KRŠĆANSTVO I REINKARNACIJA


Ovo jke pismo jednog mladog Bogotražitelja upućeno "Glasu Koncila", a glede pitanja karme i reinkarnacije....evo pročitajte što Glas koncila odgovara na to pitanje, a na kraju šaljem i svoj odgovor tom dečku jer je i meni poslao mail sa donjim tekstom obrativši mi se za pomoć u razumijevanju te problematike...
Što karma i reinkarnacija imaju s kršćanstvom?




Svjestan sam da je vjera u uskrsnuće ona snaga koja nas osposobljava da nađemo smisao svog života, ali često razmišljam o reinkarnaciji i karmi koja se sve više nameće kroz medije i knjige. Zato vas molim odgovor i vaše mišljenje o temi reinkarnacije i karme. Zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, pravilo prirode i važno je u cijelosti ga razumjeti. Karma je riječ koja potječe iz sanskrta u čijem je korijenu slog »kri« koji označava akciju. O pojmu karma govori se o zakonu uzroka i posljedice, odnosno utjecaju određene akcije na buduća zbivanja. O karmi pod različitim imenima govori većina svetih i manje svetih, ali ponešto preciznijih spisa. U kršćanstvu zapadnjacima je lakše prenijeti te istočnjačke ideje u smislu: »Oko za oko, zub za zub«, ili: »Što si posijao, to ćeš požnjeti.« To kaže Biblija i time na sebi svojstven, ali nedvosmislen način govori o istom principu. Također pod pojmom karme nailazimo i najrazličitija dodatna tumačenja. Tako postoji karma pojedinca, karma obitelji, karma određene grupe ili zajednice, karma grada, teritorija, države, kontinenta ili čitavog planeta. Također postoji aktivna karma i još nemanifestirana karma te ona koju je moguće izmijeniti i ona koju nije moguće izmijeniti...? Zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, pravilo prirode i važno je u cijelosti ga razumjeti.
Čitatelj D. S.
Konkretan odgovor katoličkoga nauka na Vaše pitanje na izvrstan način donosi dokument Papinskoga vijeća za kulturu i Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog »Isus Krist - donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o 'New ageu'«. Čini nam se da su i današnji kršćani, barem neki među njima, i sami postali »žrtvom« medijskoga i inog terora kojim se propagiraju »nova naučavanja« koja su nespojiva s katoličkom vjerom. Učenje o reinkarnaciji i karmi/karmama spadaju upravo u takve. Navedeni dokument ističe da se u New ageu reinkarnaciju »često smatra nužnim elementom za duhovni rast, naprednom fazom duhovne evolucije koja je započela još prije našeg rođenja, a nastavit će se i nakon smrti«, te daje jasan odgovor kojega bi se trebao držati svaki istinski vjernik katolik: »I kozmičko jedinstvo i reinkarnacija nepomirljivi su s kršćanskom vjerom prema kojoj je ljudska osoba iznimno biće koje živi život za koji je potpuno odgovorno: shvaćanje osobe od strane New agea dovodi u sumnju i odgovornost i slobodu«, navodi dokument te prenosi riječi pape Ivana Pavla II. iz njegova apostolskog pisma »Salvifici doloris« - »Spasonosno trpljenje«: Kršćani znaju da »u Kristovu križu nije se samo trpljenjem izvršilo otkupljenje, nego je otkupljena i sama ljudska patnja. Krist je - bez ikakva osobnoga grijeha - uzeo na sebe 'sveukupno zlo grijeha'. Iskustvo toga zla odredilo je neusporedivu mjeru Kristove patnje, koja postade cijenom otkupljenja... Otkupitelj je trpio umjesto čovjeka i za čovjeka. Svaki čovjek sudjeluje u otkupljenju. Svaki je također pozvan da sudjeluje u onoj patnji po kojoj se izvršilo otkupljenje. Pozvan je da sudjeluje u patnji po kojoj je također otkupljena svaka ljudska patnja. Izvršivši djelo otkupljenja po patnji, Krist je ljudsku patnju uzdigao na razinu otkupljenja. Stoga i svaki čovjek u osobnom trpljenju može postati sudionik otkupiteljske Kristove patnje« (br. 19).
Nasuprot takvome razmišljanju, reinkarnacija - onakva kakva dolazi do katoličkih vjernika preko New agea, pa je i Vas navela na pogrešno tumačenje Biblije - povezana je uz pojam uzlazne evolucije sve do postajanja božanskim. »Nasuprot indijskim religijama ili onima koje su iz njih proizašle, New age reinkarnaciju vidi kao napredovanje pojedinačne duše prema savršenijem stanju. Ono što se reinkarnira jest nematerijalno, tj. duhovno; preciznije, to je svijest, ona iskra energije prisutna u pojedincu koja je dio kozmičke ili 'krističke' [dolazi od riječi što je Vi spominjete - 'kri'] energije.« Smrt nije drugo nego prijelaz duše iz jednoga tijelo u drugo, što je protivno katoličkom nauku.
U tom kontekstu, kada govorite o karmi, dovoljno je pogledati »Rječnik odabranih pojmova« dokumenta »Isus Krist donositelj vode žive...« kako bi se vidjelo da se ona ne može tumačiti u kršćanskome kontekstu, jer je ključni pojam hinduizma, jainizma i budizma. U starom vedskom razdoblju označavala je obredni čin (osobito žrtvovanje), po kojem je neka osoba pristupala sreći ili blaženstvu u onostranosti. Oko 6. stoljeća prije Krista - kada su se pojavili jainizam i budizam - karma gubi svoje spasenjsko značenje, te je u učenju samsare postala neprekidni krug ljudskih rađanja i umiranja (hinduizam) ili ponovno rođenje (budizam). U New ageu »zakon karme« - o čemu i Vi pišete - shvaća se često kao »moralna istoznačnica kozmičke evolucije. Karma, dakle, više nema ništa zajedničko sa zlom ili patnjom - iluzijama koje treba iskusiti kao dio 'kozmičke igre' - nego je univerzalni zakon uzroka i posljedice, dio težnje međuovisnog svemira prema moralnoj ravnoteži.«
Zato je dobro da si kršćani svakoga dana osvješćuju da je patnja - kojom je Krist otkupio svakoga čovjeka - kao i ljudska ograničenja dio života i čovjekove stvorenosti. »Smrt i gubitak su izazov, ali i prilika jer napast da se pobjegne u pozapadnjenu preradbu pojma reinkarnacije neoboriv je dokaz postojanja straha od smrti i želje za vječnim životom. Iskorištavamo li maksimalno pružene nam mogućnosti da podsjetimo na ono što nam je u uskrsnuću Isusa Krista Bog obećao? Koliko je iskrena vjera u uskrsnuće tijela što je recitirajući Vjerovanje svake nedjelje kršćani ispovijedaju?«, pitaju autori spomenutoga dokumenta (br. 6. 1) i na taj način svim vjernicima pružaju poticaj da razmisle koliko ozbiljno shvaćaju i žive svoju vjeru.

Glas Koncila, broj 41 (1790), 12.10.2008.




Dragi Dejane!

To pitanje (o karmi i reinkarnaciji) je kamen spoticanja mnogih mislećih kršćana, pa i tebe i mene.Mnogo bi mogao pisati o tome što sam i učinio u svojoj knjizi koju si spomenuo.
Ako nas je Krist otkupio svojom žrtvom i patnjom na križu zašto je bilo toliko mnogo kršćanskih mučenika koji su činili isto....vjerojatno iz ljubavi prema Kristu. Zar nije cilj našeg života na Zemlji usavršavanje u spoznaji Boga, a to je proces koji uključuje i um i tijelo. I sam Isus se usavršavao na Zemlji (Hebrejima 5. 7-10), te kada se usavršio, postao je uzrok spasenja mnogima, odnosno inspiracija da i drugi prođu taj put usavršavanja do "uskrsnuća"......Bogospoznaje ili realizacije jednote s Ocem (Bogom) i time rezultirajućeg blaženog stanja Duhovne duše.
Katolička poimanja i učenja glede nekih metafizičkih pitanja su meni pomalo smiješna i besmislena, kao poimanje da Duša počinje svoj život u zametku i onda nastavlja dalje u vječnost bili raj,čistilište ili pakao.
Što je sa onima koji se rađaju pa odmah po rođenju umiru. Čime su zaslužili odlazak u raj, čime su sagriješili da idu u pakao i od čega da se čiste u čistilištu kada nisu još počinili nikakav grijeh.....Toliko nelogičnosti i nedorečenosti u ortodoksnom kršćanstvu!

Što se tiće uskrsnuća od mrtvih....Isus je "uskrisio Lazara nakon što mu je tijelo već počelo smrditi, ukazujući na početak procesa raspadanja....i što se desilo sa uskrsnulim Lazarovim tijelom....opet je doživjelo smrt, jer je fizička materija propadljiva....čemu takvo usksavanje....zar se i tebi ne čini tako nešto besmisleno jednom mislećem čovjeku, što ne isključuje i srce...ako netko promišlja zdravim razumom i ne može prihvatiti besmislice, ne znači da takva osoba nema srce i toplinu ljubavi.

Isus je uskrnuo u tijelu sa ranama....zar je to proslavljeno tijelo koje bi trebalo vjeno provesti vrijeme u raju.....smiješno da ne kažem tragično. Sam Isus je rekao neka ga ne gledaju kao Duha jer je i jeo i pio normalnu fizičku hranu a ne nekakvu duhovnu za svoje "proslavljeno" tijelo.
Sv. Pavao ti govori u 1.Korinčanima 15.-44.....da uskršava duhovno tijelo a ne fizičko kao što je bio slučaj Lazara i Isusa.
Zašto pred tim činjenicama izS. Pisma kršćani zatvaraju oči, ja neznam, ali najvjerojatnije zato jer im se učenje oreinkarnaciji ne uklapa u njihovu dogmatsku nauku, već drže vjernike (ovce) ovisnima o njima putem fanatične vjere u besmislice, ne nudeći im smislene odgovore....
Mogao bih ti još mnogo lamentirati o toj temi, ali niti to nema smisla....

I na kraju...oni koji govore "zašto je onda Isus morao trpjeti da na svoj križ odnese i naše grijehe, ako se moramo ponovno reinkarnirati i sami se otkupljivati odnosno usavršavati"...ne razumiju da su se i kršćanski pustinjaci, sveci, monasi i ini trudili da se usavrše u Bogospoznaji već ovdje na Zemlji da ostvare svoje uskrsnuće.
Ako je sve već učinio Isus i na nama je samo da to primimo kao dar ondačemu ikakvo usavršavanje, da bi se postiglo uskrsnuće.
A ako se mnogi kršćani trude i usavršavaju sami, onda im opet ne treba Isus....jer do usavršavanja idu sami.
Ali radi se o inspiraciji i o preuzimanju karme (grijeha) svojih učenika, a ne o davanju savršenstva....savršenstvo moramo postići sami svoji trudom ali svjesni Božje milosti i da je Bogospoznaja i Samorealizacija ...u stvari direktno iskustvo da postoji samo Bog (Duh, Svijest, Biće, Brahman, Otac....koji je sve u svemu), a naš ego je samo prividni entitet koji igra ulogu tako dugo dok traje "igra" samsare....

Ako živiš u Zagrebu možemo se dogovoriti da ti donesem knjigu na dogovoreno mjesto, jer je više nema u pridaji...prodana je!

Srdačan pozdrav od Željka-Vijnane!

p.s. volio bih čuti još pokoji komentar ako smtrate da upće ima smisla!