OGOVARANJE



Ogovaranje je pričanje o nekoj osobi u njenom odsustvu, na način da se iznose tvrdnje o dotičnoj osobi, riječima praćenim negativnim emotivnim nabojem, bez obzira na istinitost ili neistinitost iznesenih tvrdnji.
Dok nekoga ogovaramo (kleveta je ogovaranje sa većom dozom otrova), mi možemo i podići ton glasa, možemo i mimikom ivanjskim gestikulacijama još dodatno ptkrjepljivati iznošene tvrdnje, ne bi li bili što uvjerljiviji u nastojanju da nekoga oblatimo.
Nesvjesno to činimo jer želimo opravdati sebe i svoje postupke, niti ne sluteći da činimo upravo suprotno, još dodatno opterećujemo svoju savjest osjećajem krivice koji je još na nesvjesnoj razini. Umjesto da doživimo unutrašnje opravdanje, dodatno se opterećujemo.
Govoreći loše o drugima, u stvari govorimo loše o sebi, jer sve je projekcija našeg vlastitog uma. Kakvi smo mi, takovima ćemo vidjeti i druge. Niske frekvencije drugih zatitraju isto takve niske frekvencije u nama samima, i onda nastupi zakon projekcije (zakon zrcaljenja), te na drugima primjećujemo a onda i ogovaramo upravo to isto što još nismo osvijestili o sebi. Dodatno opterećenje je emotivni naboj jačeg ili slabijeg intenziteta koji prati ogovaranje. Prije ili kasnije morat ćemo se oslobađati otrova koji na taj način gutamo.
Ako stanemo pred ogledalo i uočimo nešto što nam se ne sviđa na nama, te počnemo brisati po ogledalu, ništa nećemo na sebi izmjeniti. Možda ćemo pomisliti da ogledalo ne valja, pa ćemo tražiti drugo, a kad nam i drugo pokaže isto stanje na nama, idemo na treće, sve ljutiji što konačno ne nalazimo ispravno ogledalo koje će nas reflektirati "onakvima kakvima mi sami sebe zamišljamo". Kada nas konačno netko upozori da to nije na ogledalu greška nego na nama, i konačno to shvatimo i prihvatimo, tada slijedi proces čišćenja samog sebe a ne više ogledala.Ogledala su nam svi koje susrećemo u životu.
Sigurno smo već primijetili da kada ogovaramo neku osobu pa kada je sretnemo, kako nemamo ugodan osjećaj u sebi, osjećamo se pomalo napeti i nervozni jer nas podsvjesno muči osjećaj krivice, podsvjesno znamo da smo činili nešto krivo, nešto loše, i sada nas podsvijest iznutra tim osjećajem napetosti i nervoze upozorava na grešku koju smo učinili. Kada se u podsvjesnom umu skupi puno takvih negativnih naboja vezanih na čin ogovaranja ili, još gore, klevetanja, tada neuroza, napetost, nesanica i još dodatne tegobe viču i traže oslobođenje od otrova, dolazi dug na naplatu.
Sve što nije u skladu sa Apsolutnom istinom stvara tegobe i prije ili kasnije biva osujećeno. Kako naša prava priroda - Jastvo, ne može nikoga ogovarati jer je samo svjedok svega, tako dok nekoga ogovaramo mi smo u neistini i to plaćamo napetostima i neurozom koja nas upozorava da to više ne činimo. Ako o nekome u njegovoj odsutnosti govorimo nešto istinito u svrhu da se nešto objasni, bez ikakvih emotivnih naboja tada to nije ogovaranje. Možemo normalno spominjati druge ali bez naboja, i iznošenjem samo potvrđenih istinitih činjenica, ali ne sa svrhom osude ili kritike. Svakim ogovaranjem mi preuzimamo dio karmičkog tereta dotične osobe na svoja leđa, i tako se svaki puta kad ogovaramo dodatno opterećujemo, već ionako preopterećeni svojim vlastitim teretom grijeha.
Mi nikada ne možemo imati potpuni uvid u nečiji život i osobnost da bi si mogli dozvoliti da zauzmemo ulogu prosuditelja ili suca, tim više što su nam nečiji motivi koji ga motiviraju da čini ili govori ovo ili ono, potpuno skriveni, a motivi su ti koji su ključni a ne toliko sama djela ili riječi.
Ako zbog ničeg drugog, onda ne bi trebali ogovarati zbog vlastitog unutrašnjeg mira. Unutrašnji mir je nagrada za ne ogovaranje, a nagrada za ogovaranje je unutrašnji nemir i napetost. Prepoznajmo u svom govoru, ima li elemenata koji ukazuju na ogovaranje, te ako ih prepoznamo poradimo na tome da ih izbjegavamo za naše vlastito dobro i unutrašnji mir. Jedan ranokršćanski pustinjak je, da bi naglasio štetnost i otrovnost klevetničkog jezika, rekao:

"Nikada ne govori ono, što bi ti bilo žao kada bi

svi doznali!"

Ako sada promatramo naš govor u duhu te izreke, uvidjet ćemo kako i nije baš lako provoditi je u svakodnevnom životu, ali uvijek treba pokušavati iznova sve dok ne uspijemo, a uz iskrenu želju i uspjeh je zagarantiran.