PROSVJETLJENJE-direktno iskustvo istine o Sebi
O prosvjetljenju se mnogo govori, ali iz iskustva znam da svatko pod tim pojmom podrazumijeva nešto drugo. Pod prosvjetljenjem podrazumjevamo probuđenje iz privida relativnog postojanja.
Iako sve što vidimo, čujemo, pipamo, mirišemo i kušamo ima relativnu (prividnu) stvarnost, ipak svaka forma i oblik kako nastane tako isto nakon nekog vremena postojanja nestaje odnosno transformira se u neki drugi oblik energije, vidljiv ili nevidljiv.
Ipak ima nešto što ne podliježe nastajanju, promjenama i nestajanju, a to je Svijest, a ta svijest smo mi sami. Postoji samo jedna svijest "Ja Jesam" koja prožima sve što postoji. Realizacija ili direktno iskustvo te Ja Jesam svijesti se zove prosvjetljenje.
Moje direktno iskustvo "JA JESAM SVJESNOSTI" ide ovako: Prilikom jednog sjedenja u sali za meditaciju, (to je bilo prije nego sam se fizički susreo sa Swamijem), u jednom trenutku osjetio sam da gubim normalnu budnu svijest, i odmah potom počela mi je istjecati Životna struja iz solarnog pleksusa. Taj osjećaj umiranja toliko me prepao, da sam osjetio smrtni strah. Zaista je pomalo jezovit osjećaj kada svjesno znaš da umireš, a još uvijek si vezan za svoje fizičko tijelo. Kako sam osjetio taj jezoviti strah, kao da se neki "eterički" mišić stegao na mjestu solarnog pleksusa, i u tom trenu proces umiranja odnosno istjecanja života naglo je stao. Tada su mi se munjevitom brzinom na ekranu svijesti pojavile Swamijeve riječi upozorenja:
"Kada se to desi ne boj se, pa čak i ako "umreš", imat ćeš oslobođenje (mukti, mokšu,uskrsnuće) !"
Sada bih zaplakao od ganuća kad se sjetim tog događaja. Svega se vrlo živo sjećam, premda se to događalo u ljeto
davne 1982.g. Nastavit ću sa opisom nakon opisa Ramanine "smrti i uskrsnuća"... .....
Upravo Upravo o tom strahu govori Ramana Maharši u slijedećem citatu:
"Ne dopusti da se u tebe uvuče sumnja i Najvišoj Stvarnosti. Traži onoga tko sumnja i sigurno ćeš se stopiti sa Vrhovnim. Ako se plašiš da ćeš se izgubiti i nestati u takovom sjedinjavanju sa Vrhovnim Jastvom, znaj da je avet "ja" - misli, majka tog straha. Potraži taj "ja", i obmana će dati petama vjetra. Tada čvrsto utemeljen u svom Jastvu, slobodan od ograničenja, suvereno ćeš duhovno vladati. Ako nisi sposoban tražiti svoje Jastvo, predaj se nekome superiornijem, tko je spoznao svoje Jastvo. Njegov sveprostirući sjaj, prosvjetlit će one koji Mu pristupaju."
I samog Ramanu je još u mladenačkom dijelu života često uznemiravao strah od smrti. Kako to jednostavno više nije htio trpjeti, odlučio je odsimulirati stanje smrti, te vidjeti što će se desiti. Legao je na pod i počeo dobivati sve simptome smrti. Evo što je On sam poslije rekao o tom svom iskustvu:
"Sada je smrt došla, što to znači? Što je to što je umrlo? Materijalno tijelo umire. U trnu sam oddramatizirao prizor smrti. Opružio sam svoje udove i ukrutio ih. Zadržao sam dah. "Vrlo dobro" - rekao sam sebi" - "ovo tijelo je mrtvo, doći će ljudi, odnijeti ga u krematorij i pretvoriti u prah. Ali kad je tijelo mrtvo, jesam li i Ja mrtav? To tijelo, da li je to Ja? Ono je nepokretno i što više, osjećam svoju osobnost odvojeno od njega. Ja sam dakle besmrtni duh transcendirajući tijelo koje je jedino podložno smrti". Sve mi se događalo vrlo intenzivno, bez potrebe da se izrazi, već kao živa istina percipirana direktno i bez dodatka. Strah od smrti je iščeznuo potpuno i konačno. Ta svjesna i direktna prisutnost "Ja" - Jastva, potpuno neovisna od fizičkog tijela, nastavila se bez prekida."
(Samo radi pojašnjenja, kada Ramana ovdje govori o osobnosti on pod tim pojmom podrazumijeva Jastvo ili individualnu čistu Svijest).
Nastavak prekinutog opisa...
.......Nakon što sam postao svjestan Swamijevog upozorenja i Njegove žive prisutnosti, strah je isti tren nestao, i osjetio sam veliku ljubav prema Učitelju, i kao da me više nije bilo briga za vlastiti život. Nisam se više ljubomorno držao života, nisam ga više pod svaku cijenu želio sačuvati, i tako je životna struja istekla do kraja, i tada u trenuću oka našao sam se življi nego ikad. Umjesto smrti kao da sam oživio i bio sam svjestan samo Sebe. Samo "Ja Jesam" svjesnost je bila prisutna, Svijest Jednote bez bilo kakve ideje i bez svjesnosti tijela. Postojao sam samo JA, Čista Svijest svjesna same sebe, beskrajni Ocean Svjesnosti sam po sebi ili sam u sebi.
Milošću svog voljenog Učitelja doživio sam svoje istinsko Biće - Kevala Nirvikalpa Samadhi, i ponovo se, nakon nekog vremena, vratio na relativni nivo svijesti. Poslije, čitajući knjigu "Razgovori sa Ramanom Maharšijem", (str.142) pročitao sam da je i Swami Vivekananda imao isti doživljaj sa svojim Učiteljem Sri Ramakrišnom. Ramana Maharši kaže: "Vivekananda ne bi mogao otići u Samadhi da Ramakrišna nije bio u njemu." * Vivekananda se proslavio popularizacijom Vedante (Univerzalne Religije) u čitavom svijetu. On je pored Narayananandinog Učitelja Šivanande Mahapuruše, bio jedan od dvanaestorice odabranih učenika velikog indijskog sveca i mistika Sri Ramakrišne.
Nakon što sam se ponovo vratio na relativni nivo budne svijesti, osjetio sam snažno orgazmičko blaženstvo u grlenoj čakri. Kao da mi je neka bujica orgazmičkog blaženstva tekla van iz grla. Poslije je čitavo tijelo oblio osjećaj blaženstva. Još oko sedmicu dana bio sa kao uznesen na nebo, pratio me neopisivo blaženi osjećaj slobode i radosti. Samo sam se smijao, sve mi je bilo smiješno.
Nakon oko sedmicu dana osjećaj je polako počeo blijedjeti, ali od tada sam počeo vježbati svjesnost u svakom trenutku:"Tko sam u stvari ja?". To iskustvo kao da već ovdje na zemlji doživljavam Božje kraljevstvo više se nije ponovilo u tom intenzitetu. Nakon toga, mnogi dijelovi Novog Zavjeta koje baš i nisam najbolje razumio, sada su mi otvorili svoje značenje i smisao. Shvatio sam da je to iskustvo, ono na što je Isus mislio pozivajući ljude da se obrate i osvoje Božje kraljevstvo.
Moje vlastito iskustvo primanja Duhovnog tijela ide ovako: Nakon inicijacije (Mantra-Dikše), kada sam bio u vrlo opuštenom stanju duha, Swami je ušao u mene svojim Duhovnim tijelom. Vidio sam ga u viziji tako jasno kao u normalnom budnom stanju. Stao je ispred mene na oko pet metara u svojoj svjetlo-narančastoj haljini, sav obasjan božanskom Svjetlošću i netremice me gledao u oči. Bio sam kao ukopan, ali osjećaj pozitivnog uzbuđenja je sve više i više rastao.
Počeo mi je prilaziti, i dalje me netremice gledajući ravno u oči. Uzbuđenje je bivalo sve veće. Kada mi je prišao sasvim blizu, da smo se skoro mogli dotaći, gledajući me dubokim, toplim pogledom, samo je ušao u mene i stopio se sa mnom u Srcu. U području Srca sam osjetio snažno orgazmičko blaženstvo koje se potom proširilo po čitavom tijelu, tako da sam se osjećao potpuno blaženo. To se dogodilo u Gyllingu u Danskoj u N.U.Yoga Ashramu 1982.g. za vrijeme mog prvog susreta sa voljenim Učiteljem.
Otvorenost i ljubav koju sam gajio prema Swamiju bila je tako snažna da sam se doslovno tresao od uzbuđenja u njegovoj blizini u tim prvim danima mog boravka u Ašramu. Njegova (božja) Milost nema granica ako joj se samo otvorimo.
O meni
- Vijnana
- Zagreb, Hrvatska
- Diplomirao na građevinskom fakultetu u Zagrebu,napisao dvije knjige: "Duhovni put i terapija", "U potrazi za izgubljenom srećom".Prilikom svog prvog boravka u N.U.YOGA ASHRAMU u Danskoj 1982.g., milošću svog svetog Učitelja, nakon dramatičnog egocida doživljava direktno iskustvo istine o Sebi. Detaljnije je to iskustvo opisano u postu pod naslovom"Moje direktno iskustvo Istine." Podučava praktičan put do ostvarenja trajnog duševnog mira kroz individualno upućivanje i grupne intenzivne seminare.
četvrtak, 2. rujna 2010.
PRAKTIČNI POSTUPAK ZA OSTVARENJE DUBOKOG DUŠEVNOG MIRA I TRAJNE SREĆE
(2. DIO)
U prethodnim tekstovima govorili smo o tome koja je razlika između relativne sreće koja proizlazi kao posljedeica relativnog mira, „mira na staklenim nogama“, i apsolutne sreće koja je posljedica trajnog duševnog mira. U ovom tekstu ćemo dakle odmah preći na praktičan postupak koji nezaobilazno, odnosno direktno vodi do našeg konačnog cilja, a usudio bih se reći i do konačne, krajnje svrhe života, a to je ostvarenje apsolutne sreće, kada više nema želja koje bi se javljale kao posljedica našeg osjećaja nepotpunosti, neispunjenosti.
Da još malo pojasnimo pojam sreće prije nego pređemo na sam opis „Direktnog Puta“. Apsolutna sreća, kao što i samo ime govori nema svoju suprotnost jer nije relativna kategorija, kao relativna sreća koju neizostavno prati i njena vjerna sestrica imenom, frustracija. Apsolutna sreća nije emotivni osjećaj, nije euforija koju pak prati depresija, i u stvari ne spada u domenu osjetilnog doživljavanja. Apsolutna sreća ili Blaženstvo je mir koji nadilazi razum i osjećaje, mir koji je stanje potpuno pročišćenog (prosvjetljenog) uma.
Blaženstvo je dakle stanje svijesti, a ne osjetilni, emotivni ili mentalni osjećaj. Kada steknemo svijest blaženstva, to ne znači da nećemo i dalje doživljavati osjetilna, emotivna i mentalna iskustva, već to znači da nas ta iskustva kakva god ona bila, poželjna ili nepoželjna, više neće moći zavesti i uplesti nas u ovisnost ili averziju, već prema tome da li su poželjna ili nepoželjna.
Ostvarenje takve čistoće uma koja automatski dovodi do blaženstva (popularnog samadhi-ja u yoginskoj terminologiji), najbrže i najdirektnije se postiže najjednostavnijom i najmoćnijom tehnikom koja se zove „Direktni Put“. Sinonimi za Direktni Put su: Samoistraživanje, Motrenje, Atma-Vichara (sanskr.), Self-Attention (engl.), itd.
PRAKTIČNI POSTUPAK ATMA-VIĆARE
Za ovu tehniku ključni „alat“ je jedno pitanje koje se sastoji od tri riječi. To pitanje s pravom možemo nazvati pitanjem koje oslobađa um. To pitanje je: „TKO SAM U STVARI JA“?
Znam da ćete odmah reći da ste to znali i da je to jedna od najstarijih tehnika koja vodi do blaženstva, ali vjerujte mi da nakon tridesetak godina rada na sebi mogu reći iz iskustva da se ona uglavnom i u najvećoj večini krivo koristi i ne razumije se njena suština, tako da su nastale mnoge različite varijante ove tehnike kontemplacije, ali koje nisu dovele njihove praktikante do željenog cilja.
Objašnjenje tehnike koju ćemo od sada zvati Atma-Vićara (Atma=Duhovna Duša , Vićara=Motrenje......sanskr.), a koju ćete dobiti ovdje, provjereno je i sigurno vodi, ukoliko se ispravno i marljivo prakticira, direktno do željenog cilja....blaženog stanja svijesti.
1. Sjednemo udobno ili u neku asanu na podu ili na udobnu stolicu ili fotelju, a ukoliko smo sigurni da nećemo zaspati, možemo i leći, jer za ovu tehniku nije toliko važan položaj tijela (osim da je udoban i da nam neudobnost ne odvlači pažnju) koliko jednousmjerenost (sabranost, fokusiranje) PAŽNJE. Poželjno je da nas za vrijeme dok vježbamo ništa izvana (vanjskog svijeta) ne uznemirava, ili barem da te eventualne vanjske smetnje svedemo na minimum koliko imamo uvjeta. Oni koji prepoznaju snagu i moć ove fantastične tehnike, neće podleći lukavim strategijama i trikovima ega o kojima smo govorili u prethodnim tekstovima, a koji bi u ovom slučaju bili usmjereni na sugestije tipa.....nije ovo za tebe, ti nemaš adekvatnih uvjeta, ima i drugih metoda...itd., a sve u cilju da jadnik preživi, jer je već poćeo mirisati da mu se ne piše dobro...:))). Sada smo dakle ostvarili udoban položaj tijela i imamo istinsku i iskrenu želju da konačno dokinemo vladavinu „njegove ekselencije lažnog ja“, i uspostavimo vladavinu našeg istinskog Bića-Boga u našoj duši, a time i trajnu sreću ili blaženo stanje svijesti. Možemo preći na sljedeći korak.
2. Postanimo svjesni svog fizičkog tijela koje miruje u udobnom položaju i zapitajmo se u sebi, jesam li ja ovo tijelo koje sada ovdje sjedi (leži)? Ako sam ja ovo fizičko tijelo čije stanice se svakih cca. sedam godina potpuno zamjene novima, kako to da ja i dalje postojim, odnosno svjestan sam sebe, iako je moje fizičko tijelo (njegova stanična struktura) doživjelo potpun preobražaj. Drugim riječima kao da unutar svakih cca. sedam godina istrošeno tijelo umire i novo se rađa, ali ne umirem ja, odnosno svjest da i dalje postojim ali u uvijek obnavljavanom fizičkom tijelu. Dakle, ja nisam ovo fizičko tijelo, iako u njemu privremeno boravim kao u nekom hramu duha.
3. Sljedeći korak je da se upitamo, jesam li ja fizički ili emotivni osjećaji koji se javljaju kako na fizičkom tijelu tako i u mojoj duši? Kada bi bili ti osjećaji onda bi sa njihovim nestajanjem i vi nestali, ali iskustvo svih nas je da osjeti na tijelu i emotivni osjećaji u dušu nastaju i nestaju a mi i dalje imamo svijest o tome da nismo nestali već da i dalje postojimo. Dakle, ja nisam niti osjeti, niti emocije, iako sam ih svjestan(na) kada se pojave pa ih doživljavam , i isto tako sam svjestan(na) kada nestanu pa ih više ne doživljavam.
4. Da li sam ja u stvari mentalni aparat koji neprekidno obavlja mnoge funkcije i hrani se bezbrojnim, uglavnom besmislenim i ispraznim mislima? Kada bih bio(la), onda bih sa svakom novom mišlju (idejom, koncepcijom, stavom, gledištem, kutom gledanja, percepcijom....) koja se pojavi, bude neko vrijeme prisutna, doživljava promjene i nakon nekog vremena i nestane zamjenjujući se novom, i ja nestajao(la) i ponovno se pojavljivao(la), i tako u nedogled. Naprotiv, moje iskustvo je da sam uvijek prisutan(na), bez obzira na prisutnost ili neprisutnost neke moje misli. Mogu samo zaključiti da sam svjestan(na) nastajanja i nestajanja misli, koje se pojavljuju i nestaju poput mjehurića na površini uzburkanog mora. Dakle, ja nisam niti moje misli (ideje, stavovi, svjetonazori, koncepcije, percepcije.....).
5. Tko sam onda u stvari ja ?
Sada smo došli do točke kada, uvjereni prethodnim razmatranjem da nismo ništa od gore navedenog napuštamo mentalni proces, koji smo u prethodnih četiri koraka ukratko i koncizno opisali, i prelazimo na samu tehniku Atma-Vićare.
Tehnika Atma-Vićare je vrlo jednostavna, moćna i direktno vodi do razbijanja (uništenja, smrti) iluzije o tome tko si ti- štovani čitatelju, štovana čitateljice.
Ukoliko i dalje želiš živjeti u „blaženoj“ iluziji i nastaviti spavati i sanjati san o sebi kao nekoj jadnoj spodobi koja robuje svim mogućim ego-ovisnostima i navezanostima, te dakle i dalje ostati neslobodna i jadna, onda za tebe nije poželjno da radiš ovu jednostavnu i moćnu tehniku koja bi te direktno dovela do buđenja iz tvoje noćne more i oslobodila lukave aveti privida i nestvarnosti egoističnog života.
Dakle ako ipak želiš postati slobodna, neovisna, sretna osoba, za tebe je namjenjen sljedeći korak koji iskače van granica fizičko-emotivno-mentalnih pricesa i ulazi u područje Duha ili Svjesnosti same po Sebi.
6. Reci u sebi : Ja sam čista Svijest u kojoj se sve događa, ali nisam njen sadržaj (kakav god on bio, poželjan ili nepoželjan). Sada Ja-Svjesnost fokusiram pažnju na Sebe (istu Ja-Svijesnost).
7. Sada fokusiraj pažnju na svoje vlastito postojanje, na Ja Jesam. .....Samo budi budan i svjestan. Nemoj razmišljati o tome, već imaj snažnu intenciju (namjeru) da doživiš Sebe kao čistu svjesnost, da Jesi, da postojiš, direktno bez ikakovih zaobilaznih mentalnih pricesa. „Osjeti“, doživi intuitivno da si ti Svijest koja je sada svjesna same Sebe, ali pazi!!!!!! ne emocija, ne misli, ne tijela, nego Sebe kao Svjesnosti. Svijest je svjesna same Sebe, Svijest motri samu Sebe, Svijest svjesna Svijesti.....
.PARADOKSALNA TVRDNJA!!!
Da li oko može vidjeti samo sebe osim u ogledalu gdje je samo privid oka (odraz)? Da li možeš sam(a) sebi skočiti na rame? Da li lopov može uloviti sam sebe ako se preobuče u uniformu policajca? Da li postoji jedna svijest koja promatra neku drugu Svijest? Da li lažni ja može doživjeti Istinski Ja? Da li sjena može doživjeti svjetlost? Da li postoje dvije svijesti, dva ja? Naravno da ne postoje.Sve su to paradoksalne tvrdnje koje nas upućuju samo na Jednu Apsolutnu Istinu. Postoji samo jedna Svijest i samo jedan Ja i oni nisu različiti.....Ja i Svijest su sinonimi....“Ja Jesam“ je apsolutna stvarnost, to je Apsolutna Istina i To si Ti....(Tat-tvam-asi).
Nastavak slijedi....
(2. DIO)
U prethodnim tekstovima govorili smo o tome koja je razlika između relativne sreće koja proizlazi kao posljedeica relativnog mira, „mira na staklenim nogama“, i apsolutne sreće koja je posljedica trajnog duševnog mira. U ovom tekstu ćemo dakle odmah preći na praktičan postupak koji nezaobilazno, odnosno direktno vodi do našeg konačnog cilja, a usudio bih se reći i do konačne, krajnje svrhe života, a to je ostvarenje apsolutne sreće, kada više nema želja koje bi se javljale kao posljedica našeg osjećaja nepotpunosti, neispunjenosti.
Da još malo pojasnimo pojam sreće prije nego pređemo na sam opis „Direktnog Puta“. Apsolutna sreća, kao što i samo ime govori nema svoju suprotnost jer nije relativna kategorija, kao relativna sreća koju neizostavno prati i njena vjerna sestrica imenom, frustracija. Apsolutna sreća nije emotivni osjećaj, nije euforija koju pak prati depresija, i u stvari ne spada u domenu osjetilnog doživljavanja. Apsolutna sreća ili Blaženstvo je mir koji nadilazi razum i osjećaje, mir koji je stanje potpuno pročišćenog (prosvjetljenog) uma.
Blaženstvo je dakle stanje svijesti, a ne osjetilni, emotivni ili mentalni osjećaj. Kada steknemo svijest blaženstva, to ne znači da nećemo i dalje doživljavati osjetilna, emotivna i mentalna iskustva, već to znači da nas ta iskustva kakva god ona bila, poželjna ili nepoželjna, više neće moći zavesti i uplesti nas u ovisnost ili averziju, već prema tome da li su poželjna ili nepoželjna.
Ostvarenje takve čistoće uma koja automatski dovodi do blaženstva (popularnog samadhi-ja u yoginskoj terminologiji), najbrže i najdirektnije se postiže najjednostavnijom i najmoćnijom tehnikom koja se zove „Direktni Put“. Sinonimi za Direktni Put su: Samoistraživanje, Motrenje, Atma-Vichara (sanskr.), Self-Attention (engl.), itd.
PRAKTIČNI POSTUPAK ATMA-VIĆARE
Za ovu tehniku ključni „alat“ je jedno pitanje koje se sastoji od tri riječi. To pitanje s pravom možemo nazvati pitanjem koje oslobađa um. To pitanje je: „TKO SAM U STVARI JA“?
Znam da ćete odmah reći da ste to znali i da je to jedna od najstarijih tehnika koja vodi do blaženstva, ali vjerujte mi da nakon tridesetak godina rada na sebi mogu reći iz iskustva da se ona uglavnom i u najvećoj večini krivo koristi i ne razumije se njena suština, tako da su nastale mnoge različite varijante ove tehnike kontemplacije, ali koje nisu dovele njihove praktikante do željenog cilja.
Objašnjenje tehnike koju ćemo od sada zvati Atma-Vićara (Atma=Duhovna Duša , Vićara=Motrenje......sanskr.), a koju ćete dobiti ovdje, provjereno je i sigurno vodi, ukoliko se ispravno i marljivo prakticira, direktno do željenog cilja....blaženog stanja svijesti.
1. Sjednemo udobno ili u neku asanu na podu ili na udobnu stolicu ili fotelju, a ukoliko smo sigurni da nećemo zaspati, možemo i leći, jer za ovu tehniku nije toliko važan položaj tijela (osim da je udoban i da nam neudobnost ne odvlači pažnju) koliko jednousmjerenost (sabranost, fokusiranje) PAŽNJE. Poželjno je da nas za vrijeme dok vježbamo ništa izvana (vanjskog svijeta) ne uznemirava, ili barem da te eventualne vanjske smetnje svedemo na minimum koliko imamo uvjeta. Oni koji prepoznaju snagu i moć ove fantastične tehnike, neće podleći lukavim strategijama i trikovima ega o kojima smo govorili u prethodnim tekstovima, a koji bi u ovom slučaju bili usmjereni na sugestije tipa.....nije ovo za tebe, ti nemaš adekvatnih uvjeta, ima i drugih metoda...itd., a sve u cilju da jadnik preživi, jer je već poćeo mirisati da mu se ne piše dobro...:))). Sada smo dakle ostvarili udoban položaj tijela i imamo istinsku i iskrenu želju da konačno dokinemo vladavinu „njegove ekselencije lažnog ja“, i uspostavimo vladavinu našeg istinskog Bića-Boga u našoj duši, a time i trajnu sreću ili blaženo stanje svijesti. Možemo preći na sljedeći korak.
2. Postanimo svjesni svog fizičkog tijela koje miruje u udobnom položaju i zapitajmo se u sebi, jesam li ja ovo tijelo koje sada ovdje sjedi (leži)? Ako sam ja ovo fizičko tijelo čije stanice se svakih cca. sedam godina potpuno zamjene novima, kako to da ja i dalje postojim, odnosno svjestan sam sebe, iako je moje fizičko tijelo (njegova stanična struktura) doživjelo potpun preobražaj. Drugim riječima kao da unutar svakih cca. sedam godina istrošeno tijelo umire i novo se rađa, ali ne umirem ja, odnosno svjest da i dalje postojim ali u uvijek obnavljavanom fizičkom tijelu. Dakle, ja nisam ovo fizičko tijelo, iako u njemu privremeno boravim kao u nekom hramu duha.
3. Sljedeći korak je da se upitamo, jesam li ja fizički ili emotivni osjećaji koji se javljaju kako na fizičkom tijelu tako i u mojoj duši? Kada bi bili ti osjećaji onda bi sa njihovim nestajanjem i vi nestali, ali iskustvo svih nas je da osjeti na tijelu i emotivni osjećaji u dušu nastaju i nestaju a mi i dalje imamo svijest o tome da nismo nestali već da i dalje postojimo. Dakle, ja nisam niti osjeti, niti emocije, iako sam ih svjestan(na) kada se pojave pa ih doživljavam , i isto tako sam svjestan(na) kada nestanu pa ih više ne doživljavam.
4. Da li sam ja u stvari mentalni aparat koji neprekidno obavlja mnoge funkcije i hrani se bezbrojnim, uglavnom besmislenim i ispraznim mislima? Kada bih bio(la), onda bih sa svakom novom mišlju (idejom, koncepcijom, stavom, gledištem, kutom gledanja, percepcijom....) koja se pojavi, bude neko vrijeme prisutna, doživljava promjene i nakon nekog vremena i nestane zamjenjujući se novom, i ja nestajao(la) i ponovno se pojavljivao(la), i tako u nedogled. Naprotiv, moje iskustvo je da sam uvijek prisutan(na), bez obzira na prisutnost ili neprisutnost neke moje misli. Mogu samo zaključiti da sam svjestan(na) nastajanja i nestajanja misli, koje se pojavljuju i nestaju poput mjehurića na površini uzburkanog mora. Dakle, ja nisam niti moje misli (ideje, stavovi, svjetonazori, koncepcije, percepcije.....).
5. Tko sam onda u stvari ja ?
Sada smo došli do točke kada, uvjereni prethodnim razmatranjem da nismo ništa od gore navedenog napuštamo mentalni proces, koji smo u prethodnih četiri koraka ukratko i koncizno opisali, i prelazimo na samu tehniku Atma-Vićare.
Tehnika Atma-Vićare je vrlo jednostavna, moćna i direktno vodi do razbijanja (uništenja, smrti) iluzije o tome tko si ti- štovani čitatelju, štovana čitateljice.
Ukoliko i dalje želiš živjeti u „blaženoj“ iluziji i nastaviti spavati i sanjati san o sebi kao nekoj jadnoj spodobi koja robuje svim mogućim ego-ovisnostima i navezanostima, te dakle i dalje ostati neslobodna i jadna, onda za tebe nije poželjno da radiš ovu jednostavnu i moćnu tehniku koja bi te direktno dovela do buđenja iz tvoje noćne more i oslobodila lukave aveti privida i nestvarnosti egoističnog života.
Dakle ako ipak želiš postati slobodna, neovisna, sretna osoba, za tebe je namjenjen sljedeći korak koji iskače van granica fizičko-emotivno-mentalnih pricesa i ulazi u područje Duha ili Svjesnosti same po Sebi.
6. Reci u sebi : Ja sam čista Svijest u kojoj se sve događa, ali nisam njen sadržaj (kakav god on bio, poželjan ili nepoželjan). Sada Ja-Svjesnost fokusiram pažnju na Sebe (istu Ja-Svijesnost).
7. Sada fokusiraj pažnju na svoje vlastito postojanje, na Ja Jesam. .....Samo budi budan i svjestan. Nemoj razmišljati o tome, već imaj snažnu intenciju (namjeru) da doživiš Sebe kao čistu svjesnost, da Jesi, da postojiš, direktno bez ikakovih zaobilaznih mentalnih pricesa. „Osjeti“, doživi intuitivno da si ti Svijest koja je sada svjesna same Sebe, ali pazi!!!!!! ne emocija, ne misli, ne tijela, nego Sebe kao Svjesnosti. Svijest je svjesna same Sebe, Svijest motri samu Sebe, Svijest svjesna Svijesti.....
.PARADOKSALNA TVRDNJA!!!
Da li oko može vidjeti samo sebe osim u ogledalu gdje je samo privid oka (odraz)? Da li možeš sam(a) sebi skočiti na rame? Da li lopov može uloviti sam sebe ako se preobuče u uniformu policajca? Da li postoji jedna svijest koja promatra neku drugu Svijest? Da li lažni ja može doživjeti Istinski Ja? Da li sjena može doživjeti svjetlost? Da li postoje dvije svijesti, dva ja? Naravno da ne postoje.Sve su to paradoksalne tvrdnje koje nas upućuju samo na Jednu Apsolutnu Istinu. Postoji samo jedna Svijest i samo jedan Ja i oni nisu različiti.....Ja i Svijest su sinonimi....“Ja Jesam“ je apsolutna stvarnost, to je Apsolutna Istina i To si Ti....(Tat-tvam-asi).
Nastavak slijedi....
PRAKTIČNE UPUTE ZA OSTVARENJE DUBOKOG DUŠEVNOG MIRA I TRAJNE SREĆE (1. DIO.)
PRAKTIČNE UPUTE ZA MEDITACIJU
(Atma-Vićara)
- drugi dio -
Dakle da se vratimo na samu tehniku. Sada si samo svjestan(na), održavaš svijest budnom i pažnja je fokusirana na Ja Jesam, na svjesnosti samoj. Ako se pojave neke prolazne misli, ne idi za njima već samo postani svjestan(na) da ti je sada jedina namjera da fokus pažnje držiš na Sebi (svjesnosti Sebe). Zapamti!!!!!!
Ti nisi niti tijelo, niti misli, niti emocije......Ti si čista, blažena Svijest postojanja. Ti samo koristiš tijelo, emocije i misli kao svoje instrumente ili alate za postizanje određene svrhe u relativnoj stvarnosti, ali konačna i krajnja svrha je da ostvariš ili realiziraš Apsolutnu Stvarnost, svoju pravu prirodu koja je Blažena Svijest, a to si Ti.
Ostani što duže u stanju Ja Jesam svijesti, dakle svjestan istinskog Sebe i prepoznaj prolaznost misli, osjećaja i konačno tijela koje ima svoj vijek trajanja dok ga ne zamjeniš novim, u sljedećoj inkarnaciji.
Nedaj da te i dalje zavode i odvlače isprazne i besmislene misli, od blaženstva koje je tvoje prirodno pravo i baština koju nasljeđuješ od kada si došao(la) u relativno postojanje.
Um (ego) je prevrtljiv i njegova osnovna funkcija je da te stalno zavodi i obmanjuje ispraznostima života i udaljava te sve više od Božjeg Kraljevstva koje je u tebi i čeka da uđeš svjesnu u njega, te ostvariš krajnji i konačni cilj života- Apsolutnu sreću i blaženstvo. Ti si Biće koje, kada ponovo postane svjesno Sebe (svoje prave prirode), ostvaruje raj već ovdje na Zemlji, a to je blaženo stanje svjesti Jednote između svih mogućih parova suprotnosti u ovoj relativnoj, kako materijalnoj tako i i nematerijalnoj stvarnosti.
Gdje god da jesi, u bilo kakvim uvjetima i okolnostima života, nastoj se što češće prisjećati tko si u stvari ti, i prepoznaj reakcije svog uma (ega) u poželjnim i nepoželjnim životnim situacijama, ali nastoj ih odmah razumjeti u svjetlu istine o prividnoj stvarnosti svega što se događa u i van tebe.
Zadrži mir uma koji je posljedica intuitivnog razumijevanja istine, a ne potiskivanja svega onoga sa čime se ne želiš suočavati jer ti stvara nelagodu. Potiskivanjem negativnih psihičkih naboja u nesvjesni dio uma, raznim potiskivalima kao što su: droge, cigarete, neumjerena konzumacija alkoholnih pića i hrane, previše gledanja Tv-a, čitanja, kartanja, nepotrebnog druženja samo da se ode od Sebe, ispraznih dugačkih filozofiranja, spekuliranja (mentalnog masturbiranja),.....uglavnom svega onoga što nas nastoji odvući od Istine koja oslobađa, nećemo postići trajni mir već samo privremeni, a „psihičko smeće“ će i dalje, potisnuto u nesvjesni dio uma, kontrolirati naše živote držeći nas u ropstvu vlastitog nepročišćenog uma.
Trajni mir i sreća se postiže isključivo i samo brisanjem ili čišćenjem uma od svih mogućih obmana i nataloženih psihičkih naboja, sve do potpune blistave čistoće. Takav pročišćeni i blistavi um će savršenom jasnoćom i u potpuno pravom istinskom svjetlu odražavati svoju vlastitu istinsku prirodu, prirodu čiste, blažene Svijesti. Takovu blistavu čistoću uma postići ćemo na najbrži, najjednostavniji i najefektniji načim vježbom Atma-Vićare.
REZIME POSTUPKA ATMA-VIĆARE
1. Udobno sjednemo ili legnemo
2. Svjesni smo fizičkog tijela, ali smo isto tako svjesni da nismo to tijelo
3. Svjesni smo da se emocije pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo emocije
4. Svjesni smo da se misli pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo te misli
5. Tko sam onda u stvari ja?
6. Ja sam čista Svijest, koja je uglavnom stalno svjesna tijela, emocija i misli, ali sada imam snažnu namjeru postati svjesna same Sebe, a ne tijela, emocija i misli!
7. Fokusiramo pažnju na Sebe, na Ja Jesam svjesnost, odbijajući stalno nadolazeće misli, uvijek se iznova i iznova vračajući na svjesnost Sebe, na Ja Jesam svjesnost. Tako samo ostajemo budni i svjesni svog Bića, Sebe bez razmišljana i emotivnog uživljavanja, ne reagirajući ni na što što bi se pojavljivalo na pozornici svijesti u vidu tjelesnih osjeta,misli i emotivnih osjećaja. Dakle nastojimo što duže ostati u stanju svijesti bez sadržaja, pažnje fokusirane na JaJesam, ali ne ponavljajući riječi Ja Jesam, već intuitivno doživljavajući Sebe ili Ja Jesam u direktnom iskustvu.
Probudi se ti što još uvijek spavaš i zasvjetlit će ti Svijetlo Istine koje će Te učiniti slobodnom, neovisnom i sretnom osobom. Želim ti mnogo uspjeha u nastojanju da ustraješ na samom početku prakse kada je ego još uvijek živ i žilav, te prepun trikova da te ponovo zavede i odvede od ove jednostavne i učinkovite tehnike duhovnog buđenja.
Sat-Ćit-Ananda
(Istinsko Biće-Svjesnost-Blaženstvo)
PRAKTIČNE UPUTE ZA MEDITACIJU
(Atma-Vićara)
- drugi dio -
Dakle da se vratimo na samu tehniku. Sada si samo svjestan(na), održavaš svijest budnom i pažnja je fokusirana na Ja Jesam, na svjesnosti samoj. Ako se pojave neke prolazne misli, ne idi za njima već samo postani svjestan(na) da ti je sada jedina namjera da fokus pažnje držiš na Sebi (svjesnosti Sebe). Zapamti!!!!!!
Ti nisi niti tijelo, niti misli, niti emocije......Ti si čista, blažena Svijest postojanja. Ti samo koristiš tijelo, emocije i misli kao svoje instrumente ili alate za postizanje određene svrhe u relativnoj stvarnosti, ali konačna i krajnja svrha je da ostvariš ili realiziraš Apsolutnu Stvarnost, svoju pravu prirodu koja je Blažena Svijest, a to si Ti.
Ostani što duže u stanju Ja Jesam svijesti, dakle svjestan istinskog Sebe i prepoznaj prolaznost misli, osjećaja i konačno tijela koje ima svoj vijek trajanja dok ga ne zamjeniš novim, u sljedećoj inkarnaciji.
Nedaj da te i dalje zavode i odvlače isprazne i besmislene misli, od blaženstva koje je tvoje prirodno pravo i baština koju nasljeđuješ od kada si došao(la) u relativno postojanje.
Um (ego) je prevrtljiv i njegova osnovna funkcija je da te stalno zavodi i obmanjuje ispraznostima života i udaljava te sve više od Božjeg Kraljevstva koje je u tebi i čeka da uđeš svjesnu u njega, te ostvariš krajnji i konačni cilj života- Apsolutnu sreću i blaženstvo. Ti si Biće koje, kada ponovo postane svjesno Sebe (svoje prave prirode), ostvaruje raj već ovdje na Zemlji, a to je blaženo stanje svjesti Jednote između svih mogućih parova suprotnosti u ovoj relativnoj, kako materijalnoj tako i i nematerijalnoj stvarnosti.
Gdje god da jesi, u bilo kakvim uvjetima i okolnostima života, nastoj se što češće prisjećati tko si u stvari ti, i prepoznaj reakcije svog uma (ega) u poželjnim i nepoželjnim životnim situacijama, ali nastoj ih odmah razumjeti u svjetlu istine o prividnoj stvarnosti svega što se događa u i van tebe.
Zadrži mir uma koji je posljedica intuitivnog razumijevanja istine, a ne potiskivanja svega onoga sa čime se ne želiš suočavati jer ti stvara nelagodu. Potiskivanjem negativnih psihičkih naboja u nesvjesni dio uma, raznim potiskivalima kao što su: droge, cigarete, neumjerena konzumacija alkoholnih pića i hrane, previše gledanja Tv-a, čitanja, kartanja, nepotrebnog druženja samo da se ode od Sebe, ispraznih dugačkih filozofiranja, spekuliranja (mentalnog masturbiranja),.....uglavnom svega onoga što nas nastoji odvući od Istine koja oslobađa, nećemo postići trajni mir već samo privremeni, a „psihičko smeće“ će i dalje, potisnuto u nesvjesni dio uma, kontrolirati naše živote držeći nas u ropstvu vlastitog nepročišćenog uma.
Trajni mir i sreća se postiže isključivo i samo brisanjem ili čišćenjem uma od svih mogućih obmana i nataloženih psihičkih naboja, sve do potpune blistave čistoće. Takav pročišćeni i blistavi um će savršenom jasnoćom i u potpuno pravom istinskom svjetlu odražavati svoju vlastitu istinsku prirodu, prirodu čiste, blažene Svijesti. Takovu blistavu čistoću uma postići ćemo na najbrži, najjednostavniji i najefektniji načim vježbom Atma-Vićare.
REZIME POSTUPKA ATMA-VIĆARE
1. Udobno sjednemo ili legnemo
2. Svjesni smo fizičkog tijela, ali smo isto tako svjesni da nismo to tijelo
3. Svjesni smo da se emocije pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo emocije
4. Svjesni smo da se misli pojavljuju i nestaju, ali da mi nismo te misli
5. Tko sam onda u stvari ja?
6. Ja sam čista Svijest, koja je uglavnom stalno svjesna tijela, emocija i misli, ali sada imam snažnu namjeru postati svjesna same Sebe, a ne tijela, emocija i misli!
7. Fokusiramo pažnju na Sebe, na Ja Jesam svjesnost, odbijajući stalno nadolazeće misli, uvijek se iznova i iznova vračajući na svjesnost Sebe, na Ja Jesam svjesnost. Tako samo ostajemo budni i svjesni svog Bića, Sebe bez razmišljana i emotivnog uživljavanja, ne reagirajući ni na što što bi se pojavljivalo na pozornici svijesti u vidu tjelesnih osjeta,misli i emotivnih osjećaja. Dakle nastojimo što duže ostati u stanju svijesti bez sadržaja, pažnje fokusirane na JaJesam, ali ne ponavljajući riječi Ja Jesam, već intuitivno doživljavajući Sebe ili Ja Jesam u direktnom iskustvu.
Probudi se ti što još uvijek spavaš i zasvjetlit će ti Svijetlo Istine koje će Te učiniti slobodnom, neovisnom i sretnom osobom. Želim ti mnogo uspjeha u nastojanju da ustraješ na samom početku prakse kada je ego još uvijek živ i žilav, te prepun trikova da te ponovo zavede i odvede od ove jednostavne i učinkovite tehnike duhovnog buđenja.
Sat-Ćit-Ananda
(Istinsko Biće-Svjesnost-Blaženstvo)
POTISKIVANJE I SVJESNOST
Ovo je pojašnjenje tekstova o ZAKONU OGLEDALA I SPALJIVANJU VASANA, jer je bilo, iako sam se trudio detaljno objasniti, nekih nerazumijevanja. Sada ču pokušati još dati neko dodatno pojašnjenje.
U radu sa ljudima koristim neke metode transpersonalne psihologije već blizu dvadesetak godina, i vrlo mi je važno da na početku procesa pitam osobu da li želi i može prihvatiti tri aksioma duhovne znanosti, jer se i duhovna kao i sve druge znanosti baziraju na nekim aksiomima (zakonima koji se ne dokazuju nego se uzimaju kao početna referenca i temelj za gradnju građevine odnosno te dotične znanosti).
1. ZAKON AKCIJE I REAKCIJE (SJETVE I ŽETVE) ili popularno zvan i zakon karme.
2. ZAKON OGLEDALA (PROJEKCIJE) ili sve na što odreagiraš emotivno je tvoje, kao kada se gledaš u ogledalo i ne sviđaš se sam sebi, ali ti je ogledalo antipatično, jer nisi svjestan da si ti u ogledalu.
3. ZAKON REINKARNACIJE ili PRAVDE (samsara ili beskonačni krug ponovnih rađanja i umiranja do uskrsnuća odnosno osvještavanja svoje istinske duhovne prirode).
Nakon što podrobno objasnim sva tri zakona, i ukoliko ih osoba prihvati kao logične (u najmanju ruku), tada je otvoren put za uspješan proces spaljivanja "psihološkog smeća"....štetnih emotivnih naboja kojima su nabijena sjećanja u nesvjesnoj memoriji (kauzalni ili uzročni plan postojanja).
Uzet ću primjer jedne žene koja je bila kivna na svog muža i puna negativnih naboja prema njemu. U tijeku seanse kad se sjetila njega počela je pokazivati vanjske znakove ljutnje, srdžbe i udarala rukama po strunjači što je imalo značiti da je udarala njega kako mi je poslije iskomunicirala. Ovdje se dakle radi o nagazu na minu u beskrajnom minskom polju nesvjesnog uma (chitta), koja mina je ekplodirala sa posljedicama ženine reakcije. Ukoliko žena i dalje misli da je problem u njenom mužu a ne u njoj, tim lamatanjem i ljutnjom još će dodati ulja na vatru, iako će se imati neki privid olakšanja radi ispucavanja negativne energije. Taj štetan emotivni naboj koji ima prema mužu ostat će i dalje i ništa se neće promjeniti.
Da nije odreagirala emotivno i lamentirala psujući muža da je on za sve kriv, a da ne poznaje zakon ogledala, radilo bi se o potiskivanju što bi bilo vrlo loše. Dakle odreagirati ljutnjom i dalje vjerujući da je netko drugi kriv ili ne odreagirati, zbog straha ili situacije podređenosti na poslu, pa potisnuti (progutati) štetan naboj, jednako je loše. Treće rješenje koje se zove SPALJIVANJE VASANA sastoji se u O S V J E Š T A V A NJ U da je sve oko nas naša vlastita individualna projekcija i percepcija koja je upravo onakva kakva su i naša stečena, proživljena iskustva iz ovog i mnogih prošlih utjelovljenja.
Ne treba nikoga kriviti za naše neiskustvo i neupućenost , kao i nepoznavanje kozmičkih zakona i mehanizama funkcioniranja uma. Ne treba sve promatrati kroz prizmu krivnje već kroz prizmu -što sam siješ to ćeš i požnjeti, a ako si zaboravio što si posijao, pa ti se učini kad ti negdje nikne trnoviti grm, da je netko drugi kriv za to, s tim zaboravom se moraš sam pozabaviti i više ne sijati loše sjeme.
NITKO NAM NI ZA ŠTA U ŽIVOTU NIJE KRIV, I TKO OKRIVLJUJE BILO KOGA ILI BILO ŠTO DRUGO ZA SVOJE ŽIVOTNE PROBLEME I FRUSTRACIJE, BILO BI KRAJNJE VRIJEME DA PROUČI TRI GORE NAVEDENA ZAKONA I DA IH ZA SVOJE VLASTITO DOBRO I SREĆU, PRIHVATI I ŽIVI PO NJIMA. UKOLIKO ĆEMO I DALJE KRIVITI I OSUĐIVATI DRUGE PA I BOGA ZA NAŠU SUDBINU, SAMO SEBI ĆEMO ČINITI LOŠŠE I JOŠ SE VIŠE ZAKOPAVATI U VLASTITI MULJ.
Jedno je primjetiti (registrirati) nečiju manipulaciju ili licemjerje, ali ne reagirati emotivno jer to nema veze s nama, a drugo je na isto emotivno reagirati. Prvo ukazuje pročišćeno viđenje stvarnosti kakva je, a drugi slučaj na neosvješteno viđenje stvarnosti i projekciju vlastitog smeća na vanjske situcije, okolnosti i osobe. Neka se svatko sam u sebi upita zašto uvijek slično ili isto reagira na neke obrasce koji mu se uvijek iznova u životu pojavljuju pa čak i prerušeni u različitim formama....pa zato da ih konačno PREPOZNA-OSVJESTI I INTEGRIRA U SVOJ SVJESNI UM.
Ako učini tako više mu dotični obrazac neće stvarati nikakve probleme, ali za to treba i hrabrosti za suočavanje s vlastitom sjenom i poniznosti prihvaćanja vlastitih mana i slabosti, a to se stiče ISKRENOM ŽELJOM ZA OSLOBOĐENJEM OD PATNJE jer koliko god mi projicirali vlastito psihološko smeće na druge, patnja će nas i dalje pratiti poput sjene dok ju konačno ne obasjamo svjetlom istinskog znanja o vlastitoj suštinskoj prirodi, prirodi čiste svijesti-BRAMANA(ATMANA) koja je samo promatrtač i svjedok i koja treba gospodariti vlastitom enrgijom-MAYOM SHAKTI, a ne biti u podređenom ropskom položaju ZBOG VLASTITOG NEZNANJA (Avidje).
Znanje (Svjesnost, mudrost,Vijnana, Brahmajnana) o vlastitoj istinskoj prirodi je PANACEA-lijek za sve bolesti proizašle iz neosvještenog, zavedenog i obmanutog uma. Imamo priliku svakodnevno u kontaktima s ljudima i životnim okolnostima, osvještavati i prepoznavati svoje reakcije te ih postepeno uz Božju pomoć integrirati na razini svjesnog uma i tako im oduzimati(spaljivati) štetan naboj koji samo nama stvara patnje, probleme i frustracije.
BRAĆO I SESTRE U DUHU BOŽJE LJUBAVI I MUDROSTI...SHVATIMO DA NE PATIMO...!!!
Ukoliko bude bilo kakvih pitanja ili nejasnoća ili moguće i ne slaganja sa gore iznesenim sadržajem, molio bi da mi se javite na mail : zeljko2@xnet.hr
Pripremi za ispis
gemini
9.06.2008 08:15 h
Željko ti si divan, nikad dosta učenja
dinaja
9.06.2008 08:53 h
Odlično napisan tekst i savršeno objašnjenje jedne meni daleke filozofije. Čitajući tvoj tekst ja si sve tvoje rečeno moram prevesti na jezik zapadne filozofije i onda uspoređujući te dvije mudrosti doista nalazim sličnosti. Zrcaljenje sebe samoga u sebi samom znači prihvatiti i sjediniti svoje dobre i loše strane, prepoznati svoje nedostatke i pokušati ih misaono- osjećajnim putem promjeniti. Zrcalo je u zapadnjačkoj filozofiji Vanitas motiv, motiv taštine...........tek kad naučimo svoju taštinu obuzdati ili "spaliti", kako ti to nazivaš, tada u zrcalu sebe sama vidimo lice koje više ne išćezava, pa i sama spoznaja naše prolaznosti, memento mori, više nije tako strašna.........
Hvala ti za ovaj tekst jer sjedinjujući u sebi znanje istoka i zapada čovjek doista postaje sudionik vremena i građanin univerzuma.........
gemini
9.06.2008 08:55 h
Htjedoh reći, da li i oni koji stalno rade svakodnevno na sebi, da smire svoj um, i utječu na misli, imaju također vasane ipak?
irida
9.06.2008 09:07 h
ako su nam drugi uvjek krivi za sve, dovoljno je samo odmaknuti se od njih da uvidimo vlastite zablude...
dinaja
9.06.2008 10:21 h
U uvodu svojoj knizi "Tao fizike" fizičar Fritjof Capra piše: "vidio sam atome elemenata i atome moga tijela kao djeliće kozmičke energije u vječnom plesu. osjećao sam kozmički ritam i šuo njegovu simfoniju i u tom trenu sam znao da je to sigurno ono što hindussi nazivaju plesom boga lesa, Shivas"..........
Knjigu sam čitala davni i to je bio moj prvi susret sa sjedinjenjem zapadnjačke znanosti i istočnjačke filozofije, ali dokaz da je sve baš sve u univezumu povezano titrajima superstruna, najsitnih dosad odkrivenih djelića atoma i da na s doista sve povezuje ta za naše uši nečujna simfonija univerzuma.
Tvoji tekstovi isto tako dokazuju tu povezanost i dokazuju Nils Bohrovu tvrdnju o kvantnoj fizici, "komplementarija sund kompleta".
Evo mene opet!
dinaja
9.06.2008 12:23 h
Tekst koji me poziva na novo, pa opet na novo čitanje je sigurno dobara tekst( piše u knjigama o povijesti literatue). Tvoji tekstovi su interesantni, potiču me na razmišljanje i otvaraju mi neke nove puteve spoznaje. Što je VASANA?????
Jeli to onaj Jungov arhetip, ono kolektivno nesvjesno u nama?
Kako se spustiti u taj duboki dio osobnog univerzuma?
Kako ostvariti tu razinu svijesti?
Jeli to onaj autobiografski bitak, četvrti stupanj svijesti koji nalazim u tekstovima iz najnovije neurofiziologije?
Čitajući, samo površno, filozofiju Budizma shvatila sam da taj stupanj svijesti može ostvariti samo Budha, onaj prosvijetljeni, istinski yogin.
U našoj zapadnjačkoj filozofiji je taj put otvoren za svakoga koji nauči slušati, osjećati i misliti svojim emocionanim umom.
Ah dragi moj virtualni prijatelju ja imam bezbroj pitanja jer ti se više nisi javio, ne želiš se dopisivati, a ja čitajući Hesseovog Sidartu, Pantanjalieve upanischade, Miricea Eliade i njegove Europske studije o istočnjačkoj filozofiji, još uvijek lutam univerzumom moga uma i pokušavam tog Jungovog arhetipa i indijske vasane osjetiti i sukobiti se s njima.
Leonardo da Vinci je davno rekao , "mene ne zanima ptica nego njen let". Slijedeći njegovu misao ja pokušavam pronaći put za oslobađanje energije koja će me odvesti u dubinu mog misaono- osjetilno- osjećajnog univeruma, gdje još uvijek, ne dotaknutmojim mislima i osjećajima, spava otok mojih podsvijesnih stanja.
vijnana
9.06.2008 12:36 h
Dijana, neznam što točno da ti odgovorim, to su toliko jasne i logične i jednostavne stvari da neznam kako više da ih pojasnim. Nedaj da te energija visudhe - pete (grlene) čakre....(racio, analitika, diskurzivnost), spriječi da otvoriš prostor i veličanstvenost ajne (trećeg oka) te intuicijom pronikneš ovo o čemu pišem....To je sve jako jednostavno...pustite dječicu k meni jer njihovo je kraljevstvo nebesko....blago čistima srcem (i umom), takovi će Boga gledati....sve je jednostavno, ako smo mi jednostavni...!
dinaja
9.06.2008 12:58 h
Hvala ti, doista ti hvala od srca na tako brzom odgovoru!!!!!!!!!!!!O čakrama sam isto već puno čitala, ali ni u jednom tekstu nisam pronašla konačni odgovor kako tu čakru spoznati. Kako da pronađem treče oko u sebi kada već sa kontemplativnim očima, očima naše duše nije jednostavno. stvaram si misaone slike i gledam Pickassovim očima, spoznajem mnogodimenzionalnost u sebi, vidim zakrivljene prostore, zamišljam vječni ples Shivas i titranje superstruna, osjećam silu gravitacije, sjedinjujem se s njom, ali do izvora iz kojeg izvire moja svijest o meni samoj još nisam pronašla. Taj izvor se krije negdje u u dubini univerzuma, tako daleko gdje doista vjekuju Bog i Budha, otok prividnog mira u svakoj čeistici našeg postojanja, to je ono mjesto u prostoru o kojem je već pisao Aristotel, mjesto koje "običan" ljudski um još nije pronašao.
Ja , čista srca, krenuh na ovo tisućljetno putovanje ljudskom svjesnom spoznajom, a otok na kojem se krije izvor se još uvijek krije u maglovitoj podsvijesti moga postojanja.
gemini
10.06.2008 07:51 h
Željko, jedva čekam da nas pozoveš na predavanje, ne odustaj, znanje koje imaš trebaš prenositi drugima (ti sa Saturnom učiteljem u 1. kući), te se nadam da ćeš nam neke nedoumice uživo razjasniti.
Info izlog d.o.o.
Ovo je pojašnjenje tekstova o ZAKONU OGLEDALA I SPALJIVANJU VASANA, jer je bilo, iako sam se trudio detaljno objasniti, nekih nerazumijevanja. Sada ču pokušati još dati neko dodatno pojašnjenje.
U radu sa ljudima koristim neke metode transpersonalne psihologije već blizu dvadesetak godina, i vrlo mi je važno da na početku procesa pitam osobu da li želi i može prihvatiti tri aksioma duhovne znanosti, jer se i duhovna kao i sve druge znanosti baziraju na nekim aksiomima (zakonima koji se ne dokazuju nego se uzimaju kao početna referenca i temelj za gradnju građevine odnosno te dotične znanosti).
1. ZAKON AKCIJE I REAKCIJE (SJETVE I ŽETVE) ili popularno zvan i zakon karme.
2. ZAKON OGLEDALA (PROJEKCIJE) ili sve na što odreagiraš emotivno je tvoje, kao kada se gledaš u ogledalo i ne sviđaš se sam sebi, ali ti je ogledalo antipatično, jer nisi svjestan da si ti u ogledalu.
3. ZAKON REINKARNACIJE ili PRAVDE (samsara ili beskonačni krug ponovnih rađanja i umiranja do uskrsnuća odnosno osvještavanja svoje istinske duhovne prirode).
Nakon što podrobno objasnim sva tri zakona, i ukoliko ih osoba prihvati kao logične (u najmanju ruku), tada je otvoren put za uspješan proces spaljivanja "psihološkog smeća"....štetnih emotivnih naboja kojima su nabijena sjećanja u nesvjesnoj memoriji (kauzalni ili uzročni plan postojanja).
Uzet ću primjer jedne žene koja je bila kivna na svog muža i puna negativnih naboja prema njemu. U tijeku seanse kad se sjetila njega počela je pokazivati vanjske znakove ljutnje, srdžbe i udarala rukama po strunjači što je imalo značiti da je udarala njega kako mi je poslije iskomunicirala. Ovdje se dakle radi o nagazu na minu u beskrajnom minskom polju nesvjesnog uma (chitta), koja mina je ekplodirala sa posljedicama ženine reakcije. Ukoliko žena i dalje misli da je problem u njenom mužu a ne u njoj, tim lamatanjem i ljutnjom još će dodati ulja na vatru, iako će se imati neki privid olakšanja radi ispucavanja negativne energije. Taj štetan emotivni naboj koji ima prema mužu ostat će i dalje i ništa se neće promjeniti.
Da nije odreagirala emotivno i lamentirala psujući muža da je on za sve kriv, a da ne poznaje zakon ogledala, radilo bi se o potiskivanju što bi bilo vrlo loše. Dakle odreagirati ljutnjom i dalje vjerujući da je netko drugi kriv ili ne odreagirati, zbog straha ili situacije podređenosti na poslu, pa potisnuti (progutati) štetan naboj, jednako je loše. Treće rješenje koje se zove SPALJIVANJE VASANA sastoji se u O S V J E Š T A V A NJ U da je sve oko nas naša vlastita individualna projekcija i percepcija koja je upravo onakva kakva su i naša stečena, proživljena iskustva iz ovog i mnogih prošlih utjelovljenja.
Ne treba nikoga kriviti za naše neiskustvo i neupućenost , kao i nepoznavanje kozmičkih zakona i mehanizama funkcioniranja uma. Ne treba sve promatrati kroz prizmu krivnje već kroz prizmu -što sam siješ to ćeš i požnjeti, a ako si zaboravio što si posijao, pa ti se učini kad ti negdje nikne trnoviti grm, da je netko drugi kriv za to, s tim zaboravom se moraš sam pozabaviti i više ne sijati loše sjeme.
NITKO NAM NI ZA ŠTA U ŽIVOTU NIJE KRIV, I TKO OKRIVLJUJE BILO KOGA ILI BILO ŠTO DRUGO ZA SVOJE ŽIVOTNE PROBLEME I FRUSTRACIJE, BILO BI KRAJNJE VRIJEME DA PROUČI TRI GORE NAVEDENA ZAKONA I DA IH ZA SVOJE VLASTITO DOBRO I SREĆU, PRIHVATI I ŽIVI PO NJIMA. UKOLIKO ĆEMO I DALJE KRIVITI I OSUĐIVATI DRUGE PA I BOGA ZA NAŠU SUDBINU, SAMO SEBI ĆEMO ČINITI LOŠŠE I JOŠ SE VIŠE ZAKOPAVATI U VLASTITI MULJ.
Jedno je primjetiti (registrirati) nečiju manipulaciju ili licemjerje, ali ne reagirati emotivno jer to nema veze s nama, a drugo je na isto emotivno reagirati. Prvo ukazuje pročišćeno viđenje stvarnosti kakva je, a drugi slučaj na neosvješteno viđenje stvarnosti i projekciju vlastitog smeća na vanjske situcije, okolnosti i osobe. Neka se svatko sam u sebi upita zašto uvijek slično ili isto reagira na neke obrasce koji mu se uvijek iznova u životu pojavljuju pa čak i prerušeni u različitim formama....pa zato da ih konačno PREPOZNA-OSVJESTI I INTEGRIRA U SVOJ SVJESNI UM.
Ako učini tako više mu dotični obrazac neće stvarati nikakve probleme, ali za to treba i hrabrosti za suočavanje s vlastitom sjenom i poniznosti prihvaćanja vlastitih mana i slabosti, a to se stiče ISKRENOM ŽELJOM ZA OSLOBOĐENJEM OD PATNJE jer koliko god mi projicirali vlastito psihološko smeće na druge, patnja će nas i dalje pratiti poput sjene dok ju konačno ne obasjamo svjetlom istinskog znanja o vlastitoj suštinskoj prirodi, prirodi čiste svijesti-BRAMANA(ATMANA) koja je samo promatrtač i svjedok i koja treba gospodariti vlastitom enrgijom-MAYOM SHAKTI, a ne biti u podređenom ropskom položaju ZBOG VLASTITOG NEZNANJA (Avidje).
Znanje (Svjesnost, mudrost,Vijnana, Brahmajnana) o vlastitoj istinskoj prirodi je PANACEA-lijek za sve bolesti proizašle iz neosvještenog, zavedenog i obmanutog uma. Imamo priliku svakodnevno u kontaktima s ljudima i životnim okolnostima, osvještavati i prepoznavati svoje reakcije te ih postepeno uz Božju pomoć integrirati na razini svjesnog uma i tako im oduzimati(spaljivati) štetan naboj koji samo nama stvara patnje, probleme i frustracije.
BRAĆO I SESTRE U DUHU BOŽJE LJUBAVI I MUDROSTI...SHVATIMO DA NE PATIMO...!!!
Ukoliko bude bilo kakvih pitanja ili nejasnoća ili moguće i ne slaganja sa gore iznesenim sadržajem, molio bi da mi se javite na mail : zeljko2@xnet.hr
Pripremi za ispis
gemini
9.06.2008 08:15 h
Željko ti si divan, nikad dosta učenja
dinaja
9.06.2008 08:53 h
Odlično napisan tekst i savršeno objašnjenje jedne meni daleke filozofije. Čitajući tvoj tekst ja si sve tvoje rečeno moram prevesti na jezik zapadne filozofije i onda uspoređujući te dvije mudrosti doista nalazim sličnosti. Zrcaljenje sebe samoga u sebi samom znači prihvatiti i sjediniti svoje dobre i loše strane, prepoznati svoje nedostatke i pokušati ih misaono- osjećajnim putem promjeniti. Zrcalo je u zapadnjačkoj filozofiji Vanitas motiv, motiv taštine...........tek kad naučimo svoju taštinu obuzdati ili "spaliti", kako ti to nazivaš, tada u zrcalu sebe sama vidimo lice koje više ne išćezava, pa i sama spoznaja naše prolaznosti, memento mori, više nije tako strašna.........
Hvala ti za ovaj tekst jer sjedinjujući u sebi znanje istoka i zapada čovjek doista postaje sudionik vremena i građanin univerzuma.........
gemini
9.06.2008 08:55 h
Htjedoh reći, da li i oni koji stalno rade svakodnevno na sebi, da smire svoj um, i utječu na misli, imaju također vasane ipak?
irida
9.06.2008 09:07 h
ako su nam drugi uvjek krivi za sve, dovoljno je samo odmaknuti se od njih da uvidimo vlastite zablude...
dinaja
9.06.2008 10:21 h
U uvodu svojoj knizi "Tao fizike" fizičar Fritjof Capra piše: "vidio sam atome elemenata i atome moga tijela kao djeliće kozmičke energije u vječnom plesu. osjećao sam kozmički ritam i šuo njegovu simfoniju i u tom trenu sam znao da je to sigurno ono što hindussi nazivaju plesom boga lesa, Shivas"..........
Knjigu sam čitala davni i to je bio moj prvi susret sa sjedinjenjem zapadnjačke znanosti i istočnjačke filozofije, ali dokaz da je sve baš sve u univezumu povezano titrajima superstruna, najsitnih dosad odkrivenih djelića atoma i da na s doista sve povezuje ta za naše uši nečujna simfonija univerzuma.
Tvoji tekstovi isto tako dokazuju tu povezanost i dokazuju Nils Bohrovu tvrdnju o kvantnoj fizici, "komplementarija sund kompleta".
Evo mene opet!
dinaja
9.06.2008 12:23 h
Tekst koji me poziva na novo, pa opet na novo čitanje je sigurno dobara tekst( piše u knjigama o povijesti literatue). Tvoji tekstovi su interesantni, potiču me na razmišljanje i otvaraju mi neke nove puteve spoznaje. Što je VASANA?????
Jeli to onaj Jungov arhetip, ono kolektivno nesvjesno u nama?
Kako se spustiti u taj duboki dio osobnog univerzuma?
Kako ostvariti tu razinu svijesti?
Jeli to onaj autobiografski bitak, četvrti stupanj svijesti koji nalazim u tekstovima iz najnovije neurofiziologije?
Čitajući, samo površno, filozofiju Budizma shvatila sam da taj stupanj svijesti može ostvariti samo Budha, onaj prosvijetljeni, istinski yogin.
U našoj zapadnjačkoj filozofiji je taj put otvoren za svakoga koji nauči slušati, osjećati i misliti svojim emocionanim umom.
Ah dragi moj virtualni prijatelju ja imam bezbroj pitanja jer ti se više nisi javio, ne želiš se dopisivati, a ja čitajući Hesseovog Sidartu, Pantanjalieve upanischade, Miricea Eliade i njegove Europske studije o istočnjačkoj filozofiji, još uvijek lutam univerzumom moga uma i pokušavam tog Jungovog arhetipa i indijske vasane osjetiti i sukobiti se s njima.
Leonardo da Vinci je davno rekao , "mene ne zanima ptica nego njen let". Slijedeći njegovu misao ja pokušavam pronaći put za oslobađanje energije koja će me odvesti u dubinu mog misaono- osjetilno- osjećajnog univeruma, gdje još uvijek, ne dotaknutmojim mislima i osjećajima, spava otok mojih podsvijesnih stanja.
vijnana
9.06.2008 12:36 h
Dijana, neznam što točno da ti odgovorim, to su toliko jasne i logične i jednostavne stvari da neznam kako više da ih pojasnim. Nedaj da te energija visudhe - pete (grlene) čakre....(racio, analitika, diskurzivnost), spriječi da otvoriš prostor i veličanstvenost ajne (trećeg oka) te intuicijom pronikneš ovo o čemu pišem....To je sve jako jednostavno...pustite dječicu k meni jer njihovo je kraljevstvo nebesko....blago čistima srcem (i umom), takovi će Boga gledati....sve je jednostavno, ako smo mi jednostavni...!
dinaja
9.06.2008 12:58 h
Hvala ti, doista ti hvala od srca na tako brzom odgovoru!!!!!!!!!!!!O čakrama sam isto već puno čitala, ali ni u jednom tekstu nisam pronašla konačni odgovor kako tu čakru spoznati. Kako da pronađem treče oko u sebi kada već sa kontemplativnim očima, očima naše duše nije jednostavno. stvaram si misaone slike i gledam Pickassovim očima, spoznajem mnogodimenzionalnost u sebi, vidim zakrivljene prostore, zamišljam vječni ples Shivas i titranje superstruna, osjećam silu gravitacije, sjedinjujem se s njom, ali do izvora iz kojeg izvire moja svijest o meni samoj još nisam pronašla. Taj izvor se krije negdje u u dubini univerzuma, tako daleko gdje doista vjekuju Bog i Budha, otok prividnog mira u svakoj čeistici našeg postojanja, to je ono mjesto u prostoru o kojem je već pisao Aristotel, mjesto koje "običan" ljudski um još nije pronašao.
Ja , čista srca, krenuh na ovo tisućljetno putovanje ljudskom svjesnom spoznajom, a otok na kojem se krije izvor se još uvijek krije u maglovitoj podsvijesti moga postojanja.
gemini
10.06.2008 07:51 h
Željko, jedva čekam da nas pozoveš na predavanje, ne odustaj, znanje koje imaš trebaš prenositi drugima (ti sa Saturnom učiteljem u 1. kući), te se nadam da ćeš nam neke nedoumice uživo razjasniti.
Info izlog d.o.o.
PERSONALNA(EGO) I TRANSPERSONALNA(JASTVO) OSOBNOST
Riječ persona na latinskom u stvari znači maska ili karakter (uloga). Osoba je entitet koji ima određene osobine, otuda se i zove osoba.
Da ne odem preširoko u filozofsko-psihološko razmatranje, zadržat ću se na jednostavnim, svima pristupačnim i, vjerujem, nadasve prihvatljivim objašnjenjima.
Personalno bi značilo nešto posebno, specifično (personality), nešto po čemu se osoba razlikuje od druge osobe, po čemu je prepoznatljiva i uočena. Najveća večina osoba ima poprilično snažnu želju da se razlikuje od drugih osoba (osobnosti). Ako dvije žene sa izraženom personalnošću dođu na neki prijem i vide jedna na drugoj isti ili gotovo isi komplet (odjeću) nekog renomiranog modnog dizajnera, nastojat će se izbjeći ili ako to nije izvedivo, u sebi će biti ljute i bijesne što nisu unikatne.
Tako je uglavnom na svim područjima, svi se želimo razlikovati jedni od drugih i to po mogućnosti da se nama više dive nego drugima, da imamo "jači" personaliti. Ako nam se dive na našim specifičnim osobinama, koje ističemo kao svoj specifičan imidž, koji je uglavnom, neka mi bude slobodno reći, poput mjehura od sapunice, prepun taštine, piknite ga malo i on puca, ruši se. Sve što je sagrađeno prije ili kasnije će se i srušiti, ako su temelji čvršći, odoljet će manjim potresima, ali prvi veći potres narušit će umjetno stvarani imidž (personaliti), pa će poslije potresa morati doživljavati popravke i ponovne nadogradnje (božanske igre nemaju granica...:)))).
Eto tako bi mogli, da ne duljim bespotrebno, zaključiti i uvidjeti što je u stvari PERSONALNA OSOBNOST. Maska ili bolje rečeno, mnoštvo maski koje se po potrebi mijenjaju.
A tko stoji iza tih maski (persona ili kako ih je Jung nazvao, subpersona). Stoji TRANSPERSONALNA OSOBNOST ILI JASTVO (SEBSTVO).
Tko ili što je transpersonalna osobnost? To je ono što ne doživljava nikakve promjene, što je vječno, nerođeno, besmrtno. Prije 10, 20 godina bili smo svjesni sebe kao transpersonalne osobnosti (Jastva), baš kao i sada dok ovo čitamo. Taj "Ja jesam" koji boravi ispod svih promjena i na fizičkom i na emotivnom i na mentalnom i na svjetonazorskom planu postojanja, je ostao isti. Ali mi ipak govorimo kako smo se promjenili, kako smo shvatili mnogo toga, kako smo sada mudriji...itd.
Jastvo ne doživljava nikakve promjene, ono svjetli vječno kao jedina apsolutna stvarnost (istina). Dakle promjene doživljava samo personalna osobnost koja malo po malo evoluira ili involuira (ovisi kako usmjeravamo svoj rast i razvoj), i tako se sve više
"produhovljuje", postajući, odnosno preobražavajući se sve više u transpersonalnu osobnost.
Ako malo meditiramo nad time tko smo u stvari mi, prije ili kasnije (ako smo dovoljno iskreni prema Sebi), prepoznat ćemo da smo u svojoj suštini u dubini svog Bića, uvijek onaj isti JA JESAM, i sada dolazimo do onog dijela koji je kamen spoticanja mnogima, a to je prijelaz iz teorije u praksu.
Na intelektualnom planu, na razini informacija mi sve "znamo", ali nismo ostvarili, utjelovili u praksi i onda to takozvano znanje na razini informacija ne koristi puno, osim ako nam nakon duže meditacije proradi savjest ili smo se već poprilično umorili od glumatanja i poželjeli se osloboditi tog monstruma...hahahaha...koji nam siše nevjerovatne količine životne energije da se održi.
Umjetno stvoreni imidž (personaliti), budući da ne odražava pravu istinu o osobi (transpersonalnu) koja stoji sama po sebi (istina ne treba oslonce niti energiju da bi postojala), mora neprekidno primati nove količine životne (psihičke) energije da bi preživio, a to iscrpljuje, pa stoga danas pogotovo, psihijatri i psihoterapeuti imaju posla na pretek, jer kada se resursi energije iscrpe, slijedi kolaps sisteme.
No dobro da se mi još malo vratimo na PERSOMALNU (EGO) I TRANSPERSONALNU (JASTVO-SEBSTVO) OSOBNOST.
POSTOJI SAMO TRANSPERSONALNA OSOBNOST, GOK JE PERSONALNA OSOBNOST PODLOŽNA KONTINUIRANIM PROMJENAMA I TRANSFORMACIJAMA DOK SE JEDNOG DANA NE PREOBRAZI U TRANSPERSONALNU OSOBNOST, DRUGIM RIJEČIMA DOK NE TRANSCENDIRA SAMU SEBE....OTUDA I NAZIV TRANSPERSONALNA OSOBNOST.
Transpersonalna osobnost-Jastvo je samo JEDNO i prisutno u svima nama (Oče neka svi budu jedno kao što smo ti i ja jedno, ti u meni i ja u tebi....Isus).
Realizacija te istine da smo mi u stvari ta transpersonalna osobnost koja je uvijek takva kava je i nije podložna promjenama u bilo kom smjeru, zove se SAMOREALIZACIJA ILI PROSVJETLJENJE.
Znati to na razini informacije (spekulativni um-intelekt), nije realizacija, već samo informiranost koja , ukoliko osoba ne realizira tu istinu o sebi, može osbi dodatno napuhnuti balon (ego) pa će balon poletjeti još više (oholost povezana sa demonskom prirodom ljudskog bića), ali nakon toga nužno, prije ili kasnije slijedi otriježnjenje, a time i kolaps sistema.
Danas smo zaista u mogućnosti da ostvarimo tu istinu o svojoj pravoj prirodi i da živimo kao istinski slobodna bića. Samo treba imati želju i istinsku čežnju za rajskim stanjem svijesti, u kojem smo nekada, dok nismo počeli navlačiti maske i skrivati se iza njih, živjeli sretno i slobodno u potpunom ispunjenju i svjesnosti da postoji samo jedna Apsolutna Istina - Bog, koji je naša istinska priroda.
Ti koji(a) sada ovo čitaš, zastani na trenutak i upitaj se TKO SAM U STVARI JA?, tko sada ovo čita, tko ili što je to u ovome tijelu što gleda kroz prozore očiju i što razmišlja nad ovim ključnim egzistencijalnim pitanjem,....pitaš se tko si ti, i pitaj se tko se to pita tko je on(a)!
U svakom slučaju mentalni odgovor na sva ta pitanja, tko se pita, tko čita, tko piše, tko razmišlja, tko kritizira, prosuđuje, osuđuje...je uvijek isti..pa to sam "ja"! Sada idi korak dalje i nastoj u iskrenoj, punoj čežnje, namjeri otkriti TKO SE KRIJE IZA TA DVA SLOVA..."JA"...
U svakom slučaju mentalni odgovor na sva ta pitanja, tko se pita, tko čita, tko piše, tko razmišlja, tko kritizira, prosuđuje, osuđuje...je uvijek isti..pa to sam "ja"! Sada idi korak dalje i nastoj u iskrenoj, punoj čežnje, namjeri otkriti TKO SE KRIJE IZA TA DVA SLOVA..."JA"...
Ti nisi niti misao o Sebi, niti osjećaj koji imaš o Sebi, niti tijelo u kojemu privremeno boraviš, možeš imati bezbrojne prekrasne, učene, najduhovnije koncepcije o tome tko bi ti bio(bila), ali vjeruj mi, sve to pada u vodu, sve to nestaje poput sjene kada direktnim iskustvom doživiš ONO (SEBE), a to ne može biti jednostavnije jer upravo ova svijest koja kroz tvoje oči gleda i čita si Ti.
Razori u sebi sve ono što više nije dostojno da živi u tebi a što sačinjava građevni materijal tvog ega, uzmi mač božje Riječi, Istine i razračunaj se sa tim zmajem, svojim egom koji te tako dugo zlostavlja i lukavo manipulira ne bi li što duže živio. Ti nisi ego, to je varka, laž, ti si Jastvo, blažena svijest koja nikome i ničemu ne robuje, potpuno čista i slobodna.
Ne gubi se u šumi misli i osjećaja, već se pitaj, tko to misli, tko to osjeća, misli dolaze i odlaze, isto tako i emocije, osjećaji, a ja ne odlazim niti dolazim..........pa tko sam Ja...Ja naprosto Jesam....Realiziraj tu istinu, ne u mislima i osjećajima, nego direktno....BUDI SVOJE VLASTITO JASTVO i živi u njegovoj vječnoj slavi!
Od srca ti želim da se probudiš, prepoznaš i progledaš, te ostvariš trajni duševni mir i sreću !!!
Namaste!
Riječ persona na latinskom u stvari znači maska ili karakter (uloga). Osoba je entitet koji ima određene osobine, otuda se i zove osoba.
Da ne odem preširoko u filozofsko-psihološko razmatranje, zadržat ću se na jednostavnim, svima pristupačnim i, vjerujem, nadasve prihvatljivim objašnjenjima.
Personalno bi značilo nešto posebno, specifično (personality), nešto po čemu se osoba razlikuje od druge osobe, po čemu je prepoznatljiva i uočena. Najveća večina osoba ima poprilično snažnu želju da se razlikuje od drugih osoba (osobnosti). Ako dvije žene sa izraženom personalnošću dođu na neki prijem i vide jedna na drugoj isti ili gotovo isi komplet (odjeću) nekog renomiranog modnog dizajnera, nastojat će se izbjeći ili ako to nije izvedivo, u sebi će biti ljute i bijesne što nisu unikatne.
Tako je uglavnom na svim područjima, svi se želimo razlikovati jedni od drugih i to po mogućnosti da se nama više dive nego drugima, da imamo "jači" personaliti. Ako nam se dive na našim specifičnim osobinama, koje ističemo kao svoj specifičan imidž, koji je uglavnom, neka mi bude slobodno reći, poput mjehura od sapunice, prepun taštine, piknite ga malo i on puca, ruši se. Sve što je sagrađeno prije ili kasnije će se i srušiti, ako su temelji čvršći, odoljet će manjim potresima, ali prvi veći potres narušit će umjetno stvarani imidž (personaliti), pa će poslije potresa morati doživljavati popravke i ponovne nadogradnje (božanske igre nemaju granica...:)))).
Eto tako bi mogli, da ne duljim bespotrebno, zaključiti i uvidjeti što je u stvari PERSONALNA OSOBNOST. Maska ili bolje rečeno, mnoštvo maski koje se po potrebi mijenjaju.
A tko stoji iza tih maski (persona ili kako ih je Jung nazvao, subpersona). Stoji TRANSPERSONALNA OSOBNOST ILI JASTVO (SEBSTVO).
Tko ili što je transpersonalna osobnost? To je ono što ne doživljava nikakve promjene, što je vječno, nerođeno, besmrtno. Prije 10, 20 godina bili smo svjesni sebe kao transpersonalne osobnosti (Jastva), baš kao i sada dok ovo čitamo. Taj "Ja jesam" koji boravi ispod svih promjena i na fizičkom i na emotivnom i na mentalnom i na svjetonazorskom planu postojanja, je ostao isti. Ali mi ipak govorimo kako smo se promjenili, kako smo shvatili mnogo toga, kako smo sada mudriji...itd.
Jastvo ne doživljava nikakve promjene, ono svjetli vječno kao jedina apsolutna stvarnost (istina). Dakle promjene doživljava samo personalna osobnost koja malo po malo evoluira ili involuira (ovisi kako usmjeravamo svoj rast i razvoj), i tako se sve više
"produhovljuje", postajući, odnosno preobražavajući se sve više u transpersonalnu osobnost.
Ako malo meditiramo nad time tko smo u stvari mi, prije ili kasnije (ako smo dovoljno iskreni prema Sebi), prepoznat ćemo da smo u svojoj suštini u dubini svog Bića, uvijek onaj isti JA JESAM, i sada dolazimo do onog dijela koji je kamen spoticanja mnogima, a to je prijelaz iz teorije u praksu.
Na intelektualnom planu, na razini informacija mi sve "znamo", ali nismo ostvarili, utjelovili u praksi i onda to takozvano znanje na razini informacija ne koristi puno, osim ako nam nakon duže meditacije proradi savjest ili smo se već poprilično umorili od glumatanja i poželjeli se osloboditi tog monstruma...hahahaha...koji nam siše nevjerovatne količine životne energije da se održi.
Umjetno stvoreni imidž (personaliti), budući da ne odražava pravu istinu o osobi (transpersonalnu) koja stoji sama po sebi (istina ne treba oslonce niti energiju da bi postojala), mora neprekidno primati nove količine životne (psihičke) energije da bi preživio, a to iscrpljuje, pa stoga danas pogotovo, psihijatri i psihoterapeuti imaju posla na pretek, jer kada se resursi energije iscrpe, slijedi kolaps sisteme.
No dobro da se mi još malo vratimo na PERSOMALNU (EGO) I TRANSPERSONALNU (JASTVO-SEBSTVO) OSOBNOST.
POSTOJI SAMO TRANSPERSONALNA OSOBNOST, GOK JE PERSONALNA OSOBNOST PODLOŽNA KONTINUIRANIM PROMJENAMA I TRANSFORMACIJAMA DOK SE JEDNOG DANA NE PREOBRAZI U TRANSPERSONALNU OSOBNOST, DRUGIM RIJEČIMA DOK NE TRANSCENDIRA SAMU SEBE....OTUDA I NAZIV TRANSPERSONALNA OSOBNOST.
Transpersonalna osobnost-Jastvo je samo JEDNO i prisutno u svima nama (Oče neka svi budu jedno kao što smo ti i ja jedno, ti u meni i ja u tebi....Isus).
Realizacija te istine da smo mi u stvari ta transpersonalna osobnost koja je uvijek takva kava je i nije podložna promjenama u bilo kom smjeru, zove se SAMOREALIZACIJA ILI PROSVJETLJENJE.
Znati to na razini informacije (spekulativni um-intelekt), nije realizacija, već samo informiranost koja , ukoliko osoba ne realizira tu istinu o sebi, može osbi dodatno napuhnuti balon (ego) pa će balon poletjeti još više (oholost povezana sa demonskom prirodom ljudskog bića), ali nakon toga nužno, prije ili kasnije slijedi otriježnjenje, a time i kolaps sistema.
Danas smo zaista u mogućnosti da ostvarimo tu istinu o svojoj pravoj prirodi i da živimo kao istinski slobodna bića. Samo treba imati želju i istinsku čežnju za rajskim stanjem svijesti, u kojem smo nekada, dok nismo počeli navlačiti maske i skrivati se iza njih, živjeli sretno i slobodno u potpunom ispunjenju i svjesnosti da postoji samo jedna Apsolutna Istina - Bog, koji je naša istinska priroda.
Ti koji(a) sada ovo čitaš, zastani na trenutak i upitaj se TKO SAM U STVARI JA?, tko sada ovo čita, tko ili što je to u ovome tijelu što gleda kroz prozore očiju i što razmišlja nad ovim ključnim egzistencijalnim pitanjem,....pitaš se tko si ti, i pitaj se tko se to pita tko je on(a)!
U svakom slučaju mentalni odgovor na sva ta pitanja, tko se pita, tko čita, tko piše, tko razmišlja, tko kritizira, prosuđuje, osuđuje...je uvijek isti..pa to sam "ja"! Sada idi korak dalje i nastoj u iskrenoj, punoj čežnje, namjeri otkriti TKO SE KRIJE IZA TA DVA SLOVA..."JA"...
U svakom slučaju mentalni odgovor na sva ta pitanja, tko se pita, tko čita, tko piše, tko razmišlja, tko kritizira, prosuđuje, osuđuje...je uvijek isti..pa to sam "ja"! Sada idi korak dalje i nastoj u iskrenoj, punoj čežnje, namjeri otkriti TKO SE KRIJE IZA TA DVA SLOVA..."JA"...
Ti nisi niti misao o Sebi, niti osjećaj koji imaš o Sebi, niti tijelo u kojemu privremeno boraviš, možeš imati bezbrojne prekrasne, učene, najduhovnije koncepcije o tome tko bi ti bio(bila), ali vjeruj mi, sve to pada u vodu, sve to nestaje poput sjene kada direktnim iskustvom doživiš ONO (SEBE), a to ne može biti jednostavnije jer upravo ova svijest koja kroz tvoje oči gleda i čita si Ti.
Razori u sebi sve ono što više nije dostojno da živi u tebi a što sačinjava građevni materijal tvog ega, uzmi mač božje Riječi, Istine i razračunaj se sa tim zmajem, svojim egom koji te tako dugo zlostavlja i lukavo manipulira ne bi li što duže živio. Ti nisi ego, to je varka, laž, ti si Jastvo, blažena svijest koja nikome i ničemu ne robuje, potpuno čista i slobodna.
Ne gubi se u šumi misli i osjećaja, već se pitaj, tko to misli, tko to osjeća, misli dolaze i odlaze, isto tako i emocije, osjećaji, a ja ne odlazim niti dolazim..........pa tko sam Ja...Ja naprosto Jesam....Realiziraj tu istinu, ne u mislima i osjećajima, nego direktno....BUDI SVOJE VLASTITO JASTVO i živi u njegovoj vječnoj slavi!
Od srca ti želim da se probudiš, prepoznaš i progledaš, te ostvariš trajni duševni mir i sreću !!!
Namaste!
OGOVARANJE
Ogovaranje je pričanje o nekoj osobi u njenom odsustvu, na način da se iznose tvrdnje o dotičnoj osobi, riječima praćenim negativnim emotivnim nabojem, bez obzira na istinitost ili neistinitost iznesenih tvrdnji.
Dok nekoga ogovaramo (kleveta je ogovaranje sa većom dozom otrova), mi možemo i podići ton glasa, možemo i mimikom ivanjskim gestikulacijama još dodatno ptkrjepljivati iznošene tvrdnje, ne bi li bili što uvjerljiviji u nastojanju da nekoga oblatimo.
Nesvjesno to činimo jer želimo opravdati sebe i svoje postupke, niti ne sluteći da činimo upravo suprotno, još dodatno opterećujemo svoju savjest osjećajem krivice koji je još na nesvjesnoj razini. Umjesto da doživimo unutrašnje opravdanje, dodatno se opterećujemo.
Govoreći loše o drugima, u stvari govorimo loše o sebi, jer sve je projekcija našeg vlastitog uma. Kakvi smo mi, takovima ćemo vidjeti i druge. Niske frekvencije drugih zatitraju isto takve niske frekvencije u nama samima, i onda nastupi zakon projekcije (zakon zrcaljenja), te na drugima primjećujemo a onda i ogovaramo upravo to isto što još nismo osvijestili o sebi. Dodatno opterećenje je emotivni naboj jačeg ili slabijeg intenziteta koji prati ogovaranje. Prije ili kasnije morat ćemo se oslobađati otrova koji na taj način gutamo.
Ako stanemo pred ogledalo i uočimo nešto što nam se ne sviđa na nama, te počnemo brisati po ogledalu, ništa nećemo na sebi izmjeniti. Možda ćemo pomisliti da ogledalo ne valja, pa ćemo tražiti drugo, a kad nam i drugo pokaže isto stanje na nama, idemo na treće, sve ljutiji što konačno ne nalazimo ispravno ogledalo koje će nas reflektirati "onakvima kakvima mi sami sebe zamišljamo". Kada nas konačno netko upozori da to nije na ogledalu greška nego na nama, i konačno to shvatimo i prihvatimo, tada slijedi proces čišćenja samog sebe a ne više ogledala.Ogledala su nam svi koje susrećemo u životu.
Sigurno smo već primijetili da kada ogovaramo neku osobu pa kada je sretnemo, kako nemamo ugodan osjećaj u sebi, osjećamo se pomalo napeti i nervozni jer nas podsvjesno muči osjećaj krivice, podsvjesno znamo da smo činili nešto krivo, nešto loše, i sada nas podsvijest iznutra tim osjećajem napetosti i nervoze upozorava na grešku koju smo učinili. Kada se u podsvjesnom umu skupi puno takvih negativnih naboja vezanih na čin ogovaranja ili, još gore, klevetanja, tada neuroza, napetost, nesanica i još dodatne tegobe viču i traže oslobođenje od otrova, dolazi dug na naplatu.
Sve što nije u skladu sa Apsolutnom istinom stvara tegobe i prije ili kasnije biva osujećeno. Kako naša prava priroda - Jastvo, ne može nikoga ogovarati jer je samo svjedok svega, tako dok nekoga ogovaramo mi smo u neistini i to plaćamo napetostima i neurozom koja nas upozorava da to više ne činimo. Ako o nekome u njegovoj odsutnosti govorimo nešto istinito u svrhu da se nešto objasni, bez ikakvih emotivnih naboja tada to nije ogovaranje. Možemo normalno spominjati druge ali bez naboja, i iznošenjem samo potvrđenih istinitih činjenica, ali ne sa svrhom osude ili kritike. Svakim ogovaranjem mi preuzimamo dio karmičkog tereta dotične osobe na svoja leđa, i tako se svaki puta kad ogovaramo dodatno opterećujemo, već ionako preopterećeni svojim vlastitim teretom grijeha.
Mi nikada ne možemo imati potpuni uvid u nečiji život i osobnost da bi si mogli dozvoliti da zauzmemo ulogu prosuditelja ili suca, tim više što su nam nečiji motivi koji ga motiviraju da čini ili govori ovo ili ono, potpuno skriveni, a motivi su ti koji su ključni a ne toliko sama djela ili riječi.
Ako zbog ničeg drugog, onda ne bi trebali ogovarati zbog vlastitog unutrašnjeg mira. Unutrašnji mir je nagrada za ne ogovaranje, a nagrada za ogovaranje je unutrašnji nemir i napetost. Prepoznajmo u svom govoru, ima li elemenata koji ukazuju na ogovaranje, te ako ih prepoznamo poradimo na tome da ih izbjegavamo za naše vlastito dobro i unutrašnji mir. Jedan ranokršćanski pustinjak je, da bi naglasio štetnost i otrovnost klevetničkog jezika, rekao:
"Nikada ne govori ono, što bi ti bilo žao kada bi
svi doznali!"
Ako sada promatramo naš govor u duhu te izreke, uvidjet ćemo kako i nije baš lako provoditi je u svakodnevnom životu, ali uvijek treba pokušavati iznova sve dok ne uspijemo, a uz iskrenu želju i uspjeh je zagarantiran.
Ogovaranje je pričanje o nekoj osobi u njenom odsustvu, na način da se iznose tvrdnje o dotičnoj osobi, riječima praćenim negativnim emotivnim nabojem, bez obzira na istinitost ili neistinitost iznesenih tvrdnji.
Dok nekoga ogovaramo (kleveta je ogovaranje sa većom dozom otrova), mi možemo i podići ton glasa, možemo i mimikom ivanjskim gestikulacijama još dodatno ptkrjepljivati iznošene tvrdnje, ne bi li bili što uvjerljiviji u nastojanju da nekoga oblatimo.
Nesvjesno to činimo jer želimo opravdati sebe i svoje postupke, niti ne sluteći da činimo upravo suprotno, još dodatno opterećujemo svoju savjest osjećajem krivice koji je još na nesvjesnoj razini. Umjesto da doživimo unutrašnje opravdanje, dodatno se opterećujemo.
Govoreći loše o drugima, u stvari govorimo loše o sebi, jer sve je projekcija našeg vlastitog uma. Kakvi smo mi, takovima ćemo vidjeti i druge. Niske frekvencije drugih zatitraju isto takve niske frekvencije u nama samima, i onda nastupi zakon projekcije (zakon zrcaljenja), te na drugima primjećujemo a onda i ogovaramo upravo to isto što još nismo osvijestili o sebi. Dodatno opterećenje je emotivni naboj jačeg ili slabijeg intenziteta koji prati ogovaranje. Prije ili kasnije morat ćemo se oslobađati otrova koji na taj način gutamo.
Ako stanemo pred ogledalo i uočimo nešto što nam se ne sviđa na nama, te počnemo brisati po ogledalu, ništa nećemo na sebi izmjeniti. Možda ćemo pomisliti da ogledalo ne valja, pa ćemo tražiti drugo, a kad nam i drugo pokaže isto stanje na nama, idemo na treće, sve ljutiji što konačno ne nalazimo ispravno ogledalo koje će nas reflektirati "onakvima kakvima mi sami sebe zamišljamo". Kada nas konačno netko upozori da to nije na ogledalu greška nego na nama, i konačno to shvatimo i prihvatimo, tada slijedi proces čišćenja samog sebe a ne više ogledala.Ogledala su nam svi koje susrećemo u životu.
Sigurno smo već primijetili da kada ogovaramo neku osobu pa kada je sretnemo, kako nemamo ugodan osjećaj u sebi, osjećamo se pomalo napeti i nervozni jer nas podsvjesno muči osjećaj krivice, podsvjesno znamo da smo činili nešto krivo, nešto loše, i sada nas podsvijest iznutra tim osjećajem napetosti i nervoze upozorava na grešku koju smo učinili. Kada se u podsvjesnom umu skupi puno takvih negativnih naboja vezanih na čin ogovaranja ili, još gore, klevetanja, tada neuroza, napetost, nesanica i još dodatne tegobe viču i traže oslobođenje od otrova, dolazi dug na naplatu.
Sve što nije u skladu sa Apsolutnom istinom stvara tegobe i prije ili kasnije biva osujećeno. Kako naša prava priroda - Jastvo, ne može nikoga ogovarati jer je samo svjedok svega, tako dok nekoga ogovaramo mi smo u neistini i to plaćamo napetostima i neurozom koja nas upozorava da to više ne činimo. Ako o nekome u njegovoj odsutnosti govorimo nešto istinito u svrhu da se nešto objasni, bez ikakvih emotivnih naboja tada to nije ogovaranje. Možemo normalno spominjati druge ali bez naboja, i iznošenjem samo potvrđenih istinitih činjenica, ali ne sa svrhom osude ili kritike. Svakim ogovaranjem mi preuzimamo dio karmičkog tereta dotične osobe na svoja leđa, i tako se svaki puta kad ogovaramo dodatno opterećujemo, već ionako preopterećeni svojim vlastitim teretom grijeha.
Mi nikada ne možemo imati potpuni uvid u nečiji život i osobnost da bi si mogli dozvoliti da zauzmemo ulogu prosuditelja ili suca, tim više što su nam nečiji motivi koji ga motiviraju da čini ili govori ovo ili ono, potpuno skriveni, a motivi su ti koji su ključni a ne toliko sama djela ili riječi.
Ako zbog ničeg drugog, onda ne bi trebali ogovarati zbog vlastitog unutrašnjeg mira. Unutrašnji mir je nagrada za ne ogovaranje, a nagrada za ogovaranje je unutrašnji nemir i napetost. Prepoznajmo u svom govoru, ima li elemenata koji ukazuju na ogovaranje, te ako ih prepoznamo poradimo na tome da ih izbjegavamo za naše vlastito dobro i unutrašnji mir. Jedan ranokršćanski pustinjak je, da bi naglasio štetnost i otrovnost klevetničkog jezika, rekao:
"Nikada ne govori ono, što bi ti bilo žao kada bi
svi doznali!"
Ako sada promatramo naš govor u duhu te izreke, uvidjet ćemo kako i nije baš lako provoditi je u svakodnevnom životu, ali uvijek treba pokušavati iznova sve dok ne uspijemo, a uz iskrenu želju i uspjeh je zagarantiran.
O DUHOVNOM BUĐENJU IZ RELATIVNE U APSOLUTNU STVARNOST
Iako se u današnje vrijeme mnogo piše o znacima vremena, i s time u vezi o potrebi buđenja duše iz dugotrajnog, vjekovnog sna u kojem blaženo spava i sanja najčešće nepoželjne snove i noćne more, malo tko se na te i takve glasove „iz pustinje“ ozbiljno osvrće, "dapače" potpuno se oglušujući sa omalovažavajućim smješkom na usnama.
Probuđenje, buđenje, prosvjetljenje, samadhi, duhovno uskrsnuće, metanoja, sjedinjenje (ženidba) duše s Bogom, nirvana, božje kraljevstvo, nanovo rođenje iz Duha, oslobođenje, spasenje, mokša, mukti, satori, kenšo......sve su to simbolični izražaji jedne te iste ideje, koja je duboko u pozadini istinskog značenja svih tih izričaja.
Ideja koja je u pozadini, u samom temelju istinskog značenja svih tih izričaja, je vječita čežnja duše za Apsolutnom srećom, kao svojim krajnjim ciljem i konačnom svrhom života. Iako na svjesnoj razini duša možda i ne prepoznaje tu očiglednu činjenicu, na intuitivnoj razini, koliko god da je ta razina nerazvijena u dotičnoj duši, ona ipak ćuti da želi biti ispunjena, smirena, sretna, radosna, a suprotno tome ne želi, odnosno stalno se trudi da izbjegne suprotne osjećaje neispunjenosti, besmisla, žalosti, brige, nesreće, nemira, anksioznosti.
I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake „zdrave“, misleće duše. Sve aktivnosti koje duša poduzima u ovome svijetu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, štogod pod srećom podrazumijevali.
Da li je duša sretna kada ostvari neku želju koju je imala i radila na tome da ju ispuni. Odgovor je afirmativan, ali što se događa nakon ispunjenja te želje.....sreća polako blijedi, kako postepeno dolazi do zasićenja ili zadovoljenja dotične želje. Tada se javlja nova potreba za srećom (ispunjenjem), s time u vezi nova želja i novi napori da se želja ostvari. Da li će se želja ostvariti ili ne, u mnogo slučajeva ne ovisi čak niti o najvećim mogućim zalaganjima i naporima duše u tom cilju, te se često umjesto ispunjenja i sreće, kao posljedice ispunjenja želje, javlja potpuno suprotan osjećaj, pretpostavljam dobro poznat većini čitatelja ovog napisa, frustracija.
Ako sreća nije u objektu koji smo ostvarili onda njen izvor moramo potražiti negdje drugdje. Pažljivom analizom uvidjet ćemo da dok nešto želimo um je nemiran sve dok ne ostvari želju, kako smo već prije vidjeli. Kada želja bude ostvarena, um se privremeno smiruje uživajući u objektu, a sreća koju doživljava ima izvor u smirenom umu koji je dobio što je želio. Dakle nije izvor sreće u objektu želje već u smirenom umu.
Objekti želja
Dakle neispunjena želja rađa frustracijom. Hajde da malo dublje uđemo u samu bit problema oko sreće kao posljedice ispunjenja želje i frustracije kao posljedice neispunjenja želje.
Pretpostavimo da je naša želja realno ostvariva uz ulaganje određenog napora i zalaganja s naše strane. Tako dugo dok na tome radimo, u našem umu će biti prisutan određeni nemir koji ne mora nužno izazivati nelagodan osjećaj, ako se u tom iščekivanju povoljnog ishoda po nas, znamo radovati u dobroj vjeri da ćemo doći do ispunjenja naše želje.
Ako sve okolnosti budu na našoj strani, vjerojatno će nam se želja ispuniti i adekvatno tome doživjet ćemo osjećaj ispunjenja ili sreće. U slučaju da nam se nešto prepriječi na putu ostvarenja želje i ona se, na našu žalost ne ostvari, doživjet ćemo osjećaj frustracije. O tome, vjerujem, nema potrebe polemizirati, jer je to, pretpostavljam, iskustvo svih nas.
Što je u stvari ta „sreća“ i „frustracija“ koja se nužno javlja kao posljedica ispunjenja ili neispunjenja naše želje. U svakom slučaju to je osjećaj koji doživljavamo u duši, jedan je poželjan a drugi nepoželjan. Dakle govorimo jezikom dualizma, parova suprotnosti, odnosno jezikom koji opisuje relativnu stvarnost.
U ovom našem relativnom i uvjetovanom životu, sreća i frustracija su samo jedan od bezbrojnih parova suprotnosti koji se neprekidno mijenjaju i zamjenjuju mjesta u našem doživljavanju.
Idemo sada korak dalje da vidimo što je to u stvari dovelo do osjećaja te relativne sreće ili pak frustracije u našoj duši. Ako bi to bio objekt kojeg smo željeli onda bi sreća trebala trajati tako dugo dok smo u posjedu tog objekta, ali da li je tome zaista tako.
Nije, jer znamo i sami da se vrlo brzo zasitimo i moramo tražiti nove poželjne objekte da bi nadoknadili gubitak sreće ostvarene ispunjenjem prošle želje. Tako ta igra uma ide u nedogled i ne nazire se neki konačni kraj ispunjavanja ili neispunjavanja novih i novih želja.
Ako je tome zaista tako, onda nam se nameće zaključak sam po sebi da ako je um stalno smiren, nepomućen željama, osjećat ćemo stalno sreću koja neće jenjavati sve dok je um spokojan. Da li je moguće um držati u spokojstvu čitavo vrijeme, a da ne poželimo nešto izvana. Moguće je i nadasve jako poželjno ako želimo, umjesto relativne sreće, ostvariti apsolutnu sreću.
Dakle, umjesto svih mogućih želja koje nam, ukoliko ih uspijemo ispuniti, u najboljem slučaju mogu donijeti samo relativnu sreću i to za neko kraće vrijeme, hajde da poželimo biti apsolutno sretni svo vrijeme bez prekida i bez straha da će nam sreća "odlepršati".
Svaka relativna sreća koju doživimo ispunjenjem neke želje, u sebi nosi i klicu nemira, a koji rađa blagom ali prisutnom frustracijom, jer se javlja nova želja da ta sreća potraje što duže, i ta nova želja opet pomalo uznemiruje um, koji zbog toga ne može uživati stopostotnom srećom bez straha da će sreća "odlepršati".
Suprotno tome, svaka frustracija koja je posljedica neispunjene želje, u sebi nosi klicu pozitivne nade da ipak nije sve gotovo i da će se ipak možda želja ostvariti u neko dogledno vrijeme.
Dakle, vidimo da je zakonitost sa ovim parom suprotnosti (sreća-frustracija), kao i sa bezbroj drugih, u našem relativnom, dualnom svijetu, istovjetna zakonitosti koju je davno uočio kineski mudrac Lao Ce, izrazivši je kao zakonitost Tao-a. Tao je Apsolutna Stvarnost koja ima lice i naličje, jin i jang. U svakom jangu ima i malo jina, kao što i u svakom jinu ima i malo janga. Naši stari, koji su bili itekako mudri, su tu zakonitost izrazili riječima, da je svako zlo, za neko dobro.
Dualistička zakonitost
Ima jedna lijepa poučna priča koja vrlo ilustrativno opisuje gore izrečenu dualističku zakonitost.
-Imao mudri seljak konja za kojega se brinuo njegov sin, a kako su živjeli u malom "seocetu" gdje se svi međusobno dobro znaju i kako to biva u takvim malim sredinama, svatko o svakome sve zna, i ništa ne može proći nezapaženo, tako su sumještani primijetili kako je jednog ranog jutra konj pobjegao. Sjatili se oni kod mudrog seljaka da mu izraze „saučešće“ govoreći, susjede joj koja nesreća. Mudri čovjek je samo odvratio, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana vratio se konj sa još tri divlja konja sa sobom u društvu. Sin ih je odmah počeo pripitomljavati, a susjedi vidjevši obrat počeli mudrom seljaku odmah izražavati svoje oduševljenje, govoreći, susjede koja sreća....našto je mudri seljak ponovio iste riječi kao i prije, a koje i opravdavaju njegovu nedualističku mudrost, možda je, a možda i nije.
Pripitomljavajući najdivljijeg konja, sin je pao i slomio nogu tze morao ležati dok mu noga ne zacijeli. Suseljani se opet sjatili te izrazili svoje „saučešće“ mudrom seljaku za nemio događaj koje zadesio njegovog sina, govoreći, susjede joj koja nesreća, na što je odgovor mudraca bio, već znate, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana u selo je došao vojni referent tražeći mlade, zdrave i jake ljude za mobilizaciju u ratni postroj. Mudračev sin je bio pošteđen odlaska u ratnu zonu radi slomljene noge. Suseljani vidjevši to, sjatili se ponovo da prokomentiraju mudrom seljaku kako je imao sreće sa sinom glede mobilizacije, a mudrac je opet izjavio, možda je sreća, a možda i nije....-
Apsolutna istina
Priča bi tako mogla ići dalje u istom stilu ali poanta je očigledna, u ovom životu sve je relativno, i sreća i nesreća, i istina i laž, i svjetlost i tama, i dobro i zlo, i znanje i neznanje, itd., ali ipak ima nešto što ne spada u relativne kategorije, a to je Apsolutna istina.
Apsolutna istina je samo jedna, iako ima svoje „lice i naličje“, svoju nemanifestiranu i manifestiranu prirodu. Kako je Apsolutna Istina i izvor apsolutne sreće, tako će želja da pijemo iz tog izvora, postepeno brisati sve druge inferiornije želje i željice, te ćemo početi doživljavati sve dublju sreću i ispunjenje koje će trajati sve duže i duže, kako budemo napredovali na putu spoznaje apsolutne istine.
Apsolutna istina je naše vlastito Istinsko Biće kada eliminiramo sve one atribute koji čine našu „personalnu osobnost“. Kada prepoznamo sve one osobine koje izgrađuju našu personalnu osobnost, i kada ih eliminiramo kao nešto što je promjenjivo, a time i samo relativno istinito, tada ono što ostaje je naša „Transpersonalna Osobnost“ koja nije podložna nikakvim promjenama u vremenu i prostoru, pa je time i Apsolutna istina.
Apsolutna istina je dakle naša prava, istinska priroda, te je tako izvor apsolutne sreće u nama samima, u samoj suštini ili temelju našeg Bića. Ako to shvatimo intuitivnim razumijeva- njem, uvidjet ćemo da je put do apsolutne sreće, u stvari put do središta našeg istinskog Bića, a to središte je svijest o postojanju koja se zove „Ja Jesam“ svjesnost. Kada realiziramo Sebe kao svoj istinski identitet, odnosno kao Svijest samu po Sebi ili tzv. „Ja Jesam“ svjesnost, tada smo stigli na izvor apsolutne sreće koji se nikada ne suši. Ostvarili smo najvišu svrhu života, apsolutnu sreću ili blaženo ispunjenje svih čežnji u svom vlastitom Biću.
Iako se u današnje vrijeme mnogo piše o znacima vremena, i s time u vezi o potrebi buđenja duše iz dugotrajnog, vjekovnog sna u kojem blaženo spava i sanja najčešće nepoželjne snove i noćne more, malo tko se na te i takve glasove „iz pustinje“ ozbiljno osvrće, "dapače" potpuno se oglušujući sa omalovažavajućim smješkom na usnama.
Probuđenje, buđenje, prosvjetljenje, samadhi, duhovno uskrsnuće, metanoja, sjedinjenje (ženidba) duše s Bogom, nirvana, božje kraljevstvo, nanovo rođenje iz Duha, oslobođenje, spasenje, mokša, mukti, satori, kenšo......sve su to simbolični izražaji jedne te iste ideje, koja je duboko u pozadini istinskog značenja svih tih izričaja.
Ideja koja je u pozadini, u samom temelju istinskog značenja svih tih izričaja, je vječita čežnja duše za Apsolutnom srećom, kao svojim krajnjim ciljem i konačnom svrhom života. Iako na svjesnoj razini duša možda i ne prepoznaje tu očiglednu činjenicu, na intuitivnoj razini, koliko god da je ta razina nerazvijena u dotičnoj duši, ona ipak ćuti da želi biti ispunjena, smirena, sretna, radosna, a suprotno tome ne želi, odnosno stalno se trudi da izbjegne suprotne osjećaje neispunjenosti, besmisla, žalosti, brige, nesreće, nemira, anksioznosti.
I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake „zdrave“, misleće duše. Sve aktivnosti koje duša poduzima u ovome svijetu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, štogod pod srećom podrazumijevali.
Da li je duša sretna kada ostvari neku želju koju je imala i radila na tome da ju ispuni. Odgovor je afirmativan, ali što se događa nakon ispunjenja te želje.....sreća polako blijedi, kako postepeno dolazi do zasićenja ili zadovoljenja dotične želje. Tada se javlja nova potreba za srećom (ispunjenjem), s time u vezi nova želja i novi napori da se želja ostvari. Da li će se želja ostvariti ili ne, u mnogo slučajeva ne ovisi čak niti o najvećim mogućim zalaganjima i naporima duše u tom cilju, te se često umjesto ispunjenja i sreće, kao posljedice ispunjenja želje, javlja potpuno suprotan osjećaj, pretpostavljam dobro poznat većini čitatelja ovog napisa, frustracija.
Ako sreća nije u objektu koji smo ostvarili onda njen izvor moramo potražiti negdje drugdje. Pažljivom analizom uvidjet ćemo da dok nešto želimo um je nemiran sve dok ne ostvari želju, kako smo već prije vidjeli. Kada želja bude ostvarena, um se privremeno smiruje uživajući u objektu, a sreća koju doživljava ima izvor u smirenom umu koji je dobio što je želio. Dakle nije izvor sreće u objektu želje već u smirenom umu.
Objekti želja
Dakle neispunjena želja rađa frustracijom. Hajde da malo dublje uđemo u samu bit problema oko sreće kao posljedice ispunjenja želje i frustracije kao posljedice neispunjenja želje.
Pretpostavimo da je naša želja realno ostvariva uz ulaganje određenog napora i zalaganja s naše strane. Tako dugo dok na tome radimo, u našem umu će biti prisutan određeni nemir koji ne mora nužno izazivati nelagodan osjećaj, ako se u tom iščekivanju povoljnog ishoda po nas, znamo radovati u dobroj vjeri da ćemo doći do ispunjenja naše želje.
Ako sve okolnosti budu na našoj strani, vjerojatno će nam se želja ispuniti i adekvatno tome doživjet ćemo osjećaj ispunjenja ili sreće. U slučaju da nam se nešto prepriječi na putu ostvarenja želje i ona se, na našu žalost ne ostvari, doživjet ćemo osjećaj frustracije. O tome, vjerujem, nema potrebe polemizirati, jer je to, pretpostavljam, iskustvo svih nas.
Što je u stvari ta „sreća“ i „frustracija“ koja se nužno javlja kao posljedica ispunjenja ili neispunjenja naše želje. U svakom slučaju to je osjećaj koji doživljavamo u duši, jedan je poželjan a drugi nepoželjan. Dakle govorimo jezikom dualizma, parova suprotnosti, odnosno jezikom koji opisuje relativnu stvarnost.
U ovom našem relativnom i uvjetovanom životu, sreća i frustracija su samo jedan od bezbrojnih parova suprotnosti koji se neprekidno mijenjaju i zamjenjuju mjesta u našem doživljavanju.
Idemo sada korak dalje da vidimo što je to u stvari dovelo do osjećaja te relativne sreće ili pak frustracije u našoj duši. Ako bi to bio objekt kojeg smo željeli onda bi sreća trebala trajati tako dugo dok smo u posjedu tog objekta, ali da li je tome zaista tako.
Nije, jer znamo i sami da se vrlo brzo zasitimo i moramo tražiti nove poželjne objekte da bi nadoknadili gubitak sreće ostvarene ispunjenjem prošle želje. Tako ta igra uma ide u nedogled i ne nazire se neki konačni kraj ispunjavanja ili neispunjavanja novih i novih želja.
Ako je tome zaista tako, onda nam se nameće zaključak sam po sebi da ako je um stalno smiren, nepomućen željama, osjećat ćemo stalno sreću koja neće jenjavati sve dok je um spokojan. Da li je moguće um držati u spokojstvu čitavo vrijeme, a da ne poželimo nešto izvana. Moguće je i nadasve jako poželjno ako želimo, umjesto relativne sreće, ostvariti apsolutnu sreću.
Dakle, umjesto svih mogućih želja koje nam, ukoliko ih uspijemo ispuniti, u najboljem slučaju mogu donijeti samo relativnu sreću i to za neko kraće vrijeme, hajde da poželimo biti apsolutno sretni svo vrijeme bez prekida i bez straha da će nam sreća "odlepršati".
Svaka relativna sreća koju doživimo ispunjenjem neke želje, u sebi nosi i klicu nemira, a koji rađa blagom ali prisutnom frustracijom, jer se javlja nova želja da ta sreća potraje što duže, i ta nova želja opet pomalo uznemiruje um, koji zbog toga ne može uživati stopostotnom srećom bez straha da će sreća "odlepršati".
Suprotno tome, svaka frustracija koja je posljedica neispunjene želje, u sebi nosi klicu pozitivne nade da ipak nije sve gotovo i da će se ipak možda želja ostvariti u neko dogledno vrijeme.
Dakle, vidimo da je zakonitost sa ovim parom suprotnosti (sreća-frustracija), kao i sa bezbroj drugih, u našem relativnom, dualnom svijetu, istovjetna zakonitosti koju je davno uočio kineski mudrac Lao Ce, izrazivši je kao zakonitost Tao-a. Tao je Apsolutna Stvarnost koja ima lice i naličje, jin i jang. U svakom jangu ima i malo jina, kao što i u svakom jinu ima i malo janga. Naši stari, koji su bili itekako mudri, su tu zakonitost izrazili riječima, da je svako zlo, za neko dobro.
Dualistička zakonitost
Ima jedna lijepa poučna priča koja vrlo ilustrativno opisuje gore izrečenu dualističku zakonitost.
-Imao mudri seljak konja za kojega se brinuo njegov sin, a kako su živjeli u malom "seocetu" gdje se svi međusobno dobro znaju i kako to biva u takvim malim sredinama, svatko o svakome sve zna, i ništa ne može proći nezapaženo, tako su sumještani primijetili kako je jednog ranog jutra konj pobjegao. Sjatili se oni kod mudrog seljaka da mu izraze „saučešće“ govoreći, susjede joj koja nesreća. Mudri čovjek je samo odvratio, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana vratio se konj sa još tri divlja konja sa sobom u društvu. Sin ih je odmah počeo pripitomljavati, a susjedi vidjevši obrat počeli mudrom seljaku odmah izražavati svoje oduševljenje, govoreći, susjede koja sreća....našto je mudri seljak ponovio iste riječi kao i prije, a koje i opravdavaju njegovu nedualističku mudrost, možda je, a možda i nije.
Pripitomljavajući najdivljijeg konja, sin je pao i slomio nogu tze morao ležati dok mu noga ne zacijeli. Suseljani se opet sjatili te izrazili svoje „saučešće“ mudrom seljaku za nemio događaj koje zadesio njegovog sina, govoreći, susjede joj koja nesreća, na što je odgovor mudraca bio, već znate, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana u selo je došao vojni referent tražeći mlade, zdrave i jake ljude za mobilizaciju u ratni postroj. Mudračev sin je bio pošteđen odlaska u ratnu zonu radi slomljene noge. Suseljani vidjevši to, sjatili se ponovo da prokomentiraju mudrom seljaku kako je imao sreće sa sinom glede mobilizacije, a mudrac je opet izjavio, možda je sreća, a možda i nije....-
Apsolutna istina
Priča bi tako mogla ići dalje u istom stilu ali poanta je očigledna, u ovom životu sve je relativno, i sreća i nesreća, i istina i laž, i svjetlost i tama, i dobro i zlo, i znanje i neznanje, itd., ali ipak ima nešto što ne spada u relativne kategorije, a to je Apsolutna istina.
Apsolutna istina je samo jedna, iako ima svoje „lice i naličje“, svoju nemanifestiranu i manifestiranu prirodu. Kako je Apsolutna Istina i izvor apsolutne sreće, tako će želja da pijemo iz tog izvora, postepeno brisati sve druge inferiornije želje i željice, te ćemo početi doživljavati sve dublju sreću i ispunjenje koje će trajati sve duže i duže, kako budemo napredovali na putu spoznaje apsolutne istine.
Apsolutna istina je naše vlastito Istinsko Biće kada eliminiramo sve one atribute koji čine našu „personalnu osobnost“. Kada prepoznamo sve one osobine koje izgrađuju našu personalnu osobnost, i kada ih eliminiramo kao nešto što je promjenjivo, a time i samo relativno istinito, tada ono što ostaje je naša „Transpersonalna Osobnost“ koja nije podložna nikakvim promjenama u vremenu i prostoru, pa je time i Apsolutna istina.
Apsolutna istina je dakle naša prava, istinska priroda, te je tako izvor apsolutne sreće u nama samima, u samoj suštini ili temelju našeg Bića. Ako to shvatimo intuitivnim razumijeva- njem, uvidjet ćemo da je put do apsolutne sreće, u stvari put do središta našeg istinskog Bića, a to središte je svijest o postojanju koja se zove „Ja Jesam“ svjesnost. Kada realiziramo Sebe kao svoj istinski identitet, odnosno kao Svijest samu po Sebi ili tzv. „Ja Jesam“ svjesnost, tada smo stigli na izvor apsolutne sreće koji se nikada ne suši. Ostvarili smo najvišu svrhu života, apsolutnu sreću ili blaženo ispunjenje svih čežnji u svom vlastitom Biću.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)