerojatno (po mogućnosti na glas - kad si sama doma :-) da to ima veze s 'tobom'. Ponavljaš to koliko je potrebno da u jednom trenutku shvatiš da to i jesi. Nakon nekog vremena prestaneš se užasavati već naprosto mirno konstatiraš i gle nikom ništa. Nema krivice, nema zamjeranja. Sljedeća faza može biti smijanje i veselo prihvaćanje da si manipulator. Zna biti jako smiješno. Zatim ćeš početi opažati tu osobinu u trenutku kad je koristiš i bit će ti jako zanimljivo, ali istovremeno si sada ti gospodar i možeš učiniti s tim što hoćeš. Ovisi o stupnju duhovnog razvoja kako osoba to behandla. U svakom slučaju nema više naboja i kada tvoja prijateljica (ona antipatična) pokaže tu osbinu, vidjeti ćeš da nemaš reakciju, nego čak razumijevamje (ne one vrste - jadna ona vidi nema pojma - u koju zamku 'duhovnjaci' često padaju). Već potpuni uvid i suosjećanje.

irida
3.06.2008 12:44 h
sve što ne odreagiramo postaje autodestruktivno u nama, Kosjenka dobrodošla među magicuse....

kosjenka
3.06.2008 14:56 h
Hvala na dobrodošlici! Igrom "slučajnosti" naletjeh na ovu stranicu i vrlo mi se dopala. E sad mislim da je u gore opisanim situacijama već veliki napredak ako smo svjesni svog bijesa ili živčanoće. U nekoliko neugodnih situacija u životu ostala sam mirna. Izvana. Unutra sam ključala. Sve svoje porive kako bih tog trena recimo figurativno tipu glavu razbila ili ga gađala nečim adekvatnim sam u potpunosti savladala. On je otišao luđi nego što je bio jer nije dobio odgovor kakav je očekivao, niti jedna provokacija me nije pomakla s mjesta. Ali....poslije u želudcu kamenčuga, težina u nogama, u glavi košmar. Iako sam izvana djelovala i mirna i fina i staložena ... u meni je bio užas ogromnih razmjera. Zato vas pitam šta napravit? Da li dreknut istom mjerom na divljaka i izbacit sve iz sebe? ili se skulirat i poslije šutat vreću za boks?

gemini
3.06.2008 15:11 h
čitala sam jednom nešto da je dobro isplakati kad ti se plače, kao i izvikati kad ti se viče, ali npr. kod kuće - uzmeš jastuk i vrištiš u njega. Također, moj poznanik i genijalac Euros ima brojne varijanti tečajeva (daleko je odmakao, a dao si je truda dosta godina rada i učenja) vrlo zgodnih, npr. okupi grupu raznih generacija i odvede ih npr. u disco, gdje se svi ludo isplešu, izviču i izludiraju. Treba izbaciti višak energije, osobito tko se ne bavi sportom, ne trči i sl. Pjevanje i plesanje divna je stvar, a glazba liječi. Čitala sam da se otvaraju npr. na moru turistima kuće u kojima se prezentira zdrav život, i da u nekima ima i gongova, koji služe za liječenje, a vlasnici su ih uvezli.
Uživaš u prirodi. Ne treba potiskivati nikakve emocije