O DUHOVNOM BUĐENJU IZ RELATIVNE U APSOLUTNU STVARNOST
Iako se u današnje vrijeme mnogo piše o znacima vremena, i s time u vezi o potrebi buđenja duše iz dugotrajnog, vjekovnog sna u kojem blaženo spava i sanja najčešće nepoželjne snove i noćne more, malo tko se na te i takve glasove „iz pustinje“ ozbiljno osvrće, "dapače" potpuno se oglušujući sa omalovažavajućim smješkom na usnama.
Probuđenje, buđenje, prosvjetljenje, samadhi, duhovno uskrsnuće, metanoja, sjedinjenje (ženidba) duše s Bogom, nirvana, božje kraljevstvo, nanovo rođenje iz Duha, oslobođenje, spasenje, mokša, mukti, satori, kenšo......sve su to simbolični izražaji jedne te iste ideje, koja je duboko u pozadini istinskog značenja svih tih izričaja.
Ideja koja je u pozadini, u samom temelju istinskog značenja svih tih izričaja, je vječita čežnja duše za Apsolutnom srećom, kao svojim krajnjim ciljem i konačnom svrhom života. Iako na svjesnoj razini duša možda i ne prepoznaje tu očiglednu činjenicu, na intuitivnoj razini, koliko god da je ta razina nerazvijena u dotičnoj duši, ona ipak ćuti da želi biti ispunjena, smirena, sretna, radosna, a suprotno tome ne želi, odnosno stalno se trudi da izbjegne suprotne osjećaje neispunjenosti, besmisla, žalosti, brige, nesreće, nemira, anksioznosti.
I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake „zdrave“, misleće duše. Sve aktivnosti koje duša poduzima u ovome svijetu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, štogod pod srećom podrazumijevali.
Da li je duša sretna kada ostvari neku želju koju je imala i radila na tome da ju ispuni. Odgovor je afirmativan, ali što se događa nakon ispunjenja te želje.....sreća polako blijedi, kako postepeno dolazi do zasićenja ili zadovoljenja dotične želje. Tada se javlja nova potreba za srećom (ispunjenjem), s time u vezi nova želja i novi napori da se želja ostvari. Da li će se želja ostvariti ili ne, u mnogo slučajeva ne ovisi čak niti o najvećim mogućim zalaganjima i naporima duše u tom cilju, te se često umjesto ispunjenja i sreće, kao posljedice ispunjenja želje, javlja potpuno suprotan osjećaj, pretpostavljam dobro poznat većini čitatelja ovog napisa, frustracija.
Ako sreća nije u objektu koji smo ostvarili onda njen izvor moramo potražiti negdje drugdje. Pažljivom analizom uvidjet ćemo da dok nešto želimo um je nemiran sve dok ne ostvari želju, kako smo već prije vidjeli. Kada želja bude ostvarena, um se privremeno smiruje uživajući u objektu, a sreća koju doživljava ima izvor u smirenom umu koji je dobio što je želio. Dakle nije izvor sreće u objektu želje već u smirenom umu.
Objekti želja
Dakle neispunjena želja rađa frustracijom. Hajde da malo dublje uđemo u samu bit problema oko sreće kao posljedice ispunjenja želje i frustracije kao posljedice neispunjenja želje.
Pretpostavimo da je naša želja realno ostvariva uz ulaganje određenog napora i zalaganja s naše strane. Tako dugo dok na tome radimo, u našem umu će biti prisutan određeni nemir koji ne mora nužno izazivati nelagodan osjećaj, ako se u tom iščekivanju povoljnog ishoda po nas, znamo radovati u dobroj vjeri da ćemo doći do ispunjenja naše želje.
Ako sve okolnosti budu na našoj strani, vjerojatno će nam se želja ispuniti i adekvatno tome doživjet ćemo osjećaj ispunjenja ili sreće. U slučaju da nam se nešto prepriječi na putu ostvarenja želje i ona se, na našu žalost ne ostvari, doživjet ćemo osjećaj frustracije. O tome, vjerujem, nema potrebe polemizirati, jer je to, pretpostavljam, iskustvo svih nas.
Što je u stvari ta „sreća“ i „frustracija“ koja se nužno javlja kao posljedica ispunjenja ili neispunjenja naše želje. U svakom slučaju to je osjećaj koji doživljavamo u duši, jedan je poželjan a drugi nepoželjan. Dakle govorimo jezikom dualizma, parova suprotnosti, odnosno jezikom koji opisuje relativnu stvarnost.
U ovom našem relativnom i uvjetovanom životu, sreća i frustracija su samo jedan od bezbrojnih parova suprotnosti koji se neprekidno mijenjaju i zamjenjuju mjesta u našem doživljavanju.
Idemo sada korak dalje da vidimo što je to u stvari dovelo do osjećaja te relativne sreće ili pak frustracije u našoj duši. Ako bi to bio objekt kojeg smo željeli onda bi sreća trebala trajati tako dugo dok smo u posjedu tog objekta, ali da li je tome zaista tako.
Nije, jer znamo i sami da se vrlo brzo zasitimo i moramo tražiti nove poželjne objekte da bi nadoknadili gubitak sreće ostvarene ispunjenjem prošle želje. Tako ta igra uma ide u nedogled i ne nazire se neki konačni kraj ispunjavanja ili neispunjavanja novih i novih želja.
Ako je tome zaista tako, onda nam se nameće zaključak sam po sebi da ako je um stalno smiren, nepomućen željama, osjećat ćemo stalno sreću koja neće jenjavati sve dok je um spokojan. Da li je moguće um držati u spokojstvu čitavo vrijeme, a da ne poželimo nešto izvana. Moguće je i nadasve jako poželjno ako želimo, umjesto relativne sreće, ostvariti apsolutnu sreću.
Dakle, umjesto svih mogućih želja koje nam, ukoliko ih uspijemo ispuniti, u najboljem slučaju mogu donijeti samo relativnu sreću i to za neko kraće vrijeme, hajde da poželimo biti apsolutno sretni svo vrijeme bez prekida i bez straha da će nam sreća "odlepršati".
Svaka relativna sreća koju doživimo ispunjenjem neke želje, u sebi nosi i klicu nemira, a koji rađa blagom ali prisutnom frustracijom, jer se javlja nova želja da ta sreća potraje što duže, i ta nova želja opet pomalo uznemiruje um, koji zbog toga ne može uživati stopostotnom srećom bez straha da će sreća "odlepršati".
Suprotno tome, svaka frustracija koja je posljedica neispunjene želje, u sebi nosi klicu pozitivne nade da ipak nije sve gotovo i da će se ipak možda želja ostvariti u neko dogledno vrijeme.
Dakle, vidimo da je zakonitost sa ovim parom suprotnosti (sreća-frustracija), kao i sa bezbroj drugih, u našem relativnom, dualnom svijetu, istovjetna zakonitosti koju je davno uočio kineski mudrac Lao Ce, izrazivši je kao zakonitost Tao-a. Tao je Apsolutna Stvarnost koja ima lice i naličje, jin i jang. U svakom jangu ima i malo jina, kao što i u svakom jinu ima i malo janga. Naši stari, koji su bili itekako mudri, su tu zakonitost izrazili riječima, da je svako zlo, za neko dobro.
Dualistička zakonitost
Ima jedna lijepa poučna priča koja vrlo ilustrativno opisuje gore izrečenu dualističku zakonitost.
-Imao mudri seljak konja za kojega se brinuo njegov sin, a kako su živjeli u malom "seocetu" gdje se svi međusobno dobro znaju i kako to biva u takvim malim sredinama, svatko o svakome sve zna, i ništa ne može proći nezapaženo, tako su sumještani primijetili kako je jednog ranog jutra konj pobjegao. Sjatili se oni kod mudrog seljaka da mu izraze „saučešće“ govoreći, susjede joj koja nesreća. Mudri čovjek je samo odvratio, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana vratio se konj sa još tri divlja konja sa sobom u društvu. Sin ih je odmah počeo pripitomljavati, a susjedi vidjevši obrat počeli mudrom seljaku odmah izražavati svoje oduševljenje, govoreći, susjede koja sreća....našto je mudri seljak ponovio iste riječi kao i prije, a koje i opravdavaju njegovu nedualističku mudrost, možda je, a možda i nije.
Pripitomljavajući najdivljijeg konja, sin je pao i slomio nogu tze morao ležati dok mu noga ne zacijeli. Suseljani se opet sjatili te izrazili svoje „saučešće“ mudrom seljaku za nemio događaj koje zadesio njegovog sina, govoreći, susjede joj koja nesreća, na što je odgovor mudraca bio, već znate, možda je, a možda i nije.
Nakon par dana u selo je došao vojni referent tražeći mlade, zdrave i jake ljude za mobilizaciju u ratni postroj. Mudračev sin je bio pošteđen odlaska u ratnu zonu radi slomljene noge. Suseljani vidjevši to, sjatili se ponovo da prokomentiraju mudrom seljaku kako je imao sreće sa sinom glede mobilizacije, a mudrac je opet izjavio, možda je sreća, a možda i nije....-
Apsolutna istina
Priča bi tako mogla ići dalje u istom stilu ali poanta je očigledna, u ovom životu sve je relativno, i sreća i nesreća, i istina i laž, i svjetlost i tama, i dobro i zlo, i znanje i neznanje, itd., ali ipak ima nešto što ne spada u relativne kategorije, a to je Apsolutna istina.
Apsolutna istina je samo jedna, iako ima svoje „lice i naličje“, svoju nemanifestiranu i manifestiranu prirodu. Kako je Apsolutna Istina i izvor apsolutne sreće, tako će želja da pijemo iz tog izvora, postepeno brisati sve druge inferiornije želje i željice, te ćemo početi doživljavati sve dublju sreću i ispunjenje koje će trajati sve duže i duže, kako budemo napredovali na putu spoznaje apsolutne istine.
Apsolutna istina je naše vlastito Istinsko Biće kada eliminiramo sve one atribute koji čine našu „personalnu osobnost“. Kada prepoznamo sve one osobine koje izgrađuju našu personalnu osobnost, i kada ih eliminiramo kao nešto što je promjenjivo, a time i samo relativno istinito, tada ono što ostaje je naša „Transpersonalna Osobnost“ koja nije podložna nikakvim promjenama u vremenu i prostoru, pa je time i Apsolutna istina.
Apsolutna istina je dakle naša prava, istinska priroda, te je tako izvor apsolutne sreće u nama samima, u samoj suštini ili temelju našeg Bića. Ako to shvatimo intuitivnim razumijeva- njem, uvidjet ćemo da je put do apsolutne sreće, u stvari put do središta našeg istinskog Bića, a to središte je svijest o postojanju koja se zove „Ja Jesam“ svjesnost. Kada realiziramo Sebe kao svoj istinski identitet, odnosno kao Svijest samu po Sebi ili tzv. „Ja Jesam“ svjesnost, tada smo stigli na izvor apsolutne sreće koji se nikada ne suši. Ostvarili smo najvišu svrhu života, apsolutnu sreću ili blaženo ispunjenje svih čežnji u svom vlastitom Biću.
O meni
- Vijnana
- Zagreb, Hrvatska
- Diplomirao na građevinskom fakultetu u Zagrebu,napisao dvije knjige: "Duhovni put i terapija", "U potrazi za izgubljenom srećom".Prilikom svog prvog boravka u N.U.YOGA ASHRAMU u Danskoj 1982.g., milošću svog svetog Učitelja, nakon dramatičnog egocida doživljava direktno iskustvo istine o Sebi. Detaljnije je to iskustvo opisano u postu pod naslovom"Moje direktno iskustvo Istine." Podučava praktičan put do ostvarenja trajnog duševnog mira kroz individualno upućivanje i grupne intenzivne seminare.
četvrtak, 2. rujna 2010.
USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
Počinjemo nastavak na temu uskrsnuća nekim značajnijim citatima iz Sv. Pisma Novog Zavjeta:
1. "Zaista kažem vam - reče i dalje - ima nekih ovdje nazočnih koji doista neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje kako je došlo u sili."
Mk. 9:1
2. "Uistinu velim vam, ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide Kraljevstvo Božje."
Mk. 9:27
3. "Zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje, koji neće okusiti smrti dok ne vide sina čovječjega gdje ide u carstvu svojemu."
Mt. 16:28
4. "Jer tko hoće dušu* svoju da sačuva, izgubit će je, a ako tko izgubi svoju dušu* radi mene, naći će je."
Mt. 16:25
5. "Jer tko hoće spasiti svoj život**, izgubit će ga, a tko izgubi život** svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga."
Mk. 8:35
*duša i **život - ovdje označavaju ego-svijest (starog čovjeka, niži um) i u isto vrijeme Jastvo ili Atmu, jer kad potpuno očistimo dušu ostaje čista svijest - Jastvo.
POBLIŽE RAZJAŠNJENJE USKRSNUĆA
6. "Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu: prvenac Krist, potom u vrijeme njegova dolaska, Kristovi pripadnici. Zatim će doći svršetak, kada preda - pošto uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu - kraljevstvo Bogu i Ocu. Da, on mora kraljevati, dok "ne položi svoje neprijatelje pod svoje noge".Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt, jer "sve je podložio pod njegove noge".A kad rekne:"Sve je podloženo", izuzima se, jasno, onaj koji mu je sve podložio. Kad mu bude sve podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onome koji je njemu sve podložio, da bude Bog sve u svemu."
1. Kor. 15:20-28
7. "Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? Bezumniče! Ono što ti siješ neoživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik.
Nije svako tijelo isto tijelo;...Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa...Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti a uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno.
Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: "Prvi čovjek, Adam, postade živa duša", a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.
Ovo, bračo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube...."
1. Kor. 15:35-52
8. Isus im odgovori: "Djeca se ovoga svijeta žene i udaju. Ali oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati. Oni neće moći više ni umrijeti, jer će biti slični anđelima. Oni su sinovi Božji, jer su sinovi uskrsnuća."
Lk. 20: 34-36
Naveli smo ove citate iz Novog Zavjeta koji govore sami za sebe, ali u kontekstu učenja Swami Narayananande i Univerzalne Religije možda se mogu bolje razumjeti. Tekstovi Svetog Pisma mogu se čitati i shvaćati višeslojno u ovisnosti o upućenosti, zrelosti i samom duhovnom iskustvu pojedinca. Pitanje Uskrsnuća koje se ovdje obrađuje tako dobiva jednu sasvim novu dimenziju, promatrano iz perspektive ostvarenja iskustva, a ne samo teološkog i teoretskog razmišljanja i vjerovanja. Ići ćemo postepeno korak po korak, obzirom da je tema vrlo delikatna i zahtjeva podrobniju analizu. U Novom Zavjetu nailazimo na mnogo metaforike, simbolike, parabola, usporedbi, ne bi li se značenje koje iza riječi stoji, što više približilo razumijevanju tadašnjih slušača i današnjih čitača.
"Tada ih je učio mnoge stvari u usporedbama...I nadoda: Tko ima uši da čuje, neka čuje."
"I on im reče: "Vama je saopćena tajna - kraljevstvo Božje, a svima ostalima prispijeva uopćeno u usporedbama, da dobro gledaju, a ipak ne vide, dobro slušaju , a ipak ne razumiju..."
"Mnogim takvim usporedbama, izlagao im je nauku, navješćivao im Riječ, onako kako su je mogli razumjeti; ali bez usporedaba njima ništa nije govorio, a nasamo je sve tumačio svojim učenicima."
Mk. 4:2,9,11,12,33,34
Vidimo kako je Isus mnoge stvari govorio u usporedbama, a ne direktno, jer ga ne bi uopće razumjeli. Bližim učenicima je mogao neke tajne objasniti u direktnom značenju, dok ga većina ne bi razumjela ili bi potpuno krivo shvatila i protumačila. Takove suptilne duhovne istine o kojima je Isus govorio u poučavao svoje učenike, se zaista moraju striktno duhovno razumijevati jer bi tjelesnim načinom razmišljanja potpuno promašili cilj. Teško je razumjeti nešto o čemu se nema nikakvog praktičnog iskustva, zato i postoje tolika različita tumačenja intrigantnijih dijelova Sv. Pisma, jer svatko razumije onoliko koliko je duhovno sazrelio. Isus mnoge stvari tada nije niti mogao govoriti jer..."Kad vam kazah zemaljsko, pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko?"
Iv. 3:12
Meni je jezik Novoga Zavjeta blizak jer sam četiri godine proveo s Pentekostalnim kršćanima, gdje je proučavanje Sv. Pisma jedna od najvažnijih stvari, ali njegovo razumijevanje je, kako sam već rekao, ovisno o stupnju duhovne zrelosti. Kako su oni vrlo isključivi, kao uostalom i većina ortodoksnih sekti, nisam se u mnogim tumačenjima s njima mogao složiti, jer je meni u mojoj nutrini u mom srcu odzvanjalo drugo univerzalno tumačenje koje nije nikoga isključivalo. To je i bio glavni razlog zašto sam morao prekinuti druženje s Pentekostalcima. Sa njima sam proveo divne trenutke u druženju, cjelonoćnim molitvama i, često, ne baš ugodnim raspravama, kada su me željeli uvjeravati da su samo oni na pravom putu i da samo oni i još tu i tamo neki, ispravno razumiju i tumače Sv. Pismo. To moje druženje s njima trajalo je od 1979 - 1982 g.
Svoju sudbinu sam zapečatio 1982.g. u Gyllingu u Danskoj, primivši inicijaciju od velikog indijskog askete, mistika, Yogija, mudraca, sveca, Sat-Gurua(istinskog duhovnog učitelja) Sri Swami Narayananande.
Swami Narayanananda rođen je 12.4.1902.g. u Coorgu u Indiji, a tijelo napustio 24.2.1988.g.Kada je imao 27 godina otišao je od kuće u potrazi za Bogom i duhovnim Učiteljem. Kada se našao sa svojim Učiteljem Swami Šivanandom Mahapurušom, direktnim učenikom jednog od nesumnjivo najvećih novovjekih indijskih svetaca-mistika, Sri Ramakrišne, neko vrijeme je živio u ašramu, obavljajući sve poslove koji su mu se davali i u isto vrijeme marljivo koristeći svaki slobodni trenutak za molitvu i meditaciju. Tako intenzivnim duhovnim radom (Sadhanom), vrlo brzo je sazrio do točke kada ga je njegov Učitelj blagoslovio i poslao da u osami pustinjačke kolibe podno Himalaya još više intenzivira duhovnu Sadhanu te da realizira Boga kroz iskustvo Nirvikalpa Samadhia.
NASTAVLJA SE !
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
Počinjemo nastavak na temu uskrsnuća nekim značajnijim citatima iz Sv. Pisma Novog Zavjeta:
1. "Zaista kažem vam - reče i dalje - ima nekih ovdje nazočnih koji doista neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje kako je došlo u sili."
Mk. 9:1
2. "Uistinu velim vam, ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide Kraljevstvo Božje."
Mk. 9:27
3. "Zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje, koji neće okusiti smrti dok ne vide sina čovječjega gdje ide u carstvu svojemu."
Mt. 16:28
4. "Jer tko hoće dušu* svoju da sačuva, izgubit će je, a ako tko izgubi svoju dušu* radi mene, naći će je."
Mt. 16:25
5. "Jer tko hoće spasiti svoj život**, izgubit će ga, a tko izgubi život** svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga."
Mk. 8:35
*duša i **život - ovdje označavaju ego-svijest (starog čovjeka, niži um) i u isto vrijeme Jastvo ili Atmu, jer kad potpuno očistimo dušu ostaje čista svijest - Jastvo.
POBLIŽE RAZJAŠNJENJE USKRSNUĆA
6. "Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu: prvenac Krist, potom u vrijeme njegova dolaska, Kristovi pripadnici. Zatim će doći svršetak, kada preda - pošto uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu - kraljevstvo Bogu i Ocu. Da, on mora kraljevati, dok "ne položi svoje neprijatelje pod svoje noge".Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt, jer "sve je podložio pod njegove noge".A kad rekne:"Sve je podloženo", izuzima se, jasno, onaj koji mu je sve podložio. Kad mu bude sve podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onome koji je njemu sve podložio, da bude Bog sve u svemu."
1. Kor. 15:20-28
7. "Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? Bezumniče! Ono što ti siješ neoživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik.
Nije svako tijelo isto tijelo;...Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa...Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti a uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno.
Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: "Prvi čovjek, Adam, postade živa duša", a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.
Ovo, bračo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube...."
1. Kor. 15:35-52
8. Isus im odgovori: "Djeca se ovoga svijeta žene i udaju. Ali oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati. Oni neće moći više ni umrijeti, jer će biti slični anđelima. Oni su sinovi Božji, jer su sinovi uskrsnuća."
Lk. 20: 34-36
Naveli smo ove citate iz Novog Zavjeta koji govore sami za sebe, ali u kontekstu učenja Swami Narayananande i Univerzalne Religije možda se mogu bolje razumjeti. Tekstovi Svetog Pisma mogu se čitati i shvaćati višeslojno u ovisnosti o upućenosti, zrelosti i samom duhovnom iskustvu pojedinca. Pitanje Uskrsnuća koje se ovdje obrađuje tako dobiva jednu sasvim novu dimenziju, promatrano iz perspektive ostvarenja iskustva, a ne samo teološkog i teoretskog razmišljanja i vjerovanja. Ići ćemo postepeno korak po korak, obzirom da je tema vrlo delikatna i zahtjeva podrobniju analizu. U Novom Zavjetu nailazimo na mnogo metaforike, simbolike, parabola, usporedbi, ne bi li se značenje koje iza riječi stoji, što više približilo razumijevanju tadašnjih slušača i današnjih čitača.
"Tada ih je učio mnoge stvari u usporedbama...I nadoda: Tko ima uši da čuje, neka čuje."
"I on im reče: "Vama je saopćena tajna - kraljevstvo Božje, a svima ostalima prispijeva uopćeno u usporedbama, da dobro gledaju, a ipak ne vide, dobro slušaju , a ipak ne razumiju..."
"Mnogim takvim usporedbama, izlagao im je nauku, navješćivao im Riječ, onako kako su je mogli razumjeti; ali bez usporedaba njima ništa nije govorio, a nasamo je sve tumačio svojim učenicima."
Mk. 4:2,9,11,12,33,34
Vidimo kako je Isus mnoge stvari govorio u usporedbama, a ne direktno, jer ga ne bi uopće razumjeli. Bližim učenicima je mogao neke tajne objasniti u direktnom značenju, dok ga većina ne bi razumjela ili bi potpuno krivo shvatila i protumačila. Takove suptilne duhovne istine o kojima je Isus govorio u poučavao svoje učenike, se zaista moraju striktno duhovno razumijevati jer bi tjelesnim načinom razmišljanja potpuno promašili cilj. Teško je razumjeti nešto o čemu se nema nikakvog praktičnog iskustva, zato i postoje tolika različita tumačenja intrigantnijih dijelova Sv. Pisma, jer svatko razumije onoliko koliko je duhovno sazrelio. Isus mnoge stvari tada nije niti mogao govoriti jer..."Kad vam kazah zemaljsko, pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko?"
Iv. 3:12
Meni je jezik Novoga Zavjeta blizak jer sam četiri godine proveo s Pentekostalnim kršćanima, gdje je proučavanje Sv. Pisma jedna od najvažnijih stvari, ali njegovo razumijevanje je, kako sam već rekao, ovisno o stupnju duhovne zrelosti. Kako su oni vrlo isključivi, kao uostalom i većina ortodoksnih sekti, nisam se u mnogim tumačenjima s njima mogao složiti, jer je meni u mojoj nutrini u mom srcu odzvanjalo drugo univerzalno tumačenje koje nije nikoga isključivalo. To je i bio glavni razlog zašto sam morao prekinuti druženje s Pentekostalcima. Sa njima sam proveo divne trenutke u druženju, cjelonoćnim molitvama i, često, ne baš ugodnim raspravama, kada su me željeli uvjeravati da su samo oni na pravom putu i da samo oni i još tu i tamo neki, ispravno razumiju i tumače Sv. Pismo. To moje druženje s njima trajalo je od 1979 - 1982 g.
Svoju sudbinu sam zapečatio 1982.g. u Gyllingu u Danskoj, primivši inicijaciju od velikog indijskog askete, mistika, Yogija, mudraca, sveca, Sat-Gurua(istinskog duhovnog učitelja) Sri Swami Narayananande.
Swami Narayanananda rođen je 12.4.1902.g. u Coorgu u Indiji, a tijelo napustio 24.2.1988.g.Kada je imao 27 godina otišao je od kuće u potrazi za Bogom i duhovnim Učiteljem. Kada se našao sa svojim Učiteljem Swami Šivanandom Mahapurušom, direktnim učenikom jednog od nesumnjivo najvećih novovjekih indijskih svetaca-mistika, Sri Ramakrišne, neko vrijeme je živio u ašramu, obavljajući sve poslove koji su mu se davali i u isto vrijeme marljivo koristeći svaki slobodni trenutak za molitvu i meditaciju. Tako intenzivnim duhovnim radom (Sadhanom), vrlo brzo je sazrio do točke kada ga je njegov Učitelj blagoslovio i poslao da u osami pustinjačke kolibe podno Himalaya još više intenzivira duhovnu Sadhanu te da realizira Boga kroz iskustvo Nirvikalpa Samadhia.
NASTAVLJA SE !
ZNAČENJE USKRSA (USKRSNUĆA)
Pod naslovom:
"USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?" .....
....postoje 4 vezana teksta od kojih je onaj pod naslovom:
(2)USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE...
....nekom greškom izašao iz okvira predviđenog za tekst pa samo odskrolajte prema dole i naći ćete ga na lijevoj strani ekrana.
Bilo bi mi drago, ako izdržite pročitati cijeli tekst, da napišete i neki svoj komentar na kraju serijala.Ukoliko naslov ne nađete u lijevom stupcu gdje osvanjuju velikom brzinom novi naslovi, potražite tekst kliknuvši na vijnana, u stupcu NAJAKTIVNIJI AUTORI ispod stupca NAJNOVIJI ČLANCI. (Ovo malo uputstvo je za one koji su možda prvi puta na portalu, da se snađu).
Unaprijed hvala !
P.S.
Noćas u 20.30 h, na Katoličkom radiju u emisiji "Gospodine nauči nas moliti", prof. Tomislav Ivančić se isto osvrnuo na temu Uskrsa i zaključio hako se i u slučaju Lazara i Jairove kćeri i mladića iz Naina, radi u stvari o reanimaciji, koja se može dogoditi i spontano i uz liječničku pomoć, kakovih primjera ima mnogo i u naše vrijeme. Dakle, tu se po njemu nije radilo u uskrsnuću u smislu u kojem je Isus uskrsnuo. Isus je po Ivančiću uskrsnuo u produhovljenom tijelu...(iako je to tijelo imalo kosti i meso i rane na dlanovima i boku!?).
Pod naslovom:
"USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?" .....
....postoje 4 vezana teksta od kojih je onaj pod naslovom:
(2)USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE...
....nekom greškom izašao iz okvira predviđenog za tekst pa samo odskrolajte prema dole i naći ćete ga na lijevoj strani ekrana.
Bilo bi mi drago, ako izdržite pročitati cijeli tekst, da napišete i neki svoj komentar na kraju serijala.Ukoliko naslov ne nađete u lijevom stupcu gdje osvanjuju velikom brzinom novi naslovi, potražite tekst kliknuvši na vijnana, u stupcu NAJAKTIVNIJI AUTORI ispod stupca NAJNOVIJI ČLANCI. (Ovo malo uputstvo je za one koji su možda prvi puta na portalu, da se snađu).
Unaprijed hvala !
P.S.
Noćas u 20.30 h, na Katoličkom radiju u emisiji "Gospodine nauči nas moliti", prof. Tomislav Ivančić se isto osvrnuo na temu Uskrsa i zaključio hako se i u slučaju Lazara i Jairove kćeri i mladića iz Naina, radi u stvari o reanimaciji, koja se može dogoditi i spontano i uz liječničku pomoć, kakovih primjera ima mnogo i u naše vrijeme. Dakle, tu se po njemu nije radilo u uskrsnuću u smislu u kojem je Isus uskrsnuo. Isus je po Ivančiću uskrsnuo u produhovljenom tijelu...(iako je to tijelo imalo kosti i meso i rane na dlanovima i boku!?).
NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE...
1. "Zaista kažem vam - reče i dalje - ima nekih ovdje nazočnih koji doista neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje kako je došlousili."
Mk. 9:1
2. "Uistinu velim vam, ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide Kraljevstvo Božje."
Mk. 9:27
3. "Zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje, koji neće okusiti smrti dok ne vide sina čovječjega gdje ide u carstvu svojemu."
Mt. 16:28
4. "Jer tko hoće dušu* svoju da sačuva, izgubit će je, a ako tko izgubi svoju dušu* radi mene, naći će je."
Mt. 16:25
5. "Jer tko hoće spasiti svoj život**, izgubit će ga, a tko izgubi život** svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga."
Mk. 8:35
*duša i **život - ovdje označavaju ego-svijest (starog čovjeka, niži um) i u isto vrijeme Jastvo ili Atmu, jer kad potpuno očistimo dušu ostaje čista svijest - Jastvo.
POBLIŽE RAZJAŠNJENJE USKRSNUĆA
6. "Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu: prvenac Krist, potom u vrijeme njegova dolaska, Kristovi pripadnici. Zatim će doći svršetak, kada preda - pošto uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu - kraljevstvo Bogu i Ocu. Da, on mora kraljevati, dok "ne položi svoje neprijatelje pod svoje noge".Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt, jer "sve je podložio pod njegove noge".A kad rekne:"Sve je podloženo", izuzima se, jasno, onaj koji mu je sve podložio. Kad mu bude sve podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onome koji je njemu sve podložio, da bude Bog sve u svemu."
1. Kor. 15:20-28
7. "Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? Bezumniče! Ono što ti siješ neoživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik.
Nije svako tijelo isto tijelo;...Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa...Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti a uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno.
Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: "Prvi čovjek, Adam, postade živa duša", a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.
Ovo, bračo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube...."
1. Kor. 15:35-52
8. Isus im odgovori: "Djeca se ovoga svijeta žene i udaju. Ali oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati. Oni neće moći više ni umrijeti, jer će biti slični anđelima. Oni su sinovi Božji, jer su sinovi uskrsnuća."
Lk. 20: 34-36
Upisao: vijnana
Kategorija: Transpersonalna psihologija
USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
Tamo je svakodnevno meditirao od 12 - 16 sati dnevno, a ne tako rijetko, znao je provoditi dane i noći u božanskoj meditaciji i kontemplaciji, da bi kroz tako rigoroznu praksu bio i nagrađen te okrunjen najvišim mogućim duhovnim iskustvom, iskustvom Nirvikalpa Samadhia na Noć Šivinog bdjenja (veliki indijski duhovni blagdan) u veljači 1933.g.Upravo to najviše stanje svijesti koje čovjek u ljudskom tijelu može postići, jest ono što se misli pod Duhovnim Uskrsnućem, ili prvim Uskrsnućem. Duhovnom Uskrsnuću neposredno prethodi "tjelesna" smrt, odnosno smrt ego-svijesti. To se naziva prva smrt i isto je tako poznata zapadnim školama misterija, koje isto tako vode svoje aspirante kroz misterij smrti ego-svijesti. Ta takozvana prva smrt dolazi kao posljedica potpunog podizanja Kundalini Šakti do Sahasrare, najvišeg centra svijesti na vrhu glave, gdje se nalazi statičko sjedište Kundalini Šakti i Šive. Kako je prije tog iskustva Šakti imala svoje dinamičko sjedište u najdonjoj Muladhari čakri, sada potpunim podizanjem u Sahasraru gasi se dinamo nervnih struja u Muladhari, prekida se dotok i distribucija nervnih struja u čitav organizam, pa tako i do srca i pluća, te prestaje rad srca i proces disanja. Kada se to desi osoba se doima kao mrtva. Slijedi opis iskustva Nirvikalpa Samadhia od samog Swami Narayananande:
"Osoba koja je jednom ušla u, i iskusila stanje Samadhia, dobiva potpunu satisfakciju i potpuno blaženstvo. Nema više straha, napetosti, briga, a niti ideje o bilo čemu odvojenom od Jastva. Osoba vidi, percipira svoju vlastitu istinsku prirodu, svugdje i u svim pravcima. U tom stanju Samadhia, osoba doživljava Sebe kao sveprostiruću Beskonačnost. Čak i bezumnik, kada jednom uđe u to stanje, stiče potpunu Mudrost. U tom stanju sve misli iščezavaju, nestaju sve želje, a svi grijesi bivaju spaljeni, i osoba više nije ograničena dualnošću ili pokretana parovima suprotnosti. Tada osoba nadilazi ideju vremena, prostora i uzročnosti, a isto tako i tri Gune (Satva, Radžas i Tamas). Cilj, svrha i ""Summum bonum" života, je postignuće tog stanja Samadhia.
Kada jednom postigne to najegzaltiranije stanje Nirvikalpa Samadhia, jedna obična duša, ne može više doći natrag na nivo relativne svijesti. Ta osoba zadržava tijelo dvadeset i jedan dan, a tada ga ostavlja mrtvog*. Međutim postoje neke velike Duše, već rođene savršene, kao što su Inkarnacije Boga, Mesije, Proroci i drugi veliki Sveci, koji dolaze na ovaj svijet sa velikom Božanskom porukom, koja se treba ispuniti, i ti ljudi, čak i nakon postizanja Nirvikalpa Samadhia, dolaze dolje na krajnje neshvatljiv način**. Oni spuste Kundalini Šakti natrag do šeste ili najniže do pete čakre. Oni zadržavaju pročišćeni ego (funkcionalni ego, prim.prev.), i rade za čovječanstvo koje pati. Oni predaju svoju Poruku i pokazuju put Mokše ili Oslobođenja ( Uskrsnuća, prim. prev.). Ti ljudi mogu ući u Samadhi po svojoj volji. Oni mogu po svojoj volji odvesti Kundalini Šakti do Sahasrare, iz Višude ili Ađne čakre, a mogu također i vratiti Kundalini Šakti, po volji do bilo koje od tih čakri. Čovjek, nakon što je jednom imao iskustvo Nirvikalpa Samadhia, te došao natrag dolje u područje relativne svijesti, nije više niti malo zaveden bilo čim materijalnim ili duhovnim, ljudskim ili Božanskim. To je zato što jasno vidi Božju ruku i svrhu, iza života i smrti, vrline i mane, sreće i nesreće, dobra i zla te iza svih parova suprotnosti.
On nadilazi, pobjeđuje sve poteškoće i sve probleme, te uvijek i u svim okolnostima zadržava mirno i spokojno stanje uma. Takva ravnoteža i spokojstvo uma nikad se na narušava, bilo kakvim događajem pod "kapom nebeskom". Ljudski zakoni više ga ne mogu ograničavati. Sveti spisi za njega gube svrhu i više mu ne koriste. Same njegove Riječi postaju Sveti spisi, a njegovi postupci postaju Smritiji(pravila ponašanja iz Svetih spisa). Poznavalac Brahmana (Boga), sam postaje Brahman (Bog). Znalac Stvarnosti postaje Bog sam, budući da u njemu više nema ostatka grijeha, neznanja i ropstva, i ono što ostaje nakon Samadhia je Bog i samo Bog***.
Osoba koja se vratila dolje iz stanja Nirvikalpa Samadhia, vidi svijet, vidi mnogobrojne objekte, ali sada na sasvim drugačiji način. Njegov čitav kut gledanja na svijet se mijenja. On vidi Vrhovnog, najvišeg Duha iza svih imena i oblika. Osoba vidi svoje vlastito Jastvo u svemu i svugdje. Nema sumnje, tijelo, um i osjetila funkcioniraju na normalan način, ali za njih više nema nikakve vezanosti. Um je od njih odvojen. Najveći dio uma uvijek živi u Jastvu. Vizija Jastva se nikad, čak ni za sekundu ne gubi iz vida. On ga je pod svim okolnostima uvijek svjestan. Nije više zaveden osjetilima i njihovim objektima. Najveći dio uma uvijek je fiksiran i utemeljen u Jastvu, baš kao igla na mornarskom kompasu. Na koju god stranu okrenuli kompas, igla se uvijek postavlja u smjeru sjevera i samo sjevera. Isto tako i čovjek nakon postizanja Nirvikalpa Samadhia, te vraćanja natrag dolje, uvijek živi u Bogu. Svaka želja, svaka misao i svako djelo takvog čovjeka, postaje vrsta darivanja, jedan vid štovanja i čašćenja Boga. Takav čovjek živi za Boga, spava za Boga, pa čak i svaki otkucaj srca takovog čovjeka postaje darivanje Boga i samo Boga."
Zvjezdicama sam označio mjesta koja bi želio usporediti sa izvještajima iz Novog Zavjeta.
* -U 7. citatu gdje Sv.Pavao govori tajnu da neće svi umrijeti ali da će se svi preobraziti, možemo razumjeti da misli na žive ljude koji će tek nešto doživljavati. Smrt prethodi Uskrsnuću, pa se obične duše kada dožive Uskrsnuće Duha, više ne vraćaju u tijelo, već ga ostavljaju mrtvog nakon 21 dan. Stari čovjek sa svojim fizičkim tijelom ostaje mrtav, dok novi - Duhovni čovjek uskršava u slavi Sina Božjega. Kako uskrsnuću prethodi smrt, kada osjetimo da se približila i da zaista umiremo, može nas uhvatiti strah, pa bi se željeli vratiti (taj strah sam i sam osjetio što ću u daljnjem izlaganju opširnije opisati), ali Krist nas upozorava:
"U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, sačuvat će ga. Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji; jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno; jedna će se uzeti, druga ostaviti. Dva će biti na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti." - Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla ondje će se i orlovi okupljati."
Lk. 17:31-37
Vidimo upadljivu sličnost sa Narayananandinim opisom Nirvikalpa Samadhia. Stari čovjek - fizičko tijelo (ego, niži um), će se ostaviti, dok će se drugi novi-Duhovni čovjek uzeti, uskrsnuti.
U ovom kontekstu pročitajmo još jednom prethodne citate 1 - 5, koji jasno upućuju na istu stvar koju smo već razmatrali.
**--Ovdje Swami govori o povratku na relativni nivo svijesti iz vrtoglavih visina Nirvikalpa Samadhia. O tome i Sv.Pavao piše u poslanici Efežanima -
"Za to govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima. Ono "iziđe"- što drugo znači, doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni." Ef. 4:9-10
Ponad svih nebesa je najviše stanje svijesti Nirvikalpa Samadhi, i u tom stanju zaista, Svijest sa kojom se "osoba" poistovjetila, ispunja sve, sveprisutna je. U tom stanju Samadhia, kaže Swami, osoba doživljava Sebe kao sveprostiruću Beskonačnost. Opisi se potpuno podudaraju i objašnjavaju sami sebe. To stanje svijesti Jedinstva ili Kristove svijesti je stanje Samadhia koje je postigao Isus, i pozivao svoje slušatelje i sljedbenike da postignu isto, rekavši da tko god sluša njegove Riječi i tvori ih, spoznat će Istinu i Istina će ga osloboditi, ili uskrsnuti, i Isus je molio Oca da u "posljednji dan", uskrsne sve koje mu je Otac povjerio. Sudeći po opisima i izvještajima koje se pripisuju Sv. Pavlu, on je bio veliki posvećenik.
Zaplijeniti plijen u stvari znači postići tu savršenu čistoću svijesti, bez i najmanje trunke grijeha, steći tako savršenu Svetost i savršenu Mudrost. I Isus i Narayanananda se nakon tog najvišeg mogućeg poostignuća nisu držali kao nešto posebno od drugih, dapače čak što više dijelili su čistu Ljubav i Milost gdje god bi bili i širili su tu predivnu, radosnu vijest o Samadhiju ili kraljevstvu Božjem kao nešto što se sasvim približilo svim ljudima preko njih koji su to već postigli. Zato Sv. Pavao i govori da je Isus prvenac a potom svi drugi koji ga slijede. Isto nam je govorio i Swami, da je postignuće Samadhia samo pitanje vremena i naše determiniranosti i snažne želje da ga postignemo i ostvarimo Božje Kraljevstvo u svojoj svijesti već ovdje na zemlji. Poput Isusa upozoravao je nas učenike da kada se to desi u meditaciji ili bilo gdje drugdje, da se ne plašimo već da dozvolimo da se proces dovrši do kraja, pa , govorio je , čak i ako umrete imate Oslobođenje - Uskrsnuće od mrtvih.
***--Ovdje Swami govori da nakon Samadhia, ono što ostaje je Bog i samo Bog. Nakon pobjede nad svim neprijateljima (grijesima), posljednji koji se pobjeđuje je smrt. Vidjeli smo da nas proces čišćenja uma, uvodi u sve viša i viša stanja svijesti, na sve viša i viša nebesa. Što smo pročišćeniji, to smo u višem stanju svijesti i kada do posljednjega, sav grijeh očistimo i otplatimo sav dug (Prarabdhu karmu), ego-svijest odnosno poistovjećenje sa tijelom prestaje, i nastupa "smrt", kao posljednji neprijatelj. Nakon iskustva "smrti" slijedi Uskrsnuće i poistovjećenje sa Kristom koji nas je vodio do tog trenutka. Sada smo u Kristu i jedno smo s njim, jer se naš statusni ego(niži um)stopio sa Sviješću. Krist se sada potpuno stapa sa Ocem, i ono što ostaje je Bog i samo Bog. Usporedimo citat br.6, gdje je isti opis dao Sv.Pavao u poslanici Korinćanima.
NASTAVLJA SE !
Upisao: vijnana
Kategorija: Transpersonalna psihologija
USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
Swami Narayanananda, nakon što je postigao Nirvikalpa Samadhi, i nakon što se, zaplijenivši plijen, vratio, sa tih vrtoglavih visina ponad svih nebesa, dolje na zemlju, na relativni nivo svijesti, ostao je još živjeti u osami, te je 1947.g. "...Ne držeći se ljubomorno plijena koji je zaplijenio...", započeo svoju svetu misiju koju mu je Otac namijenio, poslavši ga da naviješta radosnu vijest o Božjem kraljevstvu- Samadhiu.
Kao što je Isus krštavao vatrom odnosno Duhom Svetim, a ne samo vodom kao Ivan Krstitelj, njegov preteča (jer nije ni mogao budući da nije ostvario Kristovu svijest),tako je i Swami prilikom inicijacije (krštenje), svom novom učeniku dao osim Mantre (Mantra-dikša) i Duhovno tijelo kao sjeme koje će u učeniku rasti onom brzinom i intenzitetom kojom učenik radi duhovnu praksu (Sadhanu). Ako učenik ima vrlo prijemčiv um, i ako je potpuno otvoren u ljubavi prema svome Učitelju, duhovni rast će biti brz. Sjetimo se opet Kristovih dragocjenih Riječi:
" Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija", ili u drugom prijevodu isti citat glasi: "Do Ivana sežu zakon i Proroci. Otada se navješćuje Radosna vijest o kraljevstvu Božjem. I svatko u nj navaljuje."
Lk. 16:16
"Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju."
Mat. 11:12
Učenikovo Srce je plodna zemlja, duhovno tijelo je dobro plemenito sjeme, molitva i meditacija su zalijevanje vodom. Sunce koje je potrebno da sjeme proklija, Božja je Milost (Božja Milost i Milost Učitelja-Sat-Gurua je jedno te isto), krepostan, neporočan, čist, svet i jednostavan život, visoko je kvalitetan gnoj. Sada je do nas kako ćemo se brinuti o biljčici kada proklija iz sjemena. To predstavlja rađanje i rast Novog Čovjeka sve do punine Kristove. Tek niknula biljčica će možda biti pod utjecajem raznih vanjskih nepogoda, vjetrova, tuča, bezobzirnih prolaznika itd. Morat ćemo ju dakle nekako zaštititi, a kada naraste već velika mladica tada ćemo zaštitu moći ukloniti jer bi joj sada umjesto da joj pomogne samo odmagala. Kada duhovno stasamo u veliko drvo više nikakve zaštite u vidu dogmi i doktrina, nisu potrebne. Tada nas jedino Duh Istine kojeg smo primili od Učitelja, poučava u Srcu i vodi nepogrešivo do našeg Uskrsnuća ili Samadhia. To je tzv. prvo Uskrsnuće. Drugo Uskrsnuće kada kroz smrt napuštamo fizičko tijelo i prelazimo u Vječni Život (To se zove Maha - Samadhi).
KRAJ TREĆEG NASTAVKA NA TEMU "NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE"
1. "Zaista kažem vam - reče i dalje - ima nekih ovdje nazočnih koji doista neće umrijeti dok ne vide kraljevstvo Božje kako je došlousili."
Mk. 9:1
2. "Uistinu velim vam, ima nekih ovdje nazočnih koji sigurno neće umrijeti dok ne vide Kraljevstvo Božje."
Mk. 9:27
3. "Zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje, koji neće okusiti smrti dok ne vide sina čovječjega gdje ide u carstvu svojemu."
Mt. 16:28
4. "Jer tko hoće dušu* svoju da sačuva, izgubit će je, a ako tko izgubi svoju dušu* radi mene, naći će je."
Mt. 16:25
5. "Jer tko hoće spasiti svoj život**, izgubit će ga, a tko izgubi život** svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga."
Mk. 8:35
*duša i **život - ovdje označavaju ego-svijest (starog čovjeka, niži um) i u isto vrijeme Jastvo ili Atmu, jer kad potpuno očistimo dušu ostaje čista svijest - Jastvo.
POBLIŽE RAZJAŠNJENJE USKRSNUĆA
6. "Ali sad, Krist je uskrsnuo od mrtvih. On je prvenac umrlih. Budući da je po čovjeku došla smrt, po čovjeku dolazi i uskrsnuće mrtvih. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti. Svaki u svom redu: prvenac Krist, potom u vrijeme njegova dolaska, Kristovi pripadnici. Zatim će doći svršetak, kada preda - pošto uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu - kraljevstvo Bogu i Ocu. Da, on mora kraljevati, dok "ne položi svoje neprijatelje pod svoje noge".Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt, jer "sve je podložio pod njegove noge".A kad rekne:"Sve je podloženo", izuzima se, jasno, onaj koji mu je sve podložio. Kad mu bude sve podloženo, tada će se i sam Sin podložiti onome koji je njemu sve podložio, da bude Bog sve u svemu."
1. Kor. 15:20-28
7. "Ali netko će pitati: Kako uskršavaju mrtvi? Bezumniče! Ono što ti siješ neoživljuje ako ne umre. I ono što siješ nije lik koji će se pojaviti, već golo zrno, recimo, pšenice ili kakva drugog sjemena. A Bog mu daje lik kakav hoće, i to svakomu sjemenu njegov vlastiti lik.
Nije svako tijelo isto tijelo;...Postoje i nebeska i zemaljska tjelesa...Tako je i sa uskrsnućem mrtvih: sije se u raspadljivosti a uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava sa silom; sije se tijelo zemaljsko, uskršava tijelo duhovno.
Ako postoji zemaljsko tijelo, postoji i duhovno. Tako i stoji pisano: "Prvi čovjek, Adam, postade živa duša", a novi Adam životvorni duh. Ali ne dolazi prije duhovno, već zemaljsko; duhovno dolazi zatim. Prvi je čovjek od zemlje - zemljan; drugi je čovjek s neba. Kakav je zemljani, takvi su i svi zemljani; kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kako smo nosili sliku onoga zemljanoga, nosit ćemo i sliku ovoga nebeskoga.
Ovo, bračo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstvo Božje; niti raspadljivo baštiniti neraspadljivo. Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube...."
1. Kor. 15:35-52
8. Isus im odgovori: "Djeca se ovoga svijeta žene i udaju. Ali oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, niti će se ženiti niti udavati. Oni neće moći više ni umrijeti, jer će biti slični anđelima. Oni su sinovi Božji, jer su sinovi uskrsnuća."
Lk. 20: 34-36
Upisao: vijnana
Kategorija: Transpersonalna psihologija
USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
Tamo je svakodnevno meditirao od 12 - 16 sati dnevno, a ne tako rijetko, znao je provoditi dane i noći u božanskoj meditaciji i kontemplaciji, da bi kroz tako rigoroznu praksu bio i nagrađen te okrunjen najvišim mogućim duhovnim iskustvom, iskustvom Nirvikalpa Samadhia na Noć Šivinog bdjenja (veliki indijski duhovni blagdan) u veljači 1933.g.Upravo to najviše stanje svijesti koje čovjek u ljudskom tijelu može postići, jest ono što se misli pod Duhovnim Uskrsnućem, ili prvim Uskrsnućem. Duhovnom Uskrsnuću neposredno prethodi "tjelesna" smrt, odnosno smrt ego-svijesti. To se naziva prva smrt i isto je tako poznata zapadnim školama misterija, koje isto tako vode svoje aspirante kroz misterij smrti ego-svijesti. Ta takozvana prva smrt dolazi kao posljedica potpunog podizanja Kundalini Šakti do Sahasrare, najvišeg centra svijesti na vrhu glave, gdje se nalazi statičko sjedište Kundalini Šakti i Šive. Kako je prije tog iskustva Šakti imala svoje dinamičko sjedište u najdonjoj Muladhari čakri, sada potpunim podizanjem u Sahasraru gasi se dinamo nervnih struja u Muladhari, prekida se dotok i distribucija nervnih struja u čitav organizam, pa tako i do srca i pluća, te prestaje rad srca i proces disanja. Kada se to desi osoba se doima kao mrtva. Slijedi opis iskustva Nirvikalpa Samadhia od samog Swami Narayananande:
"Osoba koja je jednom ušla u, i iskusila stanje Samadhia, dobiva potpunu satisfakciju i potpuno blaženstvo. Nema više straha, napetosti, briga, a niti ideje o bilo čemu odvojenom od Jastva. Osoba vidi, percipira svoju vlastitu istinsku prirodu, svugdje i u svim pravcima. U tom stanju Samadhia, osoba doživljava Sebe kao sveprostiruću Beskonačnost. Čak i bezumnik, kada jednom uđe u to stanje, stiče potpunu Mudrost. U tom stanju sve misli iščezavaju, nestaju sve želje, a svi grijesi bivaju spaljeni, i osoba više nije ograničena dualnošću ili pokretana parovima suprotnosti. Tada osoba nadilazi ideju vremena, prostora i uzročnosti, a isto tako i tri Gune (Satva, Radžas i Tamas). Cilj, svrha i ""Summum bonum" života, je postignuće tog stanja Samadhia.
Kada jednom postigne to najegzaltiranije stanje Nirvikalpa Samadhia, jedna obična duša, ne može više doći natrag na nivo relativne svijesti. Ta osoba zadržava tijelo dvadeset i jedan dan, a tada ga ostavlja mrtvog*. Međutim postoje neke velike Duše, već rođene savršene, kao što su Inkarnacije Boga, Mesije, Proroci i drugi veliki Sveci, koji dolaze na ovaj svijet sa velikom Božanskom porukom, koja se treba ispuniti, i ti ljudi, čak i nakon postizanja Nirvikalpa Samadhia, dolaze dolje na krajnje neshvatljiv način**. Oni spuste Kundalini Šakti natrag do šeste ili najniže do pete čakre. Oni zadržavaju pročišćeni ego (funkcionalni ego, prim.prev.), i rade za čovječanstvo koje pati. Oni predaju svoju Poruku i pokazuju put Mokše ili Oslobođenja ( Uskrsnuća, prim. prev.). Ti ljudi mogu ući u Samadhi po svojoj volji. Oni mogu po svojoj volji odvesti Kundalini Šakti do Sahasrare, iz Višude ili Ađne čakre, a mogu također i vratiti Kundalini Šakti, po volji do bilo koje od tih čakri. Čovjek, nakon što je jednom imao iskustvo Nirvikalpa Samadhia, te došao natrag dolje u područje relativne svijesti, nije više niti malo zaveden bilo čim materijalnim ili duhovnim, ljudskim ili Božanskim. To je zato što jasno vidi Božju ruku i svrhu, iza života i smrti, vrline i mane, sreće i nesreće, dobra i zla te iza svih parova suprotnosti.
On nadilazi, pobjeđuje sve poteškoće i sve probleme, te uvijek i u svim okolnostima zadržava mirno i spokojno stanje uma. Takva ravnoteža i spokojstvo uma nikad se na narušava, bilo kakvim događajem pod "kapom nebeskom". Ljudski zakoni više ga ne mogu ograničavati. Sveti spisi za njega gube svrhu i više mu ne koriste. Same njegove Riječi postaju Sveti spisi, a njegovi postupci postaju Smritiji(pravila ponašanja iz Svetih spisa). Poznavalac Brahmana (Boga), sam postaje Brahman (Bog). Znalac Stvarnosti postaje Bog sam, budući da u njemu više nema ostatka grijeha, neznanja i ropstva, i ono što ostaje nakon Samadhia je Bog i samo Bog***.
Osoba koja se vratila dolje iz stanja Nirvikalpa Samadhia, vidi svijet, vidi mnogobrojne objekte, ali sada na sasvim drugačiji način. Njegov čitav kut gledanja na svijet se mijenja. On vidi Vrhovnog, najvišeg Duha iza svih imena i oblika. Osoba vidi svoje vlastito Jastvo u svemu i svugdje. Nema sumnje, tijelo, um i osjetila funkcioniraju na normalan način, ali za njih više nema nikakve vezanosti. Um je od njih odvojen. Najveći dio uma uvijek živi u Jastvu. Vizija Jastva se nikad, čak ni za sekundu ne gubi iz vida. On ga je pod svim okolnostima uvijek svjestan. Nije više zaveden osjetilima i njihovim objektima. Najveći dio uma uvijek je fiksiran i utemeljen u Jastvu, baš kao igla na mornarskom kompasu. Na koju god stranu okrenuli kompas, igla se uvijek postavlja u smjeru sjevera i samo sjevera. Isto tako i čovjek nakon postizanja Nirvikalpa Samadhia, te vraćanja natrag dolje, uvijek živi u Bogu. Svaka želja, svaka misao i svako djelo takvog čovjeka, postaje vrsta darivanja, jedan vid štovanja i čašćenja Boga. Takav čovjek živi za Boga, spava za Boga, pa čak i svaki otkucaj srca takovog čovjeka postaje darivanje Boga i samo Boga."
Zvjezdicama sam označio mjesta koja bi želio usporediti sa izvještajima iz Novog Zavjeta.
* -U 7. citatu gdje Sv.Pavao govori tajnu da neće svi umrijeti ali da će se svi preobraziti, možemo razumjeti da misli na žive ljude koji će tek nešto doživljavati. Smrt prethodi Uskrsnuću, pa se obične duše kada dožive Uskrsnuće Duha, više ne vraćaju u tijelo, već ga ostavljaju mrtvog nakon 21 dan. Stari čovjek sa svojim fizičkim tijelom ostaje mrtav, dok novi - Duhovni čovjek uskršava u slavi Sina Božjega. Kako uskrsnuću prethodi smrt, kada osjetimo da se približila i da zaista umiremo, može nas uhvatiti strah, pa bi se željeli vratiti (taj strah sam i sam osjetio što ću u daljnjem izlaganju opširnije opisati), ali Krist nas upozorava:
"U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. Sjetite se žene Lotove! Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, sačuvat će ga. Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji; jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno; jedna će se uzeti, druga ostaviti. Dva će biti na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti." - Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla ondje će se i orlovi okupljati."
Lk. 17:31-37
Vidimo upadljivu sličnost sa Narayananandinim opisom Nirvikalpa Samadhia. Stari čovjek - fizičko tijelo (ego, niži um), će se ostaviti, dok će se drugi novi-Duhovni čovjek uzeti, uskrsnuti.
U ovom kontekstu pročitajmo još jednom prethodne citate 1 - 5, koji jasno upućuju na istu stvar koju smo već razmatrali.
**--Ovdje Swami govori o povratku na relativni nivo svijesti iz vrtoglavih visina Nirvikalpa Samadhia. O tome i Sv.Pavao piše u poslanici Efežanima -
"Za to govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima. Ono "iziđe"- što drugo znači, doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesa da sve ispuni." Ef. 4:9-10
Ponad svih nebesa je najviše stanje svijesti Nirvikalpa Samadhi, i u tom stanju zaista, Svijest sa kojom se "osoba" poistovjetila, ispunja sve, sveprisutna je. U tom stanju Samadhia, kaže Swami, osoba doživljava Sebe kao sveprostiruću Beskonačnost. Opisi se potpuno podudaraju i objašnjavaju sami sebe. To stanje svijesti Jedinstva ili Kristove svijesti je stanje Samadhia koje je postigao Isus, i pozivao svoje slušatelje i sljedbenike da postignu isto, rekavši da tko god sluša njegove Riječi i tvori ih, spoznat će Istinu i Istina će ga osloboditi, ili uskrsnuti, i Isus je molio Oca da u "posljednji dan", uskrsne sve koje mu je Otac povjerio. Sudeći po opisima i izvještajima koje se pripisuju Sv. Pavlu, on je bio veliki posvećenik.
Zaplijeniti plijen u stvari znači postići tu savršenu čistoću svijesti, bez i najmanje trunke grijeha, steći tako savršenu Svetost i savršenu Mudrost. I Isus i Narayanananda se nakon tog najvišeg mogućeg poostignuća nisu držali kao nešto posebno od drugih, dapače čak što više dijelili su čistu Ljubav i Milost gdje god bi bili i širili su tu predivnu, radosnu vijest o Samadhiju ili kraljevstvu Božjem kao nešto što se sasvim približilo svim ljudima preko njih koji su to već postigli. Zato Sv. Pavao i govori da je Isus prvenac a potom svi drugi koji ga slijede. Isto nam je govorio i Swami, da je postignuće Samadhia samo pitanje vremena i naše determiniranosti i snažne želje da ga postignemo i ostvarimo Božje Kraljevstvo u svojoj svijesti već ovdje na zemlji. Poput Isusa upozoravao je nas učenike da kada se to desi u meditaciji ili bilo gdje drugdje, da se ne plašimo već da dozvolimo da se proces dovrši do kraja, pa , govorio je , čak i ako umrete imate Oslobođenje - Uskrsnuće od mrtvih.
***--Ovdje Swami govori da nakon Samadhia, ono što ostaje je Bog i samo Bog. Nakon pobjede nad svim neprijateljima (grijesima), posljednji koji se pobjeđuje je smrt. Vidjeli smo da nas proces čišćenja uma, uvodi u sve viša i viša stanja svijesti, na sve viša i viša nebesa. Što smo pročišćeniji, to smo u višem stanju svijesti i kada do posljednjega, sav grijeh očistimo i otplatimo sav dug (Prarabdhu karmu), ego-svijest odnosno poistovjećenje sa tijelom prestaje, i nastupa "smrt", kao posljednji neprijatelj. Nakon iskustva "smrti" slijedi Uskrsnuće i poistovjećenje sa Kristom koji nas je vodio do tog trenutka. Sada smo u Kristu i jedno smo s njim, jer se naš statusni ego(niži um)stopio sa Sviješću. Krist se sada potpuno stapa sa Ocem, i ono što ostaje je Bog i samo Bog. Usporedimo citat br.6, gdje je isti opis dao Sv.Pavao u poslanici Korinćanima.
NASTAVLJA SE !
Upisao: vijnana
Kategorija: Transpersonalna psihologija
USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG TIJELA!?
(2) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE... (3) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (2) (4) USKRSNUĆE FIZIČKOG ILI DUHOVNOG!? NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE (3)
Swami Narayanananda, nakon što je postigao Nirvikalpa Samadhi, i nakon što se, zaplijenivši plijen, vratio, sa tih vrtoglavih visina ponad svih nebesa, dolje na zemlju, na relativni nivo svijesti, ostao je još živjeti u osami, te je 1947.g. "...Ne držeći se ljubomorno plijena koji je zaplijenio...", započeo svoju svetu misiju koju mu je Otac namijenio, poslavši ga da naviješta radosnu vijest o Božjem kraljevstvu- Samadhiu.
Kao što je Isus krštavao vatrom odnosno Duhom Svetim, a ne samo vodom kao Ivan Krstitelj, njegov preteča (jer nije ni mogao budući da nije ostvario Kristovu svijest),tako je i Swami prilikom inicijacije (krštenje), svom novom učeniku dao osim Mantre (Mantra-dikša) i Duhovno tijelo kao sjeme koje će u učeniku rasti onom brzinom i intenzitetom kojom učenik radi duhovnu praksu (Sadhanu). Ako učenik ima vrlo prijemčiv um, i ako je potpuno otvoren u ljubavi prema svome Učitelju, duhovni rast će biti brz. Sjetimo se opet Kristovih dragocjenih Riječi:
" Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija", ili u drugom prijevodu isti citat glasi: "Do Ivana sežu zakon i Proroci. Otada se navješćuje Radosna vijest o kraljevstvu Božjem. I svatko u nj navaljuje."
Lk. 16:16
"Od vremena Ivana Krstitelja do sada navala je na kraljevstvo nebesko i siloviti ga prisvajaju."
Mat. 11:12
Učenikovo Srce je plodna zemlja, duhovno tijelo je dobro plemenito sjeme, molitva i meditacija su zalijevanje vodom. Sunce koje je potrebno da sjeme proklija, Božja je Milost (Božja Milost i Milost Učitelja-Sat-Gurua je jedno te isto), krepostan, neporočan, čist, svet i jednostavan život, visoko je kvalitetan gnoj. Sada je do nas kako ćemo se brinuti o biljčici kada proklija iz sjemena. To predstavlja rađanje i rast Novog Čovjeka sve do punine Kristove. Tek niknula biljčica će možda biti pod utjecajem raznih vanjskih nepogoda, vjetrova, tuča, bezobzirnih prolaznika itd. Morat ćemo ju dakle nekako zaštititi, a kada naraste već velika mladica tada ćemo zaštitu moći ukloniti jer bi joj sada umjesto da joj pomogne samo odmagala. Kada duhovno stasamo u veliko drvo više nikakve zaštite u vidu dogmi i doktrina, nisu potrebne. Tada nas jedino Duh Istine kojeg smo primili od Učitelja, poučava u Srcu i vodi nepogrešivo do našeg Uskrsnuća ili Samadhia. To je tzv. prvo Uskrsnuće. Drugo Uskrsnuće kada kroz smrt napuštamo fizičko tijelo i prelazimo u Vječni Život (To se zove Maha - Samadhi).
KRAJ TREĆEG NASTAVKA NA TEMU "NIRVIKALPA SAMADHI I USKRSNUĆE"
NEUVJETOVANA LJUBAV I MOJA REAKCIJA
Mogu navesti jedan primjer takove čiste ljubavi koja nije emocija već prirodno stanje svijesti prosvijetljenog bića. Swami Narayanananda je takvu ljubav imao prema svim bićima, a pogotovo prema svojim učenicima koji su na putu da isto postignu to egzaltirano stanje svijesti.
Ta ljubav kojom je on zračio je tako moćna sila, da se u njegovoj prisutnosti ego topi kao kockica leda na jakom podnevnom suncu. Ta ljubav ne čini ništa posebno. Sama njezina priroda je blaženstvo koje zrači na sve strane i može ga svatko tko želi doživjeti u njegovoj prisutnosti, kao što svatko tko se izloži zrakama podnevnog sunca osjeća njegovu toplinu.
Neuvjetovana ljubav ne ovisi ni o čemu i ni o kome. Sunce ne ovisi o nama i baš mu je svejedno hoćemo li se mi ogrijati ili ne. Ono sija jer je to njegova priroda, kao što je neuvjetovana ljubav, priroda istinski pročišćenog i prosvijetljenog mudraca. Ta ljubav je tako moćna "čarolija", tako neodoljiv miomiris da mu je gotovo nemoguće odoljeti. Kada ju osjetimo, mi smo kao začarani jer duboko u sebi prepoznajemo da je ona nešto najdublje u nama što želimo realizirati, i zato kada ju prepoznamo u drugome, ona nas privlači poput najjačeg magneta. Najradije bi se stopili sa osobom koja tako zrači. Ta čežnja za stapanjem s takvom osobom koja zrači neuvjetovanu, univerzalnu ljubav, u stvari je čežnja da se stopimo sa vlastitim istinskim bićem čija suština (priroda) je upravo ta čista ljubav.
Neuvjetovana ljubav ništa ne treba činiti. Ona jest, ona zrači sama po sebi, mi ju ne moramo usmjeravati niti prema kome, jer ona sama pronalazi svoj put prema onima koji su spremni da je prime. Ona daje svakome potpunu slobodu, nikoga ne sili ni na što, ne postavlja nikakve uvjete da bi se nekome očitovala, ona se prima kao dar neba.
Kada smo u prisutnosti osobe koja zrači takvom neuvjetovanom, univerzalnom ljubavlju, u nama se može pojaviti reakcija, jer snažno djelovanje te ljubavi ima poguban efekt za naš ego, koji kada postane svjestan što se događa, da počinje gubiti tlo pod nogama, nastaje panika i opća uzbuna.
MOJA REAKCIJA NA BEZUVJETNU LJUBAV
Ta rekcija neuvjetovanu, čistu ljubav desila mi se 1982.g. u odnosu na mog Duhovnog Učitelja Sw. Narayananandu prilikom mog prvog boravka u njegovom ašramu. U jednom trenutku počeo sam osjećati preveliku vrućinu na tom jakom podnevnom suncu koje me je počelo sve više pržiti. Moj ego je bio dobrano prodrman i počeo se klimati unezvjeren mogučnošću da padne sa svog trona na kojem je bio. Tada je uslijedila reakcija. Odjednom sam počeo Učitelja doživljavati kao nekoga tko samo sjedi, ništa ne radi i zašto sam ja uopće tamo. Odmah se rodila ideja o mom odlasku iz ašrama jer je sve to bilo ipak malo previše za mene (moj ego). Tako sam odlučio da odem iz ašrama i da se vratim u "sigurnost".
Spakirao sam stvari, rekao jednom ašramitu (monahu) sa kojim sam bio blizak, da sutra odlazim i ako želi neka poruči Swamiju da sam ja morao otići. Čak nisam imao hrabrosti da se sa njim normalno pozdravim bez obzira što ja o njemu mislio , već sam kukavički napustio bojno polje i to bez pozdrava. Kada sam došao kući, vrlo brzo, kad sam se malo ohladio u hladovini svoje kuće, shvatio sam svoju grešku i pisao u ašram sa željom da se vratim uvidjevši svoju grešku. Odgovor iz ašrama je bio da ne mogu raditi kako se meni prohtije, po nekim svojim hirovima, već da sada čekam iduću godinu kada Swami ponovo dolazi, a do tada da se strpim.
To me je bacilo u osjećaj grižnje savjesti i krivice, i osjećao sam da ga se na neki način moram osloboditi. Tako sam započeo pokajnički post, i trinaest dana bio samo na vodi da sam sebe kaznim za počinjenu grešku. Jedva sam dočekao ponovni susret sa Učiteljem iduće godine i tako sam prošao još jednu u nizu karmičkih lekcija na putu prema oslobođenju.
Mogu navesti jedan primjer takove čiste ljubavi koja nije emocija već prirodno stanje svijesti prosvijetljenog bića. Swami Narayanananda je takvu ljubav imao prema svim bićima, a pogotovo prema svojim učenicima koji su na putu da isto postignu to egzaltirano stanje svijesti.
Ta ljubav kojom je on zračio je tako moćna sila, da se u njegovoj prisutnosti ego topi kao kockica leda na jakom podnevnom suncu. Ta ljubav ne čini ništa posebno. Sama njezina priroda je blaženstvo koje zrači na sve strane i može ga svatko tko želi doživjeti u njegovoj prisutnosti, kao što svatko tko se izloži zrakama podnevnog sunca osjeća njegovu toplinu.
Neuvjetovana ljubav ne ovisi ni o čemu i ni o kome. Sunce ne ovisi o nama i baš mu je svejedno hoćemo li se mi ogrijati ili ne. Ono sija jer je to njegova priroda, kao što je neuvjetovana ljubav, priroda istinski pročišćenog i prosvijetljenog mudraca. Ta ljubav je tako moćna "čarolija", tako neodoljiv miomiris da mu je gotovo nemoguće odoljeti. Kada ju osjetimo, mi smo kao začarani jer duboko u sebi prepoznajemo da je ona nešto najdublje u nama što želimo realizirati, i zato kada ju prepoznamo u drugome, ona nas privlači poput najjačeg magneta. Najradije bi se stopili sa osobom koja tako zrači. Ta čežnja za stapanjem s takvom osobom koja zrači neuvjetovanu, univerzalnu ljubav, u stvari je čežnja da se stopimo sa vlastitim istinskim bićem čija suština (priroda) je upravo ta čista ljubav.
Neuvjetovana ljubav ništa ne treba činiti. Ona jest, ona zrači sama po sebi, mi ju ne moramo usmjeravati niti prema kome, jer ona sama pronalazi svoj put prema onima koji su spremni da je prime. Ona daje svakome potpunu slobodu, nikoga ne sili ni na što, ne postavlja nikakve uvjete da bi se nekome očitovala, ona se prima kao dar neba.
Kada smo u prisutnosti osobe koja zrači takvom neuvjetovanom, univerzalnom ljubavlju, u nama se može pojaviti reakcija, jer snažno djelovanje te ljubavi ima poguban efekt za naš ego, koji kada postane svjestan što se događa, da počinje gubiti tlo pod nogama, nastaje panika i opća uzbuna.
MOJA REAKCIJA NA BEZUVJETNU LJUBAV
Ta rekcija neuvjetovanu, čistu ljubav desila mi se 1982.g. u odnosu na mog Duhovnog Učitelja Sw. Narayananandu prilikom mog prvog boravka u njegovom ašramu. U jednom trenutku počeo sam osjećati preveliku vrućinu na tom jakom podnevnom suncu koje me je počelo sve više pržiti. Moj ego je bio dobrano prodrman i počeo se klimati unezvjeren mogučnošću da padne sa svog trona na kojem je bio. Tada je uslijedila reakcija. Odjednom sam počeo Učitelja doživljavati kao nekoga tko samo sjedi, ništa ne radi i zašto sam ja uopće tamo. Odmah se rodila ideja o mom odlasku iz ašrama jer je sve to bilo ipak malo previše za mene (moj ego). Tako sam odlučio da odem iz ašrama i da se vratim u "sigurnost".
Spakirao sam stvari, rekao jednom ašramitu (monahu) sa kojim sam bio blizak, da sutra odlazim i ako želi neka poruči Swamiju da sam ja morao otići. Čak nisam imao hrabrosti da se sa njim normalno pozdravim bez obzira što ja o njemu mislio , već sam kukavički napustio bojno polje i to bez pozdrava. Kada sam došao kući, vrlo brzo, kad sam se malo ohladio u hladovini svoje kuće, shvatio sam svoju grešku i pisao u ašram sa željom da se vratim uvidjevši svoju grešku. Odgovor iz ašrama je bio da ne mogu raditi kako se meni prohtije, po nekim svojim hirovima, već da sada čekam iduću godinu kada Swami ponovo dolazi, a do tada da se strpim.
To me je bacilo u osjećaj grižnje savjesti i krivice, i osjećao sam da ga se na neki način moram osloboditi. Tako sam započeo pokajnički post, i trinaest dana bio samo na vodi da sam sebe kaznim za počinjenu grešku. Jedva sam dočekao ponovni susret sa Učiteljem iduće godine i tako sam prošao još jednu u nizu karmičkih lekcija na putu prema oslobođenju.
NEUVJETOVANA I UVJETOVANA LJUBAV
Postoji zaista veliki spektar obrambenih mehanizama kojima se čuvamo od te moćne sile ljubavi koja ugrožava komoditet našeg usaljenog ega.
Tako čitamo i u Evanđeljima kako su mnogi koji su ispočetka bili privučeni Kristom kao osobom i njegovom naukom, vrlo brzo pobjegli kada su shvatili da je to tvrd govor i tko ga može slušati.
Kristova Ljubav je žarila i palila i mnogi su doživljavali žestoke reakcije te pobjegli glavom bez obzira kako bi sačuvali žive glave svog ega.
Naš ego traži zadovoljenje svoje potrebe za emotivnom ljubavi, i ako to ne dobije onda dolazi u reakciju. Naša reakcija je plod neuzvraćene emotivne ljubavi koju mi usmjeravamo prema Duhovnom Učitelju.
Njegova neuvjetovana (čista) ljubav nadilazi emotivnost i puno je više frekvencije, pa kada prepoznamo da nema fitbeka kako smo mi zamislili, na emotivnom planu, tada je reakcija samo pitanje vremena. Učitelj zrači univerzalnu ljubav koja po svojoj prirodi nije emotivna, jer da je emotivna onda bi i on bio u opasnosti da mu mi ne uzvratimo ljubav, a kako je on potpuno oslobođen od bilo kakvog očekivanja od svojih učenika, samim time je i neovisan o nama na svaki način. Mi ovisimo o njemu, ali ne i on o nama. Sunce ne ovisi o onima koje grije, ali oni koji se griju itekako ovise u sunčevoj toplini, a sad je na njima hoće li se grijati ili ne. To nije više problem sunca.
Sebična ( emotivna, ljudska, uvjetovana ) ljubav je različita od Božanske ljubavi, jer traži zauzvrat istovjetne emocije pa ako ih ne dobije onda nastaje patnja i frustracija. Ne mora se uništavati ali se može kultivirati, transformirati kroz razumijevanje patnje koju neminovno, prije ili kasnije, donosi. Tako možemo ispravnim razumijevanjem, sebičnu ljubav transformirati u čistu ljubav koja će biti lišena nepoželjnih neugodnih reakcija i patnje. Emotivna ljubav, ukoliko se potrudimo razumjeti mehanizme kako djeluje i što sa sobom nosi, može biti milošću učitelja pretvorena u čistu ljubav kroz transformaciju ega i njegovih očekivanja. Tako naša emotivnost ispravno shvaćena i stavljena u službu Bogu, može postati moćno sredstvo našeg duhovnog napretka kroz Bhakti-Yogu.
Jezik ljubavi je univerzalni jezik koji svatko, tko želi, može razumjeti. Kada srce srcu govori, riječi su suvišne.
Jednom prilikom kada je Swami Narayanananda, dok je još bio bez učenika, hodočastio Indijom, i stigao do ašrama Ramane Maharšija, ostao je tamo desetak dana i jedini razgovor koji su dva sveca-mudraca imala bio je govor srca - srcu u tišini bez potrebe izgovorene riječi. Ljubav je put koji vodi direktno do oslobođenja od svih patnji, jer patiti može samo ego, koji, kada padne kao plijen Sat-Gurua, više ne postoji kao uzrok patnje. Isus je pozvao ribara Petra da ostavi ribarenje riba te da krene sa njim "loviti" ljude za Božje kraljevstvo.
Na ovom mjestu bi spomenuo i predivan hvalospjev ljubavi, Sv. apostola Pavla koji je napisao u prvoj poslanici Korinćanima:
HVALOSPJEV LJUBAVI
Kada bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kada postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
1. Kor. 13
Vjerujem da nema nikoga tko posjećuje ovaj portal a da nije čitao, uvijek iznova se nadahnjivajući, ovom predivnom odom Ljubavi, i da će i ovo, ne znam koje po redu čitanje ponovo nadahnuti srce i dušu !
Postoji zaista veliki spektar obrambenih mehanizama kojima se čuvamo od te moćne sile ljubavi koja ugrožava komoditet našeg usaljenog ega.
Tako čitamo i u Evanđeljima kako su mnogi koji su ispočetka bili privučeni Kristom kao osobom i njegovom naukom, vrlo brzo pobjegli kada su shvatili da je to tvrd govor i tko ga može slušati.
Kristova Ljubav je žarila i palila i mnogi su doživljavali žestoke reakcije te pobjegli glavom bez obzira kako bi sačuvali žive glave svog ega.
Naš ego traži zadovoljenje svoje potrebe za emotivnom ljubavi, i ako to ne dobije onda dolazi u reakciju. Naša reakcija je plod neuzvraćene emotivne ljubavi koju mi usmjeravamo prema Duhovnom Učitelju.
Njegova neuvjetovana (čista) ljubav nadilazi emotivnost i puno je više frekvencije, pa kada prepoznamo da nema fitbeka kako smo mi zamislili, na emotivnom planu, tada je reakcija samo pitanje vremena. Učitelj zrači univerzalnu ljubav koja po svojoj prirodi nije emotivna, jer da je emotivna onda bi i on bio u opasnosti da mu mi ne uzvratimo ljubav, a kako je on potpuno oslobođen od bilo kakvog očekivanja od svojih učenika, samim time je i neovisan o nama na svaki način. Mi ovisimo o njemu, ali ne i on o nama. Sunce ne ovisi o onima koje grije, ali oni koji se griju itekako ovise u sunčevoj toplini, a sad je na njima hoće li se grijati ili ne. To nije više problem sunca.
Sebična ( emotivna, ljudska, uvjetovana ) ljubav je različita od Božanske ljubavi, jer traži zauzvrat istovjetne emocije pa ako ih ne dobije onda nastaje patnja i frustracija. Ne mora se uništavati ali se može kultivirati, transformirati kroz razumijevanje patnje koju neminovno, prije ili kasnije, donosi. Tako možemo ispravnim razumijevanjem, sebičnu ljubav transformirati u čistu ljubav koja će biti lišena nepoželjnih neugodnih reakcija i patnje. Emotivna ljubav, ukoliko se potrudimo razumjeti mehanizme kako djeluje i što sa sobom nosi, može biti milošću učitelja pretvorena u čistu ljubav kroz transformaciju ega i njegovih očekivanja. Tako naša emotivnost ispravno shvaćena i stavljena u službu Bogu, može postati moćno sredstvo našeg duhovnog napretka kroz Bhakti-Yogu.
Jezik ljubavi je univerzalni jezik koji svatko, tko želi, može razumjeti. Kada srce srcu govori, riječi su suvišne.
Jednom prilikom kada je Swami Narayanananda, dok je još bio bez učenika, hodočastio Indijom, i stigao do ašrama Ramane Maharšija, ostao je tamo desetak dana i jedini razgovor koji su dva sveca-mudraca imala bio je govor srca - srcu u tišini bez potrebe izgovorene riječi. Ljubav je put koji vodi direktno do oslobođenja od svih patnji, jer patiti može samo ego, koji, kada padne kao plijen Sat-Gurua, više ne postoji kao uzrok patnje. Isus je pozvao ribara Petra da ostavi ribarenje riba te da krene sa njim "loviti" ljude za Božje kraljevstvo.
Na ovom mjestu bi spomenuo i predivan hvalospjev ljubavi, Sv. apostola Pavla koji je napisao u prvoj poslanici Korinćanima:
HVALOSPJEV LJUBAVI
Kada bih sve jezike ljudske govorio
i anđeoske,
a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči.
Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje;
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imutak
i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao -
ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna,
dobrostiva je ljubav,
ne zavidi,
ljubav se ne hvasta,
ne nadima se;
nije nepristojna,
ne traži svoje,
nije razdražljiva,
ne pamti zlo;
ne raduje se nepravdi,
a raduje se istini;
sve pokriva, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će.
Jer djelomično je naše spoznanje,
i djelomično prorokovanje.
A kada dođe ono savršeno,
uminut će ovo djelomično.
Kad bijah nejače,
govorah kao nejače,
mišljah kao nejače,
rasuđivah kao nejače.
A kada postadoh zreo čovjek,
odbacih ono nejačko.
Doista, sada gledamo kroza zrcalo,
u zagonetki,
a tada - licem u lice!
Sada spoznajem djelomično,
a tada ću spoznati savršeno,
kao što sam i spoznat!
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav
- to troje -
ali najveća je među njima ljubav.
1. Kor. 13
Vjerujem da nema nikoga tko posjećuje ovaj portal a da nije čitao, uvijek iznova se nadahnjivajući, ovom predivnom odom Ljubavi, i da će i ovo, ne znam koje po redu čitanje ponovo nadahnuti srce i dušu !
KRŠĆANSTVO I REINKARNACIJA
Ovo jke pismo jednog mladog Bogotražitelja upućeno "Glasu Koncila", a glede pitanja karme i reinkarnacije....evo pročitajte što Glas koncila odgovara na to pitanje, a na kraju šaljem i svoj odgovor tom dečku jer je i meni poslao mail sa donjim tekstom obrativši mi se za pomoć u razumijevanju te problematike...
Što karma i reinkarnacija imaju s kršćanstvom?
Svjestan sam da je vjera u uskrsnuće ona snaga koja nas osposobljava da nađemo smisao svog života, ali često razmišljam o reinkarnaciji i karmi koja se sve više nameće kroz medije i knjige. Zato vas molim odgovor i vaše mišljenje o temi reinkarnacije i karme. Zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, pravilo prirode i važno je u cijelosti ga razumjeti. Karma je riječ koja potječe iz sanskrta u čijem je korijenu slog »kri« koji označava akciju. O pojmu karma govori se o zakonu uzroka i posljedice, odnosno utjecaju određene akcije na buduća zbivanja. O karmi pod različitim imenima govori većina svetih i manje svetih, ali ponešto preciznijih spisa. U kršćanstvu zapadnjacima je lakše prenijeti te istočnjačke ideje u smislu: »Oko za oko, zub za zub«, ili: »Što si posijao, to ćeš požnjeti.« To kaže Biblija i time na sebi svojstven, ali nedvosmislen način govori o istom principu. Također pod pojmom karme nailazimo i najrazličitija dodatna tumačenja. Tako postoji karma pojedinca, karma obitelji, karma određene grupe ili zajednice, karma grada, teritorija, države, kontinenta ili čitavog planeta. Također postoji aktivna karma i još nemanifestirana karma te ona koju je moguće izmijeniti i ona koju nije moguće izmijeniti...? Zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, pravilo prirode i važno je u cijelosti ga razumjeti.
Čitatelj D. S.
Konkretan odgovor katoličkoga nauka na Vaše pitanje na izvrstan način donosi dokument Papinskoga vijeća za kulturu i Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog »Isus Krist - donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o 'New ageu'«. Čini nam se da su i današnji kršćani, barem neki među njima, i sami postali »žrtvom« medijskoga i inog terora kojim se propagiraju »nova naučavanja« koja su nespojiva s katoličkom vjerom. Učenje o reinkarnaciji i karmi/karmama spadaju upravo u takve. Navedeni dokument ističe da se u New ageu reinkarnaciju »često smatra nužnim elementom za duhovni rast, naprednom fazom duhovne evolucije koja je započela još prije našeg rođenja, a nastavit će se i nakon smrti«, te daje jasan odgovor kojega bi se trebao držati svaki istinski vjernik katolik: »I kozmičko jedinstvo i reinkarnacija nepomirljivi su s kršćanskom vjerom prema kojoj je ljudska osoba iznimno biće koje živi život za koji je potpuno odgovorno: shvaćanje osobe od strane New agea dovodi u sumnju i odgovornost i slobodu«, navodi dokument te prenosi riječi pape Ivana Pavla II. iz njegova apostolskog pisma »Salvifici doloris« - »Spasonosno trpljenje«: Kršćani znaju da »u Kristovu križu nije se samo trpljenjem izvršilo otkupljenje, nego je otkupljena i sama ljudska patnja. Krist je - bez ikakva osobnoga grijeha - uzeo na sebe 'sveukupno zlo grijeha'. Iskustvo toga zla odredilo je neusporedivu mjeru Kristove patnje, koja postade cijenom otkupljenja... Otkupitelj je trpio umjesto čovjeka i za čovjeka. Svaki čovjek sudjeluje u otkupljenju. Svaki je također pozvan da sudjeluje u onoj patnji po kojoj se izvršilo otkupljenje. Pozvan je da sudjeluje u patnji po kojoj je također otkupljena svaka ljudska patnja. Izvršivši djelo otkupljenja po patnji, Krist je ljudsku patnju uzdigao na razinu otkupljenja. Stoga i svaki čovjek u osobnom trpljenju može postati sudionik otkupiteljske Kristove patnje« (br. 19).
Nasuprot takvome razmišljanju, reinkarnacija - onakva kakva dolazi do katoličkih vjernika preko New agea, pa je i Vas navela na pogrešno tumačenje Biblije - povezana je uz pojam uzlazne evolucije sve do postajanja božanskim. »Nasuprot indijskim religijama ili onima koje su iz njih proizašle, New age reinkarnaciju vidi kao napredovanje pojedinačne duše prema savršenijem stanju. Ono što se reinkarnira jest nematerijalno, tj. duhovno; preciznije, to je svijest, ona iskra energije prisutna u pojedincu koja je dio kozmičke ili 'krističke' [dolazi od riječi što je Vi spominjete - 'kri'] energije.« Smrt nije drugo nego prijelaz duše iz jednoga tijelo u drugo, što je protivno katoličkom nauku.
U tom kontekstu, kada govorite o karmi, dovoljno je pogledati »Rječnik odabranih pojmova« dokumenta »Isus Krist donositelj vode žive...« kako bi se vidjelo da se ona ne može tumačiti u kršćanskome kontekstu, jer je ključni pojam hinduizma, jainizma i budizma. U starom vedskom razdoblju označavala je obredni čin (osobito žrtvovanje), po kojem je neka osoba pristupala sreći ili blaženstvu u onostranosti. Oko 6. stoljeća prije Krista - kada su se pojavili jainizam i budizam - karma gubi svoje spasenjsko značenje, te je u učenju samsare postala neprekidni krug ljudskih rađanja i umiranja (hinduizam) ili ponovno rođenje (budizam). U New ageu »zakon karme« - o čemu i Vi pišete - shvaća se često kao »moralna istoznačnica kozmičke evolucije. Karma, dakle, više nema ništa zajedničko sa zlom ili patnjom - iluzijama koje treba iskusiti kao dio 'kozmičke igre' - nego je univerzalni zakon uzroka i posljedice, dio težnje međuovisnog svemira prema moralnoj ravnoteži.«
Zato je dobro da si kršćani svakoga dana osvješćuju da je patnja - kojom je Krist otkupio svakoga čovjeka - kao i ljudska ograničenja dio života i čovjekove stvorenosti. »Smrt i gubitak su izazov, ali i prilika jer napast da se pobjegne u pozapadnjenu preradbu pojma reinkarnacije neoboriv je dokaz postojanja straha od smrti i želje za vječnim životom. Iskorištavamo li maksimalno pružene nam mogućnosti da podsjetimo na ono što nam je u uskrsnuću Isusa Krista Bog obećao? Koliko je iskrena vjera u uskrsnuće tijela što je recitirajući Vjerovanje svake nedjelje kršćani ispovijedaju?«, pitaju autori spomenutoga dokumenta (br. 6. 1) i na taj način svim vjernicima pružaju poticaj da razmisle koliko ozbiljno shvaćaju i žive svoju vjeru.
Glas Koncila, broj 41 (1790), 12.10.2008.
Dragi Dejane!
To pitanje (o karmi i reinkarnaciji) je kamen spoticanja mnogih mislećih kršćana, pa i tebe i mene.Mnogo bi mogao pisati o tome što sam i učinio u svojoj knjizi koju si spomenuo.
Ako nas je Krist otkupio svojom žrtvom i patnjom na križu zašto je bilo toliko mnogo kršćanskih mučenika koji su činili isto....vjerojatno iz ljubavi prema Kristu. Zar nije cilj našeg života na Zemlji usavršavanje u spoznaji Boga, a to je proces koji uključuje i um i tijelo. I sam Isus se usavršavao na Zemlji (Hebrejima 5. 7-10), te kada se usavršio, postao je uzrok spasenja mnogima, odnosno inspiracija da i drugi prođu taj put usavršavanja do "uskrsnuća"......Bogospoznaje ili realizacije jednote s Ocem (Bogom) i time rezultirajućeg blaženog stanja Duhovne duše.
Katolička poimanja i učenja glede nekih metafizičkih pitanja su meni pomalo smiješna i besmislena, kao poimanje da Duša počinje svoj život u zametku i onda nastavlja dalje u vječnost bili raj,čistilište ili pakao.
Što je sa onima koji se rađaju pa odmah po rođenju umiru. Čime su zaslužili odlazak u raj, čime su sagriješili da idu u pakao i od čega da se čiste u čistilištu kada nisu još počinili nikakav grijeh.....Toliko nelogičnosti i nedorečenosti u ortodoksnom kršćanstvu!
Što se tiće uskrsnuća od mrtvih....Isus je "uskrisio Lazara nakon što mu je tijelo već počelo smrditi, ukazujući na početak procesa raspadanja....i što se desilo sa uskrsnulim Lazarovim tijelom....opet je doživjelo smrt, jer je fizička materija propadljiva....čemu takvo usksavanje....zar se i tebi ne čini tako nešto besmisleno jednom mislećem čovjeku, što ne isključuje i srce...ako netko promišlja zdravim razumom i ne može prihvatiti besmislice, ne znači da takva osoba nema srce i toplinu ljubavi.
Isus je uskrnuo u tijelu sa ranama....zar je to proslavljeno tijelo koje bi trebalo vjeno provesti vrijeme u raju.....smiješno da ne kažem tragično. Sam Isus je rekao neka ga ne gledaju kao Duha jer je i jeo i pio normalnu fizičku hranu a ne nekakvu duhovnu za svoje "proslavljeno" tijelo.
Sv. Pavao ti govori u 1.Korinčanima 15.-44.....da uskršava duhovno tijelo a ne fizičko kao što je bio slučaj Lazara i Isusa.
Zašto pred tim činjenicama izS. Pisma kršćani zatvaraju oči, ja neznam, ali najvjerojatnije zato jer im se učenje oreinkarnaciji ne uklapa u njihovu dogmatsku nauku, već drže vjernike (ovce) ovisnima o njima putem fanatične vjere u besmislice, ne nudeći im smislene odgovore....
Mogao bih ti još mnogo lamentirati o toj temi, ali niti to nema smisla....
I na kraju...oni koji govore "zašto je onda Isus morao trpjeti da na svoj križ odnese i naše grijehe, ako se moramo ponovno reinkarnirati i sami se otkupljivati odnosno usavršavati"...ne razumiju da su se i kršćanski pustinjaci, sveci, monasi i ini trudili da se usavrše u Bogospoznaji već ovdje na Zemlji da ostvare svoje uskrsnuće.
Ako je sve već učinio Isus i na nama je samo da to primimo kao dar ondačemu ikakvo usavršavanje, da bi se postiglo uskrsnuće.
A ako se mnogi kršćani trude i usavršavaju sami, onda im opet ne treba Isus....jer do usavršavanja idu sami.
Ali radi se o inspiraciji i o preuzimanju karme (grijeha) svojih učenika, a ne o davanju savršenstva....savršenstvo moramo postići sami svoji trudom ali svjesni Božje milosti i da je Bogospoznaja i Samorealizacija ...u stvari direktno iskustvo da postoji samo Bog (Duh, Svijest, Biće, Brahman, Otac....koji je sve u svemu), a naš ego je samo prividni entitet koji igra ulogu tako dugo dok traje "igra" samsare....
Ako živiš u Zagrebu možemo se dogovoriti da ti donesem knjigu na dogovoreno mjesto, jer je više nema u pridaji...prodana je!
Srdačan pozdrav od Željka-Vijnane!
p.s. volio bih čuti još pokoji komentar ako smtrate da upće ima smisla!
Ovo jke pismo jednog mladog Bogotražitelja upućeno "Glasu Koncila", a glede pitanja karme i reinkarnacije....evo pročitajte što Glas koncila odgovara na to pitanje, a na kraju šaljem i svoj odgovor tom dečku jer je i meni poslao mail sa donjim tekstom obrativši mi se za pomoć u razumijevanju te problematike...
Što karma i reinkarnacija imaju s kršćanstvom?
Svjestan sam da je vjera u uskrsnuće ona snaga koja nas osposobljava da nađemo smisao svog života, ali često razmišljam o reinkarnaciji i karmi koja se sve više nameće kroz medije i knjige. Zato vas molim odgovor i vaše mišljenje o temi reinkarnacije i karme. Zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, pravilo prirode i važno je u cijelosti ga razumjeti. Karma je riječ koja potječe iz sanskrta u čijem je korijenu slog »kri« koji označava akciju. O pojmu karma govori se o zakonu uzroka i posljedice, odnosno utjecaju određene akcije na buduća zbivanja. O karmi pod različitim imenima govori većina svetih i manje svetih, ali ponešto preciznijih spisa. U kršćanstvu zapadnjacima je lakše prenijeti te istočnjačke ideje u smislu: »Oko za oko, zub za zub«, ili: »Što si posijao, to ćeš požnjeti.« To kaže Biblija i time na sebi svojstven, ali nedvosmislen način govori o istom principu. Također pod pojmom karme nailazimo i najrazličitija dodatna tumačenja. Tako postoji karma pojedinca, karma obitelji, karma određene grupe ili zajednice, karma grada, teritorija, države, kontinenta ili čitavog planeta. Također postoji aktivna karma i još nemanifestirana karma te ona koju je moguće izmijeniti i ona koju nije moguće izmijeniti...? Zakon karme predstavlja univerzalan kozmički princip, pravilo prirode i važno je u cijelosti ga razumjeti.
Čitatelj D. S.
Konkretan odgovor katoličkoga nauka na Vaše pitanje na izvrstan način donosi dokument Papinskoga vijeća za kulturu i Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog »Isus Krist - donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o 'New ageu'«. Čini nam se da su i današnji kršćani, barem neki među njima, i sami postali »žrtvom« medijskoga i inog terora kojim se propagiraju »nova naučavanja« koja su nespojiva s katoličkom vjerom. Učenje o reinkarnaciji i karmi/karmama spadaju upravo u takve. Navedeni dokument ističe da se u New ageu reinkarnaciju »često smatra nužnim elementom za duhovni rast, naprednom fazom duhovne evolucije koja je započela još prije našeg rođenja, a nastavit će se i nakon smrti«, te daje jasan odgovor kojega bi se trebao držati svaki istinski vjernik katolik: »I kozmičko jedinstvo i reinkarnacija nepomirljivi su s kršćanskom vjerom prema kojoj je ljudska osoba iznimno biće koje živi život za koji je potpuno odgovorno: shvaćanje osobe od strane New agea dovodi u sumnju i odgovornost i slobodu«, navodi dokument te prenosi riječi pape Ivana Pavla II. iz njegova apostolskog pisma »Salvifici doloris« - »Spasonosno trpljenje«: Kršćani znaju da »u Kristovu križu nije se samo trpljenjem izvršilo otkupljenje, nego je otkupljena i sama ljudska patnja. Krist je - bez ikakva osobnoga grijeha - uzeo na sebe 'sveukupno zlo grijeha'. Iskustvo toga zla odredilo je neusporedivu mjeru Kristove patnje, koja postade cijenom otkupljenja... Otkupitelj je trpio umjesto čovjeka i za čovjeka. Svaki čovjek sudjeluje u otkupljenju. Svaki je također pozvan da sudjeluje u onoj patnji po kojoj se izvršilo otkupljenje. Pozvan je da sudjeluje u patnji po kojoj je također otkupljena svaka ljudska patnja. Izvršivši djelo otkupljenja po patnji, Krist je ljudsku patnju uzdigao na razinu otkupljenja. Stoga i svaki čovjek u osobnom trpljenju može postati sudionik otkupiteljske Kristove patnje« (br. 19).
Nasuprot takvome razmišljanju, reinkarnacija - onakva kakva dolazi do katoličkih vjernika preko New agea, pa je i Vas navela na pogrešno tumačenje Biblije - povezana je uz pojam uzlazne evolucije sve do postajanja božanskim. »Nasuprot indijskim religijama ili onima koje su iz njih proizašle, New age reinkarnaciju vidi kao napredovanje pojedinačne duše prema savršenijem stanju. Ono što se reinkarnira jest nematerijalno, tj. duhovno; preciznije, to je svijest, ona iskra energije prisutna u pojedincu koja je dio kozmičke ili 'krističke' [dolazi od riječi što je Vi spominjete - 'kri'] energije.« Smrt nije drugo nego prijelaz duše iz jednoga tijelo u drugo, što je protivno katoličkom nauku.
U tom kontekstu, kada govorite o karmi, dovoljno je pogledati »Rječnik odabranih pojmova« dokumenta »Isus Krist donositelj vode žive...« kako bi se vidjelo da se ona ne može tumačiti u kršćanskome kontekstu, jer je ključni pojam hinduizma, jainizma i budizma. U starom vedskom razdoblju označavala je obredni čin (osobito žrtvovanje), po kojem je neka osoba pristupala sreći ili blaženstvu u onostranosti. Oko 6. stoljeća prije Krista - kada su se pojavili jainizam i budizam - karma gubi svoje spasenjsko značenje, te je u učenju samsare postala neprekidni krug ljudskih rađanja i umiranja (hinduizam) ili ponovno rođenje (budizam). U New ageu »zakon karme« - o čemu i Vi pišete - shvaća se često kao »moralna istoznačnica kozmičke evolucije. Karma, dakle, više nema ništa zajedničko sa zlom ili patnjom - iluzijama koje treba iskusiti kao dio 'kozmičke igre' - nego je univerzalni zakon uzroka i posljedice, dio težnje međuovisnog svemira prema moralnoj ravnoteži.«
Zato je dobro da si kršćani svakoga dana osvješćuju da je patnja - kojom je Krist otkupio svakoga čovjeka - kao i ljudska ograničenja dio života i čovjekove stvorenosti. »Smrt i gubitak su izazov, ali i prilika jer napast da se pobjegne u pozapadnjenu preradbu pojma reinkarnacije neoboriv je dokaz postojanja straha od smrti i želje za vječnim životom. Iskorištavamo li maksimalno pružene nam mogućnosti da podsjetimo na ono što nam je u uskrsnuću Isusa Krista Bog obećao? Koliko je iskrena vjera u uskrsnuće tijela što je recitirajući Vjerovanje svake nedjelje kršćani ispovijedaju?«, pitaju autori spomenutoga dokumenta (br. 6. 1) i na taj način svim vjernicima pružaju poticaj da razmisle koliko ozbiljno shvaćaju i žive svoju vjeru.
Glas Koncila, broj 41 (1790), 12.10.2008.
Dragi Dejane!
To pitanje (o karmi i reinkarnaciji) je kamen spoticanja mnogih mislećih kršćana, pa i tebe i mene.Mnogo bi mogao pisati o tome što sam i učinio u svojoj knjizi koju si spomenuo.
Ako nas je Krist otkupio svojom žrtvom i patnjom na križu zašto je bilo toliko mnogo kršćanskih mučenika koji su činili isto....vjerojatno iz ljubavi prema Kristu. Zar nije cilj našeg života na Zemlji usavršavanje u spoznaji Boga, a to je proces koji uključuje i um i tijelo. I sam Isus se usavršavao na Zemlji (Hebrejima 5. 7-10), te kada se usavršio, postao je uzrok spasenja mnogima, odnosno inspiracija da i drugi prođu taj put usavršavanja do "uskrsnuća"......Bogospoznaje ili realizacije jednote s Ocem (Bogom) i time rezultirajućeg blaženog stanja Duhovne duše.
Katolička poimanja i učenja glede nekih metafizičkih pitanja su meni pomalo smiješna i besmislena, kao poimanje da Duša počinje svoj život u zametku i onda nastavlja dalje u vječnost bili raj,čistilište ili pakao.
Što je sa onima koji se rađaju pa odmah po rođenju umiru. Čime su zaslužili odlazak u raj, čime su sagriješili da idu u pakao i od čega da se čiste u čistilištu kada nisu još počinili nikakav grijeh.....Toliko nelogičnosti i nedorečenosti u ortodoksnom kršćanstvu!
Što se tiće uskrsnuća od mrtvih....Isus je "uskrisio Lazara nakon što mu je tijelo već počelo smrditi, ukazujući na početak procesa raspadanja....i što se desilo sa uskrsnulim Lazarovim tijelom....opet je doživjelo smrt, jer je fizička materija propadljiva....čemu takvo usksavanje....zar se i tebi ne čini tako nešto besmisleno jednom mislećem čovjeku, što ne isključuje i srce...ako netko promišlja zdravim razumom i ne može prihvatiti besmislice, ne znači da takva osoba nema srce i toplinu ljubavi.
Isus je uskrnuo u tijelu sa ranama....zar je to proslavljeno tijelo koje bi trebalo vjeno provesti vrijeme u raju.....smiješno da ne kažem tragično. Sam Isus je rekao neka ga ne gledaju kao Duha jer je i jeo i pio normalnu fizičku hranu a ne nekakvu duhovnu za svoje "proslavljeno" tijelo.
Sv. Pavao ti govori u 1.Korinčanima 15.-44.....da uskršava duhovno tijelo a ne fizičko kao što je bio slučaj Lazara i Isusa.
Zašto pred tim činjenicama izS. Pisma kršćani zatvaraju oči, ja neznam, ali najvjerojatnije zato jer im se učenje oreinkarnaciji ne uklapa u njihovu dogmatsku nauku, već drže vjernike (ovce) ovisnima o njima putem fanatične vjere u besmislice, ne nudeći im smislene odgovore....
Mogao bih ti još mnogo lamentirati o toj temi, ali niti to nema smisla....
I na kraju...oni koji govore "zašto je onda Isus morao trpjeti da na svoj križ odnese i naše grijehe, ako se moramo ponovno reinkarnirati i sami se otkupljivati odnosno usavršavati"...ne razumiju da su se i kršćanski pustinjaci, sveci, monasi i ini trudili da se usavrše u Bogospoznaji već ovdje na Zemlji da ostvare svoje uskrsnuće.
Ako je sve već učinio Isus i na nama je samo da to primimo kao dar ondačemu ikakvo usavršavanje, da bi se postiglo uskrsnuće.
A ako se mnogi kršćani trude i usavršavaju sami, onda im opet ne treba Isus....jer do usavršavanja idu sami.
Ali radi se o inspiraciji i o preuzimanju karme (grijeha) svojih učenika, a ne o davanju savršenstva....savršenstvo moramo postići sami svoji trudom ali svjesni Božje milosti i da je Bogospoznaja i Samorealizacija ...u stvari direktno iskustvo da postoji samo Bog (Duh, Svijest, Biće, Brahman, Otac....koji je sve u svemu), a naš ego je samo prividni entitet koji igra ulogu tako dugo dok traje "igra" samsare....
Ako živiš u Zagrebu možemo se dogovoriti da ti donesem knjigu na dogovoreno mjesto, jer je više nema u pridaji...prodana je!
Srdačan pozdrav od Željka-Vijnane!
p.s. volio bih čuti još pokoji komentar ako smtrate da upće ima smisla!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)