ŽIVOT STVARA I RJEŠAVA PROBLEME
Životna stvaralačka energija stvara, obdržava i rastvara. Zbog neznanja i neupućenosti stvara "probleme" samo zato da bi ih onda mogla rješavati, pa na kraju izlazi da je CILJ TEME DA PROĐE VRIJEME.....:)))
Šta je "dosada" (dokonost) drugo, nego ne stvaranje problema i ne rješavanje istih.
Ako ne stvaraš probleme nećeš imati šta da rješavaš, pa ti može postati dosadno, ali blago tebi ako ti postane dosadno pa tu dosadu pretvoriš kroz duhovnu alkemiju u blaženstvo....
Tek tada si spreman(na) da pomogneš onima koji još proizvode i rješavaju svoje probleme, a do tada u najboljoj namjeri ne činiš dobro jer sa brvnom u svom oku nećeš dobro vidjeti trun u oku bližnjega pa postoji velika mogućnost da mu naštetiš!
Kad se malo bolje i detaljnije analizira, svatko želi da mu vrijeme prođe što ugodnije, a tako vrijeme najbrže prolazi, a kada nije ugodno vrijeme nikako da prođe...
O meni
- Vijnana
- Zagreb, Hrvatska
- Diplomirao na građevinskom fakultetu u Zagrebu,napisao dvije knjige: "Duhovni put i terapija", "U potrazi za izgubljenom srećom".Prilikom svog prvog boravka u N.U.YOGA ASHRAMU u Danskoj 1982.g., milošću svog svetog Učitelja, nakon dramatičnog egocida doživljava direktno iskustvo istine o Sebi. Detaljnije je to iskustvo opisano u postu pod naslovom"Moje direktno iskustvo Istine." Podučava praktičan put do ostvarenja trajnog duševnog mira kroz individualno upućivanje i grupne intenzivne seminare.
četvrtak, 2. rujna 2010.
ZAVODLJIVOST I LUKAVOST EGA
Po definiciji ego je tjelesna svijest, odnosno uvjerenje da smo mi ovo tijelo (fizičko i suptilno), i to je ta prva misao "ja" na koju se nadovezuju u beskrajnom nizu, legije misli, ideja, koncepcija, umotvorina......
Teškoće na putu samospoznaje nastaju kada se ne razumije ispravno sam taj pojam "SAMOSPOZNAJA".
NETKO KRENE PUTEM SAMOSPOZNAJE, A DA NEMA JASNU IDEJU ŠTO ILI KOGA U STVARI ŽELI SPOZNATI.
Jastvo (naše istinsko Biće-Bitak-Apsolutna Stvarnost), postoji samo po sebi, jer je sinonim za svijest, život, koji nema rođenja i smrti. Ego pak se rađa, postoji neko vrijeme i umire, poput mjehura od sapunice.
Potrebu spoznaje samog sebe ima dakle ego, koji onda stvara uvjete za svoj vlastiti suicid (egocid), a da još toga nije svjestan, jer misli da će ostati isti, ali obogaćen za još jednu tako veliku spoznaju kao što je "samospoznaja".
Tek nakon mnogo muke u pokušaju da spozna samog sebe, i uvidjevši da je to skoro nemoguća misija, ako shvati da on sam treba nestati prije nego se "prosvjetli", nastupit će kriza.
Sjetimo se Riječi božjih iz Biblije....MENE SE NE MOŽE VIDJETI I ŽIV OSTATI...Bog (Jastvo) poručuje da se ne može spoznati Njega (Sebe-Jastvo) i zadržati ego (vreću pretrpanu psihološkim smećem).
Samo hrabri nastavljaju put beskompromisno se izlažući svim vrstama umiranja vlastitih zabluda o tome što je "prosvjetljenje".
Treba jasno uvidjeti da je ono što umire, ionako nestvarno, prolazno....ne umiremo mi (jastvo), jer smo vječni kao čista svijest, ali umiru naše iluzije, isprazne tlapnje, zablude, ljubomore, zavisti, sebičnost, posesivnost, samovažnost, bahatost, oholost, prepotencija (koja može biti jako dobro zakamuflirana, i samo iskrena čežnja za potpunom slobodom je može raskrinkati, a time i uništiti), legije ispraznih želja, ljutnje, gorčine, neurotične opsesivnosti, perverzna nagnuća.....
I ako se očistimo od svega navedenog, ostajemo čista, slobodna, blažena svjesnost postojanja i tek tada smo u poziciji za koju smo žrtvovali vlastiti ego, a to je pozicija slobodnog, ispunjenog, mudrog, blaženog Bića koje više ne robuje vlastitim mislima, koncepcijama, emocijama, osjećanjima, idejama....
Da bi se postigao takav cilj, potrebna je bezuvjetna iskrenost i neutaživa čežnja za slobodom, apsolutnom istinom, Bogom. Tako dogo dok postoji i najmanji oslonac, ego će upotrebljavati najlukavije i najsuptilnije oružje (trikove) da se održi na životu.....stoga treba postepeno porušiti sve oslonce (koncepcije) na koje se on može oslanjati i odrediti si samo jedan istinski oslonac na koji ćemo položiti svu svoju vjeru, nadanje i ljubav...na Boga, koji je naše vlastito Jastvo.
Ljudi većinom nirvanu (nirvikalpa samadhi) poistovjećuju sa ništavilom, voidizmom (void-praznina), što je neispravno shvaćanje.
Nirvana ili kraljevstvo božje je stanje svijesti koja je pročišćena od iluzija, a budući da smo prionuli tako čvrsto za iluzije, onda mislimo da nestajanjem iluzija nestajemo i mi. Te pogrešne ideje se treba osloboditi....naprotiv teka kada pročistimo svoj um, ćemo istinski živjeti, jer život ega je sjena istnskog života.
Nirvana nije utrnuće našeg života, nego je utrnuće (smrt) naših zabluda i iluzija o sebi i svijetu....Nirvana je istnski život u samsari (svijetu iluzija).
Dakle umiranjem ega ne umiremo mi, nego naše predrasude i iskrivljene ideje o Sebi.
"TKO ŽELI SAČUVATI SVOJ ŽIVOT (EGO), IZGUBIT ĆE GA, A TKO IZGUBI SVOJ ŽIVOT RADI MENE (JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT), NAĆI ĆE GA (JASTVO ILI ISTINSKOG SEBE)!"
P.S. O potankostima direktnog puta do Sebe, praktičnim uputama, korak po korak....možete pročitati na mom blogu..
http://vijnana-atma-vichara.blogspot.com/
Po definiciji ego je tjelesna svijest, odnosno uvjerenje da smo mi ovo tijelo (fizičko i suptilno), i to je ta prva misao "ja" na koju se nadovezuju u beskrajnom nizu, legije misli, ideja, koncepcija, umotvorina......
Teškoće na putu samospoznaje nastaju kada se ne razumije ispravno sam taj pojam "SAMOSPOZNAJA".
NETKO KRENE PUTEM SAMOSPOZNAJE, A DA NEMA JASNU IDEJU ŠTO ILI KOGA U STVARI ŽELI SPOZNATI.
Jastvo (naše istinsko Biće-Bitak-Apsolutna Stvarnost), postoji samo po sebi, jer je sinonim za svijest, život, koji nema rođenja i smrti. Ego pak se rađa, postoji neko vrijeme i umire, poput mjehura od sapunice.
Potrebu spoznaje samog sebe ima dakle ego, koji onda stvara uvjete za svoj vlastiti suicid (egocid), a da još toga nije svjestan, jer misli da će ostati isti, ali obogaćen za još jednu tako veliku spoznaju kao što je "samospoznaja".
Tek nakon mnogo muke u pokušaju da spozna samog sebe, i uvidjevši da je to skoro nemoguća misija, ako shvati da on sam treba nestati prije nego se "prosvjetli", nastupit će kriza.
Sjetimo se Riječi božjih iz Biblije....MENE SE NE MOŽE VIDJETI I ŽIV OSTATI...Bog (Jastvo) poručuje da se ne može spoznati Njega (Sebe-Jastvo) i zadržati ego (vreću pretrpanu psihološkim smećem).
Samo hrabri nastavljaju put beskompromisno se izlažući svim vrstama umiranja vlastitih zabluda o tome što je "prosvjetljenje".
Treba jasno uvidjeti da je ono što umire, ionako nestvarno, prolazno....ne umiremo mi (jastvo), jer smo vječni kao čista svijest, ali umiru naše iluzije, isprazne tlapnje, zablude, ljubomore, zavisti, sebičnost, posesivnost, samovažnost, bahatost, oholost, prepotencija (koja može biti jako dobro zakamuflirana, i samo iskrena čežnja za potpunom slobodom je može raskrinkati, a time i uništiti), legije ispraznih želja, ljutnje, gorčine, neurotične opsesivnosti, perverzna nagnuća.....
I ako se očistimo od svega navedenog, ostajemo čista, slobodna, blažena svjesnost postojanja i tek tada smo u poziciji za koju smo žrtvovali vlastiti ego, a to je pozicija slobodnog, ispunjenog, mudrog, blaženog Bića koje više ne robuje vlastitim mislima, koncepcijama, emocijama, osjećanjima, idejama....
Da bi se postigao takav cilj, potrebna je bezuvjetna iskrenost i neutaživa čežnja za slobodom, apsolutnom istinom, Bogom. Tako dogo dok postoji i najmanji oslonac, ego će upotrebljavati najlukavije i najsuptilnije oružje (trikove) da se održi na životu.....stoga treba postepeno porušiti sve oslonce (koncepcije) na koje se on može oslanjati i odrediti si samo jedan istinski oslonac na koji ćemo položiti svu svoju vjeru, nadanje i ljubav...na Boga, koji je naše vlastito Jastvo.
Ljudi većinom nirvanu (nirvikalpa samadhi) poistovjećuju sa ništavilom, voidizmom (void-praznina), što je neispravno shvaćanje.
Nirvana ili kraljevstvo božje je stanje svijesti koja je pročišćena od iluzija, a budući da smo prionuli tako čvrsto za iluzije, onda mislimo da nestajanjem iluzija nestajemo i mi. Te pogrešne ideje se treba osloboditi....naprotiv teka kada pročistimo svoj um, ćemo istinski živjeti, jer život ega je sjena istnskog života.
Nirvana nije utrnuće našeg života, nego je utrnuće (smrt) naših zabluda i iluzija o sebi i svijetu....Nirvana je istnski život u samsari (svijetu iluzija).
Dakle umiranjem ega ne umiremo mi, nego naše predrasude i iskrivljene ideje o Sebi.
"TKO ŽELI SAČUVATI SVOJ ŽIVOT (EGO), IZGUBIT ĆE GA, A TKO IZGUBI SVOJ ŽIVOT RADI MENE (JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT), NAĆI ĆE GA (JASTVO ILI ISTINSKOG SEBE)!"
P.S. O potankostima direktnog puta do Sebe, praktičnim uputama, korak po korak....možete pročitati na mom blogu..
http://vijnana-atma-vichara.blogspot.com/
ZAKON OGLEDALA
Sve je onako kako to netko percipira (doživljava). Stvarnost oko nas je neutralna i mi joj dajemo boju, okus i miris svojim prethodno stečenim iskustvima.
Zašto ljudi tako različito reagiraju na iste stvari, okolnosti, osobe. Upravo zbog različitih prethodno doživljavanih iskustava ili neiskustava. Traumatična i bolna iskustva su samo lekcije koje moramo naučiti da prođemo na ispitu iz dotičnog predmeta....strpljenje, razumijevanje, univerzalna ljubav.....
Tako dugo dok ovaj vanjski svijet promatram kao nešto što je odvojeno od mene i jako stvarno, tako dugo će biti prisutna patnja koja ima jedinu svrhu da nas privede samorealizaciji....spoznaji da sam sve to u biti ja, odnosno moja ideja o tome i takvome svijetu.
Ako te netko iritira svojim ponašanjem, riječima, ili samom fizičkom pojavom i ako osjetiš da ti se želudac okreće, zastani i upitaj se zašto je takva reakcija u tebi. Jer netko drugi ne bi tako reagirao, dapače možda suprotno. Onda da li je problem u tebi čovječe ili van tebe.
Stojiš pred ogledalom i ne sviđa ti se vlastiti lik pa osuđuješ ogledalo ili mrlju na svom licu brišeš na ogledalu....:))). Dođi k Sebi i shvati da je sve to tvoje nesavršenstvo i prioni poslu.... počni spaljivati vasane ili samskare (psihičke jezgre nabijene štetnim emotivnim nabojem), u vlastitoj personalnoj osobnosti, a ne kritizirati druge, osuđivati ih ili ogovarati ili prosuđivati njihove postupke. Počni mesti pred svojim pragom, jer zbog brvna u vlastitom oku nećeš uz najbolju volju i namjeru znati i moći izvaditi trunčicu iz oka svoga bližnjeg i još ćeš mu napraviti u najboljoj namjeri više štete nego koristi....
Stoga okreni se čovječe Sebi i pospremaj svoju kuću jer još ima mnogo toga za očistiti, a drugima prepusti da čine to isto u svojoj...Prosvjetljeni um je um očišćen od psihološkog smeća i bezbrojnih besmislenih koncepata, i izreka BLAGO SIROMAŠNIMA DUHOM(mislima, koncepcijama, teorijama) JER NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO(duboki unutrašnji mir-NIRVANA), je pomalo neshvaćena ali duboko istinita....ili DOK NE POSTANETE KAO MALA DJECA( u Srcu ne u umu...u umu mudri poput zmije-Kundalini) NEĆETE UĆI U BOŽJE KRALJEVSTVO !
O efikasnom načinu spaljivanju (uništavanju) vasana ili samskara nekom drugom prilikom!
Sve je onako kako to netko percipira (doživljava). Stvarnost oko nas je neutralna i mi joj dajemo boju, okus i miris svojim prethodno stečenim iskustvima.
Zašto ljudi tako različito reagiraju na iste stvari, okolnosti, osobe. Upravo zbog različitih prethodno doživljavanih iskustava ili neiskustava. Traumatična i bolna iskustva su samo lekcije koje moramo naučiti da prođemo na ispitu iz dotičnog predmeta....strpljenje, razumijevanje, univerzalna ljubav.....
Tako dugo dok ovaj vanjski svijet promatram kao nešto što je odvojeno od mene i jako stvarno, tako dugo će biti prisutna patnja koja ima jedinu svrhu da nas privede samorealizaciji....spoznaji da sam sve to u biti ja, odnosno moja ideja o tome i takvome svijetu.
Ako te netko iritira svojim ponašanjem, riječima, ili samom fizičkom pojavom i ako osjetiš da ti se želudac okreće, zastani i upitaj se zašto je takva reakcija u tebi. Jer netko drugi ne bi tako reagirao, dapače možda suprotno. Onda da li je problem u tebi čovječe ili van tebe.
Stojiš pred ogledalom i ne sviđa ti se vlastiti lik pa osuđuješ ogledalo ili mrlju na svom licu brišeš na ogledalu....:))). Dođi k Sebi i shvati da je sve to tvoje nesavršenstvo i prioni poslu.... počni spaljivati vasane ili samskare (psihičke jezgre nabijene štetnim emotivnim nabojem), u vlastitoj personalnoj osobnosti, a ne kritizirati druge, osuđivati ih ili ogovarati ili prosuđivati njihove postupke. Počni mesti pred svojim pragom, jer zbog brvna u vlastitom oku nećeš uz najbolju volju i namjeru znati i moći izvaditi trunčicu iz oka svoga bližnjeg i još ćeš mu napraviti u najboljoj namjeri više štete nego koristi....
Stoga okreni se čovječe Sebi i pospremaj svoju kuću jer još ima mnogo toga za očistiti, a drugima prepusti da čine to isto u svojoj...Prosvjetljeni um je um očišćen od psihološkog smeća i bezbrojnih besmislenih koncepata, i izreka BLAGO SIROMAŠNIMA DUHOM(mislima, koncepcijama, teorijama) JER NJIHOVO JE KRALJEVSTVO NEBESKO(duboki unutrašnji mir-NIRVANA), je pomalo neshvaćena ali duboko istinita....ili DOK NE POSTANETE KAO MALA DJECA( u Srcu ne u umu...u umu mudri poput zmije-Kundalini) NEĆETE UĆI U BOŽJE KRALJEVSTVO !
O efikasnom načinu spaljivanju (uništavanju) vasana ili samskara nekom drugom prilikom!
USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
"Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? Bezumniče! Ono što ti siješ neoživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik. Nije svako tijelo isto tijelo;...Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa...Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti a uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno. Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: "Prvi čovjek, Adam, postade živa duša", a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga. Ovo, bračo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube...." 1. Kor. 15:35-52
Kako vidimo iz uvodnog citata sv. apostola Pavla, on upozorava braću da se ne varaju glede uskrsnuća...jer zemaljsko ne može baštiniti nebesko, i ne uskršava zemaljsko već nebesko (duhovno) tijelo.
Kako je moguće da je Isus, mogao jesti fizičku (materjalnu) ribu svojim "uskrsnulim" tijelom i imati iste rane koje je pokazivao nevjernom Tomi, na rukama "duhovnog" tijela!?
"Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."
Luka 24:39
"Imate li ovdje što za jelo? Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede."
Luka 24:41
Ovi citati iz svetoga pisma Novog Zavjeta (Kršćanska sadašnjost.....prijevod Bonaventura Duda i Jerko Fućak), sami za sebe govore.
Sjetimo se i priče kada je Isus "uskrisio" Lazara nakon što je ovaj već nekoliko dana proveo mrtav u grobnici i već mu je tijelo počelo zaudarati. Taj isti "uskrsnuli" Lazar je ponovo umro, jer zemaljsko tijelo ne baštini nebesko kraljevstvo.
Ista je priča i sa uskrisivanjem Jairove kćeri........
Čini se da je pojam "Uskrsnuća" vrlo rastezljiv i može se tumačiti na razne načine. To što je Isus uskrsnuo u svom zemaljskom tijelu za mene ne bi mogla biti osnova moje vjere, jer i osobe koje su umrle i bile neko vrijeme "s onu stranu" ponovo su se vratile, reanimacijom, ali i umrle kad im je došao njihov čas.
Za mene Uskrsnuće znači nešto drugo, a ne uskršavanje zemaljskog tijela. O tome ću pisati u sljedećem tekstu, a za sada mislim da imamo dovoljno materijala da razmislimo o "Uskrsu" kako nam ga prezentira sveta majka Crkva.
U jednoj prigodnoj, uskršnjoj TV emisiji prije nekoliko godina, Adalbert Rebić je na upit voditelja, da li je Isus uskrsnuo u zemaljskom ili duhovnom tijelu, govorio dugo, dugo, ali ga je voditelj na kraju upitao da mu da konkretan odgovor, na što je gospodin Rebić skrušeno rekao da se ne može dati neki određeni odgovor.....
Ipak ima onih koji znaju, pa ćemo u drugom napisu više govoriti o pravom značenju riječi "Uskrs".
P.S. Zanimali bi me vaši komentari i razmišljanja o Isusovom uskrsnuću...!
Nastavak »
Pripremi za ispis
belich
25.03.2008 09:07 h
Vrlo jednostavno.Pošto je podjela na duh i tijelo umjetna ,što potvrđuje i kvantna fizika,jasno je da ako se radi o uskrsnuću da je uskrsnulo cjelokupno biće uključujući i tijelo.Inače to nebi bilo uskrsnuče nego nešto drugo.
zeljka
25.03.2008 09:46 h
Osobno mi je bliža istočna misao da je Duša vječna, a tijelo košulja (ili hram Duše). U svakom slučaju, tijelo se mijenja, stari, umire, a Duša je vječna i nepromjenjiva. Vjerujem u Isusovo uskrsnuće, u smislu nastavka trajanja i postojanja Božanskog Avatara, ali Biblija mi je često kontradiktorna.
vijnana
25.03.2008 10:51 h
Belich, mislim da se nismo razumjeli....isto sv. Pismo govori o o uskrsnuću duhovnog tijela a ne zemaljskog koje jede zemaljsku ribu....duhovno tijelo ne jede zemaljsku ribu....Pavao govori o uskrsnuću duhovnog tijela....a mi slavimo "uskrsnuće" fizičkog tijela......tu je ta kontradikcija o kojoj govori Željka u svom komentaru....
vijnana
25.03.2008 11:00 h
....nije li Isus vratio Lazarovu dušu ponovo u njegovo smrtno tijelo koje je ponovo umrlo.....tako mu je samo produžio život u "dolini suza"...iz ljubavi prema njegovim sestrama Mariji i Marti....
Ja vjerujem da je sve to radio da ljudima svog vremena pojača vjeru da je On Riječ Božja (Duh), a ne tijelo koje oni vide, pa da više vjeruju u ono što im je govorio....Na jednom mjestu Isus kaže"....Duh je taj koji oživljuje, tijelo ne vrijedi ništa...."
Jesi li čitao knjigu "Isus je živio u Indiji", u njoj se opisuje onaj dio Isusovog života koji se u ovom današnjem, mnogo puta mijenjanom Novom Zavjetu, prešućuje (zanemaruje).....
zeljka
25.03.2008 11:20 h
Dobar komentar, Vijnana! Zar je nemoguće da je Isus, baš kao u slučaju izraza ljubavi prema Mariji i Marti kad im je brata vratio u život i prema apostolima pokazao poseban dokaz svoje ljubavi kroz čudo ukazanja? Mislim: ako se pojavio kao Svjetlosno Biće, a apostoli ga nisu prepoznali, ako im se obratio, a ni to nije bilo dovoljno, zar nije bilo logično da učini to čudo pojavljivanja u fizičkom tijelu da bi i oni najnevjerniji povjerovali?
Usput, "Isus je živio u Indiji" je odlična knjiga!
mlabos
25.03.2008 12:29 h
Zanimljivo je, barem po saznanjima koje imamo iz N. Zavjeta, da se Isus uskrisio ponovno u svom tijelu. Zagovornici reinkarnacije mogu to tumačiti kao ponovno utjelovljenje duše, a neki pak time da je čovjek (Isus) umro i opet oživio, ili možda samo zamro.
U svakom slučaju ne postoji odgovor koji bi sve zadovoljio. Nego i dalje ostaje misterija, koja je, po mom mišljenju, zapravo bit i sukus cijele te priče.
Upravo emocija ili doživljaj ushićenja koje stvara neka duhova spoznaja, zapravo je cilj, jer stvara stanje u kojem se aktiviraju naši potencijali, koje nijedna činjenica, znači neko 'faktično' znanje, ne može izazvati.
Misterija, čudo, neobjašnjene stvari upravo stvaraju to stanje (možemo ga nazvati i euforičnim) koje je očigledno ključ za doživljaj viših dimenzija svijesti.
vijnana
25.03.2008 13:12 h
Euforija bi nužno rezultirala depresijom, ali pretpostavljam da si mislila na duhovnu ekstazu koja se razlikuje od euforije...
Što se tiče uskrsnuća, to ne bi trebala biti misterija obzirom da se zna da se u Kevala Nirvikalpa Samadhiju može ostati najduže 21 dan, a ako u tom vremenu ne dođe do poistovjećenja sa fizičkim tijelom, duhovna duša ostaje u duhovnom carstvu. Moj Sadguru je bio u Nirvikalapa iskustvu ("mrtav") točno 21 dan da bi se ponovo poistovjetio s tijelom("uskrsnuo" !?), jer kako je sam govorio rijetke duše se uspiju vratiti natrag u tijelo, a one koje se vrate božjom providnošću, imaju za prenjeti radosnu vijest o vječnom životu, onima koji ne vjeruju....i to on nije smatrao nikakvom neobjašnjivom misterijom....
Vjerujem da neću ovim iznošenjem činjenica poljuljati nečiju vjeru u misterij uskrsnuća, kakovim ga doživljava...kako sam već najavio više o tome ću pisati u sljedećem napisu....
vijnana
25.03.2008 13:12 h
Euforija bi nužno rezultirala depresijom, ali pretpostavljam da si mislila na duhovnu ekstazu koja se razlikuje od euforije...
Što se tiče uskrsnuća, to ne bi trebala biti misterija obzirom da se zna da se u Kevala Nirvikalpa Samadhiju može ostati najduže 21 dan, a ako u tom vremenu ne dođe do poistovjećenja sa fizičkim tijelom, duhovna duša ostaje u duhovnom carstvu. Moj Sadguru je bio u Nirvikalapa iskustvu ("mrtav") točno 21 dan da bi se ponovo poistovjetio s tijelom("uskrsnuo" !?), jer kako je sam govorio rijetke duše se uspiju vratiti natrag u tijelo, a one koje se vrate božjom providnošću, imaju za prenjeti radosnu vijest o vječnom životu, onima koji ne vjeruju....i to on nije smatrao nikakvom neobjašnjivom misterijom....
Vjerujem da neću ovim iznošenjem činjenica poljuljati nečiju vjeru u misterij uskrsnuća, kakovim ga doživljava...kako sam već najavio više o tome ću pisati u sljedećem napisu....
vijnana
25.03.2008 13:14 h
...zabunom sam 2x stisnuo tipku pa se komentar udvostručio....
cune
25.03.2008 15:08 h
Željko,evo ti se javlja Maja sa korisničkog imena moga prijatelja Cuneta. Moram priznati da si aktivirao zanimljivu temu o kojoj upravo sada diskutiramo. Čujemo se još po tom pitanju :-)))
On je jedan od mnogih...
tara
25.03.2008 23:03 h
Pa cijela su južnoamerička plemena jednostavno odlepršala u višu dimenziju kad su ovdje obavili misiju. Isus je negdje naučio kako se to radi i jasno nam demonstrirao. Postao je tako naše referentno biće upisano u grupnu ljudsku svijest. Vjerojatno će mnogi učiniti isto kad budu satjerani u kut ili razapeti do svojih krajnjih granica.
Jer ne vidim kako bi to netko inače iz toplog stana išao raditi. Kao ono, draga, ja idem sad u kupaonicu da se razapnem do krajnjih granica i uznesem se tjelesno u petu dimenziju.
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
"Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? Bezumniče! Ono što ti siješ neoživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik. Nije svako tijelo isto tijelo;...Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa...Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti a uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno. Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: "Prvi čovjek, Adam, postade živa duša", a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga. Ovo, bračo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube...." 1. Kor. 15:35-52
Kako vidimo iz uvodnog citata sv. apostola Pavla, on upozorava braću da se ne varaju glede uskrsnuća...jer zemaljsko ne može baštiniti nebesko, i ne uskršava zemaljsko već nebesko (duhovno) tijelo.
Kako je moguće da je Isus, mogao jesti fizičku (materjalnu) ribu svojim "uskrsnulim" tijelom i imati iste rane koje je pokazivao nevjernom Tomi, na rukama "duhovnog" tijela!?
"Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam."
Luka 24:39
"Imate li ovdje što za jelo? Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede."
Luka 24:41
Ovi citati iz svetoga pisma Novog Zavjeta (Kršćanska sadašnjost.....prijevod Bonaventura Duda i Jerko Fućak), sami za sebe govore.
Sjetimo se i priče kada je Isus "uskrisio" Lazara nakon što je ovaj već nekoliko dana proveo mrtav u grobnici i već mu je tijelo počelo zaudarati. Taj isti "uskrsnuli" Lazar je ponovo umro, jer zemaljsko tijelo ne baštini nebesko kraljevstvo.
Ista je priča i sa uskrisivanjem Jairove kćeri........
Čini se da je pojam "Uskrsnuća" vrlo rastezljiv i može se tumačiti na razne načine. To što je Isus uskrsnuo u svom zemaljskom tijelu za mene ne bi mogla biti osnova moje vjere, jer i osobe koje su umrle i bile neko vrijeme "s onu stranu" ponovo su se vratile, reanimacijom, ali i umrle kad im je došao njihov čas.
Za mene Uskrsnuće znači nešto drugo, a ne uskršavanje zemaljskog tijela. O tome ću pisati u sljedećem tekstu, a za sada mislim da imamo dovoljno materijala da razmislimo o "Uskrsu" kako nam ga prezentira sveta majka Crkva.
U jednoj prigodnoj, uskršnjoj TV emisiji prije nekoliko godina, Adalbert Rebić je na upit voditelja, da li je Isus uskrsnuo u zemaljskom ili duhovnom tijelu, govorio dugo, dugo, ali ga je voditelj na kraju upitao da mu da konkretan odgovor, na što je gospodin Rebić skrušeno rekao da se ne može dati neki određeni odgovor.....
Ipak ima onih koji znaju, pa ćemo u drugom napisu više govoriti o pravom značenju riječi "Uskrs".
P.S. Zanimali bi me vaši komentari i razmišljanja o Isusovom uskrsnuću...!
Nastavak »
Pripremi za ispis
belich
25.03.2008 09:07 h
Vrlo jednostavno.Pošto je podjela na duh i tijelo umjetna ,što potvrđuje i kvantna fizika,jasno je da ako se radi o uskrsnuću da je uskrsnulo cjelokupno biće uključujući i tijelo.Inače to nebi bilo uskrsnuče nego nešto drugo.
zeljka
25.03.2008 09:46 h
Osobno mi je bliža istočna misao da je Duša vječna, a tijelo košulja (ili hram Duše). U svakom slučaju, tijelo se mijenja, stari, umire, a Duša je vječna i nepromjenjiva. Vjerujem u Isusovo uskrsnuće, u smislu nastavka trajanja i postojanja Božanskog Avatara, ali Biblija mi je često kontradiktorna.
vijnana
25.03.2008 10:51 h
Belich, mislim da se nismo razumjeli....isto sv. Pismo govori o o uskrsnuću duhovnog tijela a ne zemaljskog koje jede zemaljsku ribu....duhovno tijelo ne jede zemaljsku ribu....Pavao govori o uskrsnuću duhovnog tijela....a mi slavimo "uskrsnuće" fizičkog tijela......tu je ta kontradikcija o kojoj govori Željka u svom komentaru....
vijnana
25.03.2008 11:00 h
....nije li Isus vratio Lazarovu dušu ponovo u njegovo smrtno tijelo koje je ponovo umrlo.....tako mu je samo produžio život u "dolini suza"...iz ljubavi prema njegovim sestrama Mariji i Marti....
Ja vjerujem da je sve to radio da ljudima svog vremena pojača vjeru da je On Riječ Božja (Duh), a ne tijelo koje oni vide, pa da više vjeruju u ono što im je govorio....Na jednom mjestu Isus kaže"....Duh je taj koji oživljuje, tijelo ne vrijedi ništa...."
Jesi li čitao knjigu "Isus je živio u Indiji", u njoj se opisuje onaj dio Isusovog života koji se u ovom današnjem, mnogo puta mijenjanom Novom Zavjetu, prešućuje (zanemaruje).....
zeljka
25.03.2008 11:20 h
Dobar komentar, Vijnana! Zar je nemoguće da je Isus, baš kao u slučaju izraza ljubavi prema Mariji i Marti kad im je brata vratio u život i prema apostolima pokazao poseban dokaz svoje ljubavi kroz čudo ukazanja? Mislim: ako se pojavio kao Svjetlosno Biće, a apostoli ga nisu prepoznali, ako im se obratio, a ni to nije bilo dovoljno, zar nije bilo logično da učini to čudo pojavljivanja u fizičkom tijelu da bi i oni najnevjerniji povjerovali?
Usput, "Isus je živio u Indiji" je odlična knjiga!
mlabos
25.03.2008 12:29 h
Zanimljivo je, barem po saznanjima koje imamo iz N. Zavjeta, da se Isus uskrisio ponovno u svom tijelu. Zagovornici reinkarnacije mogu to tumačiti kao ponovno utjelovljenje duše, a neki pak time da je čovjek (Isus) umro i opet oživio, ili možda samo zamro.
U svakom slučaju ne postoji odgovor koji bi sve zadovoljio. Nego i dalje ostaje misterija, koja je, po mom mišljenju, zapravo bit i sukus cijele te priče.
Upravo emocija ili doživljaj ushićenja koje stvara neka duhova spoznaja, zapravo je cilj, jer stvara stanje u kojem se aktiviraju naši potencijali, koje nijedna činjenica, znači neko 'faktično' znanje, ne može izazvati.
Misterija, čudo, neobjašnjene stvari upravo stvaraju to stanje (možemo ga nazvati i euforičnim) koje je očigledno ključ za doživljaj viših dimenzija svijesti.
vijnana
25.03.2008 13:12 h
Euforija bi nužno rezultirala depresijom, ali pretpostavljam da si mislila na duhovnu ekstazu koja se razlikuje od euforije...
Što se tiče uskrsnuća, to ne bi trebala biti misterija obzirom da se zna da se u Kevala Nirvikalpa Samadhiju može ostati najduže 21 dan, a ako u tom vremenu ne dođe do poistovjećenja sa fizičkim tijelom, duhovna duša ostaje u duhovnom carstvu. Moj Sadguru je bio u Nirvikalapa iskustvu ("mrtav") točno 21 dan da bi se ponovo poistovjetio s tijelom("uskrsnuo" !?), jer kako je sam govorio rijetke duše se uspiju vratiti natrag u tijelo, a one koje se vrate božjom providnošću, imaju za prenjeti radosnu vijest o vječnom životu, onima koji ne vjeruju....i to on nije smatrao nikakvom neobjašnjivom misterijom....
Vjerujem da neću ovim iznošenjem činjenica poljuljati nečiju vjeru u misterij uskrsnuća, kakovim ga doživljava...kako sam već najavio više o tome ću pisati u sljedećem napisu....
vijnana
25.03.2008 13:12 h
Euforija bi nužno rezultirala depresijom, ali pretpostavljam da si mislila na duhovnu ekstazu koja se razlikuje od euforije...
Što se tiče uskrsnuća, to ne bi trebala biti misterija obzirom da se zna da se u Kevala Nirvikalpa Samadhiju može ostati najduže 21 dan, a ako u tom vremenu ne dođe do poistovjećenja sa fizičkim tijelom, duhovna duša ostaje u duhovnom carstvu. Moj Sadguru je bio u Nirvikalapa iskustvu ("mrtav") točno 21 dan da bi se ponovo poistovjetio s tijelom("uskrsnuo" !?), jer kako je sam govorio rijetke duše se uspiju vratiti natrag u tijelo, a one koje se vrate božjom providnošću, imaju za prenjeti radosnu vijest o vječnom životu, onima koji ne vjeruju....i to on nije smatrao nikakvom neobjašnjivom misterijom....
Vjerujem da neću ovim iznošenjem činjenica poljuljati nečiju vjeru u misterij uskrsnuća, kakovim ga doživljava...kako sam već najavio više o tome ću pisati u sljedećem napisu....
vijnana
25.03.2008 13:14 h
...zabunom sam 2x stisnuo tipku pa se komentar udvostručio....
cune
25.03.2008 15:08 h
Željko,evo ti se javlja Maja sa korisničkog imena moga prijatelja Cuneta. Moram priznati da si aktivirao zanimljivu temu o kojoj upravo sada diskutiramo. Čujemo se još po tom pitanju :-)))
On je jedan od mnogih...
tara
25.03.2008 23:03 h
Pa cijela su južnoamerička plemena jednostavno odlepršala u višu dimenziju kad su ovdje obavili misiju. Isus je negdje naučio kako se to radi i jasno nam demonstrirao. Postao je tako naše referentno biće upisano u grupnu ljudsku svijest. Vjerojatno će mnogi učiniti isto kad budu satjerani u kut ili razapeti do svojih krajnjih granica.
Jer ne vidim kako bi to netko inače iz toplog stana išao raditi. Kao ono, draga, ja idem sad u kupaonicu da se razapnem do krajnjih granica i uznesem se tjelesno u petu dimenziju.
TKO SAM JA?
Nisam već dugo ništa napisao, smatrajući da je ovdje preobilje tekstova koji poput nabujale rijeke samo fluktuiraju, a vjerojatno se i ponetko njima okoristi. Ima već duže vremena da sam se povukao iz aktivnog života, živeći sam, ali doživljavajući sve veću i neposrednije vodstvo i prisutnost Božjeg duha u sebi i oko sebe.
Potaknut riječima jednog tekstopisca na ovom portalu koji govori o buci u zraku, buci riječi, pogotovo pametovanja i "mudrovanja", odlučih potaknuti i ja neke koji pišu ili posjećuju ovaj portal.
Prije nego što bilo što pišemo bilo bi dobro postaviti si iskreno pitanje, tko je to ko sada želi nešto pisati, i sa kojim motivom. Da li pišem iz svog ega (tjelesna svijest) ili iz svog Bića (duhovna svijest) ?
Da li se želim producirati ili provodim vlastitu samoterapiju (poznato je da je pisanje zahvalna samoterapija). Ono prvo je iz ega, a ovo drugo isto tako ali je prihvatljivije, jer ako iza pisanja tekstova stoji iskrena namjera da si pomognem još dodatno razjasniti neke pojmove ili zacijeliti još preostale duševne rane, taj razlog bi opravdao pisanje.
Zato budimo iskreni prema sebi kada pišemo, da li imamo iskrenu namjeru da pomognemo drugima svojim iskustvima, kakva god ona bila, ili kako već rekoh, iza tekstova stoji duša koja želi da ju se prepozna.
Netko je u nekom komentaru napisao, da su riječi iz prethodnog komentara samo mentalni konstrukti i koncepcije. Da... tako je, preplavljeni smo riječima, mentalnim koncepcijama, prosudbama, percepcijama, pa baš iz tog razloga, hajdemo biti što iskreniji prema sebi i pitati se tko je taj koji piše bilo što, možda ćemo si na taj način pomoći da jasnije sagledamo sebe i svoje istinske motive, a time ćemo si znatno pomoći kao i drugima koji će, ukoliko iskreno u Duhu istine čitaju, imati puno više koristi za svoju dušu.
Danas je ono za čim duše najviše vape i čeznu, iskrenost i poniznost, jer nas prepotencija, bahatost i oholost ega truju i guše našu slobodu i sreću.
Ovaj tekst nema nikakvih pretenzija da bilo tko bilo što mijenja u daljnjem pisanju, već je nastao spontano kao posljedica, već navedenih riječi nekih pisaca s ovog portala, a dodatno motiviran činjenicom da već duže nisam ostavljao traga na ovoj stranici.
Svaki tekstopisac ima i svoje čitatelje i to je dobro da bude različitih tekstova za različite ljude jer je valjda to i cilj ovog portala.
Svi smo mi Jedno, i svi težimo samo k jednom cilju, a to je da budemo apsolutno sretni, što nije neka emocija, već stanje probuđene Svijesti koja doživljava samu Sebe onakvom kakva uistinu jest, dakle vječna, bezgranična, neuvjetovana, slobodna, blažena...Iskrena mi je želja da svi koji budu čitali ovaj tekst, na trenutak zastanu i pogledaju unutra u svoju dušu i da se upitaju...TKO SAM ZAPRAVO, UISTINU JA?
Kada sa malo meditacije, uvidimo da nismo niti tijelo, niti misli, niti osjećaji, jer svo to troje ima početak i kraj, prolazna su stvarnost pa time i relativna, nepostojana, prividna, obmanjujuća, a služi nam samo kao instrumentarij da se izrazimo u ovoj dimenziji života, tada će nam se sam po sebi nametnuti odgovor da smo mi u stvari Svijest u kojoj se sve čega smo svjesni događa, pa usmjerimo tada pažnju na tu Svijest, apsolutnu stvarnost, na Sebe, svoju transpersonalnu osobnost (Jastvo, Sebstvo), a ne na tijelo, osjećaje i misli, što čini naš ego ili personalnu osobnost, za koju smo tako ljubomorno i grčevito svezani ropskom ovisnošću, te ćemo tako, pomognuti neizmjernim Božjim milosrđem i svojom djetinjom iskrenošću, prije ili kasnije ostvariti krajnji cilj zbog kojeg smo se i inkarnirali na ovoj planeti.
Božja sveta Ljubav i vječna Mudrost, neka budu naša dva krila kojima uzletimo hrabro i odlučno, bez straha u nebeske visine i prostore neizmjerne ljubavi, slobode i sreće!
Neka ono što mislimo, govorimo, pišemo i činimo bude na sve veću Božju slavu!
Namaste!
Nisam već dugo ništa napisao, smatrajući da je ovdje preobilje tekstova koji poput nabujale rijeke samo fluktuiraju, a vjerojatno se i ponetko njima okoristi. Ima već duže vremena da sam se povukao iz aktivnog života, živeći sam, ali doživljavajući sve veću i neposrednije vodstvo i prisutnost Božjeg duha u sebi i oko sebe.
Potaknut riječima jednog tekstopisca na ovom portalu koji govori o buci u zraku, buci riječi, pogotovo pametovanja i "mudrovanja", odlučih potaknuti i ja neke koji pišu ili posjećuju ovaj portal.
Prije nego što bilo što pišemo bilo bi dobro postaviti si iskreno pitanje, tko je to ko sada želi nešto pisati, i sa kojim motivom. Da li pišem iz svog ega (tjelesna svijest) ili iz svog Bića (duhovna svijest) ?
Da li se želim producirati ili provodim vlastitu samoterapiju (poznato je da je pisanje zahvalna samoterapija). Ono prvo je iz ega, a ovo drugo isto tako ali je prihvatljivije, jer ako iza pisanja tekstova stoji iskrena namjera da si pomognem još dodatno razjasniti neke pojmove ili zacijeliti još preostale duševne rane, taj razlog bi opravdao pisanje.
Zato budimo iskreni prema sebi kada pišemo, da li imamo iskrenu namjeru da pomognemo drugima svojim iskustvima, kakva god ona bila, ili kako već rekoh, iza tekstova stoji duša koja želi da ju se prepozna.
Netko je u nekom komentaru napisao, da su riječi iz prethodnog komentara samo mentalni konstrukti i koncepcije. Da... tako je, preplavljeni smo riječima, mentalnim koncepcijama, prosudbama, percepcijama, pa baš iz tog razloga, hajdemo biti što iskreniji prema sebi i pitati se tko je taj koji piše bilo što, možda ćemo si na taj način pomoći da jasnije sagledamo sebe i svoje istinske motive, a time ćemo si znatno pomoći kao i drugima koji će, ukoliko iskreno u Duhu istine čitaju, imati puno više koristi za svoju dušu.
Danas je ono za čim duše najviše vape i čeznu, iskrenost i poniznost, jer nas prepotencija, bahatost i oholost ega truju i guše našu slobodu i sreću.
Ovaj tekst nema nikakvih pretenzija da bilo tko bilo što mijenja u daljnjem pisanju, već je nastao spontano kao posljedica, već navedenih riječi nekih pisaca s ovog portala, a dodatno motiviran činjenicom da već duže nisam ostavljao traga na ovoj stranici.
Svaki tekstopisac ima i svoje čitatelje i to je dobro da bude različitih tekstova za različite ljude jer je valjda to i cilj ovog portala.
Svi smo mi Jedno, i svi težimo samo k jednom cilju, a to je da budemo apsolutno sretni, što nije neka emocija, već stanje probuđene Svijesti koja doživljava samu Sebe onakvom kakva uistinu jest, dakle vječna, bezgranična, neuvjetovana, slobodna, blažena...Iskrena mi je želja da svi koji budu čitali ovaj tekst, na trenutak zastanu i pogledaju unutra u svoju dušu i da se upitaju...TKO SAM ZAPRAVO, UISTINU JA?
Kada sa malo meditacije, uvidimo da nismo niti tijelo, niti misli, niti osjećaji, jer svo to troje ima početak i kraj, prolazna su stvarnost pa time i relativna, nepostojana, prividna, obmanjujuća, a služi nam samo kao instrumentarij da se izrazimo u ovoj dimenziji života, tada će nam se sam po sebi nametnuti odgovor da smo mi u stvari Svijest u kojoj se sve čega smo svjesni događa, pa usmjerimo tada pažnju na tu Svijest, apsolutnu stvarnost, na Sebe, svoju transpersonalnu osobnost (Jastvo, Sebstvo), a ne na tijelo, osjećaje i misli, što čini naš ego ili personalnu osobnost, za koju smo tako ljubomorno i grčevito svezani ropskom ovisnošću, te ćemo tako, pomognuti neizmjernim Božjim milosrđem i svojom djetinjom iskrenošću, prije ili kasnije ostvariti krajnji cilj zbog kojeg smo se i inkarnirali na ovoj planeti.
Božja sveta Ljubav i vječna Mudrost, neka budu naša dva krila kojima uzletimo hrabro i odlučno, bez straha u nebeske visine i prostore neizmjerne ljubavi, slobode i sreće!
Neka ono što mislimo, govorimo, pišemo i činimo bude na sve veću Božju slavu!
Namaste!
TAJNA SVAKE TERAPIJE
Tajna sveke vrste pomaganja ljudskim bićima je u tome koliko ga uspijemo inspirirati da promjeni i uništi životne obrasce za koje je već i sam uvidio da su donosili samo neželjene posljedice.
Sve vrste tegoba, boleština, trauma, a u zadnje vrijeme sve raširenija depresija, imaju svoj uzrok prvensveno u nerazumijevanju ili nedovoljnom razumijevanju zakonitosti života i funkcioniranja mehanizama uma.
Ako nam se uporno ponavljaju neki životni udarci, ili stalno nailazimo na određeni tip muškaraca i žena, potencijalnih partnera, i uvijek ustanovimo kako to nije ono što bi željeli, to nam ukazuje da moramo nešto mijenjati u načinu naše percepcije.
Život oko nas je pozornica sa kulisama i glumcima koji nisu svjesni (više manje) da su samo glumci i da su akteri u filmu kojeg su sami nekad izrežirali i iskreirali da se zabave gledajući ga i živeći ga.
Ta životna pozornica i igra koja biva igrana od strane nas aktivnih glumaca, ima svoja pravila a jedno od najvažnijih je pravilo....ne učini nikome ono što ne bi želio da netko učini tebi...Zakonitost koja je ugrađena u samu igru je zakon zrcalne slike, koji kaže da sve što vidimo oko sebe zrcali naš vlastiti um, pa ako te nešto smeta ili iritira kod tvoga bližnjega, znaj da je to psihički nabijena jezgra koju nosiš u svojoj podsvijesti ali ju ne prepoznaješ (ne vidiš) tako dugo dok ne staneš pred ogledalo, koje će ti jasno pokazati kakav si.
Kako mnogi ne poznaju taj ključni aksiom postojanja padaju neprestano u zamke osuđivanja, kritiziranja, ogovaranja, prosuđivanja itd., ne uviđajući da štogod pričaju o drugima, u stvari pričaju o sebi...:)))
Koliko bi dobrobiti imali svi kada bi se držali savjeta...nikada ne govori i ne čini ono, što bi ti bilo žao kada bi svi doznali....Tada si ne bi bespotrebno sve više opterećivali savjest gomilama psihološkog smeća koje neprestano, gore spomenutim lošim navikama, trpaju u svoju podsvijest do trenutka zagušivanja (zasićenja) kada se pali alarm i označava krajnji trenutak da se učini Shift u svijesti i napusti loša navika.
To saznanje o prezasićenosti psihološkim smradom, obično rezultira željom za generalnim pospremanjem...te se poželi posjetiti netko tko će preuzeti ulogu pomagača da se izbaci "smeće"...i tako kreme proces terapije koji ima bezbroj formi i i imena a samo sa jednim ciljem.
Taj cilj je izbrisati, spaliti ,štetan psihički naboj koji je vezan uz memoriju događaja i osoba iz bliske ili davnije prošlosti individue.
Joj nemoj mi samo njega(nju) spominjati... nikada mu neću to oprostiti što mi je napravio(la). A zašto ne želiš oprostiti i osloboditi se tereta koji ćeš bespotrebno nositi ko zna koliko dugo...ne, nema šanse da to oprostim...:))))
Kada bi ta osoba shvatila da je Bog prvo sebi stvorio bradu jer je nasebičnije Biće koje postoji, onda bi i ona iz vlastitog egoizma oprostila, ne zbog druge osobe nego zbog svog vlastitog oslobođenja...ali ne...sotona(ego) ne da...:))))
Ako uspijete uvjeriti dotičnu osobu u besmislenost nošenja tereta vlastite gluposti i neupućenosti, možda će i reći...ok oprostit ću ali ga ne želim više vidjeti....eto nove gluposti, dakle kakvo je to opraštanje..."fake"...
I konačko kad odluči da zaista oprosti sve svima radi sebe i svog mira, reći će ok, oprost ću ali neču nikada zaboraviti...!
Ok, to je to, reći ćete joj, da čak i da hoće neće moći zaboraviti, jer sve se bilježi i ostaje na uzročnom (kauzalnom ) planu u chitti (skladište uma...nesvjesni dio uma), pa neka ne brine o zaboravljanju.
Naša podsvijest je minsko polje posuto nagaznim minama, a to su figurativno sve memorijske jezgre koje u sebi, osim dotičnog sjećanja, imaju i emotivni (+ i -) naboj.
Umješnost terapeuta se sastoji u tome da osobi pomogne da u kontroliranim uvjetima deaktivira sve mine u svom podvjesnom minskom polju(oslobodi sjećanja od štetnih emotivnih naboja) . Kada se u tom procesu desi da više nema aktivnih mina, a što se vidi i po svakodnevnim reakcijama na okolnosti svakodnevnog života, tada nastupa period mira ili osoba postaje prirodna (prosvijetljen um), te igra novu životnu igru, jer je ulogu tragičara zamjenila ulogom "božanske lude"...:))))
Pripremi za ispis
Safiris
28.05.2008 10:48 h
kada bolje promislim, tako teško zaboravljam, pa se pitam, ako u sebi ne nosimo zlobu, želju za osvetom isl., da li smo oprostili, ili oprost ide ruku pod ruku sa zaboravom ...ipak sjećanje nosi sa sobom i poruku , spoznaju koju smo stekli ... to pitanje mi je vječna klackalica,oprost i zaborav ...
tara
28.05.2008 15:48 h
Bravo, pomoći čovjeku da se s negativnog pažnjom preseli na pozitivno!
kapljica
28.05.2008 17:15 h
Ž..malo je pravih terapeuta,da ne nabrajam kvalitete , ti si jedan od njih. cmok
vijnana
29.05.2008 05:53 h
Hvala kapljice, želiš li mi otkriti identitet možeš na zeljko2@xnet.hr
Univerzum uma
dinaja
31.05.2008 16:49 h
već godinama radim s pacijentima pokušavajući ih uvesti u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u njima, osmisliti njihove fizičke boli i probuditi u njima da svoju misaono- osjećajnu energiju pretvore u kinetičku i da umijećem pokreta suzbiju fizičke boli.......Ponekad se osjećam kao da hodam po oštrici noža jer ja sam kineziterapeut i nesmijem ulaziti dublje u njihove duševne probleme, nesmijem kucati na vrata etikom posla mi zabranjenog....mislim da bi zajednički rad psihoterapeuta i kineziterapeuta pronašao odgovor na mnoga još neriješenja pitanja u sindromu boli kod pacijenata. Mnoge glavobolje, migrene, bolne mišićne napetosti ostaju godinama dijagnoza bez pronađenog uzroka.
Kako uvesti pacijenta u dubinu Freudove sante leda, kako ga suočiti s onim podsvesnim dijelom njegova uma, kako ga naučiti da zaboravi, koji putevi, osim ljubavi vode do opraštanja????????? Kako stvoriti metodu kada je svaki čovjek unikat u univerzumu i svaki svoje boli osjeća i tumači na drugačiji način?????????
Tajna sveke vrste pomaganja ljudskim bićima je u tome koliko ga uspijemo inspirirati da promjeni i uništi životne obrasce za koje je već i sam uvidio da su donosili samo neželjene posljedice.
Sve vrste tegoba, boleština, trauma, a u zadnje vrijeme sve raširenija depresija, imaju svoj uzrok prvensveno u nerazumijevanju ili nedovoljnom razumijevanju zakonitosti života i funkcioniranja mehanizama uma.
Ako nam se uporno ponavljaju neki životni udarci, ili stalno nailazimo na određeni tip muškaraca i žena, potencijalnih partnera, i uvijek ustanovimo kako to nije ono što bi željeli, to nam ukazuje da moramo nešto mijenjati u načinu naše percepcije.
Život oko nas je pozornica sa kulisama i glumcima koji nisu svjesni (više manje) da su samo glumci i da su akteri u filmu kojeg su sami nekad izrežirali i iskreirali da se zabave gledajući ga i živeći ga.
Ta životna pozornica i igra koja biva igrana od strane nas aktivnih glumaca, ima svoja pravila a jedno od najvažnijih je pravilo....ne učini nikome ono što ne bi želio da netko učini tebi...Zakonitost koja je ugrađena u samu igru je zakon zrcalne slike, koji kaže da sve što vidimo oko sebe zrcali naš vlastiti um, pa ako te nešto smeta ili iritira kod tvoga bližnjega, znaj da je to psihički nabijena jezgra koju nosiš u svojoj podsvijesti ali ju ne prepoznaješ (ne vidiš) tako dugo dok ne staneš pred ogledalo, koje će ti jasno pokazati kakav si.
Kako mnogi ne poznaju taj ključni aksiom postojanja padaju neprestano u zamke osuđivanja, kritiziranja, ogovaranja, prosuđivanja itd., ne uviđajući da štogod pričaju o drugima, u stvari pričaju o sebi...:)))
Koliko bi dobrobiti imali svi kada bi se držali savjeta...nikada ne govori i ne čini ono, što bi ti bilo žao kada bi svi doznali....Tada si ne bi bespotrebno sve više opterećivali savjest gomilama psihološkog smeća koje neprestano, gore spomenutim lošim navikama, trpaju u svoju podsvijest do trenutka zagušivanja (zasićenja) kada se pali alarm i označava krajnji trenutak da se učini Shift u svijesti i napusti loša navika.
To saznanje o prezasićenosti psihološkim smradom, obično rezultira željom za generalnim pospremanjem...te se poželi posjetiti netko tko će preuzeti ulogu pomagača da se izbaci "smeće"...i tako kreme proces terapije koji ima bezbroj formi i i imena a samo sa jednim ciljem.
Taj cilj je izbrisati, spaliti ,štetan psihički naboj koji je vezan uz memoriju događaja i osoba iz bliske ili davnije prošlosti individue.
Joj nemoj mi samo njega(nju) spominjati... nikada mu neću to oprostiti što mi je napravio(la). A zašto ne želiš oprostiti i osloboditi se tereta koji ćeš bespotrebno nositi ko zna koliko dugo...ne, nema šanse da to oprostim...:))))
Kada bi ta osoba shvatila da je Bog prvo sebi stvorio bradu jer je nasebičnije Biće koje postoji, onda bi i ona iz vlastitog egoizma oprostila, ne zbog druge osobe nego zbog svog vlastitog oslobođenja...ali ne...sotona(ego) ne da...:))))
Ako uspijete uvjeriti dotičnu osobu u besmislenost nošenja tereta vlastite gluposti i neupućenosti, možda će i reći...ok oprostit ću ali ga ne želim više vidjeti....eto nove gluposti, dakle kakvo je to opraštanje..."fake"...
I konačko kad odluči da zaista oprosti sve svima radi sebe i svog mira, reći će ok, oprost ću ali neču nikada zaboraviti...!
Ok, to je to, reći ćete joj, da čak i da hoće neće moći zaboraviti, jer sve se bilježi i ostaje na uzročnom (kauzalnom ) planu u chitti (skladište uma...nesvjesni dio uma), pa neka ne brine o zaboravljanju.
Naša podsvijest je minsko polje posuto nagaznim minama, a to su figurativno sve memorijske jezgre koje u sebi, osim dotičnog sjećanja, imaju i emotivni (+ i -) naboj.
Umješnost terapeuta se sastoji u tome da osobi pomogne da u kontroliranim uvjetima deaktivira sve mine u svom podvjesnom minskom polju(oslobodi sjećanja od štetnih emotivnih naboja) . Kada se u tom procesu desi da više nema aktivnih mina, a što se vidi i po svakodnevnim reakcijama na okolnosti svakodnevnog života, tada nastupa period mira ili osoba postaje prirodna (prosvijetljen um), te igra novu životnu igru, jer je ulogu tragičara zamjenila ulogom "božanske lude"...:))))
Pripremi za ispis
Safiris
28.05.2008 10:48 h
kada bolje promislim, tako teško zaboravljam, pa se pitam, ako u sebi ne nosimo zlobu, želju za osvetom isl., da li smo oprostili, ili oprost ide ruku pod ruku sa zaboravom ...ipak sjećanje nosi sa sobom i poruku , spoznaju koju smo stekli ... to pitanje mi je vječna klackalica,oprost i zaborav ...
tara
28.05.2008 15:48 h
Bravo, pomoći čovjeku da se s negativnog pažnjom preseli na pozitivno!
kapljica
28.05.2008 17:15 h
Ž..malo je pravih terapeuta,da ne nabrajam kvalitete , ti si jedan od njih. cmok
vijnana
29.05.2008 05:53 h
Hvala kapljice, želiš li mi otkriti identitet možeš na zeljko2@xnet.hr
Univerzum uma
dinaja
31.05.2008 16:49 h
već godinama radim s pacijentima pokušavajući ih uvesti u univerzum misaono- osjetilno- osjećajnog u njima, osmisliti njihove fizičke boli i probuditi u njima da svoju misaono- osjećajnu energiju pretvore u kinetičku i da umijećem pokreta suzbiju fizičke boli.......Ponekad se osjećam kao da hodam po oštrici noža jer ja sam kineziterapeut i nesmijem ulaziti dublje u njihove duševne probleme, nesmijem kucati na vrata etikom posla mi zabranjenog....mislim da bi zajednički rad psihoterapeuta i kineziterapeuta pronašao odgovor na mnoga još neriješenja pitanja u sindromu boli kod pacijenata. Mnoge glavobolje, migrene, bolne mišićne napetosti ostaju godinama dijagnoza bez pronađenog uzroka.
Kako uvesti pacijenta u dubinu Freudove sante leda, kako ga suočiti s onim podsvesnim dijelom njegova uma, kako ga naučiti da zaboravi, koji putevi, osim ljubavi vode do opraštanja????????? Kako stvoriti metodu kada je svaki čovjek unikat u univerzumu i svaki svoje boli osjeća i tumači na drugačiji način?????????
ŠUTNJA JE ZLATO
Ništa nije štetnije od govorljivosti i nekontroliranog jezika. Što god uspijemo sagraditi u nama, svaki dan je uništeno mnogim razgovorom, i što skupljamo velikom mukom, naša duša rasipa kroz tu bolest jezika......!
Za svaku ispraznu riječ koju izreku ljudi, dat će odgovor "na dan strašnoga suda", jer ćeš se svojim riječima opravdati i svojim ćeš se riječima osuditi......!
Mudrost ulazi u dušu putem ljubavi, šutnje i pokore.Velika je mudrost znati šutjeti i trpjeti i ne obazirati se na riječi, ni na djela drugih, niti na život što ga provode.....! Govori malo i ne uplići se u stvari o kojima nisi pitan.....! Usteže riječi svoje čovjek koji zna, i tiha je duha čovjek razuman......!Obuzdavaj mnogo jezik i misao....!
.......NIKADA NE GOVORI ONO ŠTO BI TI BILO ŽAO KADA BI SVI DOZNALI.....!
* * *
Želim blagoslovljen Uskrs svim dragim magicusima tekstopiscima, kao i onima koji čitaju i komentiraju tekstove sa ovog portala !!!
Ništa nije štetnije od govorljivosti i nekontroliranog jezika. Što god uspijemo sagraditi u nama, svaki dan je uništeno mnogim razgovorom, i što skupljamo velikom mukom, naša duša rasipa kroz tu bolest jezika......!
Za svaku ispraznu riječ koju izreku ljudi, dat će odgovor "na dan strašnoga suda", jer ćeš se svojim riječima opravdati i svojim ćeš se riječima osuditi......!
Mudrost ulazi u dušu putem ljubavi, šutnje i pokore.Velika je mudrost znati šutjeti i trpjeti i ne obazirati se na riječi, ni na djela drugih, niti na život što ga provode.....! Govori malo i ne uplići se u stvari o kojima nisi pitan.....! Usteže riječi svoje čovjek koji zna, i tiha je duha čovjek razuman......!Obuzdavaj mnogo jezik i misao....!
.......NIKADA NE GOVORI ONO ŠTO BI TI BILO ŽAO KADA BI SVI DOZNALI.....!
* * *
Želim blagoslovljen Uskrs svim dragim magicusima tekstopiscima, kao i onima koji čitaju i komentiraju tekstove sa ovog portala !!!
SVIJET - STVARNOST ILI ILUZIJA ?
Donosim treći odlomak najvažnije knjižice Šri Ramane Maharšija :"Tko sam ja?", u originalnom engleskom prijevodu i svoj prijevod na hrvatski, ne bi li malo potaknuo čitateljstvo da se pozabavi najvažnijim (po mom mišljenju), i u stvari ključnim egzistencijalnim pitanjem o tome što je u stvari prava stvarnost.
If [our] mind, which is the cause of all [dualistic, relative or objective] knowledge and of all activity, subsides [becomes still, disappears or ceases to exist], [our] perception of the world will cease. Just as knowledge of the rope, which is the base [that underlies and supports the appearance of the snake], will not arise unless knowledge of the imaginary snake ceases, svarupa-darsana [true experiential knowledge of our own essential nature or real self], which is the base [that underlies and supports the appearance of the world], will not arise unless [our] perception of the world, which is an imagination [or fabrication], ceases.
Moj prijevod:
Ako se naš um, koji je uzrok svega (dualističkog, relativnog ili objektivnog) znanja i svekolike aktivnosti, povuče (umiri, nestane ili prestane postojati), (naša) percepcija svijeta će nestati. Baš kao što se i viđenje užeta, koje je temelj (koji podržava viđenje zmije), neće pojaviti sve dok ne nestane znanje (viđenje) imaginarne (zamišljene) zmije, svarupa-daršana (stvarno direktno iskustvo naše istinske prirode ili istinskog jastva), koje je temelj (koji podržava, podupire pojavnost ili viđenje svijeta), neće se pojaviti sve dok naša percepcija svijeta, koji je jedna imaginacija (zamišljaj, izmišljotina, projekcija), ne nestane.
Moj komentar:
To je u stvari vrlo poznata usporedba koja se često navodi u tekstovima advaita vedanta filozofije, kojom se želi rasvjetliti razlika izmežu zamišljene, relativne i stvarne, apsolutne stvarnosti.
Često se znadu čuti komentari, kako je razmišljanje da je svijet samo jedna iluzija, zrelo za posjetu psihijatru ....hahahaha. Treba zato malo pojasniti što se misli pod time...iluzoran svijet. Pod time se ne misli da svijet ne postoji, već da je sve što na svijetu postoji, a što je dio tog i takvog svijeta, ima samo relativno postojanje, jer nastaje (ima početak), traje neko vrijeme, i nestaje (ima svoj kraj).
Tijelo se rađa, traje neko vrijeme i umire, isto tako i misli nastaju poput mjhehura od sapunice i isto tako i nestaju, sa emocijama je isto, samo se radi o dužini trajanja relativnih pojava, neke emocije traju duže, neke kraće, neke doživljavaju promjene predznaka, a neke ideje i koncepcije mogu čovjeka opsjedati dugo vremena dok ne dođu na pozornicu njegove svijesti nove, suptilnije, moćnije (bliže apsolutnoj istini), koje će pomesti one koje su odslužile svoj vijek trajanja i svrhu postojanja.
Tako je sa svime u ovom relativnom svijetu kojeg percipira dualni, racionalni um. Ako smo zaista uvidjeli, spoznali, realizirali tu zakonitost o prolaznosti svega što nismo uistinu mi, (apsolutna istina, istinsko biće, univerzalna Svijest), kako se onda i dalje kvačimo, vežemo, navezujemo, ljepimo, stvaramo ovisnost i ropski status, umjesto da se utvrdimo u našem stvarnom položaju gospodara svog tijela, misli i osjećaja, te uživamo u svemu neovisni o bilo kome i bilo čemu. Tek prepoznajući pravu, istinsku stvarnost u pozadini svih oblika i imena ovoga svijeta, a to je svjesnost sama (naše istinsko Ja), možemo prepoznati, uvidjeti iluzornost onoga što se vidi i osjeća kao maska same stvarnosti.
Postoji dakle samo uže, a ne i zmija. Tako postoji samo stvarnost koja je svjesnost sama, a pojavnost je samo naša projekcija, naša zamisao koja gubi svoju moć iluzije kada ju razotkrijemo (raskrinkamo) prepoznavnjem apsolutne istine. Obično je uvriježeno tu pojavu prepoznavanja apsolutne istine zvati buđenjem svijesti i ona se može desiti u trenu ako je um osobe dovoljno sazrio da čuje direktno istinu o Sebi ili nakon dugotrajnih bezuspješnih pokušaja i truda. Ako osoba prepozna da je sav trud i pokušaji da istinu o Sebi spozna egom kroz neki proces, može u najboljem slučaju dovesti do "zamora materijala" i do predaje, i tada tek milost božja može dovršiti proces, na dobrom je tragu, ali bez istinske poniznosti i iskrenosti, može beskonačno "produhovljavati" svoj ego i dovesti ga do nezamislivih razmjera "duhovnosti", a time i suptilne samovažnosti (oholosti, lukavo zakamuflirane prepotencije ili osjećaja patološke superiornosti na drugim bićima).
Treba biti duboko svjestan činjenice da stvarnost ima lice i naličje, polaritete, i da sve što je istinsko i stvarno ima svoju zrcalnu sliku koja je nestvarna. Ako na vrijeme ne prepoznamo tog najiskusnijeg stručnjaka za sve moguće zamislive i nezamislive trikove, obmane i prijevare, a koji može voditi beskrajno dugo iluzornu igru duhovnog traganja, ostat ćemo u nepovoljnom statusu gladne i žedne duše pored obilja hrane i pića koju na žalost taj mađioničar Mr. ego, ne može dati. On nas može samo lukavo obmanjivati da je on bog i obećavati nam sve i sva, ali kako će jadan moći bilo što dati kada sam ništa nema, za razliku od našeg istinskog Bića koje ima preobilje i samo nas čeka da ga prepoznamo i da mu dođemo ponizno i iskreno.
Jedna od najgadnijih osobina ega je da ne može biti istinski ponizan, ali može savršeno odglumiti poniznost, a svoju urođenu oholost i samovažnost, lukavo prikrivati. Lukav je on igrač, i ako se ne udružite s Bogom ruku pod ruku u pokušajima da ga se (ega) oslobodite, dugo ćete lutati po besplodnim pustinjama u dolini suza.
Naše istinsko biće ili Jastvo (Sebstvo) je stvarnost, a ego je nestvaran, ali se poput sjene doima prikazuje stvarnim. Kao što ova slika (Ouroboros) simbolično pokazuje, osvjetlimo svoj ego (sjenu stvarnosti) svjetlom apsolutne stvarnosti.... pročišćenim intuitivnim prepoznavanjem i tek tada ćemo iskusiti što je istinska sloboda.
Ako ne prepoznamo istinu iza pojavnosti svijeta, a ta istina je naše istinsko biće (Jastvo), ostat ćemo robovi vlastitih iluzija i umjesto da se istinski radujemo u slavi svog vlastitog isinskog Bića (Atmana), tražit ćemo beskrajno tamo gdje se ta istinska radost Srca ne može naći, na besplodnim pašnjacima ovog pojavnog svijeta, koji je samo naličje stvarnosti, a samo je apsolutna stvarnost (Jastvo) ta koja nas jedina može ispuniti do kraja istinskom srećom, ljubavlju i slobodom.
Čeznimo ponizno i iskreno za pravom, istinskom srećom koju na Bog Ljubavi i Mudrosti (naše istnsko Biće) stalno nudi i poziva nas u nutrinu na istinsku gozbu i slavlje Duha!
SVE NA VEĆU SLAVU BOŽJU!
Namaste!
Donosim treći odlomak najvažnije knjižice Šri Ramane Maharšija :"Tko sam ja?", u originalnom engleskom prijevodu i svoj prijevod na hrvatski, ne bi li malo potaknuo čitateljstvo da se pozabavi najvažnijim (po mom mišljenju), i u stvari ključnim egzistencijalnim pitanjem o tome što je u stvari prava stvarnost.
If [our] mind, which is the cause of all [dualistic, relative or objective] knowledge and of all activity, subsides [becomes still, disappears or ceases to exist], [our] perception of the world will cease. Just as knowledge of the rope, which is the base [that underlies and supports the appearance of the snake], will not arise unless knowledge of the imaginary snake ceases, svarupa-darsana [true experiential knowledge of our own essential nature or real self], which is the base [that underlies and supports the appearance of the world], will not arise unless [our] perception of the world, which is an imagination [or fabrication], ceases.
Moj prijevod:
Ako se naš um, koji je uzrok svega (dualističkog, relativnog ili objektivnog) znanja i svekolike aktivnosti, povuče (umiri, nestane ili prestane postojati), (naša) percepcija svijeta će nestati. Baš kao što se i viđenje užeta, koje je temelj (koji podržava viđenje zmije), neće pojaviti sve dok ne nestane znanje (viđenje) imaginarne (zamišljene) zmije, svarupa-daršana (stvarno direktno iskustvo naše istinske prirode ili istinskog jastva), koje je temelj (koji podržava, podupire pojavnost ili viđenje svijeta), neće se pojaviti sve dok naša percepcija svijeta, koji je jedna imaginacija (zamišljaj, izmišljotina, projekcija), ne nestane.
Moj komentar:
To je u stvari vrlo poznata usporedba koja se često navodi u tekstovima advaita vedanta filozofije, kojom se želi rasvjetliti razlika izmežu zamišljene, relativne i stvarne, apsolutne stvarnosti.
Često se znadu čuti komentari, kako je razmišljanje da je svijet samo jedna iluzija, zrelo za posjetu psihijatru ....hahahaha. Treba zato malo pojasniti što se misli pod time...iluzoran svijet. Pod time se ne misli da svijet ne postoji, već da je sve što na svijetu postoji, a što je dio tog i takvog svijeta, ima samo relativno postojanje, jer nastaje (ima početak), traje neko vrijeme, i nestaje (ima svoj kraj).
Tijelo se rađa, traje neko vrijeme i umire, isto tako i misli nastaju poput mjhehura od sapunice i isto tako i nestaju, sa emocijama je isto, samo se radi o dužini trajanja relativnih pojava, neke emocije traju duže, neke kraće, neke doživljavaju promjene predznaka, a neke ideje i koncepcije mogu čovjeka opsjedati dugo vremena dok ne dođu na pozornicu njegove svijesti nove, suptilnije, moćnije (bliže apsolutnoj istini), koje će pomesti one koje su odslužile svoj vijek trajanja i svrhu postojanja.
Tako je sa svime u ovom relativnom svijetu kojeg percipira dualni, racionalni um. Ako smo zaista uvidjeli, spoznali, realizirali tu zakonitost o prolaznosti svega što nismo uistinu mi, (apsolutna istina, istinsko biće, univerzalna Svijest), kako se onda i dalje kvačimo, vežemo, navezujemo, ljepimo, stvaramo ovisnost i ropski status, umjesto da se utvrdimo u našem stvarnom položaju gospodara svog tijela, misli i osjećaja, te uživamo u svemu neovisni o bilo kome i bilo čemu. Tek prepoznajući pravu, istinsku stvarnost u pozadini svih oblika i imena ovoga svijeta, a to je svjesnost sama (naše istinsko Ja), možemo prepoznati, uvidjeti iluzornost onoga što se vidi i osjeća kao maska same stvarnosti.
Postoji dakle samo uže, a ne i zmija. Tako postoji samo stvarnost koja je svjesnost sama, a pojavnost je samo naša projekcija, naša zamisao koja gubi svoju moć iluzije kada ju razotkrijemo (raskrinkamo) prepoznavnjem apsolutne istine. Obično je uvriježeno tu pojavu prepoznavanja apsolutne istine zvati buđenjem svijesti i ona se može desiti u trenu ako je um osobe dovoljno sazrio da čuje direktno istinu o Sebi ili nakon dugotrajnih bezuspješnih pokušaja i truda. Ako osoba prepozna da je sav trud i pokušaji da istinu o Sebi spozna egom kroz neki proces, može u najboljem slučaju dovesti do "zamora materijala" i do predaje, i tada tek milost božja može dovršiti proces, na dobrom je tragu, ali bez istinske poniznosti i iskrenosti, može beskonačno "produhovljavati" svoj ego i dovesti ga do nezamislivih razmjera "duhovnosti", a time i suptilne samovažnosti (oholosti, lukavo zakamuflirane prepotencije ili osjećaja patološke superiornosti na drugim bićima).
Treba biti duboko svjestan činjenice da stvarnost ima lice i naličje, polaritete, i da sve što je istinsko i stvarno ima svoju zrcalnu sliku koja je nestvarna. Ako na vrijeme ne prepoznamo tog najiskusnijeg stručnjaka za sve moguće zamislive i nezamislive trikove, obmane i prijevare, a koji može voditi beskrajno dugo iluzornu igru duhovnog traganja, ostat ćemo u nepovoljnom statusu gladne i žedne duše pored obilja hrane i pića koju na žalost taj mađioničar Mr. ego, ne može dati. On nas može samo lukavo obmanjivati da je on bog i obećavati nam sve i sva, ali kako će jadan moći bilo što dati kada sam ništa nema, za razliku od našeg istinskog Bića koje ima preobilje i samo nas čeka da ga prepoznamo i da mu dođemo ponizno i iskreno.
Jedna od najgadnijih osobina ega je da ne može biti istinski ponizan, ali može savršeno odglumiti poniznost, a svoju urođenu oholost i samovažnost, lukavo prikrivati. Lukav je on igrač, i ako se ne udružite s Bogom ruku pod ruku u pokušajima da ga se (ega) oslobodite, dugo ćete lutati po besplodnim pustinjama u dolini suza.
Naše istinsko biće ili Jastvo (Sebstvo) je stvarnost, a ego je nestvaran, ali se poput sjene doima prikazuje stvarnim. Kao što ova slika (Ouroboros) simbolično pokazuje, osvjetlimo svoj ego (sjenu stvarnosti) svjetlom apsolutne stvarnosti.... pročišćenim intuitivnim prepoznavanjem i tek tada ćemo iskusiti što je istinska sloboda.
Ako ne prepoznamo istinu iza pojavnosti svijeta, a ta istina je naše istinsko biće (Jastvo), ostat ćemo robovi vlastitih iluzija i umjesto da se istinski radujemo u slavi svog vlastitog isinskog Bića (Atmana), tražit ćemo beskrajno tamo gdje se ta istinska radost Srca ne može naći, na besplodnim pašnjacima ovog pojavnog svijeta, koji je samo naličje stvarnosti, a samo je apsolutna stvarnost (Jastvo) ta koja nas jedina može ispuniti do kraja istinskom srećom, ljubavlju i slobodom.
Čeznimo ponizno i iskreno za pravom, istinskom srećom koju na Bog Ljubavi i Mudrosti (naše istnsko Biće) stalno nudi i poziva nas u nutrinu na istinsku gozbu i slavlje Duha!
SVE NA VEĆU SLAVU BOŽJU!
Namaste!
SPALJIVANJE VASANA (potisnutih psihičkih naboja)
Brisanje (spaljivanje, uništavanje) vasana ili samskara (potisnutih emotivnih naboja u vidu štetnih sklonosti, impresija, navika), je summum bonum praksi, tehnika, metoda koje bi trebale voditi ka i rezultirati stanjem svijesti poznatijim pod imenom PROSVJETLJENJE ili BOŽJE KRALJEVSTVO.
Kada vas netko povrijedi bilo riječima ili postupcima, kada doživite bilo kakvo traumatično iskustvo, kada budete iziritirani nekim ili nečim, kada vam se gadi neka osoba, ili voditelj ili voditeljica neke TV emisije vam ide na živce....itd., sve su to neka negodna doživljavanja na razini uma i tjelesnih osjeta. Kad sretnete osobu koju ste dobro izogovarali, nije vam baš ugodno u njenoj blizini jer krijete stvarne osjećaje prema njoj pa glumatate...sve to stvara neku nelagodu.
Sada se vraćam na prethodni tekst..ZAKON OGLEDALA... gdje smo objasnili kako sve ono što o nekome mislim ili osjećam govori najviše ili potpuno o meni. Ako prihvatim tu zakonitost kao istinitu, kako ću onda moći osuđivati, ogovarati, kritizirati i to sa velikom dozom emotivnog naboja, kada u stvari znam da je to sve upućeno meni, da u biti sebe gledam u "ogledalu" dotične osobe i pričam o sebi. Neću više moći to činiti a bez neke vrste osječaja krivice ili grižnje savjesti, jer savjest je Božji glasnik koji nas upozorava kako valja živjeti a da ostvarimo maksimalnu sreću.
Kada dakle dođemo do te vrste osvještenosti i prestanemo s ogovaranjima, tračarenjima (debatama...:))), kritizerstvom, osuđivanjem, klevetanjem pa čak i prosuđivanjem, jer nikada nemamo sve argumenta za ispravnu prosudbu, tada ćemo se početi više baviti sobom a manje drugima. Sada dolazimo do pitanja kako izbrisati sve one štetne emotivne naboje koje smo godinama, pa i životima skupljali u skladište nesvjesnog uma....(kauzalni ili uzročni plan).
Po meni jedna od najefikasnijih metoda je metoda osvještavanja svojih podsvjesnih obrazaca koji nas po sili inercije nastoje stalno navesti na neke postupke za koje smo svjesno ustanovili da su štetni po naš unutrašnji mir. T u praksi znači da kada se nađemo u situaciji da bi najradije reagirali emotivno na neku osobu ili situaciju jer u nama okida upravo tu dotičnu specifičnu psihičku jezgru, to ne učinimo nego ostanemo nekoliko trenutaka bez reakcije. Kako se u nama probudila dotična, štetnim emotivnim nabojem nabijena jezgra sjećanja, ona će u nama izazvati tjelesni osjet poput jačeg lupanja srca, ubrzanog disanja, iopćenito neku vrstu nelagode na tjelesnom-osjetilnom planu.
TO JE KRITIČNA TOČKA...ako se uspijemo suzdržati i biti svjesni da bi ta reakcija, ako joj dopustimo da se manifestira, još samo pridodala štetnom naboju već postojeće štene emotivne jezgre sjećanja (prošla iskustva u vezi dotičnog objekta koji u nama izaziva reakciju), tada ćemo svjesmo odtrpjeti nelagodu na tjelesno-osjetilnom planu bez da reagiramo dodatno, shvačajući potpuno svjesno da na taj način uništavamo dotičnu nagaznu minu, kojih u minskom polju naše posvijesti hvala Bogu ima na pretek, i to kontrolirano...poput mungosa...:))). Taj negativni naboj koji osjetimo kada nagazna mija eksplodira, ali sada u kontroliranim okolnostima, je naš naboj, on je dio naše sjene, naše tamne demonske strane naše personalne osobnosti i na taj način ga efikasno uništavamo i tako se malo po malo oslobađamo vlastitog psihološkog smeća, te postajemo sve slobodniji i slobodniji.
To znači prihvatiti sve i svakoga upravo takvima kakvi jesu bez etiketiranja, evaluiranja...Prosvjetljeni um promatra i doživljava svijet oko sebe upravo takvim kakav on je, ne dodajući mu svoje vlastite boje, okuse i mirise. Jedno je registrirati da je nešto ružno ili licemjerno, a drugo je na isto emotivno reagirati. Sve ono na što emotivno reagiramo nosimo u svojoj podsvjesti kao nerazriješen naboj koji traži razriješenje tako da podsvijest oslobodimo od svih krivih programa na koje je bila u danima neznanja programirana.
Sad hajdemo to pretvoriti u praksu jer gram prakse vrijedi više od tona teorije. Kada sljedeći puta budete u nekoj situaciji gdje bi planuli gdje bi se nagazna mina na koju vam neko stane rasprsnula prema van i napravila još više štete, neka sada eksplodira u vama ali budite svjesni da ako odreagirate na van, još ćete dodati štetnog naboja već postojećim kontingentima u sebi, a ako svjesno "odtrpite" smrad svoje vlastite podsvijesti, on će biti korak po korak uništavan.
I još za kraj ponavljamo...SVE ŠTO OSUĐUJETE ILI OGOVARATE (s emotivnim nabojem) kod drugoga, to u stvari osuđujete sebe jer se ne vidite direktno nego u ogledalu. Hajdemo sada to nastojati primjeniti u svakodnevnom životu.
POSTOJI SAMO JEDAN KOZMIČKI UM KOJI JE U SVIM TIJELIMA, A KOLIKO GA MI OGRANIČIMO VLASTITIM NEZNANJEM (Mayom, avidyom), U TOJ MJERI ON POSTAJE NAŠ MALI OGRANIČENI INDIVIDUALNI UM !Probudimo se iz dugotrajnog sna privida i živimo slobodno u ljubavi sa svime i svima!!!
Pripremi za ispis
Safiris
2.06.2008 10:07 h
Eh, da, najteže je ostati priseban i prepoznati kritičnu točku.Nedavno sam imala slično iskustvo u poslovnoj sredini, i sada kada sam pročitala tvoj tekst baš mi je sjeo na pravo mjesto.Čak u neku ruku iza toga slijedi nagrada, ako ju čovjek prepozna i protumači kao takvu.
gemini
2.06.2008 12:20 h
ima jedan stari trik: najprije duboko udahni i u sebi nabroji do 10 kad postaješ ljutit ili bi htio explodirati, ili u ovom slučaju kritizirati ili napasti. Kako su mi geni škorpionski, hladno prešutim, pa otrovno vratim, pa me radije zaobilaze. japanska poslovica citirana: onaj koji se smješka kad svi očekuju da bjesni uvijek je jači.
Primjerice, dosta sam smirena osoba teško me razljutiti, ali sam od tipova koji dugo akumulira (Mars je u Biku u 10. kući Jarca - usmjeravanje jake fizičke energije u posao ili sport) dok ne explodira, pa je to onda žestoko, ali srećom vrlo rijetko.
gemini
2.06.2008 20:46 h
sve je u pravilnom disanju - zrak je važan
Ljubav, ta čudesna energija našeg postoj
dinaja
3.06.2008 06:18 h
Tamo gdje počinju prvi koraci gluhog kola moji čelija, tamo u najudaljnijem kristalu moje duše bdije neki tajni čuvar nad mojim životom. Vidim ga unutarnjim očima, kontemplativnim trenigom odjednom prepoznajem Kairosa, sretni trenutak mog postojanja i prostor mog bivstvovanja. On je stvaralac mojih snova, izvođač moje stvarnosti i umjetnik mog umjeća. U svakom trenutku se susreću beskonačnost i vječnost i s ruba nespoznatih mogućnosti prelaze u stanje spoznate stvarnosti. Kairosov neumorni rad tka u meni labirint od labirinata, svijet prošlosti i budućnosti ,svijet moje svijesti i podsvjesti, a taj svijet u sebi krije i sve zvijezde neba univeruma misaono- osjtilno- osjećajnog u meni. Tu susrećem i prvo vrijeme, čujem gluhoću i njemi govor ćelije, to genom mog trenutka otkucava moje unutarnje vrijeme. Osjećam njegove titraje i znam da je njegov gluhi ples uzrokom mog ranog jutarnjeg buđenja i moje ljubavi prema svanuću. Znam da taj gen mojim očima pokljanja san i ritam neosjetljivih pokreta kojima čitam, da omogućava mojim ušima da osjete nastajanje najljepših simfonija, mom umu da pronađe vremenski otok, trenutak u kojem sve to spoznajem. Moja podsvijest, do tog trena skrivena u dubini Freudove sante leda izlazi na površinu beskraj moga malog univerzuma i ja odjednom vidim sva svoja lica, i mojim unutarnjim čušima čujem sva moja "Ja" u nečujnom razgovoru.
Na toj razini moje svijesti pada odluka hoću li nekoga voljeti, hoću li nekome pružiti ruku , hoću li na neki mrki pogled odgovoriti osmjehom...........
Ne mi ne možemo voljeti cijeli svijet, ali LJUBAV tu najčudesniju i najvredniju energiju našeg postojanja mi sami proizvodimo u nama samima, a onda kada ju spoznamo u sebi, kada osjetimo neprekidno titranje njenih ćelija, kada ju svakim trenutkom obnavljamo u sebi za sebe, tada mržnja, netrpeljivost, nepodnošljivost u odnosu na druge osobe više nema mogućanst zrcaljenja u nama.
Ouroboros
dinaja
3.06.2008 06:25 h
Slika Ouroborosa je znak vječnog obnjavljanja u univerzumu, nastajanja dana i noći, mjenjanje i ponavljanje godišnjih doba.......zmija koja samoj sebi grize rep je u isto vrijeme i znak, simbol koji nam govori da i čovjek sam sebe proždire nespoznav'ši sve svoje mogućnosti i sva svoja stanja...... ako to ne spozna taj čovjek umire u neznanju......obnavljanjem svoje životne energije čovjek postaje sam svoj Ouroboros.
gemini
3.06.2008 07:47 h
ova slika je divna veličanstvena a ove lobanje oko nje simboliziraju prolaznost ovog života. Mnogi su umrli i još će puno puta, a da nisu spoznali. Ali ima vremena, srećom postoji reinkarnacija
kosjenka
3.06.2008 11:43 h
Imam pitanje. Nekoliko puta već sam neletjela na raznim mjestina na Tehniku ogledala i metode rada ali jednu stvar ne kužim! Naime, netko nas npr. izludi (jasno mi je da se aktiviralo nešto u nama jer inače ne bi ni reagirali), osvjestimo to "ludilo" i ok ostanemo mirni ali u nama se zadrži ta energija koja je bijesom ili bilo kako drugačije željela izaći van. Zar nećemo tako opet potiskivati bijes i stvoriti si neki drugi, recimo zdravstveni problem?
gemini
3.06.2008 11:56 h
pametno pitanje Kosjenko
dinaja
3.06.2008 12:31 h
mislim da će se s ovom mojom tvrdnjom složiti i vijnana, istočnjačke filozofije teže umrtvljenu osjetila i osjećaja, žude za postizanjem nirvane, potpunog mira u kojem se može susuretsti i sjediniti s Budhom.............a mi rođeni na zapadu, odrasli u svijetu vječnog gibanja, sazreli na filozofiji i znanosti koja nam potvrđuje da je sve energija i treperenje superstruna, mi moramo pronaći i naučiti način kako ne suzbijati, nego preoblikovati negativnu energiju u pozitivnu, a onda moramo naučiti kako tu pozitivnu usmjeriti , ojačati da u sukobu s negativnom izađe kao pobjednik...........
mlabos
3.06.2008 12:32 h
Kosjenko, moje mišljenje je da za sve treba neki proces da bi došli do određenih spoznaja (rijetki su oni s bliss uvidom). Znači ako skužiš ludilo budi luda, naprosto konzumiraj tu energiju, jer je i to jedan od načina trošenja rezervoara potisnutih emocija. Sljedeće 'ludilo' će biti barem manjeg intenziteta, pa idemo dalje. I to je proces osvještavanja. Da bi se 'neprijatelja' svladalo dobro je znati kako izgleda. Ima jedna dobra metoda stvarnog gledanja u ogledalo, nakon recimo spoznaje da ona naša antipatična manipulativna kolegica koja nas taaaaako živcira ustvari je odraz našeg sadržaja kojeg zbog toga što nam se ta slika o nama ne sviđa, duboko smo ga potisnuli. Lijepo znaš (znači osvijestio si sadržaj) da si i ti manipulativna osoba. Pred ogledalcem (može u kupaoni) gledaš u osobu koja se izdaje za tebe i kažeš - ja sam manipulator. Možda će ti biti posve nevjerojatno (po mogućnosti na glas - kad si sama doma :-) da to ima veze s 'tobom'. Ponavljaš to koliko je potrebno da u jednom trenutku shvatiš da to i jesi. Nakon nekog vremena prestaneš se užasavati već naprosto mirno konstatiraš i gle nikom ništa. Nema krivice, nema zamjeranja. Sljedeća faza može biti smijanje i veselo prihvaćanje da si manipulator. Zna biti jako smiješno. Zatim ćeš početi opažati tu osobinu u trenutku kad je koristiš i bit će ti jako zanimljivo, ali istovremeno si sada ti gospodar i možeš učiniti s tim što hoćeš. Ovisi o stupnju duhovnog razvoja kako osoba to behandla. U svakom slučaju nema više naboja i kada tvoja prijateljica (ona antipatična) pokaže tu osbinu, vidjeti ćeš da nemaš reakciju, nego čak razumijevamje (ne one vrste - jadna ona vidi nema pojma - u koju zamku 'duhovnjaci' često padaju). Već potpuni uvid i suosjećanje.
irida
3.06.2008 12:44 h
sve što ne odreagiramo postaje autodestruktivno u nama, Kosjenka dobrodošla među magicuse....
kosjenka
3.06.2008 14:56 h
Hvala na dobrodošlici! Igrom "slučajnosti" naletjeh na ovu stranicu i vrlo mi se dopala. E sad mislim da je u gore opisanim situacijama već veliki napredak ako smo svjesni svog bijesa ili živčanoće. U nekoliko neugodnih situacija u životu ostala sam mirna. Izvana. Unutra sam ključala. Sve svoje porive kako bih tog trena recimo figurativno tipu glavu razbila ili ga gađala nečim adekvatnim sam u potpunosti savladala. On je otišao luđi nego što je bio jer nije dobio odgovor kakav je očekivao, niti jedna provokacija me nije pomakla s mjesta. Ali....poslije u želudcu kamenčuga, težina u nogama, u glavi košmar. Iako sam izvana djelovala i mirna i fina i staložena ... u meni je bio užas ogromnih razmjera. Zato vas pitam šta napravit? Da li dreknut istom mjerom na divljaka i izbacit sve iz sebe? ili se skulirat i poslije šutat vreću za boks?
gemini
3.06.2008 15:11 h
čitala sam jednom nešto da je dobro isplakati kad ti se plače, kao i izvikati kad ti se viče, ali npr. kod kuće - uzmeš jastuk i vrištiš u njega. Također, moj poznanik i genijalac Euros ima brojne varijanti tečajeva (daleko je odmakao, a dao si je truda dosta godina rada i učenja) vrlo zgodnih, npr. okupi grupu raznih generacija i odvede ih npr. u disco, gdje se svi ludo isplešu, izviču i izludiraju. Treba izbaciti višak energije, osobito tko se ne bavi sportom, ne trči i sl. Pjevanje i plesanje divna je stvar, a glazba liječi. Čitala sam da se otvaraju npr. na moru turistima kuće u kojima se prezentira zdrav život, i da u nekima ima i gongova, koji služe za liječenje, a vlasnici su ih uvezli.
Uživaš u prirodi. Ne treba potiskivati nikakve emocije
Brisanje (spaljivanje, uništavanje) vasana ili samskara (potisnutih emotivnih naboja u vidu štetnih sklonosti, impresija, navika), je summum bonum praksi, tehnika, metoda koje bi trebale voditi ka i rezultirati stanjem svijesti poznatijim pod imenom PROSVJETLJENJE ili BOŽJE KRALJEVSTVO.
Kada vas netko povrijedi bilo riječima ili postupcima, kada doživite bilo kakvo traumatično iskustvo, kada budete iziritirani nekim ili nečim, kada vam se gadi neka osoba, ili voditelj ili voditeljica neke TV emisije vam ide na živce....itd., sve su to neka negodna doživljavanja na razini uma i tjelesnih osjeta. Kad sretnete osobu koju ste dobro izogovarali, nije vam baš ugodno u njenoj blizini jer krijete stvarne osjećaje prema njoj pa glumatate...sve to stvara neku nelagodu.
Sada se vraćam na prethodni tekst..ZAKON OGLEDALA... gdje smo objasnili kako sve ono što o nekome mislim ili osjećam govori najviše ili potpuno o meni. Ako prihvatim tu zakonitost kao istinitu, kako ću onda moći osuđivati, ogovarati, kritizirati i to sa velikom dozom emotivnog naboja, kada u stvari znam da je to sve upućeno meni, da u biti sebe gledam u "ogledalu" dotične osobe i pričam o sebi. Neću više moći to činiti a bez neke vrste osječaja krivice ili grižnje savjesti, jer savjest je Božji glasnik koji nas upozorava kako valja živjeti a da ostvarimo maksimalnu sreću.
Kada dakle dođemo do te vrste osvještenosti i prestanemo s ogovaranjima, tračarenjima (debatama...:))), kritizerstvom, osuđivanjem, klevetanjem pa čak i prosuđivanjem, jer nikada nemamo sve argumenta za ispravnu prosudbu, tada ćemo se početi više baviti sobom a manje drugima. Sada dolazimo do pitanja kako izbrisati sve one štetne emotivne naboje koje smo godinama, pa i životima skupljali u skladište nesvjesnog uma....(kauzalni ili uzročni plan).
Po meni jedna od najefikasnijih metoda je metoda osvještavanja svojih podsvjesnih obrazaca koji nas po sili inercije nastoje stalno navesti na neke postupke za koje smo svjesno ustanovili da su štetni po naš unutrašnji mir. T u praksi znači da kada se nađemo u situaciji da bi najradije reagirali emotivno na neku osobu ili situaciju jer u nama okida upravo tu dotičnu specifičnu psihičku jezgru, to ne učinimo nego ostanemo nekoliko trenutaka bez reakcije. Kako se u nama probudila dotična, štetnim emotivnim nabojem nabijena jezgra sjećanja, ona će u nama izazvati tjelesni osjet poput jačeg lupanja srca, ubrzanog disanja, iopćenito neku vrstu nelagode na tjelesnom-osjetilnom planu.
TO JE KRITIČNA TOČKA...ako se uspijemo suzdržati i biti svjesni da bi ta reakcija, ako joj dopustimo da se manifestira, još samo pridodala štetnom naboju već postojeće štene emotivne jezgre sjećanja (prošla iskustva u vezi dotičnog objekta koji u nama izaziva reakciju), tada ćemo svjesmo odtrpjeti nelagodu na tjelesno-osjetilnom planu bez da reagiramo dodatno, shvačajući potpuno svjesno da na taj način uništavamo dotičnu nagaznu minu, kojih u minskom polju naše posvijesti hvala Bogu ima na pretek, i to kontrolirano...poput mungosa...:))). Taj negativni naboj koji osjetimo kada nagazna mija eksplodira, ali sada u kontroliranim okolnostima, je naš naboj, on je dio naše sjene, naše tamne demonske strane naše personalne osobnosti i na taj način ga efikasno uništavamo i tako se malo po malo oslobađamo vlastitog psihološkog smeća, te postajemo sve slobodniji i slobodniji.
To znači prihvatiti sve i svakoga upravo takvima kakvi jesu bez etiketiranja, evaluiranja...Prosvjetljeni um promatra i doživljava svijet oko sebe upravo takvim kakav on je, ne dodajući mu svoje vlastite boje, okuse i mirise. Jedno je registrirati da je nešto ružno ili licemjerno, a drugo je na isto emotivno reagirati. Sve ono na što emotivno reagiramo nosimo u svojoj podsvjesti kao nerazriješen naboj koji traži razriješenje tako da podsvijest oslobodimo od svih krivih programa na koje je bila u danima neznanja programirana.
Sad hajdemo to pretvoriti u praksu jer gram prakse vrijedi više od tona teorije. Kada sljedeći puta budete u nekoj situaciji gdje bi planuli gdje bi se nagazna mina na koju vam neko stane rasprsnula prema van i napravila još više štete, neka sada eksplodira u vama ali budite svjesni da ako odreagirate na van, još ćete dodati štetnog naboja već postojećim kontingentima u sebi, a ako svjesno "odtrpite" smrad svoje vlastite podsvijesti, on će biti korak po korak uništavan.
I još za kraj ponavljamo...SVE ŠTO OSUĐUJETE ILI OGOVARATE (s emotivnim nabojem) kod drugoga, to u stvari osuđujete sebe jer se ne vidite direktno nego u ogledalu. Hajdemo sada to nastojati primjeniti u svakodnevnom životu.
POSTOJI SAMO JEDAN KOZMIČKI UM KOJI JE U SVIM TIJELIMA, A KOLIKO GA MI OGRANIČIMO VLASTITIM NEZNANJEM (Mayom, avidyom), U TOJ MJERI ON POSTAJE NAŠ MALI OGRANIČENI INDIVIDUALNI UM !Probudimo se iz dugotrajnog sna privida i živimo slobodno u ljubavi sa svime i svima!!!
Pripremi za ispis
Safiris
2.06.2008 10:07 h
Eh, da, najteže je ostati priseban i prepoznati kritičnu točku.Nedavno sam imala slično iskustvo u poslovnoj sredini, i sada kada sam pročitala tvoj tekst baš mi je sjeo na pravo mjesto.Čak u neku ruku iza toga slijedi nagrada, ako ju čovjek prepozna i protumači kao takvu.
gemini
2.06.2008 12:20 h
ima jedan stari trik: najprije duboko udahni i u sebi nabroji do 10 kad postaješ ljutit ili bi htio explodirati, ili u ovom slučaju kritizirati ili napasti. Kako su mi geni škorpionski, hladno prešutim, pa otrovno vratim, pa me radije zaobilaze. japanska poslovica citirana: onaj koji se smješka kad svi očekuju da bjesni uvijek je jači.
Primjerice, dosta sam smirena osoba teško me razljutiti, ali sam od tipova koji dugo akumulira (Mars je u Biku u 10. kući Jarca - usmjeravanje jake fizičke energije u posao ili sport) dok ne explodira, pa je to onda žestoko, ali srećom vrlo rijetko.
gemini
2.06.2008 20:46 h
sve je u pravilnom disanju - zrak je važan
Ljubav, ta čudesna energija našeg postoj
dinaja
3.06.2008 06:18 h
Tamo gdje počinju prvi koraci gluhog kola moji čelija, tamo u najudaljnijem kristalu moje duše bdije neki tajni čuvar nad mojim životom. Vidim ga unutarnjim očima, kontemplativnim trenigom odjednom prepoznajem Kairosa, sretni trenutak mog postojanja i prostor mog bivstvovanja. On je stvaralac mojih snova, izvođač moje stvarnosti i umjetnik mog umjeća. U svakom trenutku se susreću beskonačnost i vječnost i s ruba nespoznatih mogućnosti prelaze u stanje spoznate stvarnosti. Kairosov neumorni rad tka u meni labirint od labirinata, svijet prošlosti i budućnosti ,svijet moje svijesti i podsvjesti, a taj svijet u sebi krije i sve zvijezde neba univeruma misaono- osjtilno- osjećajnog u meni. Tu susrećem i prvo vrijeme, čujem gluhoću i njemi govor ćelije, to genom mog trenutka otkucava moje unutarnje vrijeme. Osjećam njegove titraje i znam da je njegov gluhi ples uzrokom mog ranog jutarnjeg buđenja i moje ljubavi prema svanuću. Znam da taj gen mojim očima pokljanja san i ritam neosjetljivih pokreta kojima čitam, da omogućava mojim ušima da osjete nastajanje najljepših simfonija, mom umu da pronađe vremenski otok, trenutak u kojem sve to spoznajem. Moja podsvijest, do tog trena skrivena u dubini Freudove sante leda izlazi na površinu beskraj moga malog univerzuma i ja odjednom vidim sva svoja lica, i mojim unutarnjim čušima čujem sva moja "Ja" u nečujnom razgovoru.
Na toj razini moje svijesti pada odluka hoću li nekoga voljeti, hoću li nekome pružiti ruku , hoću li na neki mrki pogled odgovoriti osmjehom...........
Ne mi ne možemo voljeti cijeli svijet, ali LJUBAV tu najčudesniju i najvredniju energiju našeg postojanja mi sami proizvodimo u nama samima, a onda kada ju spoznamo u sebi, kada osjetimo neprekidno titranje njenih ćelija, kada ju svakim trenutkom obnavljamo u sebi za sebe, tada mržnja, netrpeljivost, nepodnošljivost u odnosu na druge osobe više nema mogućanst zrcaljenja u nama.
Ouroboros
dinaja
3.06.2008 06:25 h
Slika Ouroborosa je znak vječnog obnjavljanja u univerzumu, nastajanja dana i noći, mjenjanje i ponavljanje godišnjih doba.......zmija koja samoj sebi grize rep je u isto vrijeme i znak, simbol koji nam govori da i čovjek sam sebe proždire nespoznav'ši sve svoje mogućnosti i sva svoja stanja...... ako to ne spozna taj čovjek umire u neznanju......obnavljanjem svoje životne energije čovjek postaje sam svoj Ouroboros.
gemini
3.06.2008 07:47 h
ova slika je divna veličanstvena a ove lobanje oko nje simboliziraju prolaznost ovog života. Mnogi su umrli i još će puno puta, a da nisu spoznali. Ali ima vremena, srećom postoji reinkarnacija
kosjenka
3.06.2008 11:43 h
Imam pitanje. Nekoliko puta već sam neletjela na raznim mjestina na Tehniku ogledala i metode rada ali jednu stvar ne kužim! Naime, netko nas npr. izludi (jasno mi je da se aktiviralo nešto u nama jer inače ne bi ni reagirali), osvjestimo to "ludilo" i ok ostanemo mirni ali u nama se zadrži ta energija koja je bijesom ili bilo kako drugačije željela izaći van. Zar nećemo tako opet potiskivati bijes i stvoriti si neki drugi, recimo zdravstveni problem?
gemini
3.06.2008 11:56 h
pametno pitanje Kosjenko
dinaja
3.06.2008 12:31 h
mislim da će se s ovom mojom tvrdnjom složiti i vijnana, istočnjačke filozofije teže umrtvljenu osjetila i osjećaja, žude za postizanjem nirvane, potpunog mira u kojem se može susuretsti i sjediniti s Budhom.............a mi rođeni na zapadu, odrasli u svijetu vječnog gibanja, sazreli na filozofiji i znanosti koja nam potvrđuje da je sve energija i treperenje superstruna, mi moramo pronaći i naučiti način kako ne suzbijati, nego preoblikovati negativnu energiju u pozitivnu, a onda moramo naučiti kako tu pozitivnu usmjeriti , ojačati da u sukobu s negativnom izađe kao pobjednik...........
mlabos
3.06.2008 12:32 h
Kosjenko, moje mišljenje je da za sve treba neki proces da bi došli do određenih spoznaja (rijetki su oni s bliss uvidom). Znači ako skužiš ludilo budi luda, naprosto konzumiraj tu energiju, jer je i to jedan od načina trošenja rezervoara potisnutih emocija. Sljedeće 'ludilo' će biti barem manjeg intenziteta, pa idemo dalje. I to je proces osvještavanja. Da bi se 'neprijatelja' svladalo dobro je znati kako izgleda. Ima jedna dobra metoda stvarnog gledanja u ogledalo, nakon recimo spoznaje da ona naša antipatična manipulativna kolegica koja nas taaaaako živcira ustvari je odraz našeg sadržaja kojeg zbog toga što nam se ta slika o nama ne sviđa, duboko smo ga potisnuli. Lijepo znaš (znači osvijestio si sadržaj) da si i ti manipulativna osoba. Pred ogledalcem (može u kupaoni) gledaš u osobu koja se izdaje za tebe i kažeš - ja sam manipulator. Možda će ti biti posve nevjerojatno (po mogućnosti na glas - kad si sama doma :-) da to ima veze s 'tobom'. Ponavljaš to koliko je potrebno da u jednom trenutku shvatiš da to i jesi. Nakon nekog vremena prestaneš se užasavati već naprosto mirno konstatiraš i gle nikom ništa. Nema krivice, nema zamjeranja. Sljedeća faza može biti smijanje i veselo prihvaćanje da si manipulator. Zna biti jako smiješno. Zatim ćeš početi opažati tu osobinu u trenutku kad je koristiš i bit će ti jako zanimljivo, ali istovremeno si sada ti gospodar i možeš učiniti s tim što hoćeš. Ovisi o stupnju duhovnog razvoja kako osoba to behandla. U svakom slučaju nema više naboja i kada tvoja prijateljica (ona antipatična) pokaže tu osbinu, vidjeti ćeš da nemaš reakciju, nego čak razumijevamje (ne one vrste - jadna ona vidi nema pojma - u koju zamku 'duhovnjaci' često padaju). Već potpuni uvid i suosjećanje.
irida
3.06.2008 12:44 h
sve što ne odreagiramo postaje autodestruktivno u nama, Kosjenka dobrodošla među magicuse....
kosjenka
3.06.2008 14:56 h
Hvala na dobrodošlici! Igrom "slučajnosti" naletjeh na ovu stranicu i vrlo mi se dopala. E sad mislim da je u gore opisanim situacijama već veliki napredak ako smo svjesni svog bijesa ili živčanoće. U nekoliko neugodnih situacija u životu ostala sam mirna. Izvana. Unutra sam ključala. Sve svoje porive kako bih tog trena recimo figurativno tipu glavu razbila ili ga gađala nečim adekvatnim sam u potpunosti savladala. On je otišao luđi nego što je bio jer nije dobio odgovor kakav je očekivao, niti jedna provokacija me nije pomakla s mjesta. Ali....poslije u želudcu kamenčuga, težina u nogama, u glavi košmar. Iako sam izvana djelovala i mirna i fina i staložena ... u meni je bio užas ogromnih razmjera. Zato vas pitam šta napravit? Da li dreknut istom mjerom na divljaka i izbacit sve iz sebe? ili se skulirat i poslije šutat vreću za boks?
gemini
3.06.2008 15:11 h
čitala sam jednom nešto da je dobro isplakati kad ti se plače, kao i izvikati kad ti se viče, ali npr. kod kuće - uzmeš jastuk i vrištiš u njega. Također, moj poznanik i genijalac Euros ima brojne varijanti tečajeva (daleko je odmakao, a dao si je truda dosta godina rada i učenja) vrlo zgodnih, npr. okupi grupu raznih generacija i odvede ih npr. u disco, gdje se svi ludo isplešu, izviču i izludiraju. Treba izbaciti višak energije, osobito tko se ne bavi sportom, ne trči i sl. Pjevanje i plesanje divna je stvar, a glazba liječi. Čitala sam da se otvaraju npr. na moru turistima kuće u kojima se prezentira zdrav život, i da u nekima ima i gongova, koji služe za liječenje, a vlasnici su ih uvezli.
Uživaš u prirodi. Ne treba potiskivati nikakve emocije
SEX I/ILI CELIBAT
Kako Davorin Bogović pjeva....cno-bijeli svijet....ipak, čini se da svijet nije baš crno-bjeli. Da li postoji neki srednji put između sexualnosti odnosno sexa u njegovoj prirodnoj manifestaciji, i celibata shvaćenog kao odricanje od sexa.
Neki tumače celibat kao neženstvo, dakle ne ženjenje. Nedavno bijah na predavanju o svetom braku, i promociji istoimene knjige Samaela Aun Weora, na kojem predavanju je bilo rečeno da je sex područje na kome se lome koplja svih okultnih loža, ezoterijskih puteva, religija.....Rečeno je da je do sada tajna sexualnost bila skrivana od "puka", i sada je konačno izašla na svjetlo dana. Dakle sex...da ili ne...na putu duhovnog samoosvještavanja. Po Samaelu da i to emfatičko da, ali...... On govori o seksualnoj magiji u smislu transmutacije ili sublimacije seksualne energije u viši tip energije, u yogijsko-tantričkoj terminologiji poznate pod imenom Ojas Shakti iliti duhovne (mentalne) energije.
To drugim riječima konkretno znači da je u redu imati seksualni odnos jednom dnevno, i to potpuni odnos koji uključuje, maženje, dodire, poljupce i potpuni spoj lingama i joni, ali ne bi smjelo doći do tog stupnja uzbuđenja koji bi rezultirao prosipanjem Hermesovog pehara iliti ejakulacije i genitalnog orgazma.
Da bi se to moglo postići, potreban je razmjerno visok stupanj čistoće i duhovne zrelosti jer bi prosječnom muškarcu bilo relativno teško i mučno toliko se suzdržavati od najvišeg tjelesnog užitka, zvanog genitalni orgazam. Muškarac koji je duhovno sazrelio do te mjere da mu je jedini cilj apsolutna sreća, a ne povremeni i kratkotrajni užici, u maituni (seksualnoj magiji) će postizati podizanje Kundalini (seksualne energije), na više nivoe...u Anahatu i više i na taj način doživljati dugotrajan osjećaj blaženog užitka na svim razinama tijela i duha. Ljubav je ovdje ključni faktor pretvorbe strasti u energiju kozmičkog orgazma koji se doživljava kao potpuno utrnuće uma i svih mentalnih aktivnosti.
Tako seksualni odnos tantričkih partnera ne ide prema genitalnom već prema kozmičkom orgazmu, aključno je ne prosipati već prije spominjani Hermesov pehar. To bi bio put heroja ili Virachara ili hod po oštrici mača i lako je poskliznuti se i pasti, ali svatko neka iskreno prosudi sam za sebe da li je spreman krenuti tim putem, ali u isto vrijeme se ne zavaravati imanjem seksualnog odnosa pod krinkom tantričkog odnosa, ali si dopuštati već gore spomenuto prosipanje "žive vode"...
Istnski celibat ili Brahmacharya bi trebala podrazumijevati misli, riječi i djela, u smislu ne razbacivanja životne energije kroz mentalno zamišljanje, samozadovoljavanje. Tako da pravi celibat kroz koji sublimiramo seksualnu energiju u ljubav prema Bogu, i/ili maituna sa osobom koju volimo i koja je za nas utjelovljenje Boga ili Boginje, bez prosipanja nergije na nižim razinama već tansmutacija na višu razinu energije, u suštini bi trebala imati isti učinak i cilj, a to je Nirvana ili postzanje Božjeg kraljevstva u Srcima našim.
Kako Davorin Bogović pjeva....cno-bijeli svijet....ipak, čini se da svijet nije baš crno-bjeli. Da li postoji neki srednji put između sexualnosti odnosno sexa u njegovoj prirodnoj manifestaciji, i celibata shvaćenog kao odricanje od sexa.
Neki tumače celibat kao neženstvo, dakle ne ženjenje. Nedavno bijah na predavanju o svetom braku, i promociji istoimene knjige Samaela Aun Weora, na kojem predavanju je bilo rečeno da je sex područje na kome se lome koplja svih okultnih loža, ezoterijskih puteva, religija.....Rečeno je da je do sada tajna sexualnost bila skrivana od "puka", i sada je konačno izašla na svjetlo dana. Dakle sex...da ili ne...na putu duhovnog samoosvještavanja. Po Samaelu da i to emfatičko da, ali...... On govori o seksualnoj magiji u smislu transmutacije ili sublimacije seksualne energije u viši tip energije, u yogijsko-tantričkoj terminologiji poznate pod imenom Ojas Shakti iliti duhovne (mentalne) energije.
To drugim riječima konkretno znači da je u redu imati seksualni odnos jednom dnevno, i to potpuni odnos koji uključuje, maženje, dodire, poljupce i potpuni spoj lingama i joni, ali ne bi smjelo doći do tog stupnja uzbuđenja koji bi rezultirao prosipanjem Hermesovog pehara iliti ejakulacije i genitalnog orgazma.
Da bi se to moglo postići, potreban je razmjerno visok stupanj čistoće i duhovne zrelosti jer bi prosječnom muškarcu bilo relativno teško i mučno toliko se suzdržavati od najvišeg tjelesnog užitka, zvanog genitalni orgazam. Muškarac koji je duhovno sazrelio do te mjere da mu je jedini cilj apsolutna sreća, a ne povremeni i kratkotrajni užici, u maituni (seksualnoj magiji) će postizati podizanje Kundalini (seksualne energije), na više nivoe...u Anahatu i više i na taj način doživljati dugotrajan osjećaj blaženog užitka na svim razinama tijela i duha. Ljubav je ovdje ključni faktor pretvorbe strasti u energiju kozmičkog orgazma koji se doživljava kao potpuno utrnuće uma i svih mentalnih aktivnosti.
Tako seksualni odnos tantričkih partnera ne ide prema genitalnom već prema kozmičkom orgazmu, aključno je ne prosipati već prije spominjani Hermesov pehar. To bi bio put heroja ili Virachara ili hod po oštrici mača i lako je poskliznuti se i pasti, ali svatko neka iskreno prosudi sam za sebe da li je spreman krenuti tim putem, ali u isto vrijeme se ne zavaravati imanjem seksualnog odnosa pod krinkom tantričkog odnosa, ali si dopuštati već gore spomenuto prosipanje "žive vode"...
Istnski celibat ili Brahmacharya bi trebala podrazumijevati misli, riječi i djela, u smislu ne razbacivanja životne energije kroz mentalno zamišljanje, samozadovoljavanje. Tako da pravi celibat kroz koji sublimiramo seksualnu energiju u ljubav prema Bogu, i/ili maituna sa osobom koju volimo i koja je za nas utjelovljenje Boga ili Boginje, bez prosipanja nergije na nižim razinama već tansmutacija na višu razinu energije, u suštini bi trebala imati isti učinak i cilj, a to je Nirvana ili postzanje Božjeg kraljevstva u Srcima našim.
RELATIVIZAM SIMBOLIKE
Simboli su znakovi koji bi trebali na slikovit, simboličan način predstavljati neku ideju, stanje duha, organizaciju, pokret, religiju, stranku...itd
Ponukan jučerašnjim susretom na Jarunu, sa našom proslavljenom pjesnikinjom Željkom (Safiris) koja mi je poklonila svoju prekrasnu zbirku pjesama, i na njen podstrek, odlučih napisati ovaj tekst.
Svi znamo kako bi se osječali da nam netko pokaže podignuti srednji prst...:))). Sigurno bi (ukoliko znamo što znači taj simbol) bili neugodno iznenađeni i nabijeni negativnim nabojem (osim ako nismo prosvjetljeni....:)))).
Da li vam je poznat slučaj da je netko nekome podignuo srednji prst sa željom da mu se za nešto zahvali ili da vas pozdravi...dakle u nekoj pozitivnoj vibri!? Ne vjerujem.
Međutim ima isto tako jedan simbol...takozvani masonski pozdrav, sa podignutim kažiprstom i malim prstom kojeg još neki smatraju sotonskim (đavoljim) simbolom jer ta dva uzdignuta prsta simbolično predstavljaju kozje rogove, a poznato je da kozorogova glava simbolizira sotonu.
Interesantno je da mnogi ne znaju da taj simbol, izražen prstima ruku, znači to što mu se najčešće pripisuje. Ili su možda znali.....!?
Šri Ramakrišna, jedan od najpoznatijih svetac Indije, akojeg je najviše proslavio njegov najistaknutiji učenik Swami Vivekananda, je bio očito jedan od tih koji ili nije znao što taj simbol znači ili je znao pa je svejedno činio prstima taj simbol đavla.
Potrebno je napomenuti da je Ramakrišna bio poklonik (štovatelj) boginje Kali koja ima dva lica, jedno strašno, pomalo asocira na sotonu, a jedno potpuno suprotno....to je opet simbolika u koju sada neću ulaziti.
Isto je tako poznato da je Ramakrišna u svojoj neizmjernoj tolerantnosti, tolerirao i sve religije kao ravnopravne puteve do Boga, ali isto tako i sve okultne i tantričke grupe koje su znale imati i vrlo diskutabilne (glede morala i etike) rituale.
Znao je govoriti svojim učenicima da se ne trebaju baviti tim grupama i osuđivati ih jer i oni nastoje postići svoje oslobođenje...Bogospoznaju, ali imaju pomalo neobične i čudne načine (rituale).
Isto je papa znao pokazati taj simbol. pa kako bi se to trebalo shvatiti (da pripada masonskoj loži...!?)
Moja poanta u ovom tekstu je ta da sve na ovom relativnom svijetu ima svoje lice i naličje, i da se pod nekim simbolima može kriti svašta, a sve ovisi o percepciji same osobe koja se koristi određenim simbolima.
Ono što je za nekoga zlo, za nekog drugog je dobro, i obratno...Moja spoznaja je da se radi samo o nivoima razumijevanja suštine života, i čistoće uma koji bez straha može promatrati pojave i ono što iza njih stoji kao motiv.
Simboli su znakovi koji bi trebali na slikovit, simboličan način predstavljati neku ideju, stanje duha, organizaciju, pokret, religiju, stranku...itd
Ponukan jučerašnjim susretom na Jarunu, sa našom proslavljenom pjesnikinjom Željkom (Safiris) koja mi je poklonila svoju prekrasnu zbirku pjesama, i na njen podstrek, odlučih napisati ovaj tekst.
Svi znamo kako bi se osječali da nam netko pokaže podignuti srednji prst...:))). Sigurno bi (ukoliko znamo što znači taj simbol) bili neugodno iznenađeni i nabijeni negativnim nabojem (osim ako nismo prosvjetljeni....:)))).
Da li vam je poznat slučaj da je netko nekome podignuo srednji prst sa željom da mu se za nešto zahvali ili da vas pozdravi...dakle u nekoj pozitivnoj vibri!? Ne vjerujem.
Međutim ima isto tako jedan simbol...takozvani masonski pozdrav, sa podignutim kažiprstom i malim prstom kojeg još neki smatraju sotonskim (đavoljim) simbolom jer ta dva uzdignuta prsta simbolično predstavljaju kozje rogove, a poznato je da kozorogova glava simbolizira sotonu.
Interesantno je da mnogi ne znaju da taj simbol, izražen prstima ruku, znači to što mu se najčešće pripisuje. Ili su možda znali.....!?
Šri Ramakrišna, jedan od najpoznatijih svetac Indije, akojeg je najviše proslavio njegov najistaknutiji učenik Swami Vivekananda, je bio očito jedan od tih koji ili nije znao što taj simbol znači ili je znao pa je svejedno činio prstima taj simbol đavla.
Potrebno je napomenuti da je Ramakrišna bio poklonik (štovatelj) boginje Kali koja ima dva lica, jedno strašno, pomalo asocira na sotonu, a jedno potpuno suprotno....to je opet simbolika u koju sada neću ulaziti.
Isto je tako poznato da je Ramakrišna u svojoj neizmjernoj tolerantnosti, tolerirao i sve religije kao ravnopravne puteve do Boga, ali isto tako i sve okultne i tantričke grupe koje su znale imati i vrlo diskutabilne (glede morala i etike) rituale.
Znao je govoriti svojim učenicima da se ne trebaju baviti tim grupama i osuđivati ih jer i oni nastoje postići svoje oslobođenje...Bogospoznaju, ali imaju pomalo neobične i čudne načine (rituale).
Isto je papa znao pokazati taj simbol. pa kako bi se to trebalo shvatiti (da pripada masonskoj loži...!?)
Moja poanta u ovom tekstu je ta da sve na ovom relativnom svijetu ima svoje lice i naličje, i da se pod nekim simbolima može kriti svašta, a sve ovisi o percepciji same osobe koja se koristi određenim simbolima.
Ono što je za nekoga zlo, za nekog drugog je dobro, i obratno...Moja spoznaja je da se radi samo o nivoima razumijevanja suštine života, i čistoće uma koji bez straha može promatrati pojave i ono što iza njih stoji kao motiv.
REINKARNACIJA I USKRSNUĆE
Da li se vjerovanje u reinkarnaciju kosi sa vjerovanjem u uskrsnuće? Ideja reinkarnacije nam objašnjava zašto se ljudska bića rađaju sa tako različitim početnim uvjetima. Uzmimo četiri različita primjera:
Jedno dijete se rodi sa velikim hendikepima,slijepo i gluhonjemo, a k tome još i sa sakatim udovima.
Drugo dijete se rodi potpuno zdravo i mentalno i fizički u kući dobrih, poštenih i bogobojaznih roditelja.
Treće dijete umre odmah nakon porođaja.
Četvrto dijete se rodi u kući kriminalaca i od malena biva odgajano u tom duhu.
Ideja o samo jednom rođenju u ovom fizičkom tijelu, a potom smrt i božji sud, nakon kojeg se ide ili u raj, ili u čistilište ili u pakao, je besmislena i protivi se logici zdravog rasuđivanja i ideji da je Bog apsolutno pravedan.
Što će biti sa bebama koje su umrle prilikom poroda ili neposredno nakon poroda, jer one nisu imale vremena niti da sagriješe niti da skupljaju blago za nebesa.Katolička crkva je stoljećima nudila naivnom puku ideju da za takovu i nekrštenu djecu postoji četvrta mogućnost, a to je neki limb koji nije niti raj niti pakao....ali u skorašnje vrijeme su ukinuli taj dekret..:))), kao da to papa i klerikalna hijerarhija odlučuju o sudbinama ljudskih duša nakon što napuste tijelo. Djeca koja umru prije nego su išta iskusila od ovozemaljskog života ne idu niti u pakao jer nisu načinila nikakav grijeh, a iti u čistilište, jer se nemaju od čega čistiti kada se nisu niti stigla isprljati nekim grijehom. Dakle logika zdravog rasuđivanja nas usmjerava na treću mogućnost, a to je raj.
Zaključak je da neka rođena djeca imaju privilegiju nad drugom djecom, te dobivaju direktnu nezasluženu kartu za raj!
Da li smijemo sumnjati, ako je tome tako (a sva sreča da nije), da Bog nije pravedan? Naravno da bi trebalo takvog Boga dovesti pod sumnju, osim ako Bog ima neke druge kriterije ocjenjivanja pravde i nepravde. Ako nam je taj isti Bog dao dar zdravog razuma onda bi onda bi pod sumnju trebalo staviti zdravo rasuđivanje. I tako bi došli do toga da to nisu dva ista Boga.
A da ne govorimo o tome da li je isti Bog koji je naređivao klanja žena i djece, davao pravila kako da mu se prinose krvne žrtve životinja, klanice i paljenice, da bi taj "isti Bog", po drugim prorocima u neka kasnija vremena govorio kako mu se gade žrtve klanice i paljenice.....Očito se i tu ne radi o Bogu već o evoluciji ljudske svijesti ili bolje rečeno uma.
Krščani nemaju odgovore na sva ta pitanja iako ih muče, jer ima njihovi pastiri govore da je sve to volja božja i da su to tajne božje, a ljudi i dalje pate i ne razumiju te i takve božje hirove.
Ali blago onima koji su gladni i žedni istine i pravde, oni će se nasititi i istinom i pravdom ali ih neće nasititi njihovi pastiri koji i sami žeđaju za odgovorima već će ih zasititi Duh Istine ili DuhSveti koji će ih, ako su krajnje iskreni u traženju apsolutne istine, uvesti u svu istinu i spoznaju.
Odmakoh se od glavne teme reinkarnacija i uskrsnuće. Kršćani tvrde da se ta dva pojma kose, a ja tvrdim da su ta dva pojma potpuno kompatibilna i nadopunjuju se. Duhovna duša se tako dugo reinkarnira dok ne postigne onaj stupanj svjesnosti kada se počinje poistovjećivati sa svojim stvoriteljem, svojom vlastito Sviješću.
Kada prepozna Sebe kao vječnu, nerođenu, besmrtnu, blaženu Svijest, tada se više nema razloga vraćati u fizičku stvarnost jer je postigla svoj cilj i tada duhovno uskršava(jivan mukti) već u ovome tijelu (uskrsnuću prethodi egocid), a nakon fizičke smrti, budući da je već duhovno uskrsnula(već živi u božjem kraljevstvu koje je u njoj), samo prelazi u duhovni svijet.Sjetimo se za kraj što je Isus poručio svojim slušateljima koji su ga tada, prije 2000 godina slušali:
"Uistinu velim vam, ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje."
Mk. 9:27
".....jer gle kraljevstvo Božje je među (u) vama..."
„....Blago čistima srcem, oni će Boga gledati...“
Da... kraljevstvo božje je u našem srcu ako je čisto i nevino.
Da li se vjerovanje u reinkarnaciju kosi sa vjerovanjem u uskrsnuće? Ideja reinkarnacije nam objašnjava zašto se ljudska bića rađaju sa tako različitim početnim uvjetima. Uzmimo četiri različita primjera:
Jedno dijete se rodi sa velikim hendikepima,slijepo i gluhonjemo, a k tome još i sa sakatim udovima.
Drugo dijete se rodi potpuno zdravo i mentalno i fizički u kući dobrih, poštenih i bogobojaznih roditelja.
Treće dijete umre odmah nakon porođaja.
Četvrto dijete se rodi u kući kriminalaca i od malena biva odgajano u tom duhu.
Ideja o samo jednom rođenju u ovom fizičkom tijelu, a potom smrt i božji sud, nakon kojeg se ide ili u raj, ili u čistilište ili u pakao, je besmislena i protivi se logici zdravog rasuđivanja i ideji da je Bog apsolutno pravedan.
Što će biti sa bebama koje su umrle prilikom poroda ili neposredno nakon poroda, jer one nisu imale vremena niti da sagriješe niti da skupljaju blago za nebesa.Katolička crkva je stoljećima nudila naivnom puku ideju da za takovu i nekrštenu djecu postoji četvrta mogućnost, a to je neki limb koji nije niti raj niti pakao....ali u skorašnje vrijeme su ukinuli taj dekret..:))), kao da to papa i klerikalna hijerarhija odlučuju o sudbinama ljudskih duša nakon što napuste tijelo. Djeca koja umru prije nego su išta iskusila od ovozemaljskog života ne idu niti u pakao jer nisu načinila nikakav grijeh, a iti u čistilište, jer se nemaju od čega čistiti kada se nisu niti stigla isprljati nekim grijehom. Dakle logika zdravog rasuđivanja nas usmjerava na treću mogućnost, a to je raj.
Zaključak je da neka rođena djeca imaju privilegiju nad drugom djecom, te dobivaju direktnu nezasluženu kartu za raj!
Da li smijemo sumnjati, ako je tome tako (a sva sreča da nije), da Bog nije pravedan? Naravno da bi trebalo takvog Boga dovesti pod sumnju, osim ako Bog ima neke druge kriterije ocjenjivanja pravde i nepravde. Ako nam je taj isti Bog dao dar zdravog razuma onda bi onda bi pod sumnju trebalo staviti zdravo rasuđivanje. I tako bi došli do toga da to nisu dva ista Boga.
A da ne govorimo o tome da li je isti Bog koji je naređivao klanja žena i djece, davao pravila kako da mu se prinose krvne žrtve životinja, klanice i paljenice, da bi taj "isti Bog", po drugim prorocima u neka kasnija vremena govorio kako mu se gade žrtve klanice i paljenice.....Očito se i tu ne radi o Bogu već o evoluciji ljudske svijesti ili bolje rečeno uma.
Krščani nemaju odgovore na sva ta pitanja iako ih muče, jer ima njihovi pastiri govore da je sve to volja božja i da su to tajne božje, a ljudi i dalje pate i ne razumiju te i takve božje hirove.
Ali blago onima koji su gladni i žedni istine i pravde, oni će se nasititi i istinom i pravdom ali ih neće nasititi njihovi pastiri koji i sami žeđaju za odgovorima već će ih zasititi Duh Istine ili DuhSveti koji će ih, ako su krajnje iskreni u traženju apsolutne istine, uvesti u svu istinu i spoznaju.
Odmakoh se od glavne teme reinkarnacija i uskrsnuće. Kršćani tvrde da se ta dva pojma kose, a ja tvrdim da su ta dva pojma potpuno kompatibilna i nadopunjuju se. Duhovna duša se tako dugo reinkarnira dok ne postigne onaj stupanj svjesnosti kada se počinje poistovjećivati sa svojim stvoriteljem, svojom vlastito Sviješću.
Kada prepozna Sebe kao vječnu, nerođenu, besmrtnu, blaženu Svijest, tada se više nema razloga vraćati u fizičku stvarnost jer je postigla svoj cilj i tada duhovno uskršava(jivan mukti) već u ovome tijelu (uskrsnuću prethodi egocid), a nakon fizičke smrti, budući da je već duhovno uskrsnula(već živi u božjem kraljevstvu koje je u njoj), samo prelazi u duhovni svijet.Sjetimo se za kraj što je Isus poručio svojim slušateljima koji su ga tada, prije 2000 godina slušali:
"Uistinu velim vam, ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje."
Mk. 9:27
".....jer gle kraljevstvo Božje je među (u) vama..."
„....Blago čistima srcem, oni će Boga gledati...“
Da... kraljevstvo božje je u našem srcu ako je čisto i nevino.
REAKTIVNI UM (PODSVIJEST)
Reaktivni um je onaj dio našeg uma iz kojeg nam dolaze impulzivne reakcije na vanjske impulse i stimulatore. Emotivne reakcije koje dolaze iz reaktivnog uma mogu kod aberirane osobe biti jako negativno nabijene.
Negativni psihički naboj je otrov. Prvenstveno truje nas a i druge. Trebalo bi sav taj otrov iz sebe izbaciti van, propustiti ga kroz svjesni um, osvijestiti ga i otpustiti od sebe razumijevanjem.
Kada je reaktivni um pun otrova ili neeksplodiranih bombi i bombica, tada samo čeka dobru priliku da se izvana aktivira i da plane te da izazove lom i kontaminaciju. Te impulzivne reakcije "na prvu", trebalo bi koliko je god moguće više izbjegavati.
Naš reaktivni um mogli bi usporediti sa opasnim minskim poljem, po kojem su posijane neaktivirane mine i granate koje samo čekaju da budu aktivirane i da eksplodiraju. Ako netko stane na neku minu bit će emotivne eksplozije. Dakle ako želimo izbjeći neželjene posljedice takvih eksplozija, trebamo znati kako deaktivirati te opasne mine i učiniti ih bezopasnima.
Eksplozije se događaju na svjesnom planu uma koji je sa minama u reaktivnom umu spojen fitiljima. Fitilj koji počinje na svjesnom planu uma, završava u mini u reaktivnom umu. Kada netko ili nešto izvana zapali ili aktivira fitilj, samo je pitanje trenutka kada će se desiti eksplozija.
Kako deaktivirati te "emotivne mine" u reaktivnom umu? Već smo prije objasnili metodu kod svakog psihoterapeutskog postupka koji cilja na oslobađanje ili brisanje psihičkih naboja iz reaktivnog uma (podsvjesni i nesvjesni plan uma). Jedan način uobičajen u psihoterapeutskoj praksi je aktiviranje, stimuliranje tog neotpuštenog naboja, prepoznavanje i emotivno proživljavanje na svjesnom planu, prihvaćanje ili integracija u svijesti, te na kraju otpuštanje koje se događa samo po sebi kada jednom prihvatimo i ponovo proživimo potisnutu emociju.
Rezultat bi trebao biti oslobađanje ili brisanje štetnog psihičkog naboja, ne sjećanja. Tada otpušteni naboj više ne stvara neugode kada se prisjećamo dotičnih uspomena. Kada je naboj izbrisan, ostaje samo sjećanje ili uspomena koja nam ne stvara nikakve probleme.
Drugi je način da kroz meditaciju na božanske kvalitete ili Atma-Vićaru koju smo već obradili, te molitvom, postepeno svoj reaktivni um punimo pozitivnim impresijama, božanskim kvalitetama, te na taj način postepeno zamjenjujemo (istiskujemo, anuliramo ili rastapamo) negativne impresije pozitivnima. Na taj način isto tako brišemo negativne psihičke naboje pozitivnima, te se oslobađamo negativnih emotivnih reakcija, i ostvarujemo unutrašnji mir, jer pozitivni naboji nam ne smetaju, ali ukoliko želimo biti potpuno slobodni tada se dižemo na božansku razinu, gdje više nema dualnosti i konflikta između pozitivnih i negativnih utisaka.
U tom stanju svijesti jedinstva, svi utisci koje primamo izvana i koji prolaze kroz filter analitičkog uma dožive skidanje bilo kakvih psihičkih naboja i prije samog potonuća u sferu podsvjesnog i nesvjesnog plana uma.
Sama činjenica da smo svjesni procesa koji se u nama događa kada primamo vanjske impresije, već će filtrirati te utiske od bilo kakvih, po nas, štetnih naboja. Ukoliko ne zaboravimo činjenicu da su osobe koje nas okružuju, počevši od najbližih; roditelja, braće, sestara, prijatelja, poznanika i svih ostalih koje po prvi puta susrećemo, samo naša ogledala ili instrumenti i kanali kroz koje primamo impulse, koji u nama aktiviraju našu sudbinu i osvještavaju našu sakrivenu osobnost, tada bi trebali biti zahvalni za svaku novu situaciju u kojoj dio naše neosviještene osobne prirode, biva isprovociran jer je svaka takova situacija nova šansa da se što više upoznamo i osvijestimo.
Svijet oko nas je upravo takav kakav je, niti bolji niti gori, a kako ga mi vidimo i doživljavamo ovisi prvenstveno o čistoći filtera našeg uma i osjetila. Što smo svjesniji, dakle pročišćeniji, i naš subjektivni doživljaj svijeta bit će usklađen sa stupnjem naše svijesti. Cilj pročišćavanja uma je da naš subjektivni doživljaj sebe i svijeta oslobodimo reakcija. Živjeti svjesno, je živjeti bez reakcija, živjeti potpunim unutrašnjim mirom koji ne mogu pomutiti bilo kakvi događaji izvan ili unutar nas.
Htjeli, ne htjeli, život će nas sam po sebi dovoditi do sve većeg razumijevanja njegovih zakonitosti i mehanizama funkcioniranja uma. Kontrola uma je stoga uvjet bez kojega se ne može napredovati na tom putu. Kontrolom vlastitog uma, kontrolirat ćemo i svijet oko sebe. Ako vlastiti um ne možemo držati pod kontrolom, kako
možemo očekivati da ćemo uspjeti kontrolirati bilo što izvan nas.
Reaktivni um je u stvari onaj nesvjesni skladišni dio uma, tu se u uzročnoj formi čuvaju pohranjene sve impresije i sklonosti doživljavane eonima i eonima prošlih života, kao i iz ovog sadašnjeg života,
Reaktivni um je onaj dio našeg uma iz kojeg nam dolaze impulzivne reakcije na vanjske impulse i stimulatore. Emotivne reakcije koje dolaze iz reaktivnog uma mogu kod aberirane osobe biti jako negativno nabijene.
Negativni psihički naboj je otrov. Prvenstveno truje nas a i druge. Trebalo bi sav taj otrov iz sebe izbaciti van, propustiti ga kroz svjesni um, osvijestiti ga i otpustiti od sebe razumijevanjem.
Kada je reaktivni um pun otrova ili neeksplodiranih bombi i bombica, tada samo čeka dobru priliku da se izvana aktivira i da plane te da izazove lom i kontaminaciju. Te impulzivne reakcije "na prvu", trebalo bi koliko je god moguće više izbjegavati.
Naš reaktivni um mogli bi usporediti sa opasnim minskim poljem, po kojem su posijane neaktivirane mine i granate koje samo čekaju da budu aktivirane i da eksplodiraju. Ako netko stane na neku minu bit će emotivne eksplozije. Dakle ako želimo izbjeći neželjene posljedice takvih eksplozija, trebamo znati kako deaktivirati te opasne mine i učiniti ih bezopasnima.
Eksplozije se događaju na svjesnom planu uma koji je sa minama u reaktivnom umu spojen fitiljima. Fitilj koji počinje na svjesnom planu uma, završava u mini u reaktivnom umu. Kada netko ili nešto izvana zapali ili aktivira fitilj, samo je pitanje trenutka kada će se desiti eksplozija.
Kako deaktivirati te "emotivne mine" u reaktivnom umu? Već smo prije objasnili metodu kod svakog psihoterapeutskog postupka koji cilja na oslobađanje ili brisanje psihičkih naboja iz reaktivnog uma (podsvjesni i nesvjesni plan uma). Jedan način uobičajen u psihoterapeutskoj praksi je aktiviranje, stimuliranje tog neotpuštenog naboja, prepoznavanje i emotivno proživljavanje na svjesnom planu, prihvaćanje ili integracija u svijesti, te na kraju otpuštanje koje se događa samo po sebi kada jednom prihvatimo i ponovo proživimo potisnutu emociju.
Rezultat bi trebao biti oslobađanje ili brisanje štetnog psihičkog naboja, ne sjećanja. Tada otpušteni naboj više ne stvara neugode kada se prisjećamo dotičnih uspomena. Kada je naboj izbrisan, ostaje samo sjećanje ili uspomena koja nam ne stvara nikakve probleme.
Drugi je način da kroz meditaciju na božanske kvalitete ili Atma-Vićaru koju smo već obradili, te molitvom, postepeno svoj reaktivni um punimo pozitivnim impresijama, božanskim kvalitetama, te na taj način postepeno zamjenjujemo (istiskujemo, anuliramo ili rastapamo) negativne impresije pozitivnima. Na taj način isto tako brišemo negativne psihičke naboje pozitivnima, te se oslobađamo negativnih emotivnih reakcija, i ostvarujemo unutrašnji mir, jer pozitivni naboji nam ne smetaju, ali ukoliko želimo biti potpuno slobodni tada se dižemo na božansku razinu, gdje više nema dualnosti i konflikta između pozitivnih i negativnih utisaka.
U tom stanju svijesti jedinstva, svi utisci koje primamo izvana i koji prolaze kroz filter analitičkog uma dožive skidanje bilo kakvih psihičkih naboja i prije samog potonuća u sferu podsvjesnog i nesvjesnog plana uma.
Sama činjenica da smo svjesni procesa koji se u nama događa kada primamo vanjske impresije, već će filtrirati te utiske od bilo kakvih, po nas, štetnih naboja. Ukoliko ne zaboravimo činjenicu da su osobe koje nas okružuju, počevši od najbližih; roditelja, braće, sestara, prijatelja, poznanika i svih ostalih koje po prvi puta susrećemo, samo naša ogledala ili instrumenti i kanali kroz koje primamo impulse, koji u nama aktiviraju našu sudbinu i osvještavaju našu sakrivenu osobnost, tada bi trebali biti zahvalni za svaku novu situaciju u kojoj dio naše neosviještene osobne prirode, biva isprovociran jer je svaka takova situacija nova šansa da se što više upoznamo i osvijestimo.
Svijet oko nas je upravo takav kakav je, niti bolji niti gori, a kako ga mi vidimo i doživljavamo ovisi prvenstveno o čistoći filtera našeg uma i osjetila. Što smo svjesniji, dakle pročišćeniji, i naš subjektivni doživljaj svijeta bit će usklađen sa stupnjem naše svijesti. Cilj pročišćavanja uma je da naš subjektivni doživljaj sebe i svijeta oslobodimo reakcija. Živjeti svjesno, je živjeti bez reakcija, živjeti potpunim unutrašnjim mirom koji ne mogu pomutiti bilo kakvi događaji izvan ili unutar nas.
Htjeli, ne htjeli, život će nas sam po sebi dovoditi do sve većeg razumijevanja njegovih zakonitosti i mehanizama funkcioniranja uma. Kontrola uma je stoga uvjet bez kojega se ne može napredovati na tom putu. Kontrolom vlastitog uma, kontrolirat ćemo i svijet oko sebe. Ako vlastiti um ne možemo držati pod kontrolom, kako
možemo očekivati da ćemo uspjeti kontrolirati bilo što izvan nas.
Reaktivni um je u stvari onaj nesvjesni skladišni dio uma, tu se u uzročnoj formi čuvaju pohranjene sve impresije i sklonosti doživljavane eonima i eonima prošlih života, kao i iz ovog sadašnjeg života,
RAMANA MAHARSHI (slavni Indijski Učitelj i Svetac)
ONO U ČEMU SU SVI TI SVJETOVI UČVRŠĆENI, OD ČEGA JESU, IZ ČEGA SVI ONI NASTAJU, ZBOG ČEGA SVI ONI POSTOJE, ZBOG ČEGA SVI ONI DOLAZE U BIVSTVOVANJE I ŠTO ONI ZAISTA JESU - TO JEDINO JE STVARNOST, ISTINA. STOGA OBOŽAVAJMO TO U SRCU.
Majstor: Što je za tebe svjetlost?
Učenik: Za dana to je za mene Sunce, noću to je
sijalica.
Majstor: Što je Svijetlo koje percipira tu svjetlost?
Učenik: Oko.
Majstor: Što je Svijetlo koje prosvjetljuje oko?
Učenik: To Svijetlo je intelekt.
Majstor: Štoje Svijetlo koje spoznaje intelekt?
Učenik: To je "Ja".
Majstor: Ti si stoga najviše Svijetlo od svih svjetala.
Učenik: Zaista, to Ja Jesam.
Nema veće misterije od ove, budući da smo mi sami Stvarnost-mi želimo postići (realizirati) Stvarnost. Mi mislimo da postoji nešto što veže (sputava) našu Stvarnost i da to trebamo ukloniti prije nego postignemo (realiziramo) Stvarnost. To je smiješno. Svanut će dan kada ćeš se smijati svom naporu. To što otkriješ na dan smijeha, također postoji (je) i sada.
Iz: "Tako je govorio Ramana."
Moj komentar:
Iako je to zaista tako kako je Ramana ustvrdio, ipak je potreban mukotrpan rad na sebi da bi očistili predrasude o tome tko smo u stvari. Danas postoje mnogi neognostički i neoadvaitinski pokreti, naročito u Americi koji proklamiraju da se ništa ne treba raditi na sebi, samo prihvatiti istinu "Tat Tvam Asi"...Sve si to Ti.
Iako je to istina, ukoliko naš um nije dovoljno sazrelio da poput zrele kruške padne sa "grane", tada to sve postaje ego igra koja se prije ili kasnije pokaže kao neučinkovita.
Po plodovima ćete prepoznati probuđene ljude! Oni koji misle da su realizirani jnaniji a čine griješne aktivnosti, opravdavaju to prarabdha karmom...tu su mišljenja podjeljena, pa ipak prepuštam svakome da vjeruje u ono što nađe da je za njega ili nju Istina.
PROSVJETLJENJE-direktno iskustvo istine o Sebi
O prosvjetljenju se mnogo govori, ali iz iskustva znam da svatko pod tim pojmom podrazumijeva nešto drugo. Pod prosvjetljenjem podrazumjevamo probuđenje iz privida relativnog postojanja.
Iako sve što vidimo, čujemo, pipamo, mirišemo i kušamo ima relativnu (prividnu) stvarnost, ipak svaka forma i oblik kako nastane tako isto nakon nekog vremena postojanja nestaje odnosno transformira se u neki drugi oblik energije, vidljiv ili nevidljiv.
Ipak ima nešto što ne podliježe nastajanju, promjenama i nestajanju, a to je Svijest, a ta svijest smo mi sami. Postoji samo jedna svijest "Ja Jesam" koja prožima sve što postoji. Realizacija ili direktno iskustvo te Ja Jesam svijesti se zove prosvjetljenje.
Moje direktno iskustvo "JA JESAM SVJESNOSTI" ide ovako: Prilikom jednog sjedenja u sali za meditaciju, (to je bilo prije nego sam se fizički susreo sa Swamijem), u jednom trenutku osjetio sam da gubim normalnu budnu svijest, i odmah potom počela mi je istjecati Životna struja iz solarnog pleksusa. Taj osjećaj umiranja toliko me prepao, da sam osjetio smrtni strah. Zaista je pomalo jezovit osjećaj kada svjesno znaš da umireš, a još uvijek si vezan za svoje fizičko tijelo. Kako sam osjetio taj jezoviti strah, kao da se neki "eterički" mišić stegao na mjestu solarnog pleksusa, i u tom trenu proces umiranja odnosno istjecanja života naglo je stao. Tada su mi se munjevitom brzinom na ekranu svijesti pojavile Swamijeve riječi upozorenja:
"Kada se to desi ne boj se, pa čak i ako "umreš", imat ćeš oslobođenje (mukti, mokšu,uskrsnuće) !"
Sada bih zaplakao od ganuća kad se sjetim tog događaja. Svega se vrlo živo sjećam, premda se to događalo u ljeto
davne 1982.g. Nastavit ću sa opisom nakon opisa Ramanine "smrti i uskrsnuća"... .....
Upravo Upravo o tom strahu govori Ramana Maharši u slijedećem citatu:
"Ne dopusti da se u tebe uvuče sumnja i Najvišoj Stvarnosti. Traži onoga tko sumnja i sigurno ćeš se stopiti sa Vrhovnim. Ako se plašiš da ćeš se izgubiti i nestati u takovom sjedinjavanju sa Vrhovnim Jastvom, znaj da je avet "ja" - misli, majka tog straha. Potraži taj "ja", i obmana će dati petama vjetra. Tada čvrsto utemeljen u svom Jastvu, slobodan od ograničenja, suvereno ćeš duhovno vladati. Ako nisi sposoban tražiti svoje Jastvo, predaj se nekome superiornijem, tko je spoznao svoje Jastvo. Njegov sveprostirući sjaj, prosvjetlit će one koji Mu pristupaju."
I samog Ramanu je još u mladenačkom dijelu života često uznemiravao strah od smrti. Kako to jednostavno više nije htio trpjeti, odlučio je odsimulirati stanje smrti, te vidjeti što će se desiti. Legao je na pod i počeo dobivati sve simptome smrti. Evo što je On sam poslije rekao o tom svom iskustvu:
"Sada je smrt došla, što to znači? Što je to što je umrlo? Materijalno tijelo umire. U trnu sam oddramatizirao prizor smrti. Opružio sam svoje udove i ukrutio ih. Zadržao sam dah. "Vrlo dobro" - rekao sam sebi" - "ovo tijelo je mrtvo, doći će ljudi, odnijeti ga u krematorij i pretvoriti u prah. Ali kad je tijelo mrtvo, jesam li i Ja mrtav? To tijelo, da li je to Ja? Ono je nepokretno i što više, osjećam svoju osobnost odvojeno od njega. Ja sam dakle besmrtni duh transcendirajući tijelo koje je jedino podložno smrti". Sve mi se događalo vrlo intenzivno, bez potrebe da se izrazi, već kao živa istina percipirana direktno i bez dodatka. Strah od smrti je iščeznuo potpuno i konačno. Ta svjesna i direktna prisutnost "Ja" - Jastva, potpuno neovisna od fizičkog tijela, nastavila se bez prekida."
(Samo radi pojašnjenja, kada Ramana ovdje govori o osobnosti on pod tim pojmom podrazumijeva Jastvo ili individualnu čistu Svijest).
Nastavak prekinutog opisa...
.......Nakon što sam postao svjestan Swamijevog upozorenja i Njegove žive prisutnosti, strah je isti tren nestao, i osjetio sam veliku ljubav prema Učitelju, i kao da me više nije bilo briga za vlastiti život. Nisam se više ljubomorno držao života, nisam ga više pod svaku cijenu želio sačuvati, i tako je životna struja istekla do kraja, i tada u trenuću oka našao sam se življi nego ikad. Umjesto smrti kao da sam oživio i bio sam svjestan samo Sebe. Samo "Ja Jesam" svjesnost je bila prisutna, Svijest Jednote bez bilo kakve ideje i bez svjesnosti tijela. Postojao sam samo JA, Čista Svijest svjesna same sebe, beskrajni Ocean Svjesnosti sam po sebi ili sam u sebi.
Milošću svog voljenog Učitelja doživio sam svoje istinsko Biće - Kevala Nirvikalpa Samadhi, i ponovo se, nakon nekog vremena, vratio na relativni nivo svijesti. Poslije, čitajući knjigu "Razgovori sa Ramanom Maharšijem", (str.142) pročitao sam da je i Swami Vivekananda imao isti doživljaj sa svojim Učiteljem Sri Ramakrišnom. Ramana Maharši kaže: "Vivekananda ne bi mogao otići u Samadhi da Ramakrišna nije bio u njemu." * Vivekananda se proslavio popularizacijom Vedante (Univerzalne Religije) u čitavom svijetu. On je pored Narayananandinog Učitelja Šivanande Mahapuruše, bio jedan od dvanaestorice odabranih učenika velikog indijskog sveca i mistika Sri Ramakrišne.
Nakon što sam se ponovo vratio na relativni nivo budne svijesti, osjetio sam snažno orgazmičko blaženstvo u grlenoj čakri. Kao da mi je neka bujica orgazmičkog blaženstva tekla van iz grla. Poslije je čitavo tijelo oblio osjećaj blaženstva. Još oko sedmicu dana bio sa kao uznesen na nebo, pratio me neopisivo blaženi osjećaj slobode i radosti. Samo sam se smijao, sve mi je bilo smiješno.
Nakon oko sedmicu dana osjećaj je polako počeo blijedjeti, ali od tada sam počeo vježbati svjesnost u svakom trenutku:"Tko sam u stvari ja?". To iskustvo kao da već ovdje na zemlji doživljavam Božje kraljevstvo više se nije ponovilo u tom intenzitetu. Nakon toga, mnogi dijelovi Novog Zavjeta koje baš i nisam najbolje razumio, sada su mi otvorili svoje značenje i smisao. Shvatio sam da je to iskustvo, ono na što je Isus mislio pozivajući ljude da se obrate i osvoje Božje kraljevstvo.
Moje vlastito iskustvo primanja Duhovnog tijela ide ovako: Nakon inicijacije (Mantra-Dikše), kada sam bio u vrlo opuštenom stanju duha, Swami je ušao u mene svojim Duhovnim tijelom. Vidio sam ga u viziji tako jasno kao u normalnom budnom stanju. Stao je ispred mene na oko pet metara u svojoj svjetlo-narančastoj haljini, sav obasjan božanskom Svjetlošću i netremice me gledao u oči. Bio sam kao ukopan, ali osjećaj pozitivnog uzbuđenja je sve više i više rastao.
Počeo mi je prilaziti, i dalje me netremice gledajući ravno u oči. Uzbuđenje je bivalo sve veće. Kada mi je prišao sasvim blizu, da smo se skoro mogli dotaći, gledajući me dubokim, toplim pogledom, samo je ušao u mene i stopio se sa mnom u Srcu. U području Srca sam osjetio snažno orgazmičko blaženstvo koje se potom proširilo po čitavom tijelu, tako da sam se osjećao potpuno blaženo. To se dogodilo u Gyllingu u Danskoj u N.U.Yoga Ashramu 1982.g. za vrijeme mog prvog susreta sa voljenim Učiteljem.
Otvorenost i ljubav koju sam gajio prema Swamiju bila je tako snažna da sam se doslovno tresao od uzbuđenja u njegovoj blizini u tim prvim danima mog boravka u Ašramu. Njegova (božja) Milost nema granica ako joj se samo otvorimo.
O prosvjetljenju se mnogo govori, ali iz iskustva znam da svatko pod tim pojmom podrazumijeva nešto drugo. Pod prosvjetljenjem podrazumjevamo probuđenje iz privida relativnog postojanja.
Iako sve što vidimo, čujemo, pipamo, mirišemo i kušamo ima relativnu (prividnu) stvarnost, ipak svaka forma i oblik kako nastane tako isto nakon nekog vremena postojanja nestaje odnosno transformira se u neki drugi oblik energije, vidljiv ili nevidljiv.
Ipak ima nešto što ne podliježe nastajanju, promjenama i nestajanju, a to je Svijest, a ta svijest smo mi sami. Postoji samo jedna svijest "Ja Jesam" koja prožima sve što postoji. Realizacija ili direktno iskustvo te Ja Jesam svijesti se zove prosvjetljenje.
Moje direktno iskustvo "JA JESAM SVJESNOSTI" ide ovako: Prilikom jednog sjedenja u sali za meditaciju, (to je bilo prije nego sam se fizički susreo sa Swamijem), u jednom trenutku osjetio sam da gubim normalnu budnu svijest, i odmah potom počela mi je istjecati Životna struja iz solarnog pleksusa. Taj osjećaj umiranja toliko me prepao, da sam osjetio smrtni strah. Zaista je pomalo jezovit osjećaj kada svjesno znaš da umireš, a još uvijek si vezan za svoje fizičko tijelo. Kako sam osjetio taj jezoviti strah, kao da se neki "eterički" mišić stegao na mjestu solarnog pleksusa, i u tom trenu proces umiranja odnosno istjecanja života naglo je stao. Tada su mi se munjevitom brzinom na ekranu svijesti pojavile Swamijeve riječi upozorenja:
"Kada se to desi ne boj se, pa čak i ako "umreš", imat ćeš oslobođenje (mukti, mokšu,uskrsnuće) !"
Sada bih zaplakao od ganuća kad se sjetim tog događaja. Svega se vrlo živo sjećam, premda se to događalo u ljeto
davne 1982.g. Nastavit ću sa opisom nakon opisa Ramanine "smrti i uskrsnuća"... .....
Upravo Upravo o tom strahu govori Ramana Maharši u slijedećem citatu:
"Ne dopusti da se u tebe uvuče sumnja i Najvišoj Stvarnosti. Traži onoga tko sumnja i sigurno ćeš se stopiti sa Vrhovnim. Ako se plašiš da ćeš se izgubiti i nestati u takovom sjedinjavanju sa Vrhovnim Jastvom, znaj da je avet "ja" - misli, majka tog straha. Potraži taj "ja", i obmana će dati petama vjetra. Tada čvrsto utemeljen u svom Jastvu, slobodan od ograničenja, suvereno ćeš duhovno vladati. Ako nisi sposoban tražiti svoje Jastvo, predaj se nekome superiornijem, tko je spoznao svoje Jastvo. Njegov sveprostirući sjaj, prosvjetlit će one koji Mu pristupaju."
I samog Ramanu je još u mladenačkom dijelu života često uznemiravao strah od smrti. Kako to jednostavno više nije htio trpjeti, odlučio je odsimulirati stanje smrti, te vidjeti što će se desiti. Legao je na pod i počeo dobivati sve simptome smrti. Evo što je On sam poslije rekao o tom svom iskustvu:
"Sada je smrt došla, što to znači? Što je to što je umrlo? Materijalno tijelo umire. U trnu sam oddramatizirao prizor smrti. Opružio sam svoje udove i ukrutio ih. Zadržao sam dah. "Vrlo dobro" - rekao sam sebi" - "ovo tijelo je mrtvo, doći će ljudi, odnijeti ga u krematorij i pretvoriti u prah. Ali kad je tijelo mrtvo, jesam li i Ja mrtav? To tijelo, da li je to Ja? Ono je nepokretno i što više, osjećam svoju osobnost odvojeno od njega. Ja sam dakle besmrtni duh transcendirajući tijelo koje je jedino podložno smrti". Sve mi se događalo vrlo intenzivno, bez potrebe da se izrazi, već kao živa istina percipirana direktno i bez dodatka. Strah od smrti je iščeznuo potpuno i konačno. Ta svjesna i direktna prisutnost "Ja" - Jastva, potpuno neovisna od fizičkog tijela, nastavila se bez prekida."
(Samo radi pojašnjenja, kada Ramana ovdje govori o osobnosti on pod tim pojmom podrazumijeva Jastvo ili individualnu čistu Svijest).
Nastavak prekinutog opisa...
.......Nakon što sam postao svjestan Swamijevog upozorenja i Njegove žive prisutnosti, strah je isti tren nestao, i osjetio sam veliku ljubav prema Učitelju, i kao da me više nije bilo briga za vlastiti život. Nisam se više ljubomorno držao života, nisam ga više pod svaku cijenu želio sačuvati, i tako je životna struja istekla do kraja, i tada u trenuću oka našao sam se življi nego ikad. Umjesto smrti kao da sam oživio i bio sam svjestan samo Sebe. Samo "Ja Jesam" svjesnost je bila prisutna, Svijest Jednote bez bilo kakve ideje i bez svjesnosti tijela. Postojao sam samo JA, Čista Svijest svjesna same sebe, beskrajni Ocean Svjesnosti sam po sebi ili sam u sebi.
Milošću svog voljenog Učitelja doživio sam svoje istinsko Biće - Kevala Nirvikalpa Samadhi, i ponovo se, nakon nekog vremena, vratio na relativni nivo svijesti. Poslije, čitajući knjigu "Razgovori sa Ramanom Maharšijem", (str.142) pročitao sam da je i Swami Vivekananda imao isti doživljaj sa svojim Učiteljem Sri Ramakrišnom. Ramana Maharši kaže: "Vivekananda ne bi mogao otići u Samadhi da Ramakrišna nije bio u njemu." * Vivekananda se proslavio popularizacijom Vedante (Univerzalne Religije) u čitavom svijetu. On je pored Narayananandinog Učitelja Šivanande Mahapuruše, bio jedan od dvanaestorice odabranih učenika velikog indijskog sveca i mistika Sri Ramakrišne.
Nakon što sam se ponovo vratio na relativni nivo budne svijesti, osjetio sam snažno orgazmičko blaženstvo u grlenoj čakri. Kao da mi je neka bujica orgazmičkog blaženstva tekla van iz grla. Poslije je čitavo tijelo oblio osjećaj blaženstva. Još oko sedmicu dana bio sa kao uznesen na nebo, pratio me neopisivo blaženi osjećaj slobode i radosti. Samo sam se smijao, sve mi je bilo smiješno.
Nakon oko sedmicu dana osjećaj je polako počeo blijedjeti, ali od tada sam počeo vježbati svjesnost u svakom trenutku:"Tko sam u stvari ja?". To iskustvo kao da već ovdje na zemlji doživljavam Božje kraljevstvo više se nije ponovilo u tom intenzitetu. Nakon toga, mnogi dijelovi Novog Zavjeta koje baš i nisam najbolje razumio, sada su mi otvorili svoje značenje i smisao. Shvatio sam da je to iskustvo, ono na što je Isus mislio pozivajući ljude da se obrate i osvoje Božje kraljevstvo.
Moje vlastito iskustvo primanja Duhovnog tijela ide ovako: Nakon inicijacije (Mantra-Dikše), kada sam bio u vrlo opuštenom stanju duha, Swami je ušao u mene svojim Duhovnim tijelom. Vidio sam ga u viziji tako jasno kao u normalnom budnom stanju. Stao je ispred mene na oko pet metara u svojoj svjetlo-narančastoj haljini, sav obasjan božanskom Svjetlošću i netremice me gledao u oči. Bio sam kao ukopan, ali osjećaj pozitivnog uzbuđenja je sve više i više rastao.
Počeo mi je prilaziti, i dalje me netremice gledajući ravno u oči. Uzbuđenje je bivalo sve veće. Kada mi je prišao sasvim blizu, da smo se skoro mogli dotaći, gledajući me dubokim, toplim pogledom, samo je ušao u mene i stopio se sa mnom u Srcu. U području Srca sam osjetio snažno orgazmičko blaženstvo koje se potom proširilo po čitavom tijelu, tako da sam se osjećao potpuno blaženo. To se dogodilo u Gyllingu u Danskoj u N.U.Yoga Ashramu 1982.g. za vrijeme mog prvog susreta sa voljenim Učiteljem.
Otvorenost i ljubav koju sam gajio prema Swamiju bila je tako snažna da sam se doslovno tresao od uzbuđenja u njegovoj blizini u tim prvim danima mog boravka u Ašramu. Njegova (božja) Milost nema granica ako joj se samo otvorimo.
PRAKTIČNI POSTUPAK ZA OSTVARENJE DUBOKOG DUŠEVNOG MIRA I TRAJNE SREĆE
(2. DIO)
U prethodnim tekstovima govorili smo o tome koja je razlika između relativne sreće koja proizlazi kao posljedeica relativnog mira, „mira na staklenim nogama“, i apsolutne sreće koja je posljedica trajnog duševnog mira. U ovom tekstu ćemo dakle odmah preći na praktičan postupak koji nezaobilazno, odnosno direktno vodi do našeg konačnog cilja, a usudio bih se reći i do konačne, krajnje svrhe života, a to je ostvarenje apsolutne sreće, kada više nema želja koje bi se javljale kao posljedica našeg osjećaja nepotpunosti, neispunjenosti.
Da još malo pojasnimo pojam sreće prije nego pređemo na sam opis „Direktnog Puta“. Apsolutna sreća, kao što i samo ime govori nema svoju suprotnost jer nije relativna kategorija, kao relativna sreća koju neizostavno prati i njena vjerna sestrica imenom, frustracija. Apsolutna sreća nije emotivni osjećaj, nije euforija koju pak prati depresija, i u stvari ne spada u domenu osjetilnog doživljavanja. Apsolutna sreća ili Blaženstvo je mir koji nadilazi razum i osjećaje, mir koji je stanje potpuno pročišćenog (prosvjetljenog) uma.
Blaženstvo je dakle stanje svijesti, a ne osjetilni, emotivni ili mentalni osjećaj. Kada steknemo svijest blaženstva, to ne znači da nećemo i dalje doživljavati osjetilna, emotivna i mentalna iskustva, već to znači da nas ta iskustva kakva god ona bila, poželjna ili nepoželjna, više neće moći zavesti i uplesti nas u ovisnost ili averziju, već prema tome da li su poželjna ili nepoželjna.
Ostvarenje takve čistoće uma koja automatski dovodi do blaženstva (popularnog samadhi-ja u yoginskoj terminologiji), najbrže i najdirektnije se postiže najjednostavnijom i najmoćnijom tehnikom koja se zove „Direktni Put“. Sinonimi za Direktni Put su: Samoistraživanje, Motrenje, Atma-Vichara (sanskr.), Self-Attention (engl.), itd.
PRAKTIČNI POSTUPAK ATMA-VIĆARE
Za ovu tehniku ključni „alat“ je jedno pitanje koje se sastoji od tri riječi. To pitanje s pravom možemo nazvati pitanjem koje oslobađa um. To pitanje je: „TKO SAM U STVARI JA“?
Znam da ćete odmah reći da ste to znali i da je to jedna od najstarijih tehnika koja vodi do blaženstva, ali vjerujte mi da nakon tridesetak godina rada na sebi mogu reći iz iskustva da se ona uglavnom i u najvećoj večini krivo koristi i ne razumije se njena suština, tako da su nastale mnoge različite varijante ove tehnike kontemplacije, ali koje nisu dovele njihove praktikante do željenog cilja.
Objašnjenje tehnike koju ćemo od sada zvati Atma-Vićara (Atma=Duhovna Duša , Vićara=Motrenje......sanskr.), a koju ćete dobiti ovdje, provjereno je i sigurno vodi, ukoliko se ispravno i marljivo prakticira, direktno do željenog cilja....blaženog stanja svijesti.
1. Sjednemo udobno ili u neku asanu na podu ili na udobnu stolicu ili fotelju, a ukoliko smo sigurni da nećemo zaspati, možemo i leći, jer za ovu tehniku nije toliko važan položaj tijela (osim da je udoban i da nam neudobnost ne odvlači pažnju) koliko jednousmjerenost (sabranost, fokusiranje) PAŽNJE. Poželjno je da nas za vrijeme dok vježbamo ništa izvana (vanjskog svijeta) ne uznemirava, ili barem da te eventualne vanjske smetnje svedemo na minimum koliko imamo uvjeta. Oni koji prepoznaju snagu i moć ove fantastične tehnike, neće podleći lukavim strategijama i trikovima ega o kojima smo govorili u prethodnim tekstovima, a koji bi u ovom slučaju bili usmjereni na sugestije tipa.....nije ovo za tebe, ti nemaš adekvatnih uvjeta, ima i drugih metoda...itd., a sve u cilju da jadnik preživi, jer je već poćeo mirisati da mu se ne piše dobro...:))). Sada smo dakle ostvarili udoban položaj tijela i imamo istinsku i iskrenu želju da konačno dokinemo vladavinu „njegove ekselencije lažnog ja“, i uspostavimo vladavinu našeg istinskog Bića-Boga u našoj duši, a time i trajnu sreću ili blaženo stanje svijesti. Možemo preći na sljedeći korak.
2. Postanimo svjesni svog fizičkog tijela koje miruje u udobnom položaju i zapitajmo se u sebi, jesam li ja ovo tijelo koje sada ovdje sjedi (leži)? Ako sam ja ovo fizičko tijelo čije stanice se svakih cca. sedam godina potpuno zamjene novima, kako to da ja i dalje postojim, odnosno svjestan sam sebe, iako je moje fizičko tijelo (njegova stanična struktura) doživjelo potpun preobražaj. Drugim riječima kao da unutar svakih cca. sedam godina istrošeno tijelo umire i novo se rađa, ali ne umirem ja, odnosno svjest da i dalje postojim ali u uvijek obnavljavanom fizičkom tijelu. Dakle, ja nisam ovo fizičko tijelo, iako u njemu privremeno boravim kao u nekom hramu duha.
3. Sljedeći korak je da se upitamo, jesam li ja fizički ili emotivni osjećaji koji se javljaju kako na fizičkom tijelu tako i u mojoj duši? Kada bi bili ti osjećaji onda bi sa njihovim nestajanjem i vi nestali, ali iskustvo svih nas je da osjeti na tijelu i emotivni osjećaji u dušu nastaju i nestaju a mi i dalje imamo svijest o tome da nismo nestali već da i dalje postojimo. Dakle, ja nisam niti osjeti, niti emocije, iako sam ih svjestan(na) kada se pojave pa ih doživljavam , i isto tako sam svjestan(na) kada nestanu pa ih više ne doživljavam.
4. Da li sam ja u stvari mentalni aparat koji neprekidno obavlja mnoge funkcije i hrani se bezbrojnim, uglavnom besmislenim i ispraznim mislima? Kada bih bio(la), onda bih sa svakom novom mišlju (idejom, koncepcijom, stavom, gledištem, kutom gledanja, percepcijom....) koja se pojavi, bude neko vrijeme prisutna, doživljava promjene i nakon nekog vremena i nestane zamjenjujući se novom, i ja nestajao(la) i ponovno se pojavljivao(la), i tako u nedogled. Naprotiv, moje iskustvo je da sam uvijek prisutan(na), bez obzira na prisutnost ili neprisutnost neke moje misli. Mogu samo zaključiti da sam svjestan(na) nastajanja i nestajanja misli, koje se pojavljuju i nestaju poput mjehurića na površini uzburkanog mora. Dakle, ja nisam niti moje misli (ideje, stavovi, svjetonazori, koncepcije, percepcije.....).
5. Tko sam onda u stvari ja ?
Sada smo došli do točke kada, uvjereni prethodnim razmatranjem da nismo ništa od gore navedenog napuštamo mentalni proces, koji smo u prethodnih četiri koraka ukratko i koncizno opisali, i prelazimo na samu tehniku Atma-Vićare.
Tehnika Atma-Vićare je vrlo jednostavna, moćna i direktno vodi do razbijanja (uništenja, smrti) iluzije o tome tko si ti- štovani čitatelju, štovana čitateljice.
Ukoliko i dalje želiš živjeti u „blaženoj“ iluziji i nastaviti spavati i sanjati san o sebi kao nekoj jadnoj spodobi koja robuje svim mogućim ego-ovisnostima i navezanostima, te dakle i dalje ostati neslobodna i jadna, onda za tebe nije poželjno da radiš ovu jednostavnu i moćnu tehniku koja bi te direktno dovela do buđenja iz tvoje noćne more i oslobodila lukave aveti privida i nestvarnosti egoističnog života.
Dakle ako ipak želiš postati slobodna, neovisna, sretna osoba, za tebe je namjenjen sljedeći korak koji iskače van granica fizičko-emotivno-mentalnih pricesa i ulazi u područje Duha ili Svjesnosti same po Sebi.
6. Reci u sebi : Ja sam čista Svijest u kojoj se sve događa, ali nisam njen sadržaj (kakav god on bio, poželjan ili nepoželjan). Sada Ja-Svjesnost fokusiram pažnju na Sebe (istu Ja-Svijesnost).
7. Sada fokusiraj pažnju na svoje vlastito postojanje, na Ja Jesam. .....Samo budi budan i svjestan. Nemoj razmišljati o tome, već imaj snažnu intenciju (namjeru) da doživiš Sebe kao čistu svjesnost, da Jesi, da postojiš, direktno bez ikakovih zaobilaznih mentalnih pricesa. „Osjeti“, doživi intuitivno da si ti Svijest koja je sada svjesna same Sebe, ali pazi!!!!!! ne emocija, ne misli, ne tijela, nego Sebe kao Svjesnosti. Svijest je svjesna same Sebe, Svijest motri samu Sebe, Svijest svjesna Svijesti.....
.PARADOKSALNA TVRDNJA!!!
Da li oko može vidjeti samo sebe osim u ogledalu gdje je samo privid oka (odraz)? Da li možeš sam(a) sebi skočiti na rame? Da li lopov može uloviti sam sebe ako se preobuče u uniformu policajca? Da li postoji jedna svijest koja promatra neku drugu Svijest? Da li lažni ja može doživjeti Istinski Ja? Da li sjena može doživjeti svjetlost? Da li postoje dvije svijesti, dva ja? Naravno da ne postoje.Sve su to paradoksalne tvrdnje koje nas upućuju samo na Jednu Apsolutnu Istinu. Postoji samo jedna Svijest i samo jedan Ja i oni nisu različiti.....Ja i Svijest su sinonimi....“Ja Jesam“ je apsolutna stvarnost, to je Apsolutna Istina i To si Ti....(Tat-tvam-asi).
Nastavak slijedi....
(2. DIO)
U prethodnim tekstovima govorili smo o tome koja je razlika između relativne sreće koja proizlazi kao posljedeica relativnog mira, „mira na staklenim nogama“, i apsolutne sreće koja je posljedica trajnog duševnog mira. U ovom tekstu ćemo dakle odmah preći na praktičan postupak koji nezaobilazno, odnosno direktno vodi do našeg konačnog cilja, a usudio bih se reći i do konačne, krajnje svrhe života, a to je ostvarenje apsolutne sreće, kada više nema želja koje bi se javljale kao posljedica našeg osjećaja nepotpunosti, neispunjenosti.
Da još malo pojasnimo pojam sreće prije nego pređemo na sam opis „Direktnog Puta“. Apsolutna sreća, kao što i samo ime govori nema svoju suprotnost jer nije relativna kategorija, kao relativna sreća koju neizostavno prati i njena vjerna sestrica imenom, frustracija. Apsolutna sreća nije emotivni osjećaj, nije euforija koju pak prati depresija, i u stvari ne spada u domenu osjetilnog doživljavanja. Apsolutna sreća ili Blaženstvo je mir koji nadilazi razum i osjećaje, mir koji je stanje potpuno pročišćenog (prosvjetljenog) uma.
Blaženstvo je dakle stanje svijesti, a ne osjetilni, emotivni ili mentalni osjećaj. Kada steknemo svijest blaženstva, to ne znači da nećemo i dalje doživljavati osjetilna, emotivna i mentalna iskustva, već to znači da nas ta iskustva kakva god ona bila, poželjna ili nepoželjna, više neće moći zavesti i uplesti nas u ovisnost ili averziju, već prema tome da li su poželjna ili nepoželjna.
Ostvarenje takve čistoće uma koja automatski dovodi do blaženstva (popularnog samadhi-ja u yoginskoj terminologiji), najbrže i najdirektnije se postiže najjednostavnijom i najmoćnijom tehnikom koja se zove „Direktni Put“. Sinonimi za Direktni Put su: Samoistraživanje, Motrenje, Atma-Vichara (sanskr.), Self-Attention (engl.), itd.
PRAKTIČNI POSTUPAK ATMA-VIĆARE
Za ovu tehniku ključni „alat“ je jedno pitanje koje se sastoji od tri riječi. To pitanje s pravom možemo nazvati pitanjem koje oslobađa um. To pitanje je: „TKO SAM U STVARI JA“?
Znam da ćete odmah reći da ste to znali i da je to jedna od najstarijih tehnika koja vodi do blaženstva, ali vjerujte mi da nakon tridesetak godina rada na sebi mogu reći iz iskustva da se ona uglavnom i u najvećoj večini krivo koristi i ne razumije se njena suština, tako da su nastale mnoge različite varijante ove tehnike kontemplacije, ali koje nisu dovele njihove praktikante do željenog cilja.
Objašnjenje tehnike koju ćemo od sada zvati Atma-Vićara (Atma=Duhovna Duša , Vićara=Motrenje......sanskr.), a koju ćete dobiti ovdje, provjereno je i sigurno vodi, ukoliko se ispravno i marljivo prakticira, direktno do željenog cilja....blaženog stanja svijesti.
1. Sjednemo udobno ili u neku asanu na podu ili na udobnu stolicu ili fotelju, a ukoliko smo sigurni da nećemo zaspati, možemo i leći, jer za ovu tehniku nije toliko važan položaj tijela (osim da je udoban i da nam neudobnost ne odvlači pažnju) koliko jednousmjerenost (sabranost, fokusiranje) PAŽNJE. Poželjno je da nas za vrijeme dok vježbamo ništa izvana (vanjskog svijeta) ne uznemirava, ili barem da te eventualne vanjske smetnje svedemo na minimum koliko imamo uvjeta. Oni koji prepoznaju snagu i moć ove fantastične tehnike, neće podleći lukavim strategijama i trikovima ega o kojima smo govorili u prethodnim tekstovima, a koji bi u ovom slučaju bili usmjereni na sugestije tipa.....nije ovo za tebe, ti nemaš adekvatnih uvjeta, ima i drugih metoda...itd., a sve u cilju da jadnik preživi, jer je već poćeo mirisati da mu se ne piše dobro...:))). Sada smo dakle ostvarili udoban položaj tijela i imamo istinsku i iskrenu želju da konačno dokinemo vladavinu „njegove ekselencije lažnog ja“, i uspostavimo vladavinu našeg istinskog Bića-Boga u našoj duši, a time i trajnu sreću ili blaženo stanje svijesti. Možemo preći na sljedeći korak.
2. Postanimo svjesni svog fizičkog tijela koje miruje u udobnom položaju i zapitajmo se u sebi, jesam li ja ovo tijelo koje sada ovdje sjedi (leži)? Ako sam ja ovo fizičko tijelo čije stanice se svakih cca. sedam godina potpuno zamjene novima, kako to da ja i dalje postojim, odnosno svjestan sam sebe, iako je moje fizičko tijelo (njegova stanična struktura) doživjelo potpun preobražaj. Drugim riječima kao da unutar svakih cca. sedam godina istrošeno tijelo umire i novo se rađa, ali ne umirem ja, odnosno svjest da i dalje postojim ali u uvijek obnavljavanom fizičkom tijelu. Dakle, ja nisam ovo fizičko tijelo, iako u njemu privremeno boravim kao u nekom hramu duha.
3. Sljedeći korak je da se upitamo, jesam li ja fizički ili emotivni osjećaji koji se javljaju kako na fizičkom tijelu tako i u mojoj duši? Kada bi bili ti osjećaji onda bi sa njihovim nestajanjem i vi nestali, ali iskustvo svih nas je da osjeti na tijelu i emotivni osjećaji u dušu nastaju i nestaju a mi i dalje imamo svijest o tome da nismo nestali već da i dalje postojimo. Dakle, ja nisam niti osjeti, niti emocije, iako sam ih svjestan(na) kada se pojave pa ih doživljavam , i isto tako sam svjestan(na) kada nestanu pa ih više ne doživljavam.
4. Da li sam ja u stvari mentalni aparat koji neprekidno obavlja mnoge funkcije i hrani se bezbrojnim, uglavnom besmislenim i ispraznim mislima? Kada bih bio(la), onda bih sa svakom novom mišlju (idejom, koncepcijom, stavom, gledištem, kutom gledanja, percepcijom....) koja se pojavi, bude neko vrijeme prisutna, doživljava promjene i nakon nekog vremena i nestane zamjenjujući se novom, i ja nestajao(la) i ponovno se pojavljivao(la), i tako u nedogled. Naprotiv, moje iskustvo je da sam uvijek prisutan(na), bez obzira na prisutnost ili neprisutnost neke moje misli. Mogu samo zaključiti da sam svjestan(na) nastajanja i nestajanja misli, koje se pojavljuju i nestaju poput mjehurića na površini uzburkanog mora. Dakle, ja nisam niti moje misli (ideje, stavovi, svjetonazori, koncepcije, percepcije.....).
5. Tko sam onda u stvari ja ?
Sada smo došli do točke kada, uvjereni prethodnim razmatranjem da nismo ništa od gore navedenog napuštamo mentalni proces, koji smo u prethodnih četiri koraka ukratko i koncizno opisali, i prelazimo na samu tehniku Atma-Vićare.
Tehnika Atma-Vićare je vrlo jednostavna, moćna i direktno vodi do razbijanja (uništenja, smrti) iluzije o tome tko si ti- štovani čitatelju, štovana čitateljice.
Ukoliko i dalje želiš živjeti u „blaženoj“ iluziji i nastaviti spavati i sanjati san o sebi kao nekoj jadnoj spodobi koja robuje svim mogućim ego-ovisnostima i navezanostima, te dakle i dalje ostati neslobodna i jadna, onda za tebe nije poželjno da radiš ovu jednostavnu i moćnu tehniku koja bi te direktno dovela do buđenja iz tvoje noćne more i oslobodila lukave aveti privida i nestvarnosti egoističnog života.
Dakle ako ipak želiš postati slobodna, neovisna, sretna osoba, za tebe je namjenjen sljedeći korak koji iskače van granica fizičko-emotivno-mentalnih pricesa i ulazi u područje Duha ili Svjesnosti same po Sebi.
6. Reci u sebi : Ja sam čista Svijest u kojoj se sve događa, ali nisam njen sadržaj (kakav god on bio, poželjan ili nepoželjan). Sada Ja-Svjesnost fokusiram pažnju na Sebe (istu Ja-Svijesnost).
7. Sada fokusiraj pažnju na svoje vlastito postojanje, na Ja Jesam. .....Samo budi budan i svjestan. Nemoj razmišljati o tome, već imaj snažnu intenciju (namjeru) da doživiš Sebe kao čistu svjesnost, da Jesi, da postojiš, direktno bez ikakovih zaobilaznih mentalnih pricesa. „Osjeti“, doživi intuitivno da si ti Svijest koja je sada svjesna same Sebe, ali pazi!!!!!! ne emocija, ne misli, ne tijela, nego Sebe kao Svjesnosti. Svijest je svjesna same Sebe, Svijest motri samu Sebe, Svijest svjesna Svijesti.....
.PARADOKSALNA TVRDNJA!!!
Da li oko može vidjeti samo sebe osim u ogledalu gdje je samo privid oka (odraz)? Da li možeš sam(a) sebi skočiti na rame? Da li lopov može uloviti sam sebe ako se preobuče u uniformu policajca? Da li postoji jedna svijest koja promatra neku drugu Svijest? Da li lažni ja može doživjeti Istinski Ja? Da li sjena može doživjeti svjetlost? Da li postoje dvije svijesti, dva ja? Naravno da ne postoje.Sve su to paradoksalne tvrdnje koje nas upućuju samo na Jednu Apsolutnu Istinu. Postoji samo jedna Svijest i samo jedan Ja i oni nisu različiti.....Ja i Svijest su sinonimi....“Ja Jesam“ je apsolutna stvarnost, to je Apsolutna Istina i To si Ti....(Tat-tvam-asi).
Nastavak slijedi....
PRAKTIČNE UPUTE ZA OSTVARENJE DUBOKOG DUŠEVNOG MIRA I TRAJNE SREĆE (1. DIO.)
PRAKTIČNE UPUTE ZA MEDITACIJU
(Atma-Vićara)
- drugi dio -
Dakle da se vratimo na samu tehniku. Sada si samo svjestan(na), održavaš svijest budnom i pažnja je fokusirana na Ja Jesam, na svjesnosti samoj. Ako se pojave neke prolazne misli, ne idi za njima već samo postani svjestan(na) da ti je sada jedina namjera da fokus pažnje držiš na Sebi (svjesnosti Sebe). Zapamti!!!!!!
Ti nisi niti tijelo, niti misli, niti emocije......Ti si čista, blažena Svijest postojanja. Ti samo koristiš tijelo, emocije i misli kao svoje instrumente ili alate za postizanje određene svrhe u relativnoj stvarnosti, ali konačna i krajnja svrha je da ostvariš ili realiziraš Apsolutnu Stvarnost, svoju pravu prirodu koja je Blažena Svijest, a to si Ti.
Ostani što duže u stanju Ja Jesam svijesti, dakle svjestan istinskog Sebe i prepoznaj prolaznost misli, osjećaja i konačno tijela koje ima svoj vijek trajanja dok ga ne zamjeniš novim, u sljedećoj inkarnaciji.
Nedaj da te i dalje zavode i odvlače isprazne i besmislene misli, od blaženstva koje je tvoje prirodno pravo i baština koju nasljeđuješ od kada si došao(la) u relativno postojanje.
Um (ego) je prevrtljiv i njegova osnovna funkcija je da te stalno zavodi i obmanjuje ispraznostima života i udaljava te sve više od Božjeg Kraljevstva koje je u tebi i čeka da uđeš svjesnu u njega, te ostvariš krajnji i konačni cilj života- Apsolutnu sreću i blaženstvo. Ti si Biće koje, kada ponovo postane svjesno Sebe (svoje prave prirode), ostvaruje raj već ovdje na Zemlji, a to je blaženo stanje svjesti Jednote između svih mogućih parova suprotnosti u ovoj relativnoj, kako materijalnoj tako i i nematerijalnoj stvarnosti.
Gdje god da jesi, u bilo kakvim uvjetima i okolnostima života, nastoj se što češće prisjećati tko si u stvari ti, i prepoznaj reakcije svog uma (ega) u poželjnim i nepoželjnim životnim situacijama, ali nastoj ih odmah razumjeti u svjetlu istine o prividnoj stvarnosti svega što se događa u i van tebe.
Zadrži mir uma koji je posljedica intuitivnog razumijevanja istine, a ne potiskivanja svega onoga sa čime se ne želiš suočavati jer ti stvara nelagodu. Potiskivanjem negativnih psihičkih naboja u nesvjesni dio uma, raznim potiskivalima kao što su: droge, cigarete, neumjerena konzumacija alkoholnih pića i hrane, previše gledanja Tv-a, čitanja, kartanja, nepotrebnog druženja samo da se ode od Sebe, ispraznih dugačkih filozofiranja, spekuliranja (mentalnog masturbiranja),.....uglavnom svega onoga što nas nastoji odvući od Istine koja oslobađa, nećemo postići trajni mir već samo privremeni, a „psihičko smeće“ će i dalje, potisnuto u nesvjesni dio uma, kontrolirati naše živote držeći nas u ropstvu vlastitog nepročišćenog uma.
Trajni mir i sreća se postiže isključivo i samo brisanjem ili čišćenjem uma od svih mogućih obmana i nataloženih psihičkih naboja, sve do potpune blistave čistoće. Takav pročišćeni i blistavi um će savršenom jasnoćom i u potpuno pravom istinskom svjetlu odražavati svoju vlastitu istinsku prirodu, prirodu čiste, blažene Svijesti. Takovu blistavu čistoću uma postići ćemo na najbrži, najjednostavniji i najefektniji načim vježbom Atma-Vićare.
REZIME POSTUPKA ATMA-VIĆARE
1. Udobno sjednemo ili legnemo
2. Svjesni smo fizičkog tijela, ali smo isto tako svjesni da nismo to tijelo
3. Svjesni smo da se emocije pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo emocije
4. Svjesni smo da se misli pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo te misli
5. Tko sam onda u stvari ja?
6. Ja sam čista Svijest, koja je uglavnom stalno svjesna tijela, emocija i misli, ali sada imam snažnu namjeru postati svjesna same Sebe, a ne tijela, emocija i misli!
7. Fokusiramo pažnju na Sebe, na Ja Jesam svjesnost, odbijajući stalno nadolazeće misli, uvijek se iznova i iznova vračajući na svjesnost Sebe, na Ja Jesam svjesnost. Tako samo ostajemo budni i svjesni svog Bića, Sebe bez razmišljana i emotivnog uživljavanja, ne reagirajući ni na što što bi se pojavljivalo na pozornici svijesti u vidu tjelesnih osjeta,misli i emotivnih osjećaja. Dakle nastojimo što duže ostati u stanju svijesti bez sadržaja, pažnje fokusirane na JaJesam, ali ne ponavljajući riječi Ja Jesam, već intuitivno doživljavajući Sebe ili Ja Jesam u direktnom iskustvu.
Probudi se ti što još uvijek spavaš i zasvjetlit će ti Svijetlo Istine koje će Te učiniti slobodnom, neovisnom i sretnom osobom. Želim ti mnogo uspjeha u nastojanju da ustraješ na samom početku prakse kada je ego još uvijek živ i žilav, te prepun trikova da te ponovo zavede i odvede od ove jednostavne i učinkovite tehnike duhovnog buđenja.
Sat-Ćit-Ananda
(Istinsko Biće-Svjesnost-Blaženstvo)
PRAKTIČNE UPUTE ZA MEDITACIJU
(Atma-Vićara)
- drugi dio -
Dakle da se vratimo na samu tehniku. Sada si samo svjestan(na), održavaš svijest budnom i pažnja je fokusirana na Ja Jesam, na svjesnosti samoj. Ako se pojave neke prolazne misli, ne idi za njima već samo postani svjestan(na) da ti je sada jedina namjera da fokus pažnje držiš na Sebi (svjesnosti Sebe). Zapamti!!!!!!
Ti nisi niti tijelo, niti misli, niti emocije......Ti si čista, blažena Svijest postojanja. Ti samo koristiš tijelo, emocije i misli kao svoje instrumente ili alate za postizanje određene svrhe u relativnoj stvarnosti, ali konačna i krajnja svrha je da ostvariš ili realiziraš Apsolutnu Stvarnost, svoju pravu prirodu koja je Blažena Svijest, a to si Ti.
Ostani što duže u stanju Ja Jesam svijesti, dakle svjestan istinskog Sebe i prepoznaj prolaznost misli, osjećaja i konačno tijela koje ima svoj vijek trajanja dok ga ne zamjeniš novim, u sljedećoj inkarnaciji.
Nedaj da te i dalje zavode i odvlače isprazne i besmislene misli, od blaženstva koje je tvoje prirodno pravo i baština koju nasljeđuješ od kada si došao(la) u relativno postojanje.
Um (ego) je prevrtljiv i njegova osnovna funkcija je da te stalno zavodi i obmanjuje ispraznostima života i udaljava te sve više od Božjeg Kraljevstva koje je u tebi i čeka da uđeš svjesnu u njega, te ostvariš krajnji i konačni cilj života- Apsolutnu sreću i blaženstvo. Ti si Biće koje, kada ponovo postane svjesno Sebe (svoje prave prirode), ostvaruje raj već ovdje na Zemlji, a to je blaženo stanje svjesti Jednote između svih mogućih parova suprotnosti u ovoj relativnoj, kako materijalnoj tako i i nematerijalnoj stvarnosti.
Gdje god da jesi, u bilo kakvim uvjetima i okolnostima života, nastoj se što češće prisjećati tko si u stvari ti, i prepoznaj reakcije svog uma (ega) u poželjnim i nepoželjnim životnim situacijama, ali nastoj ih odmah razumjeti u svjetlu istine o prividnoj stvarnosti svega što se događa u i van tebe.
Zadrži mir uma koji je posljedica intuitivnog razumijevanja istine, a ne potiskivanja svega onoga sa čime se ne želiš suočavati jer ti stvara nelagodu. Potiskivanjem negativnih psihičkih naboja u nesvjesni dio uma, raznim potiskivalima kao što su: droge, cigarete, neumjerena konzumacija alkoholnih pića i hrane, previše gledanja Tv-a, čitanja, kartanja, nepotrebnog druženja samo da se ode od Sebe, ispraznih dugačkih filozofiranja, spekuliranja (mentalnog masturbiranja),.....uglavnom svega onoga što nas nastoji odvući od Istine koja oslobađa, nećemo postići trajni mir već samo privremeni, a „psihičko smeće“ će i dalje, potisnuto u nesvjesni dio uma, kontrolirati naše živote držeći nas u ropstvu vlastitog nepročišćenog uma.
Trajni mir i sreća se postiže isključivo i samo brisanjem ili čišćenjem uma od svih mogućih obmana i nataloženih psihičkih naboja, sve do potpune blistave čistoće. Takav pročišćeni i blistavi um će savršenom jasnoćom i u potpuno pravom istinskom svjetlu odražavati svoju vlastitu istinsku prirodu, prirodu čiste, blažene Svijesti. Takovu blistavu čistoću uma postići ćemo na najbrži, najjednostavniji i najefektniji načim vježbom Atma-Vićare.
REZIME POSTUPKA ATMA-VIĆARE
1. Udobno sjednemo ili legnemo
2. Svjesni smo fizičkog tijela, ali smo isto tako svjesni da nismo to tijelo
3. Svjesni smo da se emocije pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo emocije
4. Svjesni smo da se misli pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo te misli
5. Tko sam onda u stvari ja?
6. Ja sam čista Svijest, koja je uglavnom stalno svjesna tijela, emocija i misli, ali sada imam snažnu namjeru postati svjesna same Sebe, a ne tijela, emocija i misli!
7. Fokusiramo pažnju na Sebe, na Ja Jesam svjesnost, odbijajući stalno nadolazeće misli, uvijek se iznova i iznova vračajući na svjesnost Sebe, na Ja Jesam svjesnost. Tako samo ostajemo budni i svjesni svog Bića, Sebe bez razmišljana i emotivnog uživljavanja, ne reagirajući ni na što što bi se pojavljivalo na pozornici svijesti u vidu tjelesnih osjeta,misli i emotivnih osjećaja. Dakle nastojimo što duže ostati u stanju svijesti bez sadržaja, pažnje fokusirane na JaJesam, ali ne ponavljajući riječi Ja Jesam, već intuitivno doživljavajući Sebe ili Ja Jesam u direktnom iskustvu.
Probudi se ti što još uvijek spavaš i zasvjetlit će ti Svijetlo Istine koje će Te učiniti slobodnom, neovisnom i sretnom osobom. Želim ti mnogo uspjeha u nastojanju da ustraješ na samom početku prakse kada je ego još uvijek živ i žilav, te prepun trikova da te ponovo zavede i odvede od ove jednostavne i učinkovite tehnike duhovnog buđenja.
Sat-Ćit-Ananda
(Istinsko Biće-Svjesnost-Blaženstvo)
POTISKIVANJE I SVJESNOST
Ovo je pojašnjenje tekstova o ZAKONU OGLEDALA I SPALJIVANJU VASANA, jer je bilo, iako sam se trudio detaljno objasniti, nekih nerazumijevanja. Sada ču pokušati još dati neko dodatno pojašnjenje.
U radu sa ljudima koristim neke metode transpersonalne psihologije već blizu dvadesetak godina, i vrlo mi je važno da na početku procesa pitam osobu da li želi i može prihvatiti tri aksioma duhovne znanosti, jer se i duhovna kao i sve druge znanosti baziraju na nekim aksiomima (zakonima koji se ne dokazuju nego se uzimaju kao početna referenca i temelj za gradnju građevine odnosno te dotične znanosti).
1. ZAKON AKCIJE I REAKCIJE (SJETVE I ŽETVE) ili popularno zvan i zakon karme.
2. ZAKON OGLEDALA (PROJEKCIJE) ili sve na što odreagiraš emotivno je tvoje, kao kada se gledaš u ogledalo i ne sviđaš se sam sebi, ali ti je ogledalo antipatično, jer nisi svjestan da si ti u ogledalu.
3. ZAKON REINKARNACIJE ili PRAVDE (samsara ili beskonačni krug ponovnih rađanja i umiranja do uskrsnuća odnosno osvještavanja svoje istinske duhovne prirode).
Nakon što podrobno objasnim sva tri zakona, i ukoliko ih osoba prihvati kao logične (u najmanju ruku), tada je otvoren put za uspješan proces spaljivanja "psihološkog smeća"....štetnih emotivnih naboja kojima su nabijena sjećanja u nesvjesnoj memoriji (kauzalni ili uzročni plan postojanja).
Uzet ću primjer jedne žene koja je bila kivna na svog muža i puna negativnih naboja prema njemu. U tijeku seanse kad se sjetila njega počela je pokazivati vanjske znakove ljutnje, srdžbe i udarala rukama po strunjači što je imalo značiti da je udarala njega kako mi je poslije iskomunicirala. Ovdje se dakle radi o nagazu na minu u beskrajnom minskom polju nesvjesnog uma (chitta), koja mina je ekplodirala sa posljedicama ženine reakcije. Ukoliko žena i dalje misli da je problem u njenom mužu a ne u njoj, tim lamatanjem i ljutnjom još će dodati ulja na vatru, iako će se imati neki privid olakšanja radi ispucavanja negativne energije. Taj štetan emotivni naboj koji ima prema mužu ostat će i dalje i ništa se neće promjeniti.
Da nije odreagirala emotivno i lamentirala psujući muža da je on za sve kriv, a da ne poznaje zakon ogledala, radilo bi se o potiskivanju što bi bilo vrlo loše. Dakle odreagirati ljutnjom i dalje vjerujući da je netko drugi kriv ili ne odreagirati, zbog straha ili situacije podređenosti na poslu, pa potisnuti (progutati) štetan naboj, jednako je loše. Treće rješenje koje se zove SPALJIVANJE VASANA sastoji se u O S V J E Š T A V A NJ U da je sve oko nas naša vlastita individualna projekcija i percepcija koja je upravo onakva kakva su i naša stečena, proživljena iskustva iz ovog i mnogih prošlih utjelovljenja.
Ne treba nikoga kriviti za naše neiskustvo i neupućenost , kao i nepoznavanje kozmičkih zakona i mehanizama funkcioniranja uma. Ne treba sve promatrati kroz prizmu krivnje već kroz prizmu -što sam siješ to ćeš i požnjeti, a ako si zaboravio što si posijao, pa ti se učini kad ti negdje nikne trnoviti grm, da je netko drugi kriv za to, s tim zaboravom se moraš sam pozabaviti i više ne sijati loše sjeme.
NITKO NAM NI ZA ŠTA U ŽIVOTU NIJE KRIV, I TKO OKRIVLJUJE BILO KOGA ILI BILO ŠTO DRUGO ZA SVOJE ŽIVOTNE PROBLEME I FRUSTRACIJE, BILO BI KRAJNJE VRIJEME DA PROUČI TRI GORE NAVEDENA ZAKONA I DA IH ZA SVOJE VLASTITO DOBRO I SREĆU, PRIHVATI I ŽIVI PO NJIMA. UKOLIKO ĆEMO I DALJE KRIVITI I OSUĐIVATI DRUGE PA I BOGA ZA NAŠU SUDBINU, SAMO SEBI ĆEMO ČINITI LOŠŠE I JOŠ SE VIŠE ZAKOPAVATI U VLASTITI MULJ.
Jedno je primjetiti (registrirati) nečiju manipulaciju ili licemjerje, ali ne reagirati emotivno jer to nema veze s nama, a drugo je na isto emotivno reagirati. Prvo ukazuje pročišćeno viđenje stvarnosti kakva je, a drugi slučaj na neosvješteno viđenje stvarnosti i projekciju vlastitog smeća na vanjske situcije, okolnosti i osobe. Neka se svatko sam u sebi upita zašto uvijek slično ili isto reagira na neke obrasce koji mu se uvijek iznova u životu pojavljuju pa čak i prerušeni u različitim formama....pa zato da ih konačno PREPOZNA-OSVJESTI I INTEGRIRA U SVOJ SVJESNI UM.
Ako učini tako više mu dotični obrazac neće stvarati nikakve probleme, ali za to treba i hrabrosti za suočavanje s vlastitom sjenom i poniznosti prihvaćanja vlastitih mana i slabosti, a to se stiče ISKRENOM ŽELJOM ZA OSLOBOĐENJEM OD PATNJE jer koliko god mi projicirali vlastito psihološko smeće na druge, patnja će nas i dalje pratiti poput sjene dok ju konačno ne obasjamo svjetlom istinskog znanja o vlastitoj suštinskoj prirodi, prirodi čiste svijesti-BRAMANA(ATMANA) koja je samo promatrtač i svjedok i koja treba gospodariti vlastitom enrgijom-MAYOM SHAKTI, a ne biti u podređenom ropskom položaju ZBOG VLASTITOG NEZNANJA (Avidje).
Znanje (Svjesnost, mudrost,Vijnana, Brahmajnana) o vlastitoj istinskoj prirodi je PANACEA-lijek za sve bolesti proizašle iz neosvještenog, zavedenog i obmanutog uma. Imamo priliku svakodnevno u kontaktima s ljudima i životnim okolnostima, osvještavati i prepoznavati svoje reakcije te ih postepeno uz Božju pomoć integrirati na razini svjesnog uma i tako im oduzimati(spaljivati) štetan naboj koji samo nama stvara patnje, probleme i frustracije.
BRAĆO I SESTRE U DUHU BOŽJE LJUBAVI I MUDROSTI...SHVATIMO DA NE PATIMO...!!!
Ukoliko bude bilo kakvih pitanja ili nejasnoća ili moguće i ne slaganja sa gore iznesenim sadržajem, molio bi da mi se javite na mail : zeljko2@xnet.hr
Pripremi za ispis
gemini
9.06.2008 08:15 h
Željko ti si divan, nikad dosta učenja
dinaja
9.06.2008 08:53 h
Odlično napisan tekst i savršeno objašnjenje jedne meni daleke filozofije. Čitajući tvoj tekst ja si sve tvoje rečeno moram prevesti na jezik zapadne filozofije i onda uspoređujući te dvije mudrosti doista nalazim sličnosti. Zrcaljenje sebe samoga u sebi samom znači prihvatiti i sjediniti svoje dobre i loše strane, prepoznati svoje nedostatke i pokušati ih misaono- osjećajnim putem promjeniti. Zrcalo je u zapadnjačkoj filozofiji Vanitas motiv, motiv taštine...........tek kad naučimo svoju taštinu obuzdati ili "spaliti", kako ti to nazivaš, tada u zrcalu sebe sama vidimo lice koje više ne išćezava, pa i sama spoznaja naše prolaznosti, memento mori, više nije tako strašna.........
Hvala ti za ovaj tekst jer sjedinjujući u sebi znanje istoka i zapada čovjek doista postaje sudionik vremena i građanin univerzuma.........
gemini
9.06.2008 08:55 h
Htjedoh reći, da li i oni koji stalno rade svakodnevno na sebi, da smire svoj um, i utječu na misli, imaju također vasane ipak?
irida
9.06.2008 09:07 h
ako su nam drugi uvjek krivi za sve, dovoljno je samo odmaknuti se od njih da uvidimo vlastite zablude...
dinaja
9.06.2008 10:21 h
U uvodu svojoj knizi "Tao fizike" fizičar Fritjof Capra piše: "vidio sam atome elemenata i atome moga tijela kao djeliće kozmičke energije u vječnom plesu. osjećao sam kozmički ritam i šuo njegovu simfoniju i u tom trenu sam znao da je to sigurno ono što hindussi nazivaju plesom boga lesa, Shivas"..........
Knjigu sam čitala davni i to je bio moj prvi susret sa sjedinjenjem zapadnjačke znanosti i istočnjačke filozofije, ali dokaz da je sve baš sve u univezumu povezano titrajima superstruna, najsitnih dosad odkrivenih djelića atoma i da na s doista sve povezuje ta za naše uši nečujna simfonija univerzuma.
Tvoji tekstovi isto tako dokazuju tu povezanost i dokazuju Nils Bohrovu tvrdnju o kvantnoj fizici, "komplementarija sund kompleta".
Evo mene opet!
dinaja
9.06.2008 12:23 h
Tekst koji me poziva na novo, pa opet na novo čitanje je sigurno dobara tekst( piše u knjigama o povijesti literatue). Tvoji tekstovi su interesantni, potiču me na razmišljanje i otvaraju mi neke nove puteve spoznaje. Što je VASANA?????
Jeli to onaj Jungov arhetip, ono kolektivno nesvjesno u nama?
Kako se spustiti u taj duboki dio osobnog univerzuma?
Kako ostvariti tu razinu svijesti?
Jeli to onaj autobiografski bitak, četvrti stupanj svijesti koji nalazim u tekstovima iz najnovije neurofiziologije?
Čitajući, samo površno, filozofiju Budizma shvatila sam da taj stupanj svijesti može ostvariti samo Budha, onaj prosvijetljeni, istinski yogin.
U našoj zapadnjačkoj filozofiji je taj put otvoren za svakoga koji nauči slušati, osjećati i misliti svojim emocionanim umom.
Ah dragi moj virtualni prijatelju ja imam bezbroj pitanja jer ti se više nisi javio, ne želiš se dopisivati, a ja čitajući Hesseovog Sidartu, Pantanjalieve upanischade, Miricea Eliade i njegove Europske studije o istočnjačkoj filozofiji, još uvijek lutam univerzumom moga uma i pokušavam tog Jungovog arhetipa i indijske vasane osjetiti i sukobiti se s njima.
Leonardo da Vinci je davno rekao , "mene ne zanima ptica nego njen let". Slijedeći njegovu misao ja pokušavam pronaći put za oslobađanje energije koja će me odvesti u dubinu mog misaono- osjetilno- osjećajnog univeruma, gdje još uvijek, ne dotaknutmojim mislima i osjećajima, spava otok mojih podsvijesnih stanja.
vijnana
9.06.2008 12:36 h
Dijana, neznam što točno da ti odgovorim, to su toliko jasne i logične i jednostavne stvari da neznam kako više da ih pojasnim. Nedaj da te energija visudhe - pete (grlene) čakre....(racio, analitika, diskurzivnost), spriječi da otvoriš prostor i veličanstvenost ajne (trećeg oka) te intuicijom pronikneš ovo o čemu pišem....To je sve jako jednostavno...pustite dječicu k meni jer njihovo je kraljevstvo nebesko....blago čistima srcem (i umom), takovi će Boga gledati....sve je jednostavno, ako smo mi jednostavni...!
dinaja
9.06.2008 12:58 h
Hvala ti, doista ti hvala od srca na tako brzom odgovoru!!!!!!!!!!!!O čakrama sam isto već puno čitala, ali ni u jednom tekstu nisam pronašla konačni odgovor kako tu čakru spoznati. Kako da pronađem treče oko u sebi kada već sa kontemplativnim očima, očima naše duše nije jednostavno. stvaram si misaone slike i gledam Pickassovim očima, spoznajem mnogodimenzionalnost u sebi, vidim zakrivljene prostore, zamišljam vječni ples Shivas i titranje superstruna, osjećam silu gravitacije, sjedinjujem se s njom, ali do izvora iz kojeg izvire moja svijest o meni samoj još nisam pronašla. Taj izvor se krije negdje u u dubini univerzuma, tako daleko gdje doista vjekuju Bog i Budha, otok prividnog mira u svakoj čeistici našeg postojanja, to je ono mjesto u prostoru o kojem je već pisao Aristotel, mjesto koje "običan" ljudski um još nije pronašao.
Ja , čista srca, krenuh na ovo tisućljetno putovanje ljudskom svjesnom spoznajom, a otok na kojem se krije izvor se još uvijek krije u maglovitoj podsvijesti moga postojanja.
gemini
10.06.2008 07:51 h
Željko, jedva čekam da nas pozoveš na predavanje, ne odustaj, znanje koje imaš trebaš prenositi drugima (ti sa Saturnom učiteljem u 1. kući), te se nadam da ćeš nam neke nedoumice uživo razjasniti.
Info izlog d.o.o.
Ovo je pojašnjenje tekstova o ZAKONU OGLEDALA I SPALJIVANJU VASANA, jer je bilo, iako sam se trudio detaljno objasniti, nekih nerazumijevanja. Sada ču pokušati još dati neko dodatno pojašnjenje.
U radu sa ljudima koristim neke metode transpersonalne psihologije već blizu dvadesetak godina, i vrlo mi je važno da na početku procesa pitam osobu da li želi i može prihvatiti tri aksioma duhovne znanosti, jer se i duhovna kao i sve druge znanosti baziraju na nekim aksiomima (zakonima koji se ne dokazuju nego se uzimaju kao početna referenca i temelj za gradnju građevine odnosno te dotične znanosti).
1. ZAKON AKCIJE I REAKCIJE (SJETVE I ŽETVE) ili popularno zvan i zakon karme.
2. ZAKON OGLEDALA (PROJEKCIJE) ili sve na što odreagiraš emotivno je tvoje, kao kada se gledaš u ogledalo i ne sviđaš se sam sebi, ali ti je ogledalo antipatično, jer nisi svjestan da si ti u ogledalu.
3. ZAKON REINKARNACIJE ili PRAVDE (samsara ili beskonačni krug ponovnih rađanja i umiranja do uskrsnuća odnosno osvještavanja svoje istinske duhovne prirode).
Nakon što podrobno objasnim sva tri zakona, i ukoliko ih osoba prihvati kao logične (u najmanju ruku), tada je otvoren put za uspješan proces spaljivanja "psihološkog smeća"....štetnih emotivnih naboja kojima su nabijena sjećanja u nesvjesnoj memoriji (kauzalni ili uzročni plan postojanja).
Uzet ću primjer jedne žene koja je bila kivna na svog muža i puna negativnih naboja prema njemu. U tijeku seanse kad se sjetila njega počela je pokazivati vanjske znakove ljutnje, srdžbe i udarala rukama po strunjači što je imalo značiti da je udarala njega kako mi je poslije iskomunicirala. Ovdje se dakle radi o nagazu na minu u beskrajnom minskom polju nesvjesnog uma (chitta), koja mina je ekplodirala sa posljedicama ženine reakcije. Ukoliko žena i dalje misli da je problem u njenom mužu a ne u njoj, tim lamatanjem i ljutnjom još će dodati ulja na vatru, iako će se imati neki privid olakšanja radi ispucavanja negativne energije. Taj štetan emotivni naboj koji ima prema mužu ostat će i dalje i ništa se neće promjeniti.
Da nije odreagirala emotivno i lamentirala psujući muža da je on za sve kriv, a da ne poznaje zakon ogledala, radilo bi se o potiskivanju što bi bilo vrlo loše. Dakle odreagirati ljutnjom i dalje vjerujući da je netko drugi kriv ili ne odreagirati, zbog straha ili situacije podređenosti na poslu, pa potisnuti (progutati) štetan naboj, jednako je loše. Treće rješenje koje se zove SPALJIVANJE VASANA sastoji se u O S V J E Š T A V A NJ U da je sve oko nas naša vlastita individualna projekcija i percepcija koja je upravo onakva kakva su i naša stečena, proživljena iskustva iz ovog i mnogih prošlih utjelovljenja.
Ne treba nikoga kriviti za naše neiskustvo i neupućenost , kao i nepoznavanje kozmičkih zakona i mehanizama funkcioniranja uma. Ne treba sve promatrati kroz prizmu krivnje već kroz prizmu -što sam siješ to ćeš i požnjeti, a ako si zaboravio što si posijao, pa ti se učini kad ti negdje nikne trnoviti grm, da je netko drugi kriv za to, s tim zaboravom se moraš sam pozabaviti i više ne sijati loše sjeme.
NITKO NAM NI ZA ŠTA U ŽIVOTU NIJE KRIV, I TKO OKRIVLJUJE BILO KOGA ILI BILO ŠTO DRUGO ZA SVOJE ŽIVOTNE PROBLEME I FRUSTRACIJE, BILO BI KRAJNJE VRIJEME DA PROUČI TRI GORE NAVEDENA ZAKONA I DA IH ZA SVOJE VLASTITO DOBRO I SREĆU, PRIHVATI I ŽIVI PO NJIMA. UKOLIKO ĆEMO I DALJE KRIVITI I OSUĐIVATI DRUGE PA I BOGA ZA NAŠU SUDBINU, SAMO SEBI ĆEMO ČINITI LOŠŠE I JOŠ SE VIŠE ZAKOPAVATI U VLASTITI MULJ.
Jedno je primjetiti (registrirati) nečiju manipulaciju ili licemjerje, ali ne reagirati emotivno jer to nema veze s nama, a drugo je na isto emotivno reagirati. Prvo ukazuje pročišćeno viđenje stvarnosti kakva je, a drugi slučaj na neosvješteno viđenje stvarnosti i projekciju vlastitog smeća na vanjske situcije, okolnosti i osobe. Neka se svatko sam u sebi upita zašto uvijek slično ili isto reagira na neke obrasce koji mu se uvijek iznova u životu pojavljuju pa čak i prerušeni u različitim formama....pa zato da ih konačno PREPOZNA-OSVJESTI I INTEGRIRA U SVOJ SVJESNI UM.
Ako učini tako više mu dotični obrazac neće stvarati nikakve probleme, ali za to treba i hrabrosti za suočavanje s vlastitom sjenom i poniznosti prihvaćanja vlastitih mana i slabosti, a to se stiče ISKRENOM ŽELJOM ZA OSLOBOĐENJEM OD PATNJE jer koliko god mi projicirali vlastito psihološko smeće na druge, patnja će nas i dalje pratiti poput sjene dok ju konačno ne obasjamo svjetlom istinskog znanja o vlastitoj suštinskoj prirodi, prirodi čiste svijesti-BRAMANA(ATMANA) koja je samo promatrtač i svjedok i koja treba gospodariti vlastitom enrgijom-MAYOM SHAKTI, a ne biti u podređenom ropskom položaju ZBOG VLASTITOG NEZNANJA (Avidje).
Znanje (Svjesnost, mudrost,Vijnana, Brahmajnana) o vlastitoj istinskoj prirodi je PANACEA-lijek za sve bolesti proizašle iz neosvještenog, zavedenog i obmanutog uma. Imamo priliku svakodnevno u kontaktima s ljudima i životnim okolnostima, osvještavati i prepoznavati svoje reakcije te ih postepeno uz Božju pomoć integrirati na razini svjesnog uma i tako im oduzimati(spaljivati) štetan naboj koji samo nama stvara patnje, probleme i frustracije.
BRAĆO I SESTRE U DUHU BOŽJE LJUBAVI I MUDROSTI...SHVATIMO DA NE PATIMO...!!!
Ukoliko bude bilo kakvih pitanja ili nejasnoća ili moguće i ne slaganja sa gore iznesenim sadržajem, molio bi da mi se javite na mail : zeljko2@xnet.hr
Pripremi za ispis
gemini
9.06.2008 08:15 h
Željko ti si divan, nikad dosta učenja
dinaja
9.06.2008 08:53 h
Odlično napisan tekst i savršeno objašnjenje jedne meni daleke filozofije. Čitajući tvoj tekst ja si sve tvoje rečeno moram prevesti na jezik zapadne filozofije i onda uspoređujući te dvije mudrosti doista nalazim sličnosti. Zrcaljenje sebe samoga u sebi samom znači prihvatiti i sjediniti svoje dobre i loše strane, prepoznati svoje nedostatke i pokušati ih misaono- osjećajnim putem promjeniti. Zrcalo je u zapadnjačkoj filozofiji Vanitas motiv, motiv taštine...........tek kad naučimo svoju taštinu obuzdati ili "spaliti", kako ti to nazivaš, tada u zrcalu sebe sama vidimo lice koje više ne išćezava, pa i sama spoznaja naše prolaznosti, memento mori, više nije tako strašna.........
Hvala ti za ovaj tekst jer sjedinjujući u sebi znanje istoka i zapada čovjek doista postaje sudionik vremena i građanin univerzuma.........
gemini
9.06.2008 08:55 h
Htjedoh reći, da li i oni koji stalno rade svakodnevno na sebi, da smire svoj um, i utječu na misli, imaju također vasane ipak?
irida
9.06.2008 09:07 h
ako su nam drugi uvjek krivi za sve, dovoljno je samo odmaknuti se od njih da uvidimo vlastite zablude...
dinaja
9.06.2008 10:21 h
U uvodu svojoj knizi "Tao fizike" fizičar Fritjof Capra piše: "vidio sam atome elemenata i atome moga tijela kao djeliće kozmičke energije u vječnom plesu. osjećao sam kozmički ritam i šuo njegovu simfoniju i u tom trenu sam znao da je to sigurno ono što hindussi nazivaju plesom boga lesa, Shivas"..........
Knjigu sam čitala davni i to je bio moj prvi susret sa sjedinjenjem zapadnjačke znanosti i istočnjačke filozofije, ali dokaz da je sve baš sve u univezumu povezano titrajima superstruna, najsitnih dosad odkrivenih djelića atoma i da na s doista sve povezuje ta za naše uši nečujna simfonija univerzuma.
Tvoji tekstovi isto tako dokazuju tu povezanost i dokazuju Nils Bohrovu tvrdnju o kvantnoj fizici, "komplementarija sund kompleta".
Evo mene opet!
dinaja
9.06.2008 12:23 h
Tekst koji me poziva na novo, pa opet na novo čitanje je sigurno dobara tekst( piše u knjigama o povijesti literatue). Tvoji tekstovi su interesantni, potiču me na razmišljanje i otvaraju mi neke nove puteve spoznaje. Što je VASANA?????
Jeli to onaj Jungov arhetip, ono kolektivno nesvjesno u nama?
Kako se spustiti u taj duboki dio osobnog univerzuma?
Kako ostvariti tu razinu svijesti?
Jeli to onaj autobiografski bitak, četvrti stupanj svijesti koji nalazim u tekstovima iz najnovije neurofiziologije?
Čitajući, samo površno, filozofiju Budizma shvatila sam da taj stupanj svijesti može ostvariti samo Budha, onaj prosvijetljeni, istinski yogin.
U našoj zapadnjačkoj filozofiji je taj put otvoren za svakoga koji nauči slušati, osjećati i misliti svojim emocionanim umom.
Ah dragi moj virtualni prijatelju ja imam bezbroj pitanja jer ti se više nisi javio, ne želiš se dopisivati, a ja čitajući Hesseovog Sidartu, Pantanjalieve upanischade, Miricea Eliade i njegove Europske studije o istočnjačkoj filozofiji, još uvijek lutam univerzumom moga uma i pokušavam tog Jungovog arhetipa i indijske vasane osjetiti i sukobiti se s njima.
Leonardo da Vinci je davno rekao , "mene ne zanima ptica nego njen let". Slijedeći njegovu misao ja pokušavam pronaći put za oslobađanje energije koja će me odvesti u dubinu mog misaono- osjetilno- osjećajnog univeruma, gdje još uvijek, ne dotaknutmojim mislima i osjećajima, spava otok mojih podsvijesnih stanja.
vijnana
9.06.2008 12:36 h
Dijana, neznam što točno da ti odgovorim, to su toliko jasne i logične i jednostavne stvari da neznam kako više da ih pojasnim. Nedaj da te energija visudhe - pete (grlene) čakre....(racio, analitika, diskurzivnost), spriječi da otvoriš prostor i veličanstvenost ajne (trećeg oka) te intuicijom pronikneš ovo o čemu pišem....To je sve jako jednostavno...pustite dječicu k meni jer njihovo je kraljevstvo nebesko....blago čistima srcem (i umom), takovi će Boga gledati....sve je jednostavno, ako smo mi jednostavni...!
dinaja
9.06.2008 12:58 h
Hvala ti, doista ti hvala od srca na tako brzom odgovoru!!!!!!!!!!!!O čakrama sam isto već puno čitala, ali ni u jednom tekstu nisam pronašla konačni odgovor kako tu čakru spoznati. Kako da pronađem treče oko u sebi kada već sa kontemplativnim očima, očima naše duše nije jednostavno. stvaram si misaone slike i gledam Pickassovim očima, spoznajem mnogodimenzionalnost u sebi, vidim zakrivljene prostore, zamišljam vječni ples Shivas i titranje superstruna, osjećam silu gravitacije, sjedinjujem se s njom, ali do izvora iz kojeg izvire moja svijest o meni samoj još nisam pronašla. Taj izvor se krije negdje u u dubini univerzuma, tako daleko gdje doista vjekuju Bog i Budha, otok prividnog mira u svakoj čeistici našeg postojanja, to je ono mjesto u prostoru o kojem je već pisao Aristotel, mjesto koje "običan" ljudski um još nije pronašao.
Ja , čista srca, krenuh na ovo tisućljetno putovanje ljudskom svjesnom spoznajom, a otok na kojem se krije izvor se još uvijek krije u maglovitoj podsvijesti moga postojanja.
gemini
10.06.2008 07:51 h
Željko, jedva čekam da nas pozoveš na predavanje, ne odustaj, znanje koje imaš trebaš prenositi drugima (ti sa Saturnom učiteljem u 1. kući), te se nadam da ćeš nam neke nedoumice uživo razjasniti.
Info izlog d.o.o.
PERSONALNA(EGO) I TRANSPERSONALNA(JASTVO) OSOBNOST
Riječ persona na latinskom u stvari znači maska ili karakter (uloga). Osoba je entitet koji ima određene osobine, otuda se i zove osoba.
Da ne odem preširoko u filozofsko-psihološko razmatranje, zadržat ću se na jednostavnim, svima pristupačnim i, vjerujem, nadasve prihvatljivim objašnjenjima.
Personalno bi značilo nešto posebno, specifično (personality), nešto po čemu se osoba razlikuje od druge osobe, po čemu je prepoznatljiva i uočena. Najveća večina osoba ima poprilično snažnu želju da se razlikuje od drugih osoba (osobnosti). Ako dvije žene sa izraženom personalnošću dođu na neki prijem i vide jedna na drugoj isti ili gotovo isi komplet (odjeću) nekog renomiranog modnog dizajnera, nastojat će se izbjeći ili ako to nije izvedivo, u sebi će biti ljute i bijesne što nisu unikatne.
Tako je uglavnom na svim područjima, svi se želimo razlikovati jedni od drugih i to po mogućnosti da se nama više dive nego drugima, da imamo "jači" personaliti. Ako nam se dive na našim specifičnim osobinama, koje ističemo kao svoj specifičan imidž, koji je uglavnom, neka mi bude slobodno reći, poput mjehura od sapunice, prepun taštine, piknite ga malo i on puca, ruši se. Sve što je sagrađeno prije ili kasnije će se i srušiti, ako su temelji čvršći, odoljet će manjim potresima, ali prvi veći potres narušit će umjetno stvarani imidž (personaliti), pa će poslije potresa morati doživljavati popravke i ponovne nadogradnje (božanske igre nemaju granica...:)))).
Eto tako bi mogli, da ne duljim bespotrebno, zaključiti i uvidjeti što je u stvari PERSONALNA OSOBNOST. Maska ili bolje rečeno, mnoštvo maski koje se po potrebi mijenjaju.
A tko stoji iza tih maski (persona ili kako ih je Jung nazvao, subpersona). Stoji TRANSPERSONALNA OSOBNOST ILI JASTVO (SEBSTVO).
Tko ili što je transpersonalna osobnost? To je ono što ne doživljava nikakve promjene, što je vječno, nerođeno, besmrtno. Prije 10, 20 godina bili smo svjesni sebe kao transpersonalne osobnosti (Jastva), baš kao i sada dok ovo čitamo. Taj "Ja jesam" koji boravi ispod svih promjena i na fizičkom i na emotivnom i na mentalnom i na svjetonazorskom planu postojanja, je ostao isti. Ali mi ipak govorimo kako smo se promjenili, kako smo shvatili mnogo toga, kako smo sada mudriji...itd.
Jastvo ne doživljava nikakve promjene, ono svjetli vječno kao jedina apsolutna stvarnost (istina). Dakle promjene doživljava samo personalna osobnost koja malo po malo evoluira ili involuira (ovisi kako usmjeravamo svoj rast i razvoj), i tako se sve više
"produhovljuje", postajući, odnosno preobražavajući se sve više u transpersonalnu osobnost.
Ako malo meditiramo nad time tko smo u stvari mi, prije ili kasnije (ako smo dovoljno iskreni prema Sebi), prepoznat ćemo da smo u svojoj suštini u dubini svog Bića, uvijek onaj isti JA JESAM, i sada dolazimo do onog dijela koji je kamen spoticanja mnogima, a to je prijelaz iz teorije u praksu.
Na intelektualnom planu, na razini informacija mi sve "znamo", ali nismo ostvarili, utjelovili u praksi i onda to takozvano znanje na razini informacija ne koristi puno, osim ako nam nakon duže meditacije proradi savjest ili smo se već poprilično umorili od glumatanja i poželjeli se osloboditi tog monstruma...hahahaha...koji nam siše nevjerovatne količine životne energije da se održi.
Umjetno stvoreni imidž (personaliti), budući da ne odražava pravu istinu o osobi (transpersonalnu) koja stoji sama po sebi (istina ne treba oslonce niti energiju da bi postojala), mora neprekidno primati nove količine životne (psihičke) energije da bi preživio, a to iscrpljuje, pa stoga danas pogotovo, psihijatri i psihoterapeuti imaju posla na pretek, jer kada se resursi energije iscrpe, slijedi kolaps sisteme.
No dobro da se mi još malo vratimo na PERSOMALNU (EGO) I TRANSPERSONALNU (JASTVO-SEBSTVO) OSOBNOST.
POSTOJI SAMO TRANSPERSONALNA OSOBNOST, GOK JE PERSONALNA OSOBNOST PODLOŽNA KONTINUIRANIM PROMJENAMA I TRANSFORMACIJAMA DOK SE JEDNOG DANA NE PREOBRAZI U TRANSPERSONALNU OSOBNOST, DRUGIM RIJEČIMA DOK NE TRANSCENDIRA SAMU SEBE....OTUDA I NAZIV TRANSPERSONALNA OSOBNOST.
Transpersonalna osobnost-Jastvo je samo JEDNO i prisutno u svima nama (Oče neka svi budu jedno kao što smo ti i ja jedno, ti u meni i ja u tebi....Isus).
Realizacija te istine da smo mi u stvari ta transpersonalna osobnost koja je uvijek takva kava je i nije podložna promjenama u bilo kom smjeru, zove se SAMOREALIZACIJA ILI PROSVJETLJENJE.
Znati to na razini informacije (spekulativni um-intelekt), nije realizacija, već samo informiranost koja , ukoliko osoba ne realizira tu istinu o sebi, može osbi dodatno napuhnuti balon (ego) pa će balon poletjeti još više (oholost povezana sa demonskom prirodom ljudskog bića), ali nakon toga nužno, prije ili kasnije slijedi otriježnjenje, a time i kolaps sistema.
Danas smo zaista u mogućnosti da ostvarimo tu istinu o svojoj pravoj prirodi i da živimo kao istinski slobodna bića. Samo treba imati želju i istinsku čežnju za rajskim stanjem svijesti, u kojem smo nekada, dok nismo počeli navlačiti maske i skrivati se iza njih, živjeli sretno i slobodno u potpunom ispunjenju i svjesnosti da postoji samo jedna Apsolutna Istina - Bog, koji je naša istinska priroda.
Ti koji(a) sada ovo čitaš, zastani na trenutak i upitaj se TKO SAM U STVARI JA?, tko sada ovo čita, tko ili što je to u ovome tijelu što gleda kroz prozore očiju i što razmišlja nad ovim ključnim egzistencijalnim pitanjem,....pitaš se tko si ti, i pitaj se tko se to pita tko je on(a)!
U svakom slučaju mentalni odgovor na sva ta pitanja, tko se pita, tko čita, tko piše, tko razmišlja, tko kritizira, prosuđuje, osuđuje...je uvijek isti..pa to sam "ja"! Sada idi korak dalje i nastoj u iskrenoj, punoj čežnje, namjeri otkriti TKO SE KRIJE IZA TA DVA SLOVA..."JA"...
U svakom slučaju mentalni odgovor na sva ta pitanja, tko se pita, tko čita, tko piše, tko razmišlja, tko kritizira, prosuđuje, osuđuje...je uvijek isti..pa to sam "ja"! Sada idi korak dalje i nastoj u iskrenoj, punoj čežnje, namjeri otkriti TKO SE KRIJE IZA TA DVA SLOVA..."JA"...
Ti nisi niti misao o Sebi, niti osjećaj koji imaš o Sebi, niti tijelo u kojemu privremeno boraviš, možeš imati bezbrojne prekrasne, učene, najduhovnije koncepcije o tome tko bi ti bio(bila), ali vjeruj mi, sve to pada u vodu, sve to nestaje poput sjene kada direktnim iskustvom doživiš ONO (SEBE), a to ne može biti jednostavnije jer upravo ova svijest koja kroz tvoje oči gleda i čita si Ti.
Razori u sebi sve ono što više nije dostojno da živi u tebi a što sačinjava građevni materijal tvog ega, uzmi mač božje Riječi, Istine i razračunaj se sa tim zmajem, svojim egom koji te tako dugo zlostavlja i lukavo manipulira ne bi li što duže živio. Ti nisi ego, to je varka, laž, ti si Jastvo, blažena svijest koja nikome i ničemu ne robuje, potpuno čista i slobodna.
Ne gubi se u šumi misli i osjećaja, već se pitaj, tko to misli, tko to osjeća, misli dolaze i odlaze, isto tako i emocije, osjećaji, a ja ne odlazim niti dolazim..........pa tko sam Ja...Ja naprosto Jesam....Realiziraj tu istinu, ne u mislima i osjećajima, nego direktno....BUDI SVOJE VLASTITO JASTVO i živi u njegovoj vječnoj slavi!
Od srca ti želim da se probudiš, prepoznaš i progledaš, te ostvariš trajni duševni mir i sreću !!!
Namaste!
Riječ persona na latinskom u stvari znači maska ili karakter (uloga). Osoba je entitet koji ima određene osobine, otuda se i zove osoba.
Da ne odem preširoko u filozofsko-psihološko razmatranje, zadržat ću se na jednostavnim, svima pristupačnim i, vjerujem, nadasve prihvatljivim objašnjenjima.
Personalno bi značilo nešto posebno, specifično (personality), nešto po čemu se osoba razlikuje od druge osobe, po čemu je prepoznatljiva i uočena. Najveća večina osoba ima poprilično snažnu želju da se razlikuje od drugih osoba (osobnosti). Ako dvije žene sa izraženom personalnošću dođu na neki prijem i vide jedna na drugoj isti ili gotovo isi komplet (odjeću) nekog renomiranog modnog dizajnera, nastojat će se izbjeći ili ako to nije izvedivo, u sebi će biti ljute i bijesne što nisu unikatne.
Tako je uglavnom na svim područjima, svi se želimo razlikovati jedni od drugih i to po mogućnosti da se nama više dive nego drugima, da imamo "jači" personaliti. Ako nam se dive na našim specifičnim osobinama, koje ističemo kao svoj specifičan imidž, koji je uglavnom, neka mi bude slobodno reći, poput mjehura od sapunice, prepun taštine, piknite ga malo i on puca, ruši se. Sve što je sagrađeno prije ili kasnije će se i srušiti, ako su temelji čvršći, odoljet će manjim potresima, ali prvi veći potres narušit će umjetno stvarani imidž (personaliti), pa će poslije potresa morati doživljavati popravke i ponovne nadogradnje (božanske igre nemaju granica...:)))).
Eto tako bi mogli, da ne duljim bespotrebno, zaključiti i uvidjeti što je u stvari PERSONALNA OSOBNOST. Maska ili bolje rečeno, mnoštvo maski koje se po potrebi mijenjaju.
A tko stoji iza tih maski (persona ili kako ih je Jung nazvao, subpersona). Stoji TRANSPERSONALNA OSOBNOST ILI JASTVO (SEBSTVO).
Tko ili što je transpersonalna osobnost? To je ono što ne doživljava nikakve promjene, što je vječno, nerođeno, besmrtno. Prije 10, 20 godina bili smo svjesni sebe kao transpersonalne osobnosti (Jastva), baš kao i sada dok ovo čitamo. Taj "Ja jesam" koji boravi ispod svih promjena i na fizičkom i na emotivnom i na mentalnom i na svjetonazorskom planu postojanja, je ostao isti. Ali mi ipak govorimo kako smo se promjenili, kako smo shvatili mnogo toga, kako smo sada mudriji...itd.
Jastvo ne doživljava nikakve promjene, ono svjetli vječno kao jedina apsolutna stvarnost (istina). Dakle promjene doživljava samo personalna osobnost koja malo po malo evoluira ili involuira (ovisi kako usmjeravamo svoj rast i razvoj), i tako se sve više
"produhovljuje", postajući, odnosno preobražavajući se sve više u transpersonalnu osobnost.
Ako malo meditiramo nad time tko smo u stvari mi, prije ili kasnije (ako smo dovoljno iskreni prema Sebi), prepoznat ćemo da smo u svojoj suštini u dubini svog Bića, uvijek onaj isti JA JESAM, i sada dolazimo do onog dijela koji je kamen spoticanja mnogima, a to je prijelaz iz teorije u praksu.
Na intelektualnom planu, na razini informacija mi sve "znamo", ali nismo ostvarili, utjelovili u praksi i onda to takozvano znanje na razini informacija ne koristi puno, osim ako nam nakon duže meditacije proradi savjest ili smo se već poprilično umorili od glumatanja i poželjeli se osloboditi tog monstruma...hahahaha...koji nam siše nevjerovatne količine životne energije da se održi.
Umjetno stvoreni imidž (personaliti), budući da ne odražava pravu istinu o osobi (transpersonalnu) koja stoji sama po sebi (istina ne treba oslonce niti energiju da bi postojala), mora neprekidno primati nove količine životne (psihičke) energije da bi preživio, a to iscrpljuje, pa stoga danas pogotovo, psihijatri i psihoterapeuti imaju posla na pretek, jer kada se resursi energije iscrpe, slijedi kolaps sisteme.
No dobro da se mi još malo vratimo na PERSOMALNU (EGO) I TRANSPERSONALNU (JASTVO-SEBSTVO) OSOBNOST.
POSTOJI SAMO TRANSPERSONALNA OSOBNOST, GOK JE PERSONALNA OSOBNOST PODLOŽNA KONTINUIRANIM PROMJENAMA I TRANSFORMACIJAMA DOK SE JEDNOG DANA NE PREOBRAZI U TRANSPERSONALNU OSOBNOST, DRUGIM RIJEČIMA DOK NE TRANSCENDIRA SAMU SEBE....OTUDA I NAZIV TRANSPERSONALNA OSOBNOST.
Transpersonalna osobnost-Jastvo je samo JEDNO i prisutno u svima nama (Oče neka svi budu jedno kao što smo ti i ja jedno, ti u meni i ja u tebi....Isus).
Realizacija te istine da smo mi u stvari ta transpersonalna osobnost koja je uvijek takva kava je i nije podložna promjenama u bilo kom smjeru, zove se SAMOREALIZACIJA ILI PROSVJETLJENJE.
Znati to na razini informacije (spekulativni um-intelekt), nije realizacija, već samo informiranost koja , ukoliko osoba ne realizira tu istinu o sebi, može osbi dodatno napuhnuti balon (ego) pa će balon poletjeti još više (oholost povezana sa demonskom prirodom ljudskog bića), ali nakon toga nužno, prije ili kasnije slijedi otriježnjenje, a time i kolaps sistema.
Danas smo zaista u mogućnosti da ostvarimo tu istinu o svojoj pravoj prirodi i da živimo kao istinski slobodna bića. Samo treba imati želju i istinsku čežnju za rajskim stanjem svijesti, u kojem smo nekada, dok nismo počeli navlačiti maske i skrivati se iza njih, živjeli sretno i slobodno u potpunom ispunjenju i svjesnosti da postoji samo jedna Apsolutna Istina - Bog, koji je naša istinska priroda.
Ti koji(a) sada ovo čitaš, zastani na trenutak i upitaj se TKO SAM U STVARI JA?, tko sada ovo čita, tko ili što je to u ovome tijelu što gleda kroz prozore očiju i što razmišlja nad ovim ključnim egzistencijalnim pitanjem,....pitaš se tko si ti, i pitaj se tko se to pita tko je on(a)!
U svakom slučaju mentalni odgovor na sva ta pitanja, tko se pita, tko čita, tko piše, tko razmišlja, tko kritizira, prosuđuje, osuđuje...je uvijek isti..pa to sam "ja"! Sada idi korak dalje i nastoj u iskrenoj, punoj čežnje, namjeri otkriti TKO SE KRIJE IZA TA DVA SLOVA..."JA"...
U svakom slučaju mentalni odgovor na sva ta pitanja, tko se pita, tko čita, tko piše, tko razmišlja, tko kritizira, prosuđuje, osuđuje...je uvijek isti..pa to sam "ja"! Sada idi korak dalje i nastoj u iskrenoj, punoj čežnje, namjeri otkriti TKO SE KRIJE IZA TA DVA SLOVA..."JA"...
Ti nisi niti misao o Sebi, niti osjećaj koji imaš o Sebi, niti tijelo u kojemu privremeno boraviš, možeš imati bezbrojne prekrasne, učene, najduhovnije koncepcije o tome tko bi ti bio(bila), ali vjeruj mi, sve to pada u vodu, sve to nestaje poput sjene kada direktnim iskustvom doživiš ONO (SEBE), a to ne može biti jednostavnije jer upravo ova svijest koja kroz tvoje oči gleda i čita si Ti.
Razori u sebi sve ono što više nije dostojno da živi u tebi a što sačinjava građevni materijal tvog ega, uzmi mač božje Riječi, Istine i razračunaj se sa tim zmajem, svojim egom koji te tako dugo zlostavlja i lukavo manipulira ne bi li što duže živio. Ti nisi ego, to je varka, laž, ti si Jastvo, blažena svijest koja nikome i ničemu ne robuje, potpuno čista i slobodna.
Ne gubi se u šumi misli i osjećaja, već se pitaj, tko to misli, tko to osjeća, misli dolaze i odlaze, isto tako i emocije, osjećaji, a ja ne odlazim niti dolazim..........pa tko sam Ja...Ja naprosto Jesam....Realiziraj tu istinu, ne u mislima i osjećajima, nego direktno....BUDI SVOJE VLASTITO JASTVO i živi u njegovoj vječnoj slavi!
Od srca ti želim da se probudiš, prepoznaš i progledaš, te ostvariš trajni duševni mir i sreću !!!
Namaste!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)