SPALJIVANJE VASANA (potisnutih psihičkih naboja)

Brisanje (spaljivanje, uništavanje) vasana ili samskara (potisnutih emotivnih naboja u vidu štetnih sklonosti, impresija, navika), je summum bonum praksi, tehnika, metoda koje bi trebale voditi ka i rezultirati stanjem svijesti poznatijim pod imenom PROSVJETLJENJE ili BOŽJE KRALJEVSTVO.
Kada vas netko povrijedi bilo riječima ili postupcima, kada doživite bilo kakvo traumatično iskustvo, kada budete iziritirani nekim ili nečim, kada vam se gadi neka osoba, ili voditelj ili voditeljica neke TV emisije vam ide na živce....itd., sve su to neka negodna doživljavanja na razini uma i tjelesnih osjeta. Kad sretnete osobu koju ste dobro izogovarali, nije vam baš ugodno u njenoj blizini jer krijete stvarne osjećaje prema njoj pa glumatate...sve to stvara neku nelagodu.
Sada se vraćam na prethodni tekst..ZAKON OGLEDALA... gdje smo objasnili kako sve ono što o nekome mislim ili osjećam govori najviše ili potpuno o meni. Ako prihvatim tu zakonitost kao istinitu, kako ću onda moći osuđivati, ogovarati, kritizirati i to sa velikom dozom emotivnog naboja, kada u stvari znam da je to sve upućeno meni, da u biti sebe gledam u "ogledalu" dotične osobe i pričam o sebi. Neću više moći to činiti a bez neke vrste osječaja krivice ili grižnje savjesti, jer savjest je Božji glasnik koji nas upozorava kako valja živjeti a da ostvarimo maksimalnu sreću.
Kada dakle dođemo do te vrste osvještenosti i prestanemo s ogovaranjima, tračarenjima (debatama...:))), kritizerstvom, osuđivanjem, klevetanjem pa čak i prosuđivanjem, jer nikada nemamo sve argumenta za ispravnu prosudbu, tada ćemo se početi više baviti sobom a manje drugima. Sada dolazimo do pitanja kako izbrisati sve one štetne emotivne naboje koje smo godinama, pa i životima skupljali u skladište nesvjesnog uma....(kauzalni ili uzročni plan).
Po meni jedna od najefikasnijih metoda je metoda osvještavanja svojih podsvjesnih obrazaca koji nas po sili inercije nastoje stalno navesti na neke postupke za koje smo svjesno ustanovili da su štetni po naš unutrašnji mir. T u praksi znači da kada se nađemo u situaciji da bi najradije reagirali emotivno na neku osobu ili situaciju jer u nama okida upravo tu dotičnu specifičnu psihičku jezgru, to ne učinimo nego ostanemo nekoliko trenutaka bez reakcije. Kako se u nama probudila dotična, štetnim emotivnim nabojem nabijena jezgra sjećanja, ona će u nama izazvati tjelesni osjet poput jačeg lupanja srca, ubrzanog disanja, iopćenito neku vrstu nelagode na tjelesnom-osjetilnom planu.
TO JE KRITIČNA TOČKA...ako se uspijemo suzdržati i biti svjesni da bi ta reakcija, ako joj dopustimo da se manifestira, još samo pridodala štetnom naboju već postojeće štene emotivne jezgre sjećanja (prošla iskustva u vezi dotičnog objekta koji u nama izaziva reakciju), tada ćemo svjesmo odtrpjeti nelagodu na tjelesno-osjetilnom planu bez da reagiramo dodatno, shvačajući potpuno svjesno da na taj način uništavamo dotičnu nagaznu minu, kojih u minskom polju naše posvijesti hvala Bogu ima na pretek, i to kontrolirano...poput mungosa...:))). Taj negativni naboj koji osjetimo kada nagazna mija eksplodira, ali sada u kontroliranim okolnostima, je naš naboj, on je dio naše sjene, naše tamne demonske strane naše personalne osobnosti i na taj način ga efikasno uništavamo i tako se malo po malo oslobađamo vlastitog psihološkog smeća, te postajemo sve slobodniji i slobodniji.
To znači prihvatiti sve i svakoga upravo takvima kakvi jesu bez etiketiranja, evaluiranja...Prosvjetljeni um promatra i doživljava svijet oko sebe upravo takvim kakav on je, ne dodajući mu svoje vlastite boje, okuse i mirise. Jedno je registrirati da je nešto ružno ili licemjerno, a drugo je na isto emotivno reagirati. Sve ono na što emotivno reagiramo nosimo u svojoj podsvjesti kao nerazriješen naboj koji traži razriješenje tako da podsvijest oslobodimo od svih krivih programa na koje je bila u danima neznanja programirana.
Sad hajdemo to pretvoriti u praksu jer gram prakse vrijedi više od tona teorije. Kada sljedeći puta budete u nekoj situaciji gdje bi planuli gdje bi se nagazna mina na koju vam neko stane rasprsnula prema van i napravila još više štete, neka sada eksplodira u vama ali budite svjesni da ako odreagirate na van, još ćete dodati štetnog naboja već postojećim kontingentima u sebi, a ako svjesno "odtrpite" smrad svoje vlastite podsvijesti, on će biti korak po korak uništavan.
I još za kraj ponavljamo...SVE ŠTO OSUĐUJETE ILI OGOVARATE (s emotivnim nabojem) kod drugoga, to u stvari osuđujete sebe jer se ne vidite direktno nego u ogledalu. Hajdemo sada to nastojati primjeniti u svakodnevnom životu.
POSTOJI SAMO JEDAN KOZMIČKI UM KOJI JE U SVIM TIJELIMA, A KOLIKO GA MI OGRANIČIMO VLASTITIM NEZNANJEM (Mayom, avidyom), U TOJ MJERI ON POSTAJE NAŠ MALI OGRANIČENI INDIVIDUALNI UM !Probudimo se iz dugotrajnog sna privida i živimo slobodno u ljubavi sa svime i svima!!!



Pripremi za ispis

Safiris
2.06.2008 10:07 h
Eh, da, najteže je ostati priseban i prepoznati kritičnu točku.Nedavno sam imala slično iskustvo u poslovnoj sredini, i sada kada sam pročitala tvoj tekst baš mi je sjeo na pravo mjesto.Čak u neku ruku iza toga slijedi nagrada, ako ju čovjek prepozna i protumači kao takvu.

gemini
2.06.2008 12:20 h
ima jedan stari trik: najprije duboko udahni i u sebi nabroji do 10 kad postaješ ljutit ili bi htio explodirati, ili u ovom slučaju kritizirati ili napasti. Kako su mi geni škorpionski, hladno prešutim, pa otrovno vratim, pa me radije zaobilaze. japanska poslovica citirana: onaj koji se smješka kad svi očekuju da bjesni uvijek je jači.

Primjerice, dosta sam smirena osoba teško me razljutiti, ali sam od tipova koji dugo akumulira (Mars je u Biku u 10. kući Jarca - usmjeravanje jake fizičke energije u posao ili sport) dok ne explodira, pa je to onda žestoko, ali srećom vrlo rijetko.

gemini
2.06.2008 20:46 h
sve je u pravilnom disanju - zrak je važan
Ljubav, ta čudesna energija našeg postoj
dinaja
3.06.2008 06:18 h
Tamo gdje počinju prvi koraci gluhog kola moji čelija, tamo u najudaljnijem kristalu moje duše bdije neki tajni čuvar nad mojim životom. Vidim ga unutarnjim očima, kontemplativnim trenigom odjednom prepoznajem Kairosa, sretni trenutak mog postojanja i prostor mog bivstvovanja. On je stvaralac mojih snova, izvođač moje stvarnosti i umjetnik mog umjeća. U svakom trenutku se susreću beskonačnost i vječnost i s ruba nespoznatih mogućnosti prelaze u stanje spoznate stvarnosti. Kairosov neumorni rad tka u meni labirint od labirinata, svijet prošlosti i budućnosti ,svijet moje svijesti i podsvjesti, a taj svijet u sebi krije i sve zvijezde neba univeruma misaono- osjtilno- osjećajnog u meni. Tu susrećem i prvo vrijeme, čujem gluhoću i njemi govor ćelije, to genom mog trenutka otkucava moje unutarnje vrijeme. Osjećam njegove titraje i znam da je njegov gluhi ples uzrokom mog ranog jutarnjeg buđenja i moje ljubavi prema svanuću. Znam da taj gen mojim očima pokljanja san i ritam neosjetljivih pokreta kojima čitam, da omogućava mojim ušima da osjete nastajanje najljepših simfonija, mom umu da pronađe vremenski otok, trenutak u kojem sve to spoznajem. Moja podsvijest, do tog trena skrivena u dubini Freudove sante leda izlazi na površinu beskraj moga malog univerzuma i ja odjednom vidim sva svoja lica, i mojim unutarnjim čušima čujem sva moja "Ja" u nečujnom razgovoru.
Na toj razini moje svijesti pada odluka hoću li nekoga voljeti, hoću li nekome pružiti ruku , hoću li na neki mrki pogled odgovoriti osmjehom...........
Ne mi ne možemo voljeti cijeli svijet, ali LJUBAV tu najčudesniju i najvredniju energiju našeg postojanja mi sami proizvodimo u nama samima, a onda kada ju spoznamo u sebi, kada osjetimo neprekidno titranje njenih ćelija, kada ju svakim trenutkom obnavljamo u sebi za sebe, tada mržnja, netrpeljivost, nepodnošljivost u odnosu na druge osobe više nema mogućanst zrcaljenja u nama.
Ouroboros
dinaja
3.06.2008 06:25 h
Slika Ouroborosa je znak vječnog obnjavljanja u univerzumu, nastajanja dana i noći, mjenjanje i ponavljanje godišnjih doba.......zmija koja samoj sebi grize rep je u isto vrijeme i znak, simbol koji nam govori da i čovjek sam sebe proždire nespoznav'ši sve svoje mogućnosti i sva svoja stanja...... ako to ne spozna taj čovjek umire u neznanju......obnavljanjem svoje životne energije čovjek postaje sam svoj Ouroboros.

gemini
3.06.2008 07:47 h
ova slika je divna veličanstvena a ove lobanje oko nje simboliziraju prolaznost ovog života. Mnogi su umrli i još će puno puta, a da nisu spoznali. Ali ima vremena, srećom postoji reinkarnacija

kosjenka
3.06.2008 11:43 h
Imam pitanje. Nekoliko puta već sam neletjela na raznim mjestina na Tehniku ogledala i metode rada ali jednu stvar ne kužim! Naime, netko nas npr. izludi (jasno mi je da se aktiviralo nešto u nama jer inače ne bi ni reagirali), osvjestimo to "ludilo" i ok ostanemo mirni ali u nama se zadrži ta energija koja je bijesom ili bilo kako drugačije željela izaći van. Zar nećemo tako opet potiskivati bijes i stvoriti si neki drugi, recimo zdravstveni problem?

gemini
3.06.2008 11:56 h
pametno pitanje Kosjenko

dinaja
3.06.2008 12:31 h
mislim da će se s ovom mojom tvrdnjom složiti i vijnana, istočnjačke filozofije teže umrtvljenu osjetila i osjećaja, žude za postizanjem nirvane, potpunog mira u kojem se može susuretsti i sjediniti s Budhom.............a mi rođeni na zapadu, odrasli u svijetu vječnog gibanja, sazreli na filozofiji i znanosti koja nam potvrđuje da je sve energija i treperenje superstruna, mi moramo pronaći i naučiti način kako ne suzbijati, nego preoblikovati negativnu energiju u pozitivnu, a onda moramo naučiti kako tu pozitivnu usmjeriti , ojačati da u sukobu s negativnom izađe kao pobjednik...........

mlabos
3.06.2008 12:32 h
Kosjenko, moje mišljenje je da za sve treba neki proces da bi došli do određenih spoznaja (rijetki su oni s bliss uvidom). Znači ako skužiš ludilo budi luda, naprosto konzumiraj tu energiju, jer je i to jedan od načina trošenja rezervoara potisnutih emocija. Sljedeće 'ludilo' će biti barem manjeg intenziteta, pa idemo dalje. I to je proces osvještavanja. Da bi se 'neprijatelja' svladalo dobro je znati kako izgleda. Ima jedna dobra metoda stvarnog gledanja u ogledalo, nakon recimo spoznaje da ona naša antipatična manipulativna kolegica koja nas taaaaako živcira ustvari je odraz našeg sadržaja kojeg zbog toga što nam se ta slika o nama ne sviđa, duboko smo ga potisnuli. Lijepo znaš (znači osvijestio si sadržaj) da si i ti manipulativna osoba. Pred ogledalcem (može u kupaoni) gledaš u osobu koja se izdaje za tebe i kažeš - ja sam manipulator. Možda će ti biti posve nevjerojatno (po mogućnosti na glas - kad si sama doma :-) da to ima veze s 'tobom'. Ponavljaš to koliko je potrebno da u jednom trenutku shvatiš da to i jesi. Nakon nekog vremena prestaneš se užasavati već naprosto mirno konstatiraš i gle nikom ništa. Nema krivice, nema zamjeranja. Sljedeća faza može biti smijanje i veselo prihvaćanje da si manipulator. Zna biti jako smiješno. Zatim ćeš početi opažati tu osobinu u trenutku kad je koristiš i bit će ti jako zanimljivo, ali istovremeno si sada ti gospodar i možeš učiniti s tim što hoćeš. Ovisi o stupnju duhovnog razvoja kako osoba to behandla. U svakom slučaju nema više naboja i kada tvoja prijateljica (ona antipatična) pokaže tu osbinu, vidjeti ćeš da nemaš reakciju, nego čak razumijevamje (ne one vrste - jadna ona vidi nema pojma - u koju zamku 'duhovnjaci' često padaju). Već potpuni uvid i suosjećanje.

irida
3.06.2008 12:44 h
sve što ne odreagiramo postaje autodestruktivno u nama, Kosjenka dobrodošla među magicuse....

kosjenka
3.06.2008 14:56 h
Hvala na dobrodošlici! Igrom "slučajnosti" naletjeh na ovu stranicu i vrlo mi se dopala. E sad mislim da je u gore opisanim situacijama već veliki napredak ako smo svjesni svog bijesa ili živčanoće. U nekoliko neugodnih situacija u životu ostala sam mirna. Izvana. Unutra sam ključala. Sve svoje porive kako bih tog trena recimo figurativno tipu glavu razbila ili ga gađala nečim adekvatnim sam u potpunosti savladala. On je otišao luđi nego što je bio jer nije dobio odgovor kakav je očekivao, niti jedna provokacija me nije pomakla s mjesta. Ali....poslije u želudcu kamenčuga, težina u nogama, u glavi košmar. Iako sam izvana djelovala i mirna i fina i staložena ... u meni je bio užas ogromnih razmjera. Zato vas pitam šta napravit? Da li dreknut istom mjerom na divljaka i izbacit sve iz sebe? ili se skulirat i poslije šutat vreću za boks?

gemini
3.06.2008 15:11 h
čitala sam jednom nešto da je dobro isplakati kad ti se plače, kao i izvikati kad ti se viče, ali npr. kod kuće - uzmeš jastuk i vrištiš u njega. Također, moj poznanik i genijalac Euros ima brojne varijanti tečajeva (daleko je odmakao, a dao si je truda dosta godina rada i učenja) vrlo zgodnih, npr. okupi grupu raznih generacija i odvede ih npr. u disco, gdje se svi ludo isplešu, izviču i izludiraju. Treba izbaciti višak energije, osobito tko se ne bavi sportom, ne trči i sl. Pjevanje i plesanje divna je stvar, a glazba liječi. Čitala sam da se otvaraju npr. na moru turistima kuće u kojima se prezentira zdrav život, i da u nekima ima i gongova, koji služe za liječenje, a vlasnici su ih uvezli.
Uživaš u prirodi. Ne treba potiskivati nikakve emocije

SEX I/ILI CELIBAT

Kako Davorin Bogović pjeva....cno-bijeli svijet....ipak, čini se da svijet nije baš crno-bjeli. Da li postoji neki srednji put između sexualnosti odnosno sexa u njegovoj prirodnoj manifestaciji, i celibata shvaćenog kao odricanje od sexa.
Neki tumače celibat kao neženstvo, dakle ne ženjenje. Nedavno bijah na predavanju o svetom braku, i promociji istoimene knjige Samaela Aun Weora, na kojem predavanju je bilo rečeno da je sex područje na kome se lome koplja svih okultnih loža, ezoterijskih puteva, religija.....Rečeno je da je do sada tajna sexualnost bila skrivana od "puka", i sada je konačno izašla na svjetlo dana. Dakle sex...da ili ne...na putu duhovnog samoosvještavanja. Po Samaelu da i to emfatičko da, ali...... On govori o seksualnoj magiji u smislu transmutacije ili sublimacije seksualne energije u viši tip energije, u yogijsko-tantričkoj terminologiji poznate pod imenom Ojas Shakti iliti duhovne (mentalne) energije.
To drugim riječima konkretno znači da je u redu imati seksualni odnos jednom dnevno, i to potpuni odnos koji uključuje, maženje, dodire, poljupce i potpuni spoj lingama i joni, ali ne bi smjelo doći do tog stupnja uzbuđenja koji bi rezultirao prosipanjem Hermesovog pehara iliti ejakulacije i genitalnog orgazma.
Da bi se to moglo postići, potreban je razmjerno visok stupanj čistoće i duhovne zrelosti jer bi prosječnom muškarcu bilo relativno teško i mučno toliko se suzdržavati od najvišeg tjelesnog užitka, zvanog genitalni orgazam. Muškarac koji je duhovno sazrelio do te mjere da mu je jedini cilj apsolutna sreća, a ne povremeni i kratkotrajni užici, u maituni (seksualnoj magiji) će postizati podizanje Kundalini (seksualne energije), na više nivoe...u Anahatu i više i na taj način doživljati dugotrajan osjećaj blaženog užitka na svim razinama tijela i duha. Ljubav je ovdje ključni faktor pretvorbe strasti u energiju kozmičkog orgazma koji se doživljava kao potpuno utrnuće uma i svih mentalnih aktivnosti.
Tako seksualni odnos tantričkih partnera ne ide prema genitalnom već prema kozmičkom orgazmu, aključno je ne prosipati već prije spominjani Hermesov pehar. To bi bio put heroja ili Virachara ili hod po oštrici mača i lako je poskliznuti se i pasti, ali svatko neka iskreno prosudi sam za sebe da li je spreman krenuti tim putem, ali u isto vrijeme se ne zavaravati imanjem seksualnog odnosa pod krinkom tantričkog odnosa, ali si dopuštati već gore spomenuto prosipanje "žive vode"...

Istnski celibat ili Brahmacharya bi trebala podrazumijevati misli, riječi i djela, u smislu ne razbacivanja životne energije kroz mentalno zamišljanje, samozadovoljavanje. Tako da pravi celibat kroz koji sublimiramo seksualnu energiju u ljubav prema Bogu, i/ili maituna sa osobom koju volimo i koja je za nas utjelovljenje Boga ili Boginje, bez prosipanja nergije na nižim razinama već tansmutacija na višu razinu energije, u suštini bi trebala imati isti učinak i cilj, a to je Nirvana ili postzanje Božjeg kraljevstva u Srcima našim.

RELATIVIZAM SIMBOLIKE

Simboli su znakovi koji bi trebali na slikovit, simboličan način predstavljati neku ideju, stanje duha, organizaciju, pokret, religiju, stranku...itd
Ponukan jučerašnjim susretom na Jarunu, sa našom proslavljenom pjesnikinjom Željkom (Safiris) koja mi je poklonila svoju prekrasnu zbirku pjesama, i na njen podstrek, odlučih napisati ovaj tekst.
Svi znamo kako bi se osječali da nam netko pokaže podignuti srednji prst...:))). Sigurno bi (ukoliko znamo što znači taj simbol) bili neugodno iznenađeni i nabijeni negativnim nabojem (osim ako nismo prosvjetljeni....:)))).
Da li vam je poznat slučaj da je netko nekome podignuo srednji prst sa željom da mu se za nešto zahvali ili da vas pozdravi...dakle u nekoj pozitivnoj vibri!? Ne vjerujem.
Međutim ima isto tako jedan simbol...takozvani masonski pozdrav, sa podignutim kažiprstom i malim prstom kojeg još neki smatraju sotonskim (đavoljim) simbolom jer ta dva uzdignuta prsta simbolično predstavljaju kozje rogove, a poznato je da kozorogova glava simbolizira sotonu.
Interesantno je da mnogi ne znaju da taj simbol, izražen prstima ruku, znači to što mu se najčešće pripisuje. Ili su možda znali.....!?
Šri Ramakrišna, jedan od najpoznatijih svetac Indije, akojeg je najviše proslavio njegov najistaknutiji učenik Swami Vivekananda, je bio očito jedan od tih koji ili nije znao što taj simbol znači ili je znao pa je svejedno činio prstima taj simbol đavla.
Potrebno je napomenuti da je Ramakrišna bio poklonik (štovatelj) boginje Kali koja ima dva lica, jedno strašno, pomalo asocira na sotonu, a jedno potpuno suprotno....to je opet simbolika u koju sada neću ulaziti.
Isto je tako poznato da je Ramakrišna u svojoj neizmjernoj tolerantnosti, tolerirao i sve religije kao ravnopravne puteve do Boga, ali isto tako i sve okultne i tantričke grupe koje su znale imati i vrlo diskutabilne (glede morala i etike) rituale.
Znao je govoriti svojim učenicima da se ne trebaju baviti tim grupama i osuđivati ih jer i oni nastoje postići svoje oslobođenje...Bogospoznaju, ali imaju pomalo neobične i čudne načine (rituale).
Isto je papa znao pokazati taj simbol. pa kako bi se to trebalo shvatiti (da pripada masonskoj loži...!?)
Moja poanta u ovom tekstu je ta da sve na ovom relativnom svijetu ima svoje lice i naličje, i da se pod nekim simbolima može kriti svašta, a sve ovisi o percepciji same osobe koja se koristi određenim simbolima.
Ono što je za nekoga zlo, za nekog drugog je dobro, i obratno...Moja spoznaja je da se radi samo o nivoima razumijevanja suštine života, i čistoće uma koji bez straha može promatrati pojave i ono što iza njih stoji kao motiv.

REINKARNACIJA I USKRSNUĆE



Da li se vjerovanje u reinkarnaciju kosi sa vjerovanjem u uskrsnuće? Ideja reinkarnacije nam objašnjava zašto se ljudska bića rađaju sa tako različitim početnim uvjetima. Uzmimo četiri različita primjera:
Jedno dijete se rodi sa velikim hendikepima,slijepo i gluhonjemo, a k tome još i sa sakatim udovima.
Drugo dijete se rodi potpuno zdravo i mentalno i fizički u kući dobrih, poštenih i bogobojaznih roditelja.
Treće dijete umre odmah nakon porođaja.
Četvrto dijete se rodi u kući kriminalaca i od malena biva odgajano u tom duhu.
Ideja o samo jednom rođenju u ovom fizičkom tijelu, a potom smrt i božji sud, nakon kojeg se ide ili u raj, ili u čistilište ili u pakao, je besmislena i protivi se logici zdravog rasuđivanja i ideji da je Bog apsolutno pravedan.
Što će biti sa bebama koje su umrle prilikom poroda ili neposredno nakon poroda, jer one nisu imale vremena niti da sagriješe niti da skupljaju blago za nebesa.Katolička crkva je stoljećima nudila naivnom puku ideju da za takovu i nekrštenu djecu postoji četvrta mogućnost, a to je neki limb koji nije niti raj niti pakao....ali u skorašnje vrijeme su ukinuli taj dekret..:))), kao da to papa i klerikalna hijerarhija odlučuju o sudbinama ljudskih duša nakon što napuste tijelo. Djeca koja umru prije nego su išta iskusila od ovozemaljskog života ne idu niti u pakao jer nisu načinila nikakav grijeh, a iti u čistilište, jer se nemaju od čega čistiti kada se nisu niti stigla isprljati nekim grijehom. Dakle logika zdravog rasuđivanja nas usmjerava na treću mogućnost, a to je raj.
Zaključak je da neka rođena djeca imaju privilegiju nad drugom djecom, te dobivaju direktnu nezasluženu kartu za raj!
Da li smijemo sumnjati, ako je tome tako (a sva sreča da nije), da Bog nije pravedan? Naravno da bi trebalo takvog Boga dovesti pod sumnju, osim ako Bog ima neke druge kriterije ocjenjivanja pravde i nepravde. Ako nam je taj isti Bog dao dar zdravog razuma onda bi onda bi pod sumnju trebalo staviti zdravo rasuđivanje. I tako bi došli do toga da to nisu dva ista Boga.
A da ne govorimo o tome da li je isti Bog koji je naređivao klanja žena i djece, davao pravila kako da mu se prinose krvne žrtve životinja, klanice i paljenice, da bi taj "isti Bog", po drugim prorocima u neka kasnija vremena govorio kako mu se gade žrtve klanice i paljenice.....Očito se i tu ne radi o Bogu već o evoluciji ljudske svijesti ili bolje rečeno uma.
Krščani nemaju odgovore na sva ta pitanja iako ih muče, jer ima njihovi pastiri govore da je sve to volja božja i da su to tajne božje, a ljudi i dalje pate i ne razumiju te i takve božje hirove.
Ali blago onima koji su gladni i žedni istine i pravde, oni će se nasititi i istinom i pravdom ali ih neće nasititi njihovi pastiri koji i sami žeđaju za odgovorima već će ih zasititi Duh Istine ili DuhSveti koji će ih, ako su krajnje iskreni u traženju apsolutne istine, uvesti u svu istinu i spoznaju.
Odmakoh se od glavne teme reinkarnacija i uskrsnuće. Kršćani tvrde da se ta dva pojma kose, a ja tvrdim da su ta dva pojma potpuno kompatibilna i nadopunjuju se. Duhovna duša se tako dugo reinkarnira dok ne postigne onaj stupanj svjesnosti kada se počinje poistovjećivati sa svojim stvoriteljem, svojom vlastito Sviješću.
Kada prepozna Sebe kao vječnu, nerođenu, besmrtnu, blaženu Svijest, tada se više nema razloga vraćati u fizičku stvarnost jer je postigla svoj cilj i tada duhovno uskršava(jivan mukti) već u ovome tijelu (uskrsnuću prethodi egocid), a nakon fizičke smrti, budući da je već duhovno uskrsnula(već živi u božjem kraljevstvu koje je u njoj), samo prelazi u duhovni svijet.Sjetimo se za kraj što je Isus poručio svojim slušateljima koji su ga tada, prije 2000 godina slušali:
"Uistinu velim vam, ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje."
Mk. 9:27
".....jer gle kraljevstvo Božje je među (u) vama..."
„....Blago čistima srcem, oni će Boga gledati...“
Da... kraljevstvo božje je u našem srcu ako je čisto i nevino.

REAKTIVNI UM (PODSVIJEST)

Reaktivni um je onaj dio našeg uma iz kojeg nam dolaze impulzivne reakcije na vanjske impulse i stimulatore. Emotivne reakcije koje dolaze iz reaktivnog uma mogu kod aberirane osobe biti jako negativno nabijene.
Negativni psihički naboj je otrov. Prvenstveno truje nas a i druge. Trebalo bi sav taj otrov iz sebe izbaciti van, propustiti ga kroz svjesni um, osvijestiti ga i otpustiti od sebe razumijevanjem.



Kada je reaktivni um pun otrova ili neeksplodiranih bombi i bombica, tada samo čeka dobru priliku da se izvana aktivira i da plane te da izazove lom i kontaminaciju. Te impulzivne reakcije "na prvu", trebalo bi koliko je god moguće više izbjegavati.
Naš reaktivni um mogli bi usporediti sa opasnim minskim poljem, po kojem su posijane neaktivirane mine i granate koje samo čekaju da budu aktivirane i da eksplodiraju. Ako netko stane na neku minu bit će emotivne eksplozije. Dakle ako želimo izbjeći neželjene posljedice takvih eksplozija, trebamo znati kako deaktivirati te opasne mine i učiniti ih bezopasnima.
Eksplozije se događaju na svjesnom planu uma koji je sa minama u reaktivnom umu spojen fitiljima. Fitilj koji počinje na svjesnom planu uma, završava u mini u reaktivnom umu. Kada netko ili nešto izvana zapali ili aktivira fitilj, samo je pitanje trenutka kada će se desiti eksplozija.
Kako deaktivirati te "emotivne mine" u reaktivnom umu? Već smo prije objasnili metodu kod svakog psihoterapeutskog postupka koji cilja na oslobađanje ili brisanje psihičkih naboja iz reaktivnog uma (podsvjesni i nesvjesni plan uma). Jedan način uobičajen u psihoterapeutskoj praksi je aktiviranje, stimuliranje tog neotpuštenog naboja, prepoznavanje i emotivno proživljavanje na svjesnom planu, prihvaćanje ili integracija u svijesti, te na kraju otpuštanje koje se događa samo po sebi kada jednom prihvatimo i ponovo proživimo potisnutu emociju.
Rezultat bi trebao biti oslobađanje ili brisanje štetnog psihičkog naboja, ne sjećanja. Tada otpušteni naboj više ne stvara neugode kada se prisjećamo dotičnih uspomena. Kada je naboj izbrisan, ostaje samo sjećanje ili uspomena koja nam ne stvara nikakve probleme.
Drugi je način da kroz meditaciju na božanske kvalitete ili Atma-Vićaru koju smo već obradili, te molitvom, postepeno svoj reaktivni um punimo pozitivnim impresijama, božanskim kvalitetama, te na taj način postepeno zamjenjujemo (istiskujemo, anuliramo ili rastapamo) negativne impresije pozitivnima. Na taj način isto tako brišemo negativne psihičke naboje pozitivnima, te se oslobađamo negativnih emotivnih reakcija, i ostvarujemo unutrašnji mir, jer pozitivni naboji nam ne smetaju, ali ukoliko želimo biti potpuno slobodni tada se dižemo na božansku razinu, gdje više nema dualnosti i konflikta između pozitivnih i negativnih utisaka.
U tom stanju svijesti jedinstva, svi utisci koje primamo izvana i koji prolaze kroz filter analitičkog uma dožive skidanje bilo kakvih psihičkih naboja i prije samog potonuća u sferu podsvjesnog i nesvjesnog plana uma.
Sama činjenica da smo svjesni procesa koji se u nama događa kada primamo vanjske impresije, već će filtrirati te utiske od bilo kakvih, po nas, štetnih naboja. Ukoliko ne zaboravimo činjenicu da su osobe koje nas okružuju, počevši od najbližih; roditelja, braće, sestara, prijatelja, poznanika i svih ostalih koje po prvi puta susrećemo, samo naša ogledala ili instrumenti i kanali kroz koje primamo impulse, koji u nama aktiviraju našu sudbinu i osvještavaju našu sakrivenu osobnost, tada bi trebali biti zahvalni za svaku novu situaciju u kojoj dio naše neosviještene osobne prirode, biva isprovociran jer je svaka takova situacija nova šansa da se što više upoznamo i osvijestimo.

Svijet oko nas je upravo takav kakav je, niti bolji niti gori, a kako ga mi vidimo i doživljavamo ovisi prvenstveno o čistoći filtera našeg uma i osjetila. Što smo svjesniji, dakle pročišćeniji, i naš subjektivni doživljaj svijeta bit će usklađen sa stupnjem naše svijesti. Cilj pročišćavanja uma je da naš subjektivni doživljaj sebe i svijeta oslobodimo reakcija. Živjeti svjesno, je živjeti bez reakcija, živjeti potpunim unutrašnjim mirom koji ne mogu pomutiti bilo kakvi događaji izvan ili unutar nas.
Htjeli, ne htjeli, život će nas sam po sebi dovoditi do sve većeg razumijevanja njegovih zakonitosti i mehanizama funkcioniranja uma. Kontrola uma je stoga uvjet bez kojega se ne može napredovati na tom putu. Kontrolom vlastitog uma, kontrolirat ćemo i svijet oko sebe. Ako vlastiti um ne možemo držati pod kontrolom, kako
možemo očekivati da ćemo uspjeti kontrolirati bilo što izvan nas.

Reaktivni um je u stvari onaj nesvjesni skladišni dio uma, tu se u uzročnoj formi čuvaju pohranjene sve impresije i sklonosti doživljavane eonima i eonima prošlih života, kao i iz ovog sadašnjeg života,

RAMANA MAHARSHI (slavni Indijski Učitelj i Svetac)

ONO U ČEMU SU SVI TI SVJETOVI UČVRŠĆENI, OD ČEGA JESU, IZ ČEGA SVI ONI NASTAJU, ZBOG ČEGA SVI ONI POSTOJE, ZBOG ČEGA SVI ONI DOLAZE U BIVSTVOVANJE I ŠTO ONI ZAISTA JESU - TO JEDINO JE STVARNOST, ISTINA. STOGA OBOŽAVAJMO TO U SRCU.
Majstor: Što je za tebe svjetlost?
Učenik: Za dana to je za mene Sunce, noću to je
sijalica.
Majstor: Što je Svijetlo koje percipira tu svjetlost?
Učenik: Oko.
Majstor: Što je Svijetlo koje prosvjetljuje oko?
Učenik: To Svijetlo je intelekt.
Majstor: Štoje Svijetlo koje spoznaje intelekt?
Učenik: To je "Ja".
Majstor: Ti si stoga najviše Svijetlo od svih svjetala.
Učenik: Zaista, to Ja Jesam.

Nema veće misterije od ove, budući da smo mi sami Stvarnost-mi želimo postići (realizirati) Stvarnost. Mi mislimo da postoji nešto što veže (sputava) našu Stvarnost i da to trebamo ukloniti prije nego postignemo (realiziramo) Stvarnost. To je smiješno. Svanut će dan kada ćeš se smijati svom naporu. To što otkriješ na dan smijeha, također postoji (je) i sada.
Iz: "Tako je govorio Ramana."
Moj komentar:
Iako je to zaista tako kako je Ramana ustvrdio, ipak je potreban mukotrpan rad na sebi da bi očistili predrasude o tome tko smo u stvari. Danas postoje mnogi neognostički i neoadvaitinski pokreti, naročito u Americi koji proklamiraju da se ništa ne treba raditi na sebi, samo prihvatiti istinu "Tat Tvam Asi"...Sve si to Ti.
Iako je to istina, ukoliko naš um nije dovoljno sazrelio da poput zrele kruške padne sa "grane", tada to sve postaje ego igra koja se prije ili kasnije pokaže kao neučinkovita.
Po plodovima ćete prepoznati probuđene ljude! Oni koji misle da su realizirani jnaniji a čine griješne aktivnosti, opravdavaju to prarabdha karmom...tu su mišljenja podjeljena, pa ipak prepuštam svakome da vjeruje u ono što nađe da je za njega ili nju Istina.

PROSVJETLJENJE-direktno iskustvo istine o Sebi

O prosvjetljenju se mnogo govori, ali iz iskustva znam da svatko pod tim pojmom podrazumijeva nešto drugo. Pod prosvjetljenjem podrazumjevamo probuđenje iz privida relativnog postojanja.
Iako sve što vidimo, čujemo, pipamo, mirišemo i kušamo ima relativnu (prividnu) stvarnost, ipak svaka forma i oblik kako nastane tako isto nakon nekog vremena postojanja nestaje odnosno transformira se u neki drugi oblik energije, vidljiv ili nevidljiv.
Ipak ima nešto što ne podliježe nastajanju, promjenama i nestajanju, a to je Svijest, a ta svijest smo mi sami. Postoji samo jedna svijest "Ja Jesam" koja prožima sve što postoji. Realizacija ili direktno iskustvo te Ja Jesam svijesti se zove prosvjetljenje.


Moje direktno iskustvo "JA JESAM SVJESNOSTI" ide ovako: Prilikom jednog sjedenja u sali za meditaciju, (to je bilo prije nego sam se fizički susreo sa Swamijem), u jednom trenutku osjetio sam da gubim normalnu budnu svijest, i odmah potom počela mi je istjecati Životna struja iz solarnog pleksusa. Taj osjećaj umiranja toliko me prepao, da sam osjetio smrtni strah. Zaista je pomalo jezovit osjećaj kada svjesno znaš da umireš, a još uvijek si vezan za svoje fizičko tijelo. Kako sam osjetio taj jezoviti strah, kao da se neki "eterički" mišić stegao na mjestu solarnog pleksusa, i u tom trenu proces umiranja odnosno istjecanja života naglo je stao. Tada su mi se munjevitom brzinom na ekranu svijesti pojavile Swamijeve riječi upozorenja:
"Kada se to desi ne boj se, pa čak i ako "umreš", imat ćeš oslobođenje (mukti, mokšu,uskrsnuće) !"
Sada bih zaplakao od ganuća kad se sjetim tog događaja. Svega se vrlo živo sjećam, premda se to događalo u ljeto
davne 1982.g. Nastavit ću sa opisom nakon opisa Ramanine "smrti i uskrsnuća"... .....
Upravo Upravo o tom strahu govori Ramana Maharši u slijedećem citatu:
"Ne dopusti da se u tebe uvuče sumnja i Najvišoj Stvarnosti. Traži onoga tko sumnja i sigurno ćeš se stopiti sa Vrhovnim. Ako se plašiš da ćeš se izgubiti i nestati u takovom sjedinjavanju sa Vrhovnim Jastvom, znaj da je avet "ja" - misli, majka tog straha. Potraži taj "ja", i obmana će dati petama vjetra. Tada čvrsto utemeljen u svom Jastvu, slobodan od ograničenja, suvereno ćeš duhovno vladati. Ako nisi sposoban tražiti svoje Jastvo, predaj se nekome superiornijem, tko je spoznao svoje Jastvo. Njegov sveprostirući sjaj, prosvjetlit će one koji Mu pristupaju."
I samog Ramanu je još u mladenačkom dijelu života često uznemiravao strah od smrti. Kako to jednostavno više nije htio trpjeti, odlučio je odsimulirati stanje smrti, te vidjeti što će se desiti. Legao je na pod i počeo dobivati sve simptome smrti. Evo što je On sam poslije rekao o tom svom iskustvu:
"Sada je smrt došla, što to znači? Što je to što je umrlo? Materijalno tijelo umire. U trnu sam oddramatizirao prizor smrti. Opružio sam svoje udove i ukrutio ih. Zadržao sam dah. "Vrlo dobro" - rekao sam sebi" - "ovo tijelo je mrtvo, doći će ljudi, odnijeti ga u krematorij i pretvoriti u prah. Ali kad je tijelo mrtvo, jesam li i Ja mrtav? To tijelo, da li je to Ja? Ono je nepokretno i što više, osjećam svoju osobnost odvojeno od njega. Ja sam dakle besmrtni duh transcendirajući tijelo koje je jedino podložno smrti". Sve mi se događalo vrlo intenzivno, bez potrebe da se izrazi, već kao živa istina percipirana direktno i bez dodatka. Strah od smrti je iščeznuo potpuno i konačno. Ta svjesna i direktna prisutnost "Ja" - Jastva, potpuno neovisna od fizičkog tijela, nastavila se bez prekida."
(Samo radi pojašnjenja, kada Ramana ovdje govori o osobnosti on pod tim pojmom podrazumijeva Jastvo ili individualnu čistu Svijest).


Nastavak prekinutog opisa...

.......Nakon što sam postao svjestan Swamijevog upozorenja i Njegove žive prisutnosti, strah je isti tren nestao, i osjetio sam veliku ljubav prema Učitelju, i kao da me više nije bilo briga za vlastiti život. Nisam se više ljubomorno držao života, nisam ga više pod svaku cijenu želio sačuvati, i tako je životna struja istekla do kraja, i tada u trenuću oka našao sam se življi nego ikad. Umjesto smrti kao da sam oživio i bio sam svjestan samo Sebe. Samo "Ja Jesam" svjesnost je bila prisutna, Svijest Jednote bez bilo kakve ideje i bez svjesnosti tijela. Postojao sam samo JA, Čista Svijest svjesna same sebe, beskrajni Ocean Svjesnosti sam po sebi ili sam u sebi.
Milošću svog voljenog Učitelja doživio sam svoje istinsko Biće - Kevala Nirvikalpa Samadhi, i ponovo se, nakon nekog vremena, vratio na relativni nivo svijesti. Poslije, čitajući knjigu "Razgovori sa Ramanom Maharšijem", (str.142) pročitao sam da je i Swami Vivekananda imao isti doživljaj sa svojim Učiteljem Sri Ramakrišnom. Ramana Maharši kaže: "Vivekananda ne bi mogao otići u Samadhi da Ramakrišna nije bio u njemu." * Vivekananda se proslavio popularizacijom Vedante (Univerzalne Religije) u čitavom svijetu. On je pored Narayananandinog Učitelja Šivanande Mahapuruše, bio jedan od dvanaestorice odabranih učenika velikog indijskog sveca i mistika Sri Ramakrišne.
Nakon što sam se ponovo vratio na relativni nivo budne svijesti, osjetio sam snažno orgazmičko blaženstvo u grlenoj čakri. Kao da mi je neka bujica orgazmičkog blaženstva tekla van iz grla. Poslije je čitavo tijelo oblio osjećaj blaženstva. Još oko sedmicu dana bio sa kao uznesen na nebo, pratio me neopisivo blaženi osjećaj slobode i radosti. Samo sam se smijao, sve mi je bilo smiješno.
Nakon oko sedmicu dana osjećaj je polako počeo blijedjeti, ali od tada sam počeo vježbati svjesnost u svakom trenutku:"Tko sam u stvari ja?". To iskustvo kao da već ovdje na zemlji doživljavam Božje kraljevstvo više se nije ponovilo u tom intenzitetu. Nakon toga, mnogi dijelovi Novog Zavjeta koje baš i nisam najbolje razumio, sada su mi otvorili svoje značenje i smisao. Shvatio sam da je to iskustvo, ono na što je Isus mislio pozivajući ljude da se obrate i osvoje Božje kraljevstvo.
Moje vlastito iskustvo primanja Duhovnog tijela ide ovako: Nakon inicijacije (Mantra-Dikše), kada sam bio u vrlo opuštenom stanju duha, Swami je ušao u mene svojim Duhovnim tijelom. Vidio sam ga u viziji tako jasno kao u normalnom budnom stanju. Stao je ispred mene na oko pet metara u svojoj svjetlo-narančastoj haljini, sav obasjan božanskom Svjetlošću i netremice me gledao u oči. Bio sam kao ukopan, ali osjećaj pozitivnog uzbuđenja je sve više i više rastao.
Počeo mi je prilaziti, i dalje me netremice gledajući ravno u oči. Uzbuđenje je bivalo sve veće. Kada mi je prišao sasvim blizu, da smo se skoro mogli dotaći, gledajući me dubokim, toplim pogledom, samo je ušao u mene i stopio se sa mnom u Srcu. U području Srca sam osjetio snažno orgazmičko blaženstvo koje se potom proširilo po čitavom tijelu, tako da sam se osjećao potpuno blaženo. To se dogodilo u Gyllingu u Danskoj u N.U.Yoga Ashramu 1982.g. za vrijeme mog prvog susreta sa voljenim Učiteljem.
Otvorenost i ljubav koju sam gajio prema Swamiju bila je tako snažna da sam se doslovno tresao od uzbuđenja u njegovoj blizini u tim prvim danima mog boravka u Ašramu. Njegova (božja) Milost nema granica ako joj se samo otvorimo.